U srijedu 28. ožujka, točno u 16 sati, započela je u prostorima Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Zagrebu tematska konferencija za medije o odluci donesenoj po pitanju odabira borbenog zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Kako je MORH prilikom sazivanja ovog nažalost itekako rijetkog oblika komunikacije s javnošću objavio: „zbog velikog interesa i odgovornosti prema javnosti, nakon godine dana sustavnog rada Ministarstvo obrane RH prezentirat će sve informacije vezano uz provedbu procesa nabave višenamjenskog borbenog aviona“. Uz čelnike obrambenog sustava, konferenciji su u ime Stručnog tima MORH-a prisustvovali i brigadir Davor Tretinjak (inače voditelj Samostalne službe za upravljanje projektima MORH-a), njegov voditelj, kao i odabrani članovi, zapovjednik 91. ZB pukovnik Željko Ninić, brigadiri Robert Huf i Ivica Grebenar, zapovjednik EBA-e pukovnik Christian Jagodić, te umirovljeni pilot Ivica Ivandić.
Za početak, novinarima su se obratili ministar obrane Damir Krstičević, i Mirko Šundov, načelnik GS OS RH, a onda je na red došla i stručna prezentacija o postupku odabira, koju je držao već spomenuti brigadir Tretinjak. Pretpostavka je da se radilo o prezentaciji koja je u najvećoj mjeri održana i pred saborskim Odborom za obranu, pa i Vijećem za obranu. Za početak, brigadir Tretinjak je istaknuo slijed koraka koje je Republika Hrvatska prošla u postupku odabira borbenog aviona.
„Ovaj proces nije počeo ovdje sa nama nego još 2015. godine, kad je ministar obrane donio odluku o Studiji razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora RH. Temeljem tog dokumenta M3 poslao je RfI, odnosno zahtjev za informacijama u 7 zemalja… da ih ovom prilikom ne nabrajam… prema potencijalnim ponuditeljima. Iako to predstavlja neobvezujuću… nikakvu obvezu, to je ipak bio neki početak procesa koji se razvijao kroz 2015. godinu, odnosno 2016. godinu, kada su rađene te analize. Taj proces, načelno, pripreme… pripremne faze, u biti završava s taktičko-tehničkom studijom, odnosno sama programska faza počinje s njenom izradom. Nakon toga uslijedio je RfP temeljem taktičko-tehničke studije, ponuda koju ću kasnije objasniti, studija izvodljivosti nakon našeg izvješća o provedenoj validaciji i evaluaciji… I, naravno, danas smo svi svjedoci ovih odluka važnih za RH. Evo, ovako vam je tekao otprilike dinamički plan – znači, 30. lipnja završena je taktičko-tehnička studija koja je odredila taktičko-tehničke zahtjeve ovog aviona i odredila razinu ambicije. Uslijedila je izrada RfP-a, slanje RfP-a, priprema ponude svim ponuditeljima, i naravno nakon toga 03.10. uslijedila je ponuda, nakon toga validacija i procjena koja je završila studijom izvodljivosti… 01.12. koju smo predali kao preporuku ministru obrane, odnosno Vladi RH sve do današnjeg dana – dolje možete vidjeti datum“.
Razina ambicija i traženi uvjeti
Nakon toga, na red za objašnjavanje su stigli i osnovni okviri posla koje se tražilo ponudom. O tome je brigadir Tretinjak nastavio iznositi, osvrnuvši se prvo na razinu ambicije koju je iskazalo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo…
„Obično se ljudi pitaju odakle nam 12 aviona – zašto nije 6, 18, 52, i tako već kao što ide. Pa evo koja je bila razina ambicije koju ćemo mi sad ovom prilikom i otkriti i koja je jasno svima postavljena. Znači, sposobnost zaštite zračnog prostora u okviru dodijeljene zone odgovornosti NATO sustava integrirane protuzračne i proturaketne obrane, što podrazumijeva i zajedničko djelovanje sa saveznicima u provedbi združenih operacija u sastavu namjenski organiziranih snaga. Znači, ono što vi zovete DCA u potpunosti i djelomično napadne operacije Ratnog zrakoplovstva. Zahtjev za ponude izašao iz toga i on je bio enigma – šta smo dali… ako su svi znali vrlo dobro o čemu se radi, jer je zahtjev za ponudu poslan ponuđačima 20. srpnja i jasno je definirao – sadrži 121 stranu, 123 pitanja sa 4 aneksa, i ovdje možete vidjeti što je od tih svih ponuditelja, koje će poslije nabrojati, izrijekom traženo.
