U četvrtak, 7. veljače 2019. godine, Ministarstvo obrane je već po sedmi put za redom održalo svoju godišnju prezentaciju podataka o javnim nabavama za potrebe obrane. Uz ministra Damira Krstičevića i generala Mirka Šundova, načelnika GS OS RH, na ovoj su prezentaciji bili i predstavnici Odbora za obranu (predsjednik Igor Dragovan, te većina članova iz redova vladajućih, uz samo dvoje vanjskih članova), te predstavnici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora i Državnog odvjetništva. Uz to, pozvalo se i “zainteresiranih udruga civilnog društva” – Partnerstvo za društveni razvoj i famozni “Transparency International Hrvatska”, koji sa svojom centralom zadnjih godina ratuje oko zloporabe tog poznatog imena. Centar za mirovne studije iz Zagreba, iako pozvan, nije prisustvovao, usprkos činjenici da je uvodno pozdravljen na početku događanja.
Osvrt na provedbu u 2018. godini
Unutar 40 minuta službenog programa, za početak se iznio osvrt na prošlogodišnju javnu nabavu u sektoru obrane. Od 2.002.531.790 HRK planiranih za potrebe materijalnog zbrinjavanja u 2018. godini (41,6 posto ukupnog financijskog plana), službeno je navedena realizacija od 98,11 posto (oko 1.964.683.939 HRK vrijednosti). To je izvedeno kroz provedbu 1.058 predmeta nabave, temeljem čega je bilo sklopljeno 1.259 ugovora. Za usporedbu, 2017. godine je u iste svrhe bilo odvojeno 1.784.764.145 HRK (34 posto financijskog plana), što je bilo realizirano kroz 1.243 postupka javne nabave, odnosno 1.588 ugovora – uz stupanj realizacije od 99,3 posto (oko 1.772.270.796 HRK vrijednosti). Dakle, 2017. bilo je 185 predmeta nabave više (14,9 posto), odnosno 329 ugovora više (20,7 posto), iako se u provedenu javnu nabavu 2018. investiralo 192,4 milijuna HRK (10,86 posto) više nego godinu dana ranije. Pri tome, u prošloj 2018. godini je navedeno ulaganje ukupno 7 žalbi, od kojih su 2 bile i uvažene, dok ih je 5 odbijeno kao neosnovano.
U 2018. godini više novaca i manje provedenih javnih nabava nego godinu ranije
Brigadir Ivica Devčić, načelnik Samostalnog sektora za postupke javne nabave, istaknuo je kako već treću godinu za redom MORH nema ni jednu tajnu nabavu, što je kao posebno postignuće naveo i ministar obrane Krstičević. Iako je ovo velik i ozbiljan doseg, već godinama se taj podatak ističe u usporedbi s čitavim periodom od 2012. do danas. No, za aktualnu vlast ipak je ponešto relevantniji podatak da se nakon velikog pada ovakvih javnih nabava u periodu 2012. do 2015. (s 51 na 5 posto), od mandata ministra Buljevića i početka mandata aktualnog ministra Krstičevića 2016.godine do danas – tu zapravo napravio pomak od 3 posto 2016. do potpunog prestanka provođenja klasificiranih javnih nabava 2017. godine, što je onda nastavljeno i do danas.
Velike razlike u vrijednosti provedenih ključnih projekata u javnim nabavama
Za razliku od 2017. godine, kada se kao ključne navelo brojne projekte modernizacije i opremanja (remont Mi-171Sh, DUOS 30 mm, ekspedicijski kamp, revizija M-84, te pribavljanje UbS-a, odjeće i obuće), u 2018. su takvi navodi bili suzdržaniji (motori za raketne topovnjače, vojna vozila, modernizacija informacijsko-komunikacijskog sustava, UbS i potrošne robe, ali i posebno istaknuta ulaganja u nekretnine, kupovina raketa za OH-58D i revizija M-84). Vidljiva je i bitno manja ukupna vrijednost tako provedenih ključnih nabava – od oko 619,5 milijuna HRK 2017. na oko 228,5 milijuna HRK u 2018. godini. Pa ipak, u izvještaju za 2018. godinu nema ni spomena učinaka koje je na javnu nabavu MORH morala imati propast projekta koji je 31. siječnja 2018. godine, na prezentaciji Plana nabave za 2018. godinu, bio naveden kao prva ključna nabava za HRZ te godine – “Višenamjenski borbeni avion” – posao koji je javno propao 10. siječnja ove godine, da bi Vlada RH 14. siječnja 2019. i službeno poništila svoju odluku o toj kupovini iz ožujka 2018. godine.
