Nakon što je 14. kolovoza došlo do tragične nesreće na vojnome poligonu Gašinci, u kojoj je poginuo dragovoljni ročnik Marko Zalović, nadležni su objavili pokretanje istrage i sankcije za odgovorne. Poginuli je ročnik pokopan van medijske pažnje, u krugu obitelji, prijatelja, pripadnika OS RH i vojnih dužnosnika, u petak 16. kolovoza. No i dva tjedna kasnije, u doba kad njegovi donedavni kolege dovršavaju svoju dragovoljnu obuku – nedoumice su ostale.

S jedne strane, postupak ustanovljavanja točnih okolnosti slučaja teče van očiju javnosti. To nije dobro, bez obzira na činjenicu što je raspon koncentracije današnjih medija jezivo kratak – gdje su čitavu priču o nesreći na Gašincima već odavna u pozadinu potisnuli početak jesenske političke sezone, mogući rat u Siriji, te sukobljavanja Vlade RH i europskih vlasti u Bruxellesu oko akta znanog kao “Lex Perković”. Tijekom protekla dva tjedna i život te rad na vojnome poligonu Gašinci praktično se pa vratio u normalu, o čemu smo pisali i na stranicama portala Obris.org. U skladu s tim, kao da su se u normalu pokušali vratiti i podaci o dosadašnjim trendovima u sustavu obuke dragovoljnih ročnika.

Podaci izvučeni iz službenih priopćenja

Da podsjetimo! Analizom službenih priopćenja iz obrambenoga sustava, vezanih uz svečane prisege pojedinih naraštaja dragovoljnih ročnika, došli smo do zabrinjavajućih podataka o promjenama sustava obuke tih dragovoljaca tijekom proteklih godinu i pol – posebno po pitanju načina izvođenja obuke, te promjena u razini prolaznosti obuke isključivo za muške dragovoljce tijekom posljednja tri naraštaja ročnika. Konkretno, iz promjene ukupnoga broja ljudi koji su dragovoljnu obuku dovršili od kraja 8. do kraja 9. naraštaja – dobije se da je u 9. naraštaju obuku prošlo svih 28 žena, ali tek 188 od početnih 260 muškaraca. Usporediva metoda za prolaznost 10. naraštaja daje još oštriju razliku, podatak o 100 posto prolaznosti žena (njih 39) i tek 26,01 posto kod muškaraca (njih 90 od početnih 346). Ovu smo pojavu istakli nedugo nakon incidenta u Gašincima, a po tom smo pitanju zatražili i službeno očitovanje Ministarstva obrane. No, kada nam je to očitovanje konačno stiglo, uz odgovore na neka pitanja, ono je izazvalo gotovo jednako toliko novih pitanja.

Naime, načelni podaci o sustavu dragovoljih ročnika dobiveni prije nekoliko dana iz Službe za odnose s javnošću MORH radikalno su se razlikovali od onih koje se dalo iščitati iz analize priopćenja objavljivanih tijekom niza mjeseci, tijekom trajanja obuke osmog, devetog, desetog i jedanaestog naraštaja dragovoljaca.

Novi službeni brojevi o dragovoljnim ročnicima

Dok su podaci o kretanju ukupnoga broja ljudi koji su tijekom posljednjih naraštaja dragovoljnih ročnika dovršili takovu obuku pokazivali nagli pad prolaznosti za muškarce, novi službeni podaci MORH-a tu slikaju sasvim drugačiju sliku – sliku kod koje nikakvih promjena nema, a sve je u najboljem redu. U tablici koja slijedi, prikazali smo te nove podatke:

Točnije razloge ovog velikog razilaženja tek treba utvrditi.

Pa ipak, i uz ove podatke – kako god oni radikalno drugačiji bili od brojeva objavljivanih u listopadu 2012. godine, te svibnju i srpnju ove godine – neke stvari tu i dalje ukazuju na probleme, o kojima smo govorili nedavno. Naime, na pitanje o prelasku dragovoljnih ročnika u redove profesionalnih snaga, MORH nam otkriva da tijekom 2012. godine uopće nisu sklapani ugovori o profesionalnoj službi.

Za razliku od toga, u lipnju tekuće 2013. godine, po pitanju sklapanja profesionalnih ugovora s osobama koje su dragovoljno odslužile vojnu obvezu situacija je nešto drugačija – od ukupno 450 tada sklopljenih ugovora o prijemu  u djelatnu vojnu službu (za 417 muškaraca i 33 žene) – u 419 slučajeva bila je riječ o osobama koje su prethodno završile dragovoljno služenje vojnog  roka. Svi su ti ugovori bili sklopljeni za popunu vojničkih dužnosti.

Ovo je primanje novoga ljudstva provedeno taman u doba kada su iz obrambenog sustava, takoreći “navrat-nanos”, odlazili ljudi koji su u profesionalnu službu primani 2005. godine, i kojima je pred ljeto isticao njihov drugi profesionalni ugovor – o čemu smo opsežno pisali na portalu Obris.org. Kad već nije sustavno i na vrijeme bilo riješeno pitanje njihovog statusa, dobro je vidjeti da je barem jedan komad sustava upravljanja kadrovima u to doba radio kako treba. Očekivati da se još uskoro riješi i to pitanje trećih ugovora, pa i da istraga o nesreći na Gašincima dobije svoj javni nastavak – gotovo pa je previše za nadanje. Pa ipak, kako kolege pokojnoga Marka Zalovića sutra i službeno dovršavaju svoju dragovoljnu službu, bio bi to dobro tempiran kraj istrage!