Tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv najavljenog osnivanja hrvatsko-francuskog središta za obuku pilota borbenih aviona. Jer ovim bi projektom trebali zapravo profitirati svi, pa i građani Pule. No treba imati razumijevanja za građane Pule. Jer, sjećam se kako je bilo nekad, kad sam na odsluženju vojnog roka u ondašnjoj SFRJ proveo šest mjeseci u vojarni „Karlo Rojc“, u sastavu Mornaričkog nastavnog centra tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice, u samoj Puli. I vjerujem da znam na što misle kad neće (više) vojsku u svome gradu.

Još od vremena stare Austro-Ugarske, ljepotica Pula je i krajem tih 80-tih godina bila pravi vojni garnizon; važna pomorska, zrakoplovna i kopnena baza, prenapučena pripadnicima oružanih snaga, a ulice su svakodnevno bile „poplavljene“ uniformama valjda svih rodova i grana vojske. Sjećam se tada da bi od neke mlade Puljanke teško dobio barem kakav usputni pogled, a nije mi tu pomoglo ni što sam nosio, uvijek u svim vojskama lijepu, mornarsku odoru.

Razumijevanje za Puljane

Mornarička zračna baza Oceana NAS

Jednostavno, Pula je u svojoj povijesti predugo zbog svoje vojne važnosti bio svojevrsni grad „žrtva vojske“, kako u urbanističkom, arhitektonskom, tako i u društvenom smislu (srećom, ne u smislu ratnih ljudskih žrtava). I toga moraju biti svjesni oni građani ostalih dijelova Hrvatske, koji Istrijane i Puležane nepravedno i neprimjereno krste epitetima kako „nisu pravi Hrvati“ i ostalim sličnim glupostima. Razumijevanja za Puljane imam još i više nakon jednog mog američkog iskustva, kad sam kao novinar obilazio Pomorsku bazu Norfolk. Obližnja Mornarička zračna baza Oceana NAS, u koju nisam uspio ući, bila je tada dom (Master Jet Base) gotovo svake eskadrile palubnih mlažnjaka F-14 Tomcat i F/A-18A i C Hornet iz sastava Atlantske flote SAD. Moćni dvomotorni lovci uzlijetali su s neke od više pista baze Oceana i danju i noću kako bi njihovi mornarički avijatičari osigurali prosjek od fantastičnih 220 sati naleta godišnje… Kao posljedica toga, nadležno zapovjedništvo stalno je dobivalo pritužbe žitelja obližnjeg naselja Virginia Beach jer im je, kako su tvrdili, smetala stalna buka mlaznih motora. Da problem bude zanimljiviji, većina službeno podnesenih pritužbi bila je od strane nekadašnjih pripadnika oružanih snaga SAD-a!? Dakle, najčešće su se žalili baš oni koji su u tim istim oružanim snagama zaradili svoj kruh ili mirovinu!? Tu sam vidio jedan od paradoksa kapitalizma, demokracije, te privatne imovine i interesa. Bilo kako bio, Oceana NAS ondje je i danas, samo što njeno lijepo nebo nad Atlantikom paraju nešto suvremeniji i valjda jednako bučni lovci F/A-18E i F Super Hornet. Bit će da je iskusna Ratna mornarica SAD stvar riješila i rješava, pažljivom komunikacijom s javnošću. I zaštićen je interes nacionalne sigurnosti.

Kao Ferrari s krilima: Pilatus PC-21 (Snimak francuskih Zračnih i svemirskih snaga)

