Bomba iz obijesti, ili pijana petarda, ili…?

 

Za početak, treba se vratiti nekoliko dana u prošlost. Nakon eksplozija na zapadnome kraju Zagreba, u srijedu, 9. siječnja u Podsusedu, a onda i u petak, 11. siječnja, na autobusnoj stanici uz Aleju Bologne, kod Stenjevca, Zagrebom i Hrvatskom definitivno se počela širiti određena nervoza. Idućih su dana učestale spekulacije o terorizmu u Hrvatskoj, potaknute i nevezanim, ali skladnim javnim istupima – prvo onim pomoćnog biskupa zagrebačkog, mons. dr. sc. Valentina Pozaića, koji je tijekom 9. siječnja krenuo zazivati “novu Oluju” potaknut sporom oko spolnoga odgoja, u kojem se Crkvi na putu našla država – dok se “navodna demokratska vlast u Hrvatskoj hvasta kako je dobila mandat za svoju ideologiju“. U isti je kontekst onda smješten i 13. siječnja šire objavljen satirički video uradak stanovitog “Komandira Šamila”, koji je u svom obraćanju navodnim revolucionarima pozvao na izbjegavanje ljudskih žrtava dok tvrdi: “Nužno je izvršiti napade na javne ustanove na kojima su izvješene zastave Europske unije. To su legitimni ciljevi pokreta otpora. Treba nastaviti napade na željezničke pruge, na parazite – bankare, zlatare i pripadnike šiptarske mafije“.

Odnos vlasti prema slučajevima “Pozaić” i “Komandir Šamil” ne bi trebao postati uobičajeni obrazac postupanja ili uzor

Naravno, dok poruka ovih dvaju poziva i nije strukturno bitno različita, reakcije sustava na dva spomenuta govornika bile su radikalno odmaknute. Govor Valentina Pozaića, održan na javnome skupu u Društvenome domu grada Zagreba, ostao je bez ikakvih posljedica ili službenih reakcija. Za razliku od toga, samozvani “Komandir Šamil” ubrzo je prepoznat kao Damir Mamić, referent u trogirskom brodogradilištu, te je 14. siječnja i priveden u PU splitsko-dalmatinsku. Nakon gotovo dva dana u pritvoru i nekoliko sati ispitivanja u policiji i Državnom odvjetništvu, “Šamilu” su izrečene dvije mjere opreza (mora se jednom tjedno javljati policiji i zabranjen mu je pristup internetu), dok mu navodno prijeti kazna od jedne do deset godina zatvora zbog poticanja na terorizam.

Nekoliko dana kasnije…

Za nastavak ove eksplozivne priče treba ponovo zastati u Zagrebu, ali dva tjedna kasnije. Ondje je na središnjem gradskom trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, u srijedu 23. siječnja, oko 2.30 ujutro ponovo odjeknula eksplozija – treća po redu. Citirajući načelnika PU Zagrebačke Gorana Burušića s njegovog obraćanja javnosti istoga dana u 11 sati:

Jutros oko 2.25 sati, u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića nasuprot broja 6, došlo je do eksplozije jednog eksplozivnog sredstva. Razbijeno je jedno staklo, a drugih oštećenja nema te nitko nije ozlijeđen. Očevid je trenutno u tijeku, nemamo osumnjičenih, u fazi smo izuzimanja i pregledavanja  svih dostupnih snimki“.

Policija je brzo obavila detaljan uviđaj na mjestu eksplozije

Po njemu, građani su sami dojavili eksploziju, ali je policija već imala prvu informaciju – budući se u zoni cilja nalazila policijska ophodnja koja je čula samu eksploziju. Oko 5.13 ujutro dojava je stigla i do gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, iz kojeg se kasnije čulo da: “Prilikom  eksplozije došlo je samo do manje materijalne štete, oštećena je samo jedna  ploča. Ured za upravljanje u hitnim situacijama stavio je snimke Trga PU  Zagrebačkoj na raspolaganje. Kad se završi istraga znati će se o kakvoj se  eksplozivnoj napravi radilo“.