Traženo je aviona 10+2 – ‘Uslijed čega?’ – uslijed one razine ambicije gdje smo mi procijenili da je to minimalni broj aviona kojima možemo ostvariti tu razinu ambicije. Simulator letenja, pričuvni dijelovi, alat i oprema za održavanje, ubojna sredstva, prilagodba infrastrukture – i infrastruktura je uključena u tu cijenu koju ću vam poslije reći, usluge operativne i tehničke potpore, transport roba do Hrvatske, obuka osoblja. Znači, jasno je napisano svima što se od njih traži i zvao se ‘total package’ – što traži RH. Kad sam rekao da nam je minimalni zahtjev bio 12 aviona, onda smo odredili – znači, u odnosu na naše personalne, financijske i materijalne mogućnosti – koliko to treba letjeti. Tako smo i došli do 1.200 sati i do omjera koliko je pilota po avionu – znači, obično danas svi drže… nije točno da se priča 2 – 3, volio bih da mi to netko pokaže, znači odnos je 1 naprama 1,2 ili 1,5, znači kao piloti lovačkih zrakoplova, odnosno aviona. Tih 1.200 sati – vidjet ćete poslije kako se generiralo godišnje na cijelu flotu. Znači ovo je direktan naš zahtjev – tu nije bilo izmjena iako su nam nudili da se mijenjaju ti zahtjevi, to je jasno zadano taktičko-tehničkom studijom i oni su nepromjenjivi“.
Kako je dopunio ministar Krstičević, radilo se tu o želji da ti avioni moraju letjeti 100 sati po godini, i tako 24 do 30 godina. U nastavku je brigadir Tretinjak pojasnio…
„Dalje… Zahtjev za ponudu, evo nije nikakva tajna, ovako jasno napisano, pogledajte kako smo tražili… F16 C/D od svih zemalja koje smo poslali…radi se znači o Helenskoj Republici, Državi Izrael i SAD-u – znači i od njih smo tražili F16 C/D, nije točno da nismo, pogledat ćete poslije koju smo ponudu dobili, i traženo je, naravno, od Kraljevine Švedske bez obzira, znači nigdje nije naveden da li je avion ‘used’ or ‘new’. Jasno smo im rekli da nam ponude ono što mi možemo… I radi se o Republici Koreji, o jednom avionu FA 50, i reći ću vam poslije što je došlo – otprilike 29. rujna Koreja se zahvalila jer nije mogla ispuniti naše taktičko-tehničke zahtjeve koje smo mi tražili – znam da ćete me to pitati: radi se prvenstveno o raketama dugog dometa, i to ovaj avion nije mogao, iako smo mi dobili RfI-jem da će biti avion prilagođen za to. Zato je Koreja odustala, pozdravili smo se, zahvalili, i to je to.
Kako je bio raspored – pogledajte ovdje: 2020., 2021., 2022., da ne čitam sve… Nismo ga mi izmišljali, s ministrom financija smo zbog, znači, naplate roba i usluga ovo usuglašavali – zbog PDV-a i da se rastereti budžet RH, odnosno Ministarstva obrane. 20. srpnja, kako sam vam rekao, svi su imali pripremu ponuda, jasno su im dani uvjeti, vremenski okviri, ograničenja, konferencije i individualni sastanci što su, vjerujte, svi jako dobro koristili s nama, i elektroničkim putem i ovdje u Ministrstvu obrane, i u državi u koju smo bili pozvani, recimo Grčka, Izrael, ili još neke države. Trećeg listopada je došla konačna ponuda – i u tijeku validacije, procjene ponuda, svi su još imali određeni broj dana da nadopune svoje odgovore koji nisu bili kompletni i da korigiraju svoju ponudu u odnosu na ovo što su poslali, odnosno one odgovore koji nisu poslali. Sve smo dodatno uključili u procjenjivanje i ocjenjivanje“.