S takvim izazovom ovih se dana susreće i Ministarstvo obrane RH, koje se nakon početne tajnovitosti počelo s pitanjem povratka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Pulu suočavati izgleda na pravi način. Činjenica da na vojnom dijelu Valturskog polja, gdje je smještena Zračna luka Pula, ipak neće biti stalno stacionirani borbeni mlažnjaci u mnogome pomaže MORH-u da kroz ovu situaciju s gradskom upravom prođe na obostrano zadovoljavajući način. Sad znamo da bi u vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ trebali biti bazirani turbopropelerni školski avioni Pilatus PC-21, a ne mlazni borbeni avioni bilo kojeg tipa. To olakšava cijelu stvar, jer barem kad je buka u pitanju, ovi avioni u prosjeku i općenito jesu tiši od uobičajenih putničkih aviona nad Pulom. Teško je povjerovati da bi takav avion tjerao turiste. Nije to letjelica poput jugoslavenskog školsko-borbenog mlažnjaka Super Galeb G-4, a kamoli nadzvučnog Miga-21, koji je nad Pulom letio u to, ali i suvremeno doba samostalne Hrvatske (sve dok u Puli 10. siječnja 2012. nije bila ugašena 22. eskadrila lovačkih zrakoplova HRZ-a). Jer PC-21 ponajprije izgleda kao kakav sportski Ferrari s krilima, a ne sirovi borbeni stroj.

Najsuvremeniji školski avion

Prikaznici PC-21 mogu se prilagoditi budućem borbenom avionu. (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

Pilatus PC-21 je najsuvremeniji školski dvosjedni avion za naprednu obuku budućih pilota borbenih aviona. Njegove letne karakteristike omogućuju mu da imitira lake mlažnjake s kojima se pilot učenik, tijekom svoga školovanja, susreće na prijelazu s osnovnog školskog aviona na punokrvni borbeni mlažnjak. I to sve za značajnu uštedu u novcu, jer je njegov turboprop motor punu štedljiviji od mlaznog. Osim toga, njegova suvremena pilotska kabina s velikim prikaznicima omogućava mu da imitira kokpit baš onog aviona u kojeg će pilot učenik sjesti u svojoj operativnoj borbenoj eskadrili. Štoviše, njegov softver pruža mogućnost prikaza fiktivne radarske slike, čime imitira avion s radarom, u različitim borbenim situacijama. Povrh svega, podatkovnom vezom mogu se povezati do četiri aviona PC-21, čime se dijeli radarska slika između aviona u skupini, što je odlika najsuvremenijih lovačkih aviona. Učenik tako već ima dojam da je u pravom borbenom mlažnjaku, ali njegov prijelaz s aviona za osnovnu obuku, ili čak iz samog simulatora letenja na zemlji, nije tako nagao i drastičan da odmah sjeda u školsko-borbeni mlažnjak. Ovaj švicarski proizvod nastavak je linije uspješnih školskih aviona, čiji je dio i odlični PC-9M, koji se odavno kao glavni školski avion HRZ-a koristi pri Središtu za obuku HRZ-a na Zemuniku kod Zadra. Na njemu leti i akro-grupa HRZ-a „Krila Oluje“. Tamošnji nastavnici letenja učinili su pravo malo čudo u svijetu zrakoplovstva kada su za njega kreirali poseban program obuke za buduće pilote nadzvučnog lovačkog aviona MiG-21. No sad kada HRZ konačno ima pravu višenamjensku platformu na nebu, takvim improvizacijama ne bi trebalo biti mjesta. Otvaranjem središta za obuku pilota lovaca (u Francuskoj vole taj romantični tradicionalni termin za borbene avione koji mogu „loviti“ ostale zrakoplove) Hrvatska sada ne bi morala kupovati takve avione niti pilote slati u drugu zemlju, jer bi ih osigurala Francuska.

U fazama letačke obuke PC-21 zamjenjuje više tipova aviona (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