Nakon eksplozije brzo je zatvoreno samo poprište eksplozije, ulaz na tržnicu Dolac (iza prolaza Splavnica) te čitava tamošnja ulica Pod zidom. Na teren je izašao i predstavnik Državnoga odvjetništva te vatrogasci, dok je oko 12.15 policijski pirotehničar na sjevernoj strani Splavnice pretražio šest kanti za smeće – gdje naizgled nije pronašao ništa. Javnošću su se proširile i neke neslužbene informacije – dok su se nagađanja o vozilu korištenom od počinitelja (crveni Ford ili, po drugima, crni VW Golf model 1) izgleda pokazale istinitima, tvrdnju da se pri eksploziji radilo tek o jačem pirotehničkome sredstvu samo dan kasnije policija je i službeno opovrgnula. Na konferenciji za tisak, održanoj 24. siječnja, nadležni se nisu željeli izjašnjavati oko vozila kojim su se navodno četiri sumnjive osobe udaljile s šireg mjesta eksplozije. Ipak, ondje se moglo službeno čuti da u pitanju nije bila eksplozija pirotehničkoga sredstva, već improvizirana eksplozivna naprava manje snage. Sama je eksplozija, kao i dvije prethodne na zapadu Zagreba, okarakterizirana kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom. Dok su mediji nagađali da bi to moglo biti i ključno za rješavanje ovog bombaškog napada, policija je nastavila s pregledom snimki brojnih kamera raspoređenih oko poprišta eksplozije.

No, čitava stvar tu nije stala…

U subotu, 26. siječnja, u javnost su dospjele informacije da istraga jako dobro napreduje.  Od Mirele Ban, glasnogovornice PU Zagrebačke o uhićenju 6 osoba čulo se tek: “Osobe su uhićene na području PU  Zagrebačke i PU Šibensko-kninske. Nad njima se trenutno provodi kriminalističko  istraživanje“, no podrobniji su podaci uskoro preplavili hrvatske medije. O detaljima oko pet osoba, privedenih na informativni razgovor u sjedište kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici u Zagrebu oko 18 sati, u petak 25. siječnja, prvi su u javnost izašli novinari šibenskog portala Šibenik.in. Oni su u subotu ujutro od vodičke gradonačelnice Branke Juričev-Martinčev, inače političarke iz redova HDZ-a, dobili potvrdu glasina o privođenjima i kasnijim uhićenjima. Po njoj, “Petorica osumnjičenih da su neki dan bacili eksplozivnu napravu na  zagrebačkom Trgu bana Jelačića zaista su s našeg područja i još ne mogu vjerovati da su to napravili. Šokirana sam i teško mi je vjerovati da su  počinili takav čin koji je za svaku osudu“. Uz to, ona je potvrdila i  kako je samo jedan od uhićenih član Mladeži HDZ-a, ali ne i ostali – kako se krenulo nagađati tog jutra u kuloarima.

Dio osumnjičenika pred zgradom DORH-a u Selskoj, nedjelja 27. siječnja 2013.

Dio osumnjičenika pred zgradom Županijskog DO-a u Selskoj cesti, nedjelja 27. siječnja 2013.

Tijekom subote, 26. siječnja, u jednom od vodećih dnevnih listova u Hrvatskoj objavljena su i puna imena te prezimena petorice mladića koji su privedeni, a onda se krenula odmotavati i priča o čitavome događanju. Naime, Tomislav Strikoman (student povijesti čiju se skoru diplomu navodno slavilo u Zagrebu, aktualni član  Gradskog odbora HDZ-a Vodice i brat stradalog vatrogasca), Tomislav Duvnjak (student 5. godine građevinarstva u Zagrebu, sin vodičkog poduzetnika Ante Duvnjaka, vlasnika građevinske tvrtke Vodice d.o.o. i tamošnje uljare), Ivan Tubić (sin poznatog vodičkog krojača), Blaž Birin (čiji otac drži staklorezačku radnju u Vodicama) te Domagoj Šprljan (sin Ive Šprljana, vlasnika građevinske tvrtke Iveks d.o.o. iz Vodica) su  izgleda planirali i izveli bombaški napad u Zagrebu 23. siječnja ove godine. Sva petorica privedenih mladića (godišta rođenja – 1984., 1982., 1985., 1982.,i 1984. godine) su navodno bili dobri prijatelji i istaknuti članovi navijačke skupine Torcida, a barem neki od njih su i otprije imali dodira s policijom. Jednako tako, navodno su barem dvojica od privedenih u nekome trenutku policiji i prijavila djelo (jedan od njih je Tomislav Duvnjak) – što im na kraju vjerojatno i neće mnogo koristiti, budući je u trenutku njihovoga javljanja policija već ionako bila na tragu čitave grupe.