Nakon toga, na red je došlo i objašnjavanje postupka po zaprimanju ponuda, uključujući tu i osnove pojedinih ponuda koje su pristigle u Ministarstvo obrane RH:
„Kako su došle ponude? Znači vidjeli ste tamo koje su ponude bile napisane tamo u RfP-u, i naravno, Amerika je izašla s Blokom 70, 72, što i sami znate da je avion 4. generacije, možda čak ulazi u 5. generaciju s nekim svojim karakteristikama. JAS 39 C/D Gripen – potpuno novi, poslije ću vam reći satnicu koja je dana, itd. F16 C/D Barak i F16 Blok 30 su bili korišteni avioni izraelskog zrakoplovstva, odnosno Grčkog ratnog zrakoplovstva. Studija izvodljivosti, kako je ministar rekao, predana je ministru obrane 01.12. nakon ocjenjivanja koje je završeno, u biti, 24.11.; podnešeno je izvješće ministru i ovdje odgovorno tvrdim da je tada ministar prvi puta vidio rezultate ocjenjivanja, niti je uticao na kakav zarez, kamoli na broj ili rečenicu. Što je govorila studija izvodljivosti – kao i svaka, ona je komparativna analiza i evaluacija svih ponuda sa završnim rangiranjem, analizom rizika i projekcijom ukupnih troškova uvođenja u operativnu uporabu odabranog višenamjenskog aviona“.
Kriteriji ocjenjivanja ponuda
Potom je na red došlo i pitanje kriterija vrednovanja kojima se u radu vodio Stručni tim Ministarstva obrane. O ovoj temi je njegov voditelj, brigadir Tretinjak objasnio:
„Koji su kriteriji vrednovanja bili? Znači, ovo je jasno unešeno u RfP… svi ponuditelji su ovo jasno imali. Znači, 4 glavna kriterija su bila određena – kao (1) strateška domena, (2) domena sposobnosti, (3) financijska domena i (4) domena investicija. Ovdje vidite postotke, odnosno težinski faktor međusobnih odnosa tih domena sa 10 podkriterija koje ovdje možete vidjeti, i otprilike mi smo to ocijenili kroz 122 područja i 284 elemenata. Na kog smo se ovdje oslonili po pitanju strateške domene? Naravno, na Ministarstvo vanjskih poslova, na SOA-u, na Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, jer je to bila strateška procjena RH kakvo partnerstvo se i zašto traži. Domena sposobnosti – nije ništa ovdje posebno – to su u biti TT značajke ovog aviona i one su se ocijenile kroz to. Evo, ovdje imamo uporabljivost (to se zove inače employability), nije točno da nismo ocjenjivali hidrazin – jako je dobro ocijenjen, poslije ćete i vidjeti. Financijska domena – imate izravne troškove nabave i troškove životnog ciklusa, što čini ukupne troškove aviona u vijeku njegove uporabe. I domena investicija – naravno, odradilo je Ministarstvo gospodarstva, ne mi kao stručnjaci, i ocijenila ih je poslije konzultantska kuća Deloitte, ne mi kao takvi, mi smo ih samo stavili kao prilog studiji naše izvodljivosti. Izravne troškove nabave je odredilo Ministarstvo financija. Malo ćemo vidjeti ovdje šta je traženo. Ovdje vidite s lijeve strane – vojno strateško partnerstvo…
Koju smo metodu koristili? Vama poznatu matematičku metodu višekriterijske analize – znači, AHP metodu koja je jasno napisana u RfP-u, da će tom metodom biti napravljeno ocjenjivanje po ova 4 glavna kriterija i po ovih 10 podkriterija“.