U svojoj Školi lovačkog zrakoplovstva (EAC) u Zrakoplovnoj bazi BA709 Cognac, Francuzi su odnedavno Pilatusom PC-21 zamijenili svoj školsko-borbeni Alpha Jet. Ondje je dio obuke prošla i ekipa hrvatskih pilota Rafalea. Puno bi se smanjili daljnji troškovi ukoliko novi piloti ne bi opet išli u Francusku, nego bi se i dalje školovali u svojoj zemlji. Pored ušteda, biti domaćin međunarodnog vojnog središta na svome tlu uvijek znači jačanje pozicije zemlje domaćina prema vani, ili u okvirima saveza kakvi su NATO i EU. Manjim zemljama kakva je Hrvatska to pomaže da dobiju na značaju i da lakše računaju na neke druge NATO-ove sposobnosti koje njena vojska nema. U zrakoplovnoj bazi na Zemuniku tako je već smješteno Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP). Uz postojeće tri eskadrile – aviona, helikoptera i protupožarnih aviona HRZ-a, kao također i spomenuto Središte za obuku „Rudolf Perešin“ pa i civilna zračna luka pored, na Zemuniku bi baš bila poprilična gužva kad bi se tu moralo instalirati još i hrvatsko-francusko središte za obuku pilota lovaca. A što se tiče postojeće zrakoplovne baze „Puk. Mirko Vukušić“ na Plesu kod Zagreba, gdje bazira 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a s Rafaleima, u preinaci te baze pri gradnji novog terminala Zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ ondje je već napravljeno isuviše kompromisa na štetu vojnih zahtjeva da o eventualnom baziranju nekih novih letačkih ustanova tamo sada više ne vrijedi trošiti riječi.

Što se naše Pule tiče, u Vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ još je od kraja 2019. godine smješteno gotovo neprimjetno malo Središte za besposadne zrakoplovne sustave OSRH, s nevelikim brojem bespilotnih letjelica. Vrijeme kad su vojnici masovno u vojnim odorama izlazili u grad je svakako prošlo, a do turističkih je profesionalaca i ugostitelja da procijene mogu li iz toga izvući kakav veći poslovni biznis i dobit za sebe i grad. Splićani se npr. ne žale kad ima uplovi američki supernosač aviona s 5.000 ljudi. No ovdje govorimo o puno manje njih.

Utjecaji Pariza

Na samome kraju (ali ne manje važno) bitno je kakve namjere s ovim središtem ima i politički Pariz, te kako će širiti svoj utjecaj u cijeloj regiji. U okvirima Europske unije, Francuska, kao i Hrvatska, ako to želi, ima alat za provedbu ovakve obrambene suradnje kroz projekte Stalne strukturirane suradnje (PESCO). Spominje se i francuska civilna tvrtka DCI, u mješovitom državno-privatnom vlasništvu, koja usluge obuke pilota radi u suradnji s francuskim oružanim snagama…

Za početak je za očekivati da bi se u ovom središtu, na školskim PC-21, prvo školovali budući piloti lovaca Rafale, kakve ima i Grčka. A pošto je nedavno ugovor o kupnji Rafalea sklopila i Srbija, može se razmišljati i u tome smjeru. Iako je to neka druga priča, koja danas izgleda miljama daleko, eventualna vojna suradnja zemalja regije takve vrste, osim što smanjuje vojne troškove, mogla bi pozitivno utjecati na kakvo-takvo stabiliziranje međunarodnih odnosa. Primjerice, zbog prekomjerne upotrebe oružane sile u populističko-propagandne svrhe od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, veliki dio stanovništva u susjednoj Bosni i Hercegovini modernizaciju oružanih snaga regije percipira kao utrku u naoružavanju koja uznemirava javnost. Može zvučati naivno, ali eventualna suradnja u takvom obučnom središtu mogla bi dovesti i do smanjenja tenzija u cijeloj regiji. A tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv formule: manje tenzija, više turizma, investicija i radnih mjesta. Samim time bile bi nešto bolje okolnosti za ostanak stručnih mladih kadrova u zemlji te očuvanje demografske slike Hrvatske… Treba li nabrajati dalje?

* gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

U srijedu, 18. rujna, počela je 3. sjednica novog saziva Sabora, kojeg karakteriziraju nove radne prostorije u okviru Hrvatskog vojnog učilišta na zapadu Zagreba. Kao i uvijek, nove sjednice započinju Aktualnim satom, gdje pozicija uklizava ministrima dogovorenim i pohvalnim pitanjima, a opozicija pokušava na pitanja dobiti i neki suvisli odgovor. Tako je bilo i ove srijede, kada su iz resora obrane postavljena dva pitanja. Prvo pitanje postavila je Dušica Radojčić (Možemo) premijeru Plenkoviću oko trenutno aktualnog pitanja formiranja potencijalne francuske vojne baze na području vojnog aerodroma u Puli:

„Hrvatska je kupila francuske Rafale. Obično uz ugovor o kupnji vojne opreme idu i prateći ugovori o drugim oblicima civilno-gospodarske suradnje. Tako je primjerice Srbija, koja je također kupila Rafale, sklopila 11 sporazuma o drugim oblicima suradnje. Ako ste ispregovarali neke oblike suradnje, hoćete li s nama podijeliti koji su to oblici? I što ste dogovorili? To moramo pitati zbog toga što ste Sabor u ovom slučaju proglasili trećom stranom koja nema pravo uvida u ugovor što je, mora se priznati, čudno. Pa Vam onda postavljam pitanje: koje gospodarske koristi će imati hrvatska poduzeća od kupnje Rafalea, odnosno što je Vlada još potpisala ili nije potpisala tim ugovorom i kada će hrvatski građani to doznati?

U vezi s time je i aktiviranje pulske zračne luke, pulskog aerodroma, kao francuskog Središta za obuku pilota borbenih aviona. Dakle, Francuzima ste dodatno dali Pulu. ‘Detalji nisu još u fazi u kojoj bi se mogli prezentirati javnosti’, kažete, pa me zanima kad će biti?! O vojnoj bazi ili centru za obuku stranih pilota nitko iz Pule ništa nije znao do 12. rujna kad sam to iznijela na sjednici Gradskog vijeća u Puli. Niste nikome ništa rekli nego smo to morali sami doznati. Jučer je ministar Anušić tim povodom došao u Pulu s gotovim stavom pokušavajući smanjiti štetu i zabrinutost lokalne javnosti. Potpuno je neshvatljivo da građanima Pule i meni koja ih predstavljam to nije puno prije predstavljeno, da nas nitko ništa nije pitao, pa bih onda sada pitala što dobivamo zauzvrat, što dobivaju građani Pule? Korisna bi bila, recimo, gospodarska ili stručna suradnja za revitalizaciju Uljanika, na primjer… Ubili ste brodogradnju od koje je Pula živjela, sad živimo od turizma i sada ćete još i to dovesti u pitanje dogovaranjem vojne baze. Dakle, u takvim ugovorima uvijek netko nešto dobije. Građani Pule nisu ništa dobili, pa vas onda pitam tko tim ugovorom JEST nešto dobio? I još me zanima iz kojih će zemalja dolaziti piloti koji će se obučavati u Puli?“

Puno konkretnih i neugodnih pitanja i konstatacija premijera Plenkovića nije potaknulo na konkretne odgovore. Umjesto toga, započeo je sa svojim klasičnim odgovorom ni o čemu:

„Ste vi bili u prošlom sazivu? Niste, jel tako? Dobro… Da ste bili u prošlom sazivu onda biste znali da je prigodom cijeloga procesa odabira koje ćemo zrakoplove vojne kupiti, tj. višenamjenske borbene avione, bio konzultiran nadležni saborski odbor i njegovi članovi koji su imali uvid u sve. A taj Odbor ima neka druga pravila vezana za tajnost podataka za nacionalnu sigurnost. Dakle, to je nešto što je abeceda. Vi ste novi pa možda to ne znate, što dopuštam da je moguće, ali evo raspitajte se kod kolega koji su članovi tog odbora i kako su oni reagirali na cijeli taj proces – i odabir, i transparentnost, i cijenu, i sadržaj. Koliko se ja sjećam, tu APSOLUTNO nitko – bio on od tadašnje pozicije ili tadašnje opozicije – nije imao ništa protiv. Mislim da ne griješim. Dakle, to je broj jedan. Sabor je bio konzultiran, nema vam zemlje na svijetu koja će vam takve ugovore staviti na Internet. Ne postoje. Ako ih vi nađete na webu – recite molim  Vas tko to stavljana Internet pa ćemo ih onda… pa ćemo o tome promisliti.“

