Nakon današnjih sličnih izjava ministra Krstičevića, datih prilikom preuzimanja obalnog ophodnog broda OOB-31 “Omiš” u ruke OS RH, oko 13 sati se o aktualnom stanju kupovine rabljenih borbenih aviona iz Izraela kratkim priopćenjem oglasilo i Ministarstvo obrane RH:

“Vezano za medijske napise pod naslovom ‘SAD blokira prodaju izraelskih aviona Hrvatskoj’ i slično, u cilju istinitog i objektivnog izvješćivanja javnosti, Ministarstvo obrane dužno je reagirati. Ministarstvo obrane RH nije dobilo službene informacije o tome, a kada će ih dobiti, o istom ćemo upoznati javnost.

Sjedinjene Američke Države su dokumentom dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski  visenamjenski borbeni avion F-16. Država Izrael se u ponudi pismeno obvezala da će Hrvatskoj isporučiti avione F 16 sa NATO kompatibilnom opremom te da će se produženje životnog vijeka aviona napraviti uz suglasnost originalnog proizvođača. Također, Država Izrael se pismeno obvezala da će ishoditi odobrenje Vlade Sjedinjenih Američkih Država za isporuku aviona Republici Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Države Izrael. U skladu sa svim navedenim, Republika Hrvatska je provela transparentan i zakonit proces, donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 i ispoštovala sve obveze sa svoje strane“.

Kako navodi N1 televizija, ovu je temu danas komentirao i premijer Andrej Plenković riječima: “Mediji su se raspisali temeljem neke informacije s nekog portala. Očekujem da Ministarstvo obrane, koje vodi ovaj proces i detaljno je involvirano u sve detalje, vidi s našim partnerima ima li tu nekih novih elemenata u procesu koji je vođen vrlo dugo i temeljito. Nama je kao Vladi bilo važno da je teret odgovornosti na osiguravanju suglasnosti koju SAD mora dati bilo kome tko je nekad od njijh kupio neku vrstu naoružanja, teret dobivanja te suglasnosti je na izraelskoj strani. Što se hrvatske strane tiče, mi nismo ni u kakvoj posebno opterećujućoj situaciji, sve što je napravljeno s naše strane bilo je u dobroj vjeri, ostalo je eventualno između Izraela i SAD-a“, naglasivši još i kako ne vjeruje da postoji mogućnost propasti ovog posla kupovine borbenih zrakoplova.

Uz to, Plenković je iskazao povjerenje u državni sustav koji se ovim pitanjem bavio – “Siguran sam da su sve službe koje su na ovome radile jako dobro i detaljno pripremile cijelu tu temu i prije donošenja konačnih odluka slali smo posebno izaslanstvo u Izrael i SAD da se sve verificira prije konačne odluke i upitnih informacija nije bilo“.

Veleposlanici SAD i Izraela u Hrvatskoj

Veleposlanici Države Izrael i SAD u Republici Hrvatskoj

Za kraj spomenimo još i izjavu Roberta Kohorsta, veleposlanika SAD u Zagrebu, koji se medijima obratio u večernjim satima, tijekom oproštajnog primanja Zine Kalay Kleitman (odlazeće veleposlanice Države Izrael u RH) u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU). Kohorst je tom prilikom na novinarska pitanja odgovorio: “Zapravo, postoji nerazumijevanje ovoga u novinama. Vlada Sjedinjenih Država u potpunosti podržava nastojanja Hrvatske da modernizira svoje zrakoplovsvo i da za to traži F-16. Mi pregovaramo s Izraelcima već više od godinu dana, i bili smo vrlo konzistentni pri navođenju naših tehničkih zahtjeva potrebnih za dobivanje dozvole. I potpuno podržavamo to kretanje, da odobrimo tehničke zahtjeve, ne bi li Hrvatska pribavila te zrakoplove“. Na pitanje o kakvim se tu tehničkim zahtjevima radi, Kohorst je nastavio: “Izraelski zrakoplovi nisu NATO kompatibilni. Oni u sebi imaju izraelske sustave, i to je potrebno zamijeniti u NATO kompatibilne sustave. Rasprava se vrti oko pitanja – tko će platiti tu konverziju. Uz to, SAD i naša tvrtka Lockheed Martin moraju odraditi taj posao, jer su baš oni vlasnici tehnologije i intelektualnog vlasništva“. Na pitanje kako ovaj relativno mali trošak može imati uticati na savezničke odnose, veleposlanik Kohorst je pojasnio: “Ma ne, i mi su tu potpunosti slažemo – Hrvatska, Sjedinjene Države i Izrael su sjajni saveznici, i mi ćemo riješiti ovaj problem. I to može biti vrlo jednostavno – Izraelci moraju prihvatiti naše tehničke preduvjete. I, čim se to obavi, možemo krenuti dalje, i riješiti odobravanje prodaje“. Na pitanje, što ako do takvog usuglašavanja ne dođe, Kohorst je dodao: “Dakle, ja nisam uključen u pregovore, ali mislim da oni tu baš i nemaju izbora, jer je to intelektualno vlasništvo Lockheed Martina, a oni moraju dati svoj pristanak da bi došlo do transfera“. Ujedno, Kohorst je naglasio: “Sjedinjene Države već više od dvije godine konzistentno govore – ‘Ovo su naši tehnički zahtjevi’. I tako, svi su već trebali znati da su to zahtjevi, i zato je meni donekle iznenađenje, da je sada nastupilo ovo usporavanje“. No, po Robertu Kohorstu ovaj bi problem trebao biti rješiv: “Mislim da bi trebao biti. Mi smo svi saveznici, i trebali bi iznaći način da to riješimo!“. Pri tome, on se osvrnuo i na izraelsku pregovaračku strategiju: “Ja ne znam koja je bila njihova pregovaračka strategija, ali sam siguran da su u dobroj vjeri iznijeli ponudu, i da su se nadali kako bi tu moglo biti nekih prilagodbi naših tehničkih zahtjeva, ali se pokazalo kako to jednostavno nije moguće“.