Potom se krenulo prikazivati i rezultate ocjenjivanja svake od četiri pojedinačno navedene domene definirane u Zahtjevu za ponudama. Kriterije i rezultate pojedinih od četiri ključna segmenata ponuda je brigadir Davor Tretinjak započeo pogledom na tzv. stratešku domenu:
„Strateška domena – na čemu se temeljila? Ovako je otprilike opisano u RfP-u, samo puno detaljnije – znači, temeljila se na pretpostavci da nabava ovog aviona ima vrlo široke implikacije na RH, i obrambenu i ekonomsku politiku, i sigurnosnu, i da se promatra u malo širem kontekstu nego obična vojna nabava i zato je, iz glavnog razloga, tražen ‘government to government’ ugovor, odnosno ugovor na razini Vlada… gdje jedino Vlade mogu biti jamac jednog ovakvog projekta, dugoročnog, na 20-30 godina, a ne neka tvrtka s kojom bi mi morali potpisivati dodatne ugovore ili 2-3 podugovora. Vojno partnerstvo – tu nam je bilo, puno bitnije je procijenjeno znači od strateškog partnerstva jer znate da je naš strateški partner najveći Amerika. Ali, što je traženo vojnim partnerstvom? Upravljanje programom VBA tražena je jedna točka da nas podržava u cijelom procesu od 25 godina koji čini, znači, transition period i follow-on period, koji čini 5 godina i ovaj još 25 godina, da nas ta država može podupirati cijelo vrijeme – i u naoružanju, i u obuci, i tako dalje… posebno logistički, da ne moramo raditi podugovore, nego da s državom možemo komunicirati na toj razini. Strateško partnerstvo je procijenjeno, odnosno potencijal za iskazanu spremnost ponuditelja, i ovdje desno vidite otprilike koji su to rezultati metodom koju sam vam već rekao na ovom dijagramu“.
Domena sposobnosti su u biti TT značajke aviona – vidite ih ovdje, neću ih posebno objašnjavati… Učinkovitost – znači operativna i tehnička potpora je nama bila najbitnija, i ona se reflektirala na ispravnost aviona, a to je da smo tražili minimalno 65% ispravnosti ovih 12 aviona, odnosno nesmetanu i neprekinutu uporabu tijekom cijelog njegovog životnog vijeka. Što se tiče ove uporabljivosti, ovdje možete sami pročitati što smo tražili, vi znate da su svi ti avioni štetni za zdravlje, rad, okoliš, i upravo i u ovoj domeni se ocjenjivao famozni hidrazin – ne mislite valjda da smo ga zaboravili, kao dodatno gorivo.
Financijska domena – inače cijela enigma je bila kako se ocjenjuje financijska domena, ne znam šta je tu sporno. Znači, procijenjena je kroz ukupne troškove uporabe VBA i kako? Kroz izravne (1) troškove nabave i (2) troškove vijeka uporabe. Znači, ovdje vidite ta dva ključna podkriterija. Tko je zadao? Ministarstvo financija, u odnosu na proračun RH, u odnosu na proračun MORH-a, je zadalo 4 glavne stvari ovdje na izravnim troškovima nabave. Tu vidite da se radilo i ocjenjivalo manje ukupna vrijednost ponude, dulji rok otplate i manji trošak odgođenog plaćanja, plaćanje u jednakim godišnjim anuitetima, iznos pologa najviše do 10% i najmanji utjecaj dinamike plaćanja na javni dug, što je bilo jako bitno i državi, odnosno ministru financija i Ministarstvu financija, da se ne tereti javni dug RH. Troškovi vijeka uporabe – procijenjeni su na 2 načina – (1) inicijalni troškovi po potencijalnom satu leta i (2) procjenu troškova operativnog sata. Inicijalni troškovi po potencijalnom satu, znači naglašavam – po potencijalnom satu, ne može se tretirat kao realnost, ali smo mi i to zbrajali – inače da ukupni iznos ponude podijelite sa satima koje avion može letjeti. Što se tiče procjene operativnog sata leta, procjenu operativnog troška sata leta smo mi direktno tražili od ponuditelja. Nabrojali smo što tražimo u toj procjeni i svaki ponuditelj je izrazio svoje brojeve. Znači, razumijete me da su podaci restriktivni, da se podaci koje možemo poslije komentirati na bilo koji način, svaka država je potpisala koliko košta sat leta.