Taj isti saborski Odbor je jednako entuzijastično svojedobno dignuo ruke i za kupovinu izraelskih aviona F-16 Barak, nimalo se ne zabrinjavajući zbog čega u tom trenutku ne postoji američka dozvola za prodaju, što je u konačnici srušilo cijeli posao. Tako da Plenkovićevo pozivanje na stručnost resornog odbora sigurno nije neka referenca. Nakon ovakvog uvoda, bilo je za očekivati da ni nastavak odgovora zastupnici iz Možemo neće biti ništa bolji. Potom je Plenković nastavio:

„Što se tiče ukupne suradnje s Francuskom, mi smo sa Francuskom 2021., kad je njihov predsjednik bio ovdje, potpisali i novi Ugovor o strateškom partnerstvu – to isto strateško partnerstvo smo mi pokrenuli još 2010. godine, kada je tadašnji francuski premijer Francois Fillon isto bio u posjetu Hrvatskoj i potpisao ga s tadašnjom premijerkom gđom Kosor. Ta je suradnja dignuta na višu razinu. Suradnja – vojna – je itekako razgranata. Za razliku od Srbije, koja nije potpisala ništa niti s jednom drugom francuskom vojnom industrijom, osim s Dassaultom, Hrvatska JE i s drugim kompanijama – i u pogledu zrakoplova, koji dolaze u Hrvatsku, koji su u POTPUNOSTI NATO kompatibilni, s takvom tehnologijom koju mogu dobiti SAMO države članice NATO-a, i to još uz PRIVOLU Sjedinjenih Američkih država s obzirom i na njihovu tehnologiju. To ovi ugovori nemaju.

Gospodarska suradnja s Francuskom… U posljednjih nekoliko godina je sjajna. Imate niz primjera. Evo najbolji primjer vam je baš ovaj koji vi  spominjete, a vezan je uz Istru i za Pulu. Uoči otvaranja druge cijevi tunela Učka kod mene su bili predstavnici Bouyguesa, top management najveće… jedne od najvećih građevinskih kompanija na svijetu. I žele nastaviti suradnju s Francuskom i u drugim područjima. I druge su francuske kompanije prisutne na hrvatskim tržištima – bilo da je riječ o, primjerice, energetici, gospodarstvu, ili u bilo kojoj drugoj domeni. Vi se usuđujete nama reć’ da smo mi učinili nešto loše za  brodogradnju u Puli! Pa Uljanik Vam je, poštovana gospođo Radojčić, kao i Treći maj, jedino i isključivo i samo zbog odluka moje Vlade – živ! Ne zbog gradske razine, ne zbog županijske razine, ne zbog briljantnog upravljanja prije. Isključivo zbog nas! Pitajte to ljude koji vode Uljanik i pitajte ljude koji vode Treći maj. Prema tome, ove ideje o tome da mi radimo nekakav veliki centar – ne, radi se samo o ideji škole za pilote, između ostaloga u Puli. Zašto ne? Pa mi smo vratili hrvatsku vojsku u Pulu… pa nije valjda da će imati problema ljudi u Puli da se piloti obučavaju u zračnoj luci … Ima neki problem s time?“.

Tu je isteklo predviđeno vrijeme za odgovor pa je završilo i Plenkovićevih 5 minuta ovoj temi. Kako Hrvatska ipak nije kupila borbene avione Rafale da bi premijer mogao primiti upravu Bouyguesa, zastupnica Dušica Radojčić iskoristila je vrijeme predviđeno za izražavanje (ne)zadovoljstva odgovorom i postavila dodatna pitanja:

„Čini mi se kao da niste u potpunosti odgovorili na ovo pitanje što se tiče francusko-hrvatske suradnje, normalno bi bilo da naše tvrtke rade nešto u Francuskoj… Mi smo njima dali posao da rade – i to još davno prije – tunel u Puli… Što se tiče tajnosti podataka, rekli ste mi da nitko drugi ne objavljuje ugovore – pa evo, ja ću navesti samo neke zemlje u našem okruženju, a naravno da ih ima više, koje jesu objavile ugovore o kupnji vojne opreme. Recimo, Slovačka ih je čak objavila na Internetu, a tu su i Bugarska i Grčka koje su u tome raspravljale u parlamentu. Što se tiče te civilne gospodarske suradnje, vi ste rekli kako niste mogli kupiti trajekte za Jadroliniju zbog toga što ste kupovali Rafale… Moje pitanje je bilo zapravo vrlo konkretno – znači, koji su ugovori, odnosno koje hrvatske tvrtke će imati koristi od suradnje sa Francuskom? Naime, čak je i Vučić objavio da je sklopljeno 11 sporazuma i o čemu su ti sporazumi – od gradnje metroa do gradnje pročistača, itd. Dakle, moje pitanje je bilo vrlo, vrlo konkretno, a vi ste se vratili davno, davno u prošlost.

Građani Pule su prekasno saznali, o tome ništa nismo mogli reći, zaista ne znaju čemu se mogu nadati budući da niste rekli ni koji će piloti dolaziti i što sve zapravo dolazi s obukom pilota borbenih aviona u Puli, koliko je to preleta, itd. Dakle, meni se čini da je ova tema zapravo vrlo ozbiljna, pogotovo za nas u južnoj Istri s obzirom da smo u zadnjoj fazi kad je zapravo dobar dio već dogovoren doznali da se uopće nešto sprema na našem području. Mi zapravo ne znamo koji su ostali detalji tog dogovora i ja bih vas molila da ti detalji budu što prije dostupni i našoj lokalnoj javnosti budući da ostaje sve na nekom naklapanju, odnosno nemamo pravih informacija. Ja sam čula da je ministar Anušić spominjao nešto o buci – nije to problem…“.

No i tu je isteklo vrijeme, a kako nije predviđeno da se ponovno odgovara – sva su ova pitanja ostala neodgovorena.

Drugo obrambeno pitanje postavljeno je na samom kraju saborskog Aktualnog sata, a postavio ga je HDZ-ov zastupnik Goran Ivanović ministru obrane Ivanu Anušiću. Dvojica osječkih „lega“ brzo su našla zajednički jezik, pa je Ivanovićevo pitanje bilo više revijalno nego stvarno:

„Sigurnost u ovim izazovnim vremenima je sigurno prioritet svake vlade, nadasve ove vlade Hrvatske demokratske zajednice i koalicijskih partnera. Prioritet je to i Ministarstva obrane – povećavati permanentno proračun za Oružane snage, za MORH je nešto što daje sigurnost i građanima Republike Hrvatske i svima onima koji dolaze u Republiku Hrvatsku. Nabavka topničkog sustava, višecijevnih raketnih bacača HIMARS je nešto što je ovo ljeto kao vijest zasigurno obradovala prije svega Oružane snage jer to je dokaz da jačanjem sustava dajemo prioritet onome za što smatramo da je bitno, ali ću vas evo pitati da pojasnite hrvatskoj javnosti što nabavka jednog takvog sustava znači prije svega za Oružane snage, ali i za Republiku Hrvatsku u cijelosti?“.

Za bivšeg osječkog župana, a sadašnjeg ministra obrane Ivana Anušića bila je to prilika da spomene i neke druge projekte u tijeku:

„Kao što ste i sami rekli – kad govorimo o HIMARS-ima, kad govorimo o naoružanju i opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske, od 2016. godine ova Vlada je započela upravo s tim procesom. 122% je povećan proračun Oružanih snaga i sada, kao što znate, isporučeno nam je prvih 6 borbenih zrakoplova Rafalea, u fazi smo nabavke Black Hawkova, u fazi smo reparacije i opremanje i davanje na raspolaganje Oružanim snagama borbena vozila Bradley. U procesu smo nabavke haubica CAESAR 155 mm, u fazi smo dogovora i razgovora o opremanju Oružanih snaga i modernim zapadnim tenkovima. Kad govorimo konkretno o pitanju koje ste postavili o HIMARS-ima, govorimo… To je mobilni, samohodni sustav, raketni, koji je u ovom trenutku… višecijevni… koji u ovom trenutku Hrvatska dogovara, razgovara i pregovara – i završila je pregovaranje – ugovor će biti potpisan do kraja ove godine sa Sjedinjenim Američkim Državama. Saveznik – SAD – su odobrenje za kupovinu tog oružja dali samo trima državama Europske unije – mi smo četvrti, četvrta zemlja. Sustav koji je ekstra moderan, sustav koji je učinkovit, sustav koji ima strašno veliku, jaku razornu moć te do kraja godine, kao što sam rekao, potpisat ćemo i sporazum. Naglasiti treba da je cijena, koja se svakako i spominje što god kupujemo, pa i cijena HIMARS-a je bila okvirno 390 milijuna dolara. Ugovorena cijena za isporuku 8 sustava raketnih HIMARS je 287 milijun dolara. Očekujemo vrlo brzu isporuku upravo tog sustava i predavanje tog sustava Oružanim snagama RH. Ključno je naglasiti sigurnost koja je danas – i arhitektura sigurnosna – koja je u potpunosti narušena i koja u ovom trenutku ne prijeti samo Europi nego i cijelome svijetu, eskalaciji sukoba… Jedino rješenje, jedini ključ toga je biti snažan, jak i spreman na samoobranu, spreman na odvraćanje, i spreman na zaštitu svoje granice i svoga naroda. Upravo Oružane snage imaju tu zadaću i Vlada RH čini sve da oni budu na tom zadatku spremni i, naravno, da hrvatski narod, državljani RH, i sama hrvatska država kao takva bude sigurna“.

Tu svakako upadaju u oči dvije stvari – prvo: cijena hrvatske kupovine 8 HIMARS-a je umanjena za 103 milijuna USD u odnosu na vrijednost maksimalnog paketa koji je Hrvatska zatražila i koji je, prema navodima DSCA, iznosio 390 milijuna USD. To zapravo znači da je Hrvatska iz paketa odobrenog krajem kolovoza izbacila opreme i usluga u vrijednosti oko 100 milijuna dolara što je uobičajena praksa viđena i kod ranijih nabava (sjetimo se kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk i OH-58D Kiowa Warrior). Drugo – kupovina HIMARS-a je praktički već dogovorena, MORH očekuje potpisivanje ugovora. No prethodno treba pitati i već ranije spomenuti saborski Odbor za obranu koji je, prema Zakonu o obrani, dužan dati mišljenje za vojne nabave veće od 5 milijuna eura. Novi saborski Odbor za obranu do danas još nije održao niti jednu sjednicu, a MORH redovito to njegovo mišljenje ionako smatra tek rutinskom/dosadnom procedurom koju je potrebno tek reda radi ispuniti tik prije stavljanja potpisa na ugovor o kupovini.

Nakon što je prošlog vikenda dio medija, uključujući i portal Obris.org, izvijestio o mogućnosti da na pulskom vojnom aerodromu nikne centar za obuku pilota Rafalea koji bi, osim Hrvatske, koristila i Francuska za potrebe svojih partnerskih zemalja, ministar obrane Ivan Anušić sastao se danas, 17. rujna, s gradonačelnikom Pule Filipom Zoričićem. Zoričić je proteklih dana ustvrdio da nema konkretnih saznanja, osim glasina kako se u Puli namjerava stvoriti francuska vojna baza. Zato je ministar Anušić pulskom gradonačelniku predstavio mogući plan osnivanja centra za obuku pilota borbenih zrakoplova na prijelaznim školskim avionima na vojnom dijelu aerodroma Pula. Riječ je o projektu obučnog centra u sklopu kojeg bi vojni piloti prolazili obuku na školskim, civilnim avionima Pilatus PC-21.