Kad se brojevi za 2019. ne poklope…
Za razliku od ukupnog Financijskog plana Ministarstva obrane za 2018. godinu (4.815.494,255 HRK), u 2019. godini MORH očekuje porast proračunskih sredstava na ukupno 5.075.302.937 HRK – što donosi dodatnih 259.808.682 HRK (odnosno oko 5,4 posto porasta). Od toga je za materijalno zbrinjavanje predviđeno 43 posto, odnosno 2.167.796.738 HRK (oko 165,3 milijuna HRK, odnosno 8,25 posto više nego u 2018. godini).
Od tih ukupnih 2.167.796.738 HRK predviđenih za materijalno zbrinjavanje u 2019. godini, 1.605.623.665,32 HRK (74,07 posto) odvojeno je za javne nabave prema Zakonu o javnoj nabavi, Uredbi o nabavi na području obrane i sigurnosti, te internoj Uputi o provedbi postupaka javne nabave. To je oko 74,4 milijuna HRK (4,86 posto) više nego što se planiralo u 2018. godini. Uz to, 562.173.072,68 HRK (25,93 posto) planirano je za javne nabave po višegodišnjem financiranju, po zakonskim obvezama, te predmetima nabave koji se realiziraju u inozemstvu – dakle, za već unaprijed stvorene obveze koje MORH vodi u okviru tzv. “Knjige 5”. To je oko 90,8 milijuna HRK (19,28 posto) više nego što se planiralo za 2018. godinu. Upravo ovdje bi vjerojatno spadala i moguća javna nabava VBA, u budućem drugom pokušaju.
Navedenih 1.605.623.665,32 HRK raspoloživih za javne nabave raspodjeljuje se na preostala četiri registra, tzv. “knjiga”. Prema planu za 2019. godinu, kojeg je 7. veljače iznio brigadir Devčić, tzv. “Knjiga 1” obuhvaća javne nabave koje idu prema Zakonu, Uredbi i Uputi, a objavljuju se u Elektroničkom oglasniku javne nabave i na internetskim stranicama MORH. Za ovu je kategoriju u 2019. godini rezevirano 633.586.349,39 HRK (oko 171,3 milijuna HRK ili 21,28 posto manje nego u 2018. godini). Registar tzv. “Knjiga 2” obuhvaća postupke po izuzeću od Zakona o javnoj nabavi (klasificirani postupci), i već smo spomenuli kako po treću godinu za redom tu nema postupanja. Registar tzv. “Knjiga 3” obuhvaća nabave koje se provode s gospodarskim subjektima sukladno posebnim odredbama Zakona o javnoj nabavi (NATO agencije, nabave od druge države, nabave od trgovačkih društava u vlasništvu RH), i tu je za 2019. predviđeno 554.579.949,02 HRK. To je iznos za 13,96 milijuna HRK (2,46 posto) manji od onog planiranog za 2018. godinu. I konačno, za registar tzv. “Knjiga 4”, koji obuhvaća javne nabave putem Središnjeg državnog ureda za središnju javnu nabavu (čl. 186 Zakona o javnoj nabavi), u 2019. godini je predviđeno 133.428.517 HRK. To je za 24,39 milijuna HRK (15,45 posto) manje nego je bilo planirano za 2018. godinu.
Na prvi pogled sve slično, ali zapravo vrlo različito
Dakle, tu već vidimo zanimljiv podatak da se iznos novaca raspoloživ za novu javnu nabavu u 2019. godini (tzv. “knjige” 1-4) povećao 74,4 milijuna HRK (4,86 posto), dok su se sve te navedene stavke (tzv. “knjige” 1, 3 i 4) smanjile. I ovdje dolazimo do zagonetke koju je pred sve prisutne promatrače iznio brigadir Devčić 7. veljače ove godine. Naime, dok je njegova prezentacija za 2019. u većini svojih elemenata pratila usporedivu prezentaciju od prije godinu dana (kada je 31. siječnja 2018. predstavljen plan za 2018. godinu) – prošle godine se zbroj sredstava predviđenih za tzv. “knjige” od 1 do 4 točno zbrojio do ukupne sume raspoložive za javne nabave u toj godini. No, ove godine nije tako – budući da zbrajanjem stavki navedenih pod tzv. “knjige” rednog broja 1 do 4 ne dobijemo predviđen iznos sredstava raspoloživih za ovogodišnje javne nabave. Umjesto da zbrojno daju 1.605.623.665,32 HRK (kao što je prošle godine suma iznosila 1.531.212.972 HRK) – ove godine suma za tzv. “knjige” od 1 do 4 iznosi tek 1.321.594.815,41 HRK, odnosno 284.028.849,91 HRK manje. Da tu nije riječ o slučajnoj greški vidi se po detalju da je u planovima za 2018. bilo jasno naznačeno kako stupac s tim pojedinim iznosima treba imati sumu istovjetnu iznosu raspoloživih sredstava za javne nabave u 2018. godini, dok je u navodima za 2019. godinu taj navod bio izbačen iz naslova tog istog stupca, u inače identično formiranoj tablici.