Investicijska domena – nema offseta u skladu s direktivom EU 2009 i usklađivanju postupka nabave, znači radi se o tome i poštivanju ugovora o funkcioniranju EU čl. 346 – investicijska domena se mogla samo tretirati kroz bitne nacionalne sigurnosne interese. Odnosno, ono što je vezano u direktnoj potpori održivosti ovog aviona – to se moglo prikazati, sve ostalo se nije moglo prikazati. Ovdje vidite rezultate… Deloitte je ocijenio na temelju iskazanih namjera ponuditelja samo za kapitalna ulaganja i međunarodnu industrijsku suradnju povezanu s VBA“.
Detaljnije o planiranim troškovima posla
Nakon što se već ranije posvetio objašnjavanju troškova vijeka uporabe, brigadir Tretinjak se sadržajno vratio na već spomenuto pitanje troškova nabave:
„Izravni troškovi nabave mislim da su vas najviše interesirali ovih dana – mi smo ih sveli na zajednički nazivnik što se tiče kuna, i ovdje možete vidjeti po državama koliko je koja država naplatila, uz one uvjete koje sam vam sve nabrojao i koji su traženi. Otplatni plan je 10 godina, što se tiče države Izrael troškovi su fiksni, znači bez promjenjive kamate, niti ima kamate… preuzima se kompletno održavanje aviona, odnosno kompletan dug RH ne tereti javni dug RH nego jednostavno se plaća na 10-godišnjih rata, odnosno na 10 godina po 2 rate, što je traženo inače od svih. Švedska – ovdje vidite iznos ponude, tu je otprilike, cca… poslije ću vam detaljnije reći o izraelskoj ponudi pa možemo komentirati šta je ponudila neka druga država. SAD – 9,5 milijardi kn, nisu izrazili sve troškove… tu se radi o tome što nije uračunata kamata. U ovu švedsku cijenu je otprilike uračunata i kamata koja je promjenjiva i na tržišnoj osnovi, odnosno radi se o komercijalnom kreditu jedne od banaka. Grčka ponuda je bila nepotpuna. Mi je nismo izbacili, vidjet ćete poslije da je nismo ocijenili do kraja – ona je bila najjeftinija, 1,3… ali to je avion koji ne može zadovoljiti ono što smo mi tražili RfP-jem. Grčka je ponudila umjesto 10+2 aviona 11+1 avion, bez simulatora letenja, i uključila je u cijenu samo avione, znači bez onog ‘total package’, i jednostavno nismo mogli dobiti relevantne podatke da bi ona uopće ušla u konkurenciju“.
Konačno, na red je došlo i sumiranje ukupnih troškova posla:
„Ukupni troškovi – vjerojatno vas ovo izuzetno zanima. Znači ovdje otprilike vidite u dolarima, u milijardama dolara kako to izgleda. Radi se o tome, ponovno ću vam reći, znači plavo su izravni troškovi nabave koje sam vam upravo sada rekao (preračunajte ih u dolare) – mogu vam otprilike reći po kojem tečaju ste vidjeli one kune – radi se o tečaju američkog dolara 6,1 i u eurima 7,5. Crveno su operativni troškovi, ono što su ponuditelji upisali u svoje ponude, koliko taj avion košta po cijeni sata leta, uključujući i troškove radne snage i goriva u RH. Kad pitate za inicijalne troškove po potencijalnom satu – tako je na 36.000 sati leta (zanemarite ovih 30.000 sati što sam ja ovdje stavio, ili možete i po njima) 72 milijuna eura na 30 godina – otprilike se radi o 2.000 eura po satu jeftiniji je Gripen nego F-16 kad komparirate. Kad uključite i to ovdje, onda ova ponuda dolazi negdje otprilike za 30 godina. Radi se o 72 milijuna dolara na 30 godina, vrlo izračunljivo. Znači radi se otprilike o milijardu dolara koji će koštati ovaj avion u konačnici RH. Ono što ovdje možete i sami zaključiti da vas ja ne navodim, uz to sve… operativni troškovi F-16 Barak… ne dostižu direktnu akviziciju, izravne troškove nabave prve sljedeće ponude“.