Pirotehničari pri poslu na sjevernome djelu Splavnice – ulica Pod zidom, u srijedu 23. siječnja

Prema medijskim navodima, u policijskome su postupanju presudnu ulogu odigrale prikupljene video-snimke šireg poprišta napada. Na njima se navodno prilično jasno vidjela jedna muška osoba, koja se približila spomeniku bana Jelačića i odložila eksplozivnu napravu. Mediji tu donose i daljnje detalje – samu bombu na Trgu navodno su počinitelji prekrili i sitnim šljunkom iz obližnjih koševa za smeće (iz njihova dijela namijenjenog gašenju opušaka), a sve to “s ciljem povećanja razornog djelovanja” naprave. Po toj je varijanti eksploziv aktiviran električnom strujom, putem kablova koje su počinitelji razvukli do svoga skloništa u prolazu Harmica. Kablove su ondje spojili na bateriju, detonirali napravu, skupili ostatak žica te otrčali s mjesta napada. U tom je trenutku registrirana skupina od četiri muške osobe, koja se žurno udaljila iz ulice Pod zidom motornim vozilom – navodno, tamnom VW Golf model 1. Jedan od njih je izgleda, prije ulaska u automobil, u obližnji kontejner odbacio i neki predmet – kojeg su onda kasnije tražili pirotehničari. Kako bilo da bilo, spomenuti je automobil navodno identificiran još istoga dana, da bi policija onda krajem tjedna krenula i po osobe koje su ga u koristile u vrijeme napada.

Hvatanje osumnjičenih

U petak, 25. siječnja, počela su privođenja osumnjičenih, prvo na obavijesne razgovore – gdje su oni, navodno nakon početnoga negiranja povezanosti s eksplozijom, “propjevali”. Osumnjičeni mladići iz Vodica, formalno uhićeni u petak navečer, otkrili su policiji da napad planiraju još od početka prosinca 2012. – dakle, neovisno od prve dvije eksplozije u Zagrebu, te itekako ranije i s predumišljajem. Tada je i broj osoba osumnjičenih za eksploziju u Zagrebu narastao na šest, budući se doznalo i o ulozi u napadu oca jednoga od mladića. Tu osobu, koja je navodno pribavila “tri komada vojnoformacijskog visokobrizantnog eksploziva” te podučila buduće bombaše njegovu korištenju, mediji opisuju kao građevinskog poduzetnika Ivu Šprljana (rođen 1954. godine, otac osumnjičenog Domagoja). Njega će se u najboljem slučaju teretiti tek za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari (članak 331. Kaznenog zakona), te pomaganje grupi mladića pri počinjenju djela za koje će ih se teretiti. Od policije se o osumnjičenim mladićima čulo i da “nakon što su od jednog osumnjičenog nabavili eksploziv, od prosinca su isprobavali napad“, konkretno – negdje na prostoru šireg šibenskoga područja. Mediji tu kao mjesto probnih eksplozija spominju jednu od plaža u Vodicama, tijekom 22. i 23. prosinca prošle godine.

Nakon što su u subotu pretraženi stanovi osumnjičenika (otac Tomislava Duvnjaka je novinarima potvrdio pretres obiteljske kuće u Vodicama, te sinovoga stana u Zagrebu), oko podneva u nedjelju, 27. siječnja, osumnjičeni su privedeni na ispitivanje u Županijsko državno odvjetništvo. Tog smo istoga dana na izvanrednoj konferenciji za medije od Gorana Burušića čuli i još: “Osumnjičeni su sada u nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva. Naime, već u srijedu policija je znala tko su oni. Dvojica su privedena u Zagrebu, trojica na području Šibensko-kninske županije, a jedan na graničnom prijelazu u Metkoviću“. Kod osobe uhićene na granici s BiH radi se izgleda o Tomislavu Strikomanu, koji je s društvom putovao na svadbu u Široki Brijeg, kada su ga prepoznali i zadržali na graničnome prijelazu. Upravo se njega spominje i u vezi s još dvije okolnosti slučaja – Strikoman i Duvnjak su prije oko četiri godine (također tijekom studija) bili spominjani u slučaju pripitoga sukoba s policijom u Zagrebu, dok se u noći eksplozije navodno slavila upravo predstojeća diploma povijesti Tomislava Strikomanova, najmlađega u grupi – gdje su roditelji nekih od osumnjičenih opet spominjali obilnu konzumaciju alkohola.