Ako se usudimo spekulirati, razlog ovoj promjeni metodologije mogli bi pronaći u problemu kojeg za javne nabave obrambenog sustava RH predstavlja problematična nabavka višenamjenskih borbenih aviona. Ona je prošle godine bila uvrštena u Plan javnih nabava, kao i u obrambeni proračun, a da na kraju nije došlo do njenog izvršenja. Ove godine, ona je ponovo u popisu ključnih projekata za HRZ, a kako je i u aktualnom obrambenom proračunu, prikazana je i u očekivanim iznosima novaca za materijalno zbrinjavanje u 2019. godini. No, iako propast ovog projekta javne nabave nije bila izričito obrađena u osvrtu na izvršenje planiranih javnih nabava iz 2018. godine – za očekivati bi bilo da i o potrošnji ovogodišnjih sredstava za tu namjenu vlada poprilična neizvjesnost. Izgleda da je upravo ova razlika između (1) načelno raspoloživih sredstava za javnu nabavu u 2019. godini i (2) detaljnije raspoređenih iznosa po stavkama očekivane javne nabavke u 2019. godini – baš način da se ovaj trošak neizravno spomene, ali ipak prešutno ne uplanira u sustav javnih nabava u tekućoj godini. No, to je tek jedno moguće gledanje na ovu zanimljivu razliku u prikazu, koja je praktično neobjašnjiva u situaciji korištenja gotovo identične metodologije prikaza kao i lani, ali uz očigledan zahvat prešućivanja konkretnih planova za oko 284 milijuna HRK raspoloživih u 2019. godini.
A koji su to ključni projektu u planu?
Prva stvar koja upada u oči pri gledanju popisa ključnih javnih nabava koje je obrambeni sustav RH planirao za 2019. godinu je sličnost s takvim popisom prezentiranim u siječnju prošle godine. I ova sličnost nije samo metodološka – budući je struktura prezentiranja u obje prilike bila praktično identična (prvo najave za tri grane OSRH, da bi se onda dodalo i projekte vezane uz “ostale postrojbe” OS RH (2018. godine) ili “Hrvatske vojske” u 2019. godinini). Nažalost, sličnost je i sadržajna, osim što je 7. veljače ove godine MORH odlučio nabavu pojedinih grana pretežito ukrasiti isticanjem pojedinih ulaganja u nekretnine.
Vrlo slične nabave u planu, samo uz još ponešto investiranja u nekretnine
Tako su značajne nabave za HRZ (lani HRZ i PZO) u siječnju 2018. definirane sa dva ključna projekta (prvo, višenamjenski borbeni avion, te drugo – hangar za održavanje PP eskadrile), da bi ove godine tih projekata bilo četiri – (1) opet višenamjenski borbeni avion, (2) opet isti hangar za održavanje PP eskadrile, ali i (3) cisterne za gorivo, te (4) smještajni i radni kapaciteti na ZB Zemunik i Pleso. Dok je Hrvatska ratna mornarica za 2018. imala ključne projekte vezane uz Flotu (nabava motora za brodove, i isporuku OOB-a), za ovu godinu je najavljeno nešto potpuno drugačije, skoro pa sličnije kopnenim snagama – (1) pribavljanje opreme za mornaričko pješaštvo, te (2) nastavak adaptacije u vojarnama Ploče, Split i Pula. Slično je i s ključnim nabavama za Hrvatsku kopnenu vojsku, kojoj se za 2018. najavljivalo (1) generalnu reviziju tenkova M-84, (2) kupovinu puškostrojnica i puški VHS D2/K2, te (3) pribavljanje inženjerijskih strojeva i opreme. Za 2019. godinu tu je (1) opet revizija tenkova M-84 (za koju se bez navoda cijena čulo da će taj postupak započet prije 7 godina ove godine obuhvatiti još 4 tenka, i iduće za kraj još 2), pa (2) opet kupovina jurišnih pušaka, ali ovog puta s optičkim ciljnicima, te još dva projekta s nekretninama – (3) izgradnju sportske infrastrukture u Petrinji, te (4) adaptaciju vojarni u Udbini, Kninu, Bjelovaru, Gašincima, Našicama i Karlovcu.
Ključni projekti nabava za “Ostale postrojbe Hrvatske vojske” za 2019. pobrojani su u 12 točaka, nasuprot njih 10 za 2018. godinu. No, te dodatne dvije točke su zanimljive. Prva od njih je nastala raspisivanjem prijašnje točke “Izgradnja i rekonstrukcija vojnih lokacija i građevina”, sada na dvije točke – (1) “Izgradnja i rekonstrukcija vojnih lokacija i građevina (skladište UbS-a Slunj)”, te (2) “Izgradnja i adaptacija u vojarni u Puli, Varaždinu, Zagrebu (HVU)”. Druga dodana točka je zaista nova – “Opremanje specijalnim višenamjenskim logističkim vozilima vojne izvedbe”, za koje se samo treba nadati da tijekom 2019. ujedno ne obuhvaćaju i “Cisterne za gorivo” navedene za HRZ.
Pri svemu tome, ni nakon gotovo tjedan dana od ove prezentacije, Ministarstvo obrane RH još nije objavilo detaljne podatkovne tablice samog “Plana nabave MORH-a za 2019. godinu”. Nažalost, to i ne čudi kad se vidi da je za prošlu godinu bio objavljen samo početni Plan nabave, postavljen na javni uvid 31. siječnja 2018. godine (dakle baš na dan tadašnjeg predstavljanja godišnjih namjera o javnoj nabavi), a onda samo još i njegova “Izmjena i dopuna br.3” – doduše, datumirana na 31. siječnja 2019. godine. I ništa u godinu dana između ta dva dokumenta.
Zaključak
Brigadir Devčić je svoje izlaganje 7. veljače zaključio s dvije pouke i najavom – prvo, da opet nema klasificiranih nabava, pa drugo, da ovakvo postupanje MORH jača tržišnu utakmicu i transparentnost u nabavi, te kao treće, najavljujući skupno potpisivanje ugovora s hrvatskom obrambenom industrijom. Naši će zaključci biti ponešto drugačiji, iako također grupirani u tri skupine.
Naime, vidljivo je da se posljednjih godina nešto događa s javnim nabavama za potrebe obrambenog sustava RH. Dok obrambeni proračun raste (5,4 posto u omjeru planova za 2018. prema 2019. godini), javne nabave rastu još i više (7,6 posto), iako bi čovjek očekivao intenzivniji porast kadrovskih troškova (od 2018. na 2019. godinu rasli 15,2 milijuna kuna na preko 2,5 milijardi HRK, odnosno 0,59 posto) – da se njima potakne privlačnost i održivost vojnog poziva u RH. No, kako rastu iznosi raspoloživih novaca, istodobno opada broj kako predmeta nabave, tako i sklopljenih ugovora – sve to bez posebnih obrazloženja. Ujedno, provedeni ključni projekti javne nabave su primjetno manje vrijednosti, i to opet bez i riječi obrazloženja. Jednako tako nema objašnjenja ni za navod kako je ispunjenje planova javne nabave za 2018. godinu 98,11 posto, dok je istodobno jasno kako je veliki proces nabave borbenih aviona iz Izraela planiran za tu istu godinu javno propao. Pri tome, iako je bio tek najavljen među ključnim projektima lani, znamo da je iznos proračunski planiran za otplatu tih aviona u 2018. predstavljao oko 17,48 posto ukupnih novaca raspoloživih za javnu nabavu te godine.
Jednako tako, prošle dvije godine izvođene su i tihe promjene u metodologiji predstavljanja godišnjih javnih nabava. Među velikim kategorijama planiranih javnih nabava prestalo se zasebno navoditi nabave prema članku 10 Zakona o javnoj nabavi (o mješovitim ugovorima kod kojih se primjenjuje više raznih režima javnih nabava), kojom se nekad obuhvaćalo direktne pogodbe sa sektorskim ponuditeljima – što je zamijenjeno kategorijom koja se poziva na članke 4, 30 i 33 istoga zakona, izgleda uz sličan obuhvat materije. No, bitno više zabrinjava situacija kada se, za razliku od planova za 2018. godinu, u najavama za 2019. više ne poklapaju sumiranja iznosa osnovnih navedenih kategorija javnih nabava – a da je pri tome jasno vidljivo kako se tu ne radi o slučajnoj omašci. Time nastaju računske razlike raspona oko 284 milijuna HRK, za koje nije jasno kuda će u konačnici novci otići – što otvara ozbiljna pitanja, pa i uz vjeru da ta sredstva na kraju nisu praktično namijenjena kakvoj novoj kategoriji formalno nepostojećih, a praktično klasificiranih nabava.
Za kraj, vidljivo je kako posljednjih godina polagano idu kraju brojni dosadašnji projekti modernizacije i opremanja OS RH – od raznih remonta do pribavljanja novih helikoptera i brodova. Na njihovo mjesto sve prominentnije stupaju ulaganja u vojne nekretnine širom Republike Hrvatske – koja su potrebna, ali ne mogu biti težišne javne nabave za ikakve ozbiljne buduće oružane snage. Naime, sve dok se paralelno ne pokrenu i ozbiljna ulaganja u kadar, mobilnost i vatrenu moć OS RH, prijeti nam da ostanemo država s malo vojske, a podosta praznih te rekonstruiranih starih vojarni (sa svim njihovim pripadajućim komunalnim troškovima).