Na to se nadovezala i sama veleposlanica Države Izrael, Zina Kalay Kleitman izjavom: “Ja to ne mogu riješiti, to nije moja profesija. Ali, ja sam apsolutno sigurna da ljudi koji su profesionalci, a to kažem iz svog znanja, sada rade ne bi li to riješili. Dakle, mislim da ćemo u skorijoj budućnosti o tome znati mnogo više. Vidjela sam mnoga nagađanja u vašim medijima… neka od njih su čak bila i istinita, ali ih većina nije“. Na pitanje – koje su to tvrdnje bile istinite, veleposlanica je odgovorila “Da mi sada vodimo pregovore s Amerikancima, da je američki veleposlanik… vidjela sam ga ovdje, moj kolega i dobar prijatelj… nisam čula njegovu izjavu, ali sam vidjela što su danas objavili – i to je istina… Sjedinjene Države su jednako zainteresirane za ovo, kao i mi. I ovi tehnički problemi postoje. Ali, ako smo svi zainteresirani, ja sam sigurna da će oni biti riješeni“. Na pitanje, je li je iznenadilo američko blokiranje prodaje, veleposlanica Kalay Kleitman je odgovorila: “Gledajte, ja nisam ovdje da budem iznenađena, ili da ne budem iznenađena. To sve nije o meni… to  se tiče pitanja kako možemo riješiti ovaj tehnički problem, koji se pojavio. I, također, moramo biti strpljivi. A to je nešto čega ovdje baš ne nalazim… Strpljenje“. Na novinarsko isticanje američkih tvrdnji kako se radi o izraelskoj opremi, koju treba mijenjati, veleposlanica je objasnila: “Američki veleposlanik je rekao što je rekao, ali ja ovdje ne predstavljam neke institucije ili ljude koji se s time bave. Ja nemam te informacije, o tome tko bi trebao što raditi“. No, ujedno je izrazila i nadu u rješenje: “Vi me pitate, i ja se nadam. Nadam se da će… i trebalo bi. Ali, što će biti – nadam se i da će se dogoditi do kraja ove godine. Ali, mogu se samo nadati. Ne mogu pričati što znam, i što ne znam… Vidim što i vi vidite. A ono što znam, je da su sad sve tri strane jako zainteresirane, i da žele da se to riješi“.

Dok ovakvo diplomatsko prebacivanje loptica među državama još na prvi pogled i ima smisla, teško da ono može podnijeti detaljnije razmatranje s hrvatskoga gledišta. Naime, rizici vezani uz pojedine ponude borbenih zrakoplova koje je Hrvatska zaprimila krajem prošle godine, bili su jasni već i tada, kao što su jasni i danas – i lako je moguće da se baš te političke, gopodarske i tehničke rizike na osovini Washington DC – Tel Aviv podcijenilo pri hrvatskom odlučivanju oko ponuda za kupovinu borbenih zrakoplova.

Dakle, iako čitav posao hrvatske kupovine borbenih zrakoplova još nije propao, nema sumnje da se on nalazi u teškim problemima. Za sada nije jasno da li ti problemi imaju rješenja, i u kojem roku se do tih rješenja zapravo može stići. Još je manje jasna sudbina proračunske stavke koju je MORH rezervirao za potrebe kupovine borbenih zrakoplova u 2018. godini – i za koju bi bilo iznimno šteta da se istekom godine nepotrošena vrati u centralni proračun RH.