“Gradonačelnika Pule upoznao sam s projektom obuke pilota o kojem se pregovara s francuskom stranom i objasnio o kakvoj je obuci riječ. U Puli neće biti razmješteni Rafalei jer se obuka pilota radi na školskim avionima, u ovom slučaju to bi bio Pilatus PC-21. Da budem slikovit, Pilatus PC-21 tiši je od civilnog, putničkog aviona, njegova buka je zanemariva. U Puli se, bude li potpisan ugovor i dogovoren taj projekt, neće događati ništa invazivno, neće se osnivati nikakva francuska vojna baza, niti građani Pule, kao stanovnici turističkog grada, imaju razloga za ikakav strah od buke ili sličnog”,

poručio je ministar obrane putem priopćenja MORH-a. Anušić je dodao i da Pula – ako se osnuje centar za obuku – postaje središte gdje će piloti stjecati znanje i vještine kojima će čuvati sigurnost Hrvatske, ali i savezničkih zemalja odakle će, također, piloti dolaziti na obuku.

Gradonačelnik Zoričić izrazio je zadovoljstvo kako samim sastankom, tako i njegovim brzim sazivanjem, te je poručio:

“Danas sam u razgovoru s ministrom Anušićem i njegovim timom dobio čvrste garancije da se u Puli ne stvara vojna baza niti će avioni Rafale letjeti iznad grada i ovog dijela Istre kao dio vojne obuke pilota. Riječ je o školskim avionima i kada je o tom projektu riječ, sve je još na razini razgovora. Sa stajališta grada bilo bi korisnije da ostane sve na edukacijskoj razini vojarne pa ćemo čekati razvoj dogovora MORH-a i partnera.”

Uz ministra obrane na sastanku su bili državni tajnik Drago Matanović, brigadir Željko Ninić, zamjenik zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i brigadir Neven Brozović, voditelj Samostalne službe za vojni zračni i pomorski promet.

Do ovog je sastanka – ne samo s gradonačelnikom Pule nego i s predstavnicima Istarske županije – trebalo doći puno ranije, kako bi Ministarstvo obrane na vrijeme upoznalo lokalnu vlast sa svojim planovima, pa makar njihovo ostvarenje nije još 100% sigurno. Današnji je sastanak, nažalost, tek zakašnjelo gašenje razbuktale vatre.

*Photo: MORH/J.Kopi

Zadnji se dana po Puli naveliko priča o budućoj francuskoj bazi na području tamošnjeg vojnog aerodroma. Kako neslužbeno saznajemo, radi se o uspostavi budućeg obučnog centra za pilote borbenih aviona, prije svega za pilote iz država korisnica francuskih borbenih aviona Rafale. To je, navodno, jedna od obveza koja proizlazi iz nikad objavljenog francusko-hrvatskog ugovora o kupovini Rafalea, dodatno utvrđena Vladinom odlukom iz ožujka ove godine o uspostavi Središta za obuku pilota borbenih aviona (Fighter Pilot Training Center – FPTC). Tom se odlukom predviđa uspostava Središta tijekom 2026. godine, no prema trenutnim neslužbenim informacijama – moguće je da Središte zaživi već sljedeće godine, ovisno o tijeku radova na uređenju pulske vojne baze, koja se svojedobno ponosila svojim zrakoplovnim standardom. Jer za potrebe jednog takvog obučnog centra morat će se temeljito obnoviti postojeći kapaciteti, ali izgraditi i dodatni, uključujući i hangar za smještaj modernih aviona.

Kako piše portal Istra24, gradonačelnik Pule Filip Zoričić nije upoznat s detaljima uspostave francuske vojne baze na pulskom vojnom aerodromu, a o svemu je dobio tek naznaku:

„To mi je lani napomenuo francuski veleposlanik da bi moglo biti, ali nikakve detalje nije spominjao niti je spominjao borbene avione, već obuku pilota. (…) Nitko nakon toga ni slova nije rekao niti pisao o tome”.

Međutim, Nova TV je za večerašnji Dnevnik dobila potvrdu iz Ministarstva obrane.

„Povratkom zadnjih hrvatskih pilota s obuke u Francuskoj, francuska strana ispunit će svoju obvezu proizašlu iz ugovora o nabavi Rafalea o obuci hrvatskih vojnih pilