Ne zbog pada aviona (koji se u Hrvatskoj ipak ne događa svaki dan), niti zbog pohvala požrtvovnom pilotu (kojemu je to u opisu posla). Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ivo Josipović progovorio je o ratnom zrakoplovstvu tek onda kada je to učinila i njegova protukandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima, utrpavši tako stanje u OS RH kao tek jednu među nizom tema predizborne kampanje. Dva i pol dana uzalud se čekalo hoće li se Vrhovni oglasiti, tako da sinoćnje pojavljivanje u sva tri dnevnika (na sve tri nacionalne televizije), ali zajedno sa za sada glavnom protukandidatkinjom, nažalost nije slučajno.

Jedina hvale vrijedna informacija prenesena putem javne televizije bila je ona da će se početkom sljedećeg mjeseca održati Vijeće za obranu. No kako to s takvim najavama obično biva, vjerojatno se sjednica tog tijela neće održati baš početkom mjeseca (s obzirom da se u prvim danima rujna održava NATO-summit, što Josipović itekako zna). No, budući da upravo u tom razdoblju treba očekivati izvješća povjerenstava o uzrocima pada zrakoplova MiG-21, državno-vojni vrh zasigurno će htjeti proći kroz izvješća prije negoli rezultate istrage (ili barem dio njih) predoče javnosti, kako je to nedavno obećao zapovjednik HRZ-a Dražen Šćuri. Prije negoli izvješća budu gotova, ne može se ni razmišljati o odgovornosti ministra obrane, jer, kaže Josipović:

„…ono što je posebno važno je pričekati zaista do kraja i vidjeti da li su poštovane sve procedure, ili je riječ zapravo o jednoj pogrešci tehničke naravi. O tome ovisi odgovor na pitanje tko je odgovoran. U svakom slučaju riječ je o događaju za koji se mora vrlo jasno alocirati odgovornost, i onaj tko je odgovoran treba za to podnijeti posljedice.“

Za sada, rekao je dalje Josipović, nema ni jednog podatka koji bi govorio o tome da zbog tehničke neispravnosti letjelica i opasnosti po pilote treba prizemljiti kompletno borbeno zrakoplovstvo.

Osim o samoj nesreći, na Vijeću za obranu trebalo bi se porazgovarati i o nekim budućim potezima na području obrane, zbog čega bi Josipović ranije volio čuti mišljenja svih aktera. Jučerašnji apel ministra obrane Kotromanovića da se odluka o budućnosti ratnog zrakoplovstva donese konsenzusom i pozicije i opozicije, bez politiziranja, no Josipoviću nije mrska:

„Moramo konačno sjesti i donijeti odgovarajuću odluku kojim pravcem ide naše ratno zrakoplovstvo. Podsjetit ću – mi danas imamo 12 MiG-ova 21, naš zračni prostor sada nije ugrožen, ali ta borbena sposobnost će trajati u Hrvatskoj do 2024. godine. Tada istječu sve licence, i odluku o tome da li ćemo nabaviti nove avione ili ćemo našu sigurnost zračnog prometa rješavati u okviru partnerstva s našim NATO-saveznicima – trebamo donijeti najkasnije do 2016. godine. Slažem se s tim da je tu odluku možda trebalo i prije donijeti, to je odluka koju mora donijeti Sabor, prije svega Sabor jer je to velika, važna financijska odluka, politička odluka koju trebaju utvrditi nadležna politička tijela i tu zaista preporučam konsenzus. Inače, kada je riječ o onome što je bilo, početkom 9. mjeseca će se sastati Vijeće za obranu, bit će riječi i o ovome što se dogodilo, o ovom padu MiG-a, ali isto tako će biti riječi i o tome što i kako bi se trebalo raditi u budućnosti. Bilo je isto tako poziva na nacionalni konsenzus – da, pozivam i ja na nacionalni konsenzus o budućnosti ratnog zrakoplovstva. To je odluka koja je teška, bila ovakva ili onakva, s jedne strane to je ozbiljni financijski zahvat, dok s druge strane mogući partnerski aranžman je nešto što ima svoju političku dimenziju, ali i sto tako i gospodarsku i ekonomsku dimenziju. Još jednom ističem – pad MiG-a jest signal koji treba ozbiljno shvatiti. Bez obzira što evo govori se, i to je točno, padaju i drugdje avioni, al ovo je naš avion pao i o tome moramo voditi računa. Moramo voditi računa da ova sposobnost koju danas imamo ostane tu i da je ne izgubimo. Inače, napomenuo bih da naše zrakoplovstvo ne čine samo ratni borbeni MiG-ovi, nego i helihopterske snage, da imamo 25 školskih aviona, da imamo kanadere i imamo neke druge letjelice, i bilo bi važno da to, taj vid zrakoplovstva očuvamo.“

Do sada se mnoge važne odluke nisu donosile u Saboru, pa je prilično nejasno zašto Vrhovni zapovjednik sam sebi umanjuje važnost pri donošenju odluke o budućnosti hrvatskog ratnog zrakoplovstva, prebacujući lopticu o odluci na Markov trg. Jedino o čemu bi Sabor trebao reći svoje mišljenje (i to ne čitav Sabor, već samo njegov Odbor za obranu) je neobavezno prethodno mišljenje o samome poslu javne nabave zrakoplova – s obzirom na to da se radi o vrijednosti ipak većoj od 5 milijuna eura, kao što je to propisano Zakonom o obrani. No da se ne bi zavaravali, Josipović je pokušao predočiti što znači nabavka novih aviona:

„Najjeftinija varijanta – to je nabavka Gripena po varijanti 6+2, za 5 godina košta negdje oko 550 milijuna eura. Avion F-16 bi koštao negdje oko milijardu eura. Dakle, to je jedna vrlo ozbiljna investicija. S druge strane, remont kroz 3 godine košta oko 140 milijuna kuna. Ono što je vrlo važno je da vodimo računa kako svaka od tih odluka, dakle – da li da remontiramo, ovo je zadnji remont koji se radi, ili poslije prelazimo na nove avione ili idemo na partnersku varijantu sa zemljama partnerima iz NATO-a – nosi ozbiljne implikacije po nacionalno gospodarstvo i tu treba donijeti zaista racionalnu odluku koja će s jedne strane štititi našu sigurnost, a s druge strane i jamčiti da Hrvatska neće bankrotirati.“

Kako ima izgleda da Hrvatska bankrotira i ranije, dio njenih građana puno nade polaže u trenutni posjet saudijskog princa Alwaleeda bin Talal bin Abdulaziz al-Sauda Hrvatskoj. S njime će se danas na ručku naći i Ivo Josipović u društvu s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom i načelnikom GS OS RH Dragom Lovrićem. S obzirom na sastav, Josipović očekuje da će sa prebogatim saudijskim princem razgovarati i o angažmanu hrvatske vojne industrije u Saudijskoj Arabiji, kao i općenito o vojnoj suradnje te dvije zemlje.