Time je brigadir Tretinjak završio prikaz općenite evaluacije zajedničke za sve ponude, koje su evaluirane kroz četiri domene (stratešku domenu, sposobnosti, financije, investicijsku domenu) – dakle, kroz 4 glavna kriterija, 10 podkriterija, 106 elemenata.
Detalji izraelske ponude
Potom je na red za detaljnije izlaganje došla izraelska ponuda – ona koju je kroz svoju evaluaciju Stručni tim ocijenio najpovoljnijom:
„Naš jedan od glavnih uvjeta je bio ‘government-to-government’ ugovor, odnosno ugovor na razini vlada gdje će države jamčiti jedna drugoj realizaciju svih elemenata ovog ugovora. Nacionalna sposobnost države Izrael za pružanje strateške potpore – ne moram objašnjavati kakva je to industrija, i vojna, i kakva je to znači uopće zrakoplovna industrija. Potencijal potpore u funkciji VBA – Izrael ima nešto manje od 300 ovih aviona F-16, oko 250-260 nemojte me hvatati točno za riječ, ušao je sad i F-35 u tu cijelu priču.
I sad, o kakvim se avionima radi – radi se o Bloku 30, moderniziranom korištenom avionu koji neće biti nadograđivan niti bilo šta drugo. On je već apsolutno moderniziran. Proći će znači fazu svoju SLEP-a, mi smo ovdje stavili 3.000 efektivnih flight –hours, sati, što smo procijenili prema onom našem 1200 sati, 100 sati godišnje, da taj avion može letjeti još 25 godina. Znači uvijek je pitanje –a tko to kaže? Pa kaže Lockheed Martin, ne mi. Lockheed Martin je ovo jamčio, ne Država Izrael ili neka druga država. Lockheed Martin kaže: produljenje resursa SLEP-a na 7800, 3000 sati kad napravite ‘Service Life Extension Programm’, to je nešto kao remont, uključen je u ponudu tog aviona, a kako sam vam rekao da se radi o moderniziranom, NATO kompatibilnom korištenom avionu koji će doći u Hrvatsku – znači, o čemu se radi na SLEP-u? Avion će biti potpuno rastavljen, znači pregledana njegova struktura, u skladu sa service biltenima Lockheed Martina, u skladu sa svim materijalima Lockheed Martina, i ono što je Lockheed Martin kao proizvođač i potpisao. Tu ne otkrivamo neku Ameriku, to je dostupno u svim… Znači, avion nakon toga nema više nikakvih ograničenja i avion nakon toga nema više nikakvih remonta. Znači, to je ono što kaže Lockheed Martin, i ono što jamči i država Izrael i SAD“.
Uz to, posebna je pažnja posvećena dvama elementima ponude – dinamici isporuke i pitanju naoružanja.
„Dinamika isporuke je u skladu sa zahtjevom kako smo mi tražili: 2+6+4 – to sam vam objasnio zašto je bilo bitno. Obuka je u skladu sa zahtjevom – ide naših 6 do 8 pilota u Izrael, 45 tehničara – 5 inženjera od toga. Pitat ćete me kakva je obuka u Izraelu – detaljno rasplanirana, tu su kolege koje su na tome jako dobro radili, radi se o obuci ‘air-to-air’, ‘air-to-ground’, danju i noću, u Izraelu. Nakon toga, 3 godine još u Hrvatskoj – dolaze 2 instruktora, pilota, iz Izraela… dolazi kompletna njihova potpora, znači od 12 do 15 ljudi, koji će 3 godine u ovoj cijeni održavati ovaj avion koji smo vam sada prikazali. Znači oko 3 milijarde kuna je taj izravni trošak, s 3 godine plaćenih vježbi, u Izraelu, našim pilotima. Naše je da dođemo avionima i vježbamo tamo zajedno sa njima. Tehnička potpora je nama bila izuzetno bitna, i mi smo tražili… to su teški pregovori, kada se radi o tome da vam na 25-30 godina netko jamči kompletnu logističku potporu, da će vas podupirat i u operacijama koje trebate raditi. Tu su bile ozbiljne stvari – znači da ćete dobiti sve naoružanje koje trebate dobit.
Time ću prijeći na naoružanje. Avion koji je došao, i jedini je bio u ponudi da će doći naoružani avion sa američkim raketama zrak-zrak, sa američkim streljivom, a poslije je naše da dogovorimo hoćemo li izraelsko ili američko zadržat – to je naša stvar, to je stvar adaptacije zrakoplova, odnosno jednog adaptera koji nema nikakve veze. Uglavnom, avion je napravljen da može nosit i američko i izraelsko naoružanje, i početna ova varijanta koja će doći – doći će s raketama zrak-zrak američke proizvodnje. To je bio isto naš uvjet da avion dođe naoružan, jer to je borbeni avion – što će nam avion koji nije. Za razliku od drugih zemalja koje nisu uključile u ponudu svoje naoružanje, dali su samo procjenu“.
Neka pitanja za kraj
Konačno, na stolu su se našla i pitanja hrvatske zrakoplovne infrastrukture na Plesu, kao i tema integrirane potpore koju se tražilo u ponudama. Na ove je teme brigadir Tretinjak zaključio:
„Infrastruktura – isto se stvara fama oko te infrastrukture. Tu su bili i stručnjaci iz Švedske, i inženjeri i stručnjaci iz Amerike su bili, i stručnjaci iz Izraela – svi su imali pravo ući na našu ZB Pleso, i druge ako su htjeli, mi smo odredili da će na Plesu biti ti avioni zbog dežurnog borbenog dvojca koji je već tamo napravljen, i ja vam kažem da je to Wembley. Znači, svi koji su bili zadovoljni su i našim pistama, i našim održavanjem aerodroma, a ono što će Izrael još napraviti – to je ono što mi zovemo ‘stable’ – 8 garaža gdje će svi avioni biti parkirani u te hangare… neće više avioni polijetati direktno sa stajanke nego direktno iz hangara… gdje će biti i struja, i voda, i svi priključci koji trebaju biti sa 2. razinom održavanja, work-shopovi sa svim alatima i pričuvnim dijelovima što trebaju doći. To nije ništa novo, tako svi ugovaraju na 3 godine, poslije se može produžavati, ali otprilike uvijek to traje 3 godine.
Znači, integrirana logistička potpora i predstavnici ponuditelja u RH bit će još 3 godine, gdje će oni održavati te avione i bit, naravno, u potpori našim pilotima. Tehnička potpora – sad sam je malo spomenuo – uključuje ugovornu logističku potporu, pričuvne dijelove kako sam vam rekao, za 3 godine, dokumentacijski sustav po satnici onoj koju sam vam rekao (1.200 sati), lanac ospkrbe robama i uslugama u cijelom vijeku uporabe… znači, država se obvezala da će nas podupirati. Iznos ponude sam vam rekao – otprilike, po tečaju 6,1… 2,9, mi smo zato stavljali cca tu, znači ona je došla u dolarima, u skladu je sa zahtijevanim uvjetima, izražena sa svim specifikacijama troškova koje smo mi tražili da oni izraze. Troškovi vijeka uporabe su procijenjeni – uspoređivali smo ih s američkim i vjerujte mi da su tu. Ono što sam neki dan pročitao da 28.000 eura košta – stvarno mi je nepoznat taj podatak, ali recimo znam da Eurofighter košta manje, koji ima 2 motora ili Raffale… po cijeni sat letenja po tim avionima“.