Goran Burušić, načelnik PU zagrebačke i Danijel Žugel, načelnik Sektora kriminalističke policije, na konferenciji za medije 27.siječnja

Na istoj toj konferenciji za tisak policija je izašla i s pomalo nevjerojatnom tvrdnjom o motivima koji su navodno potakli grupu iz Vodica na detoniranje bombe u centru Zagreba. Naime, “Motiv za detoniranje eksplozivne naprave na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu je čista obijest, suluda ideja pojedinaca, odnosno grupe, koji od lagodnog života ne znaju što bi sa sobom, pa rade ovakve stvari“, kazao je načelnik PU zagrebačke Goran Burušić. Donekle se to uklapa i u izjave Ante Duvnjaka, oca pritvorenog Tomislava Duvnjaka, koji je motivaciju mladića novinarima opisao riječima “U pitanju je njihov nestašluk. Društvo je bilo vani, popilo se, ali nije im ovo trebalo“. Na kraju, treba napomenuti da je istražni sudac zagrebačkog Općinskog suda šestorici muškaraca uhićenih zbog povezanosti s eksplozijom na glavnom zagrebačkom trgu 23. siječnja ove godine odredio jednomjesečni istražni zatvor – prvenstveno zbog mogućnosti utjecanja na svjedoke, dok je DORH podnio zahtjev i zbog opasnosti od ponavljanja djela (kako je sudac istrage to odbio, tu se državni odvjetnici navodno planiraju žaliti).

Pravna podloga progona

Policija u slučaju eksplozije na Trgu bana Josipa Jelačića, 23. siječnja ove godine, za petoricu mladića i dalje prvenstveno spominje kazneno djelo Dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. Kaznenog zakona, koji glasi:

(1) Tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ne postavi propisane naprave za zaštitu od požara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih plinova, nuklearne energije, ionizirajućih zračenja ili za zaštitu na radu ili te naprave ne održava u ispravnom stanju, ili ih u slučaju potrebe ne stavi u djelovanje, ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega.
(3) Tko kaznena djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Za šestog osumnjičenog, 58-godišnjeg Ivu Šprljana, spominje se kazneno djelo Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari (članak 331. Kaznenog zakona), te kazneno djelo Dogovora za počinjenje kaznenog djela (članak 327. Kaznenog zakona) – dakle, i za Dogovor za počinjenje već spomenutoga djela Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari – kao i djelo Pomaganje (članak 38. kaznenog zakona) u počinjenju kaznenog djela Dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

Dileme oko “Bombaša s Trga”

Zvonko Bušić se tek u srpnju 2008. godine vratio u Hrvatsku iz SAD, gdje je odslužio 32 godine zbog otmice zrakoplova i podmetanja bombe (sa smrtnom posljedicom)

Pa ipak, mnogo je tu nejasnih stvari. Kao prvo, budući se očigledno radi o djelu koje je duže vremena pripremano, promišljano i uvježbavano u šibenskome kraju, teško je vjerovati u službenu verziju koja kao motiv postavlja tek obijest i besposlenost počinitelja. Nije bez značaja ni činjenica da je Tomislav Strikoman aktualni član Gradskog odbora HDZ-a Vodice, a ujedno vjerojatno i upravo onaj član Mladeži HDZ-a kojeg je u svojim subotnjim izjavama spominjala gradonačelnica Vodica Branka Juričev-Martinčev. Osim toga, dvojica od ukupno šest osumnjičenika (otac i sin Šprljan) su i u rodbinskoj vezi sa Zvonkom Bušićem, hrvatskim desnim disidentom koji je svojevremeno bio u inozemstvu osuđen zbog terorizma – dok ta činjenica sam po sebi tek indicira određeno pripadanje jednom kulturološkome krugu, ipak je ne treba zanemariti. Sve te činjenice čitavome događanju iz ranih jutarnjih sati 23. siječnja, na Trgu bana Jelačića, daju i jednu izrazitu političku notu, koja je vidljivo nedostajala u dvjema eksplozijama s početka siječnja.

Kao drugo, iako se u medijima i javnosti općenito o počiniteljima pričalo gotovo kao o dječacima, radi se o potpuno zdravim i odraslim ljudima – koji imaju između 27 i 30 godina, dok im pomagač ima navršenih 58 godina života. To bi moralo značiti i da obijest, dosada, mladost ili nekakvo nesnalaženje u svijetu – što sve policija navodi kao svojevrsne motive djela – vrijede upitno, a zasigurno nisu osobine koje bi trebale biti smatrane ikakvim posebnim olakotnim okolnostima. Kao treće, prema izjavama iz policije i navodima iz medija – kod podmetanja bombe kućne izrade na Trg bana Jelačića, 23. siječnja, ne radi se o spontanome aktu ili djelu počinjenom na mah. Počinitelji su tu dobro proučili što planiraju raditi, tjednima su se spremali, nabavljali potrebnu robu i učili njome sastavljati eksplozivnu napravu – s kojom su navodno onda izveli čak i više probnih eksplozija. Time se tu definitivno radi o planiranome djelu, počinjenom s predumišljajem – za koje je, od početka pripremanja pa do samoga trenutka počinjenja, bilo i vremena i prilike promisliti o svim okolnostima te posljedicama ovakve radnje.

Analiza ostataka eksplozivne naprave ukazala je na korištenje vojnog eksploziva

I konačno, kao četvrto, kako je ispalo da su tijekom priprema grupe u Vodicama u Zagrebu eksplodirale dvije bombe na zapadu grada – bilo je vidljivo da postoji bitna uznemirenost javnosti. Ova je činjenica, osim u Zagrebu, bila vidljiva te medijima prenesena i kroz čitavu Hrvatsku. Time su bombaši iz Vodica imali priliku odustati od svoga plana ili barem postati svjesni da će i njihova eksplozivna naprava biti promatrana u jednom novome svjetlu – kroz prizmu sad već trećega u nizu bombaških napada na građane Zagreba. Ovo je bitno, budući da upravo namjera ozbiljnog zastrašivanja stanovništva predstavlja i jedan od osnovnih preduvjeta za postojanje kaznenoga djela terorizma (kako ga definira članak 97. Kaznenoga zakona). Spomenuto je to u 1. stavku ovoga članka, koji glasi:

(1) Tko s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učini ili ne učini, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije, počini jedno od sljedećih djela koje može ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji:
1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt,
2. napade na tijelo drugoga,
3. otmicu ili uzimanje talaca,
4. uništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture uključujući i informacijske sustave, nepokretne platforme na epikontinentalnom pojasu, javnog mjesta ili privatne imovine koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku štetu,
5. otmicu zrakoplova, broda ili drugih sredstava javnog prijevoza ili prijevoza robe,
6. izrada, posjedovanje, pribavljanje, prijevoz, opskrba ili uporaba oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja, kao i istraživanje i razvoj nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja,
7. ispuštanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava, čime se ugrožava život ljudi,
8. ometanje ili obustava opskrbe vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim resursom, čime se ugrožava život ljudi, ili
9. posjeduje ili koristi radioaktivne tvari ili izrađuje, posjeduje ili koristi uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili ionizirajućeg zračenja, koristi ili ošteti nuklearni objekt tako da dođe do ispuštanja ili opasnosti od ispuštanja radioaktivnog materijala, ili upotrebom sile ili prijetnje zahtijeva radioaktivni materijal, uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili nuklearni objekt,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

 

Dakle, osim što bi uvođenjem pojma terorizma u razmatranje radikalno skočila minimalna zapriječena kazna (sa šest mjeseci zatvora, na najmanje tri godine), poprilično bi porastao i mogući maksimum izrečene kazne (sa 5 na petnaest godina zatvora). Pri tome, ne treba zaboraviti da bi tada u igru zasigurno ušla i neka dodatna kaznena djela – recimo, Obuka za terorizam (članak 101. Kaznenog zakona), stvaranje Terorističkog udruženja (članak 102. Kaznenog zakona), a možda i djelo Novačenja za terorizam (članak 100. Kaznenoga zakona). Sve to možda na prvi pogled može izgledati okrutno, ali nije i neosnovano.

Upravo zato – zbog postojanja naznaka političke podloge podmetanja bombe 23. siječnja na Trgu bana Josipa Jalačića – bombe koja je lako mogla izazvati ljudske žrtve, i koja je definitivno izazvala bitnu uznemirenost (ako već ne i strah stanovništva) – ovo bi djelo trebalo biti shvaćeno ozbiljno, istraženo temeljito i sankcionirano oštro. Pri tome, postupanje bi po njemu u svojim osobinama moralo biti barem jednako ili usporedivo onome oko eksplozija od 9. i 11. siječnja – a ne da su tu na djelu pojave razlike kakve smo gledali po pitanju odnosa nadležnih u slučajevima “Pozaić” i “Komandir Šamil”, koje smo opisali na početku ovoga teksta. Tek tada će brzo i efikasno postupanje policije, kakvo smo gledali ovoga siječnja, zaista biti okrunjeno porastom razine javne sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj kao cjelini.

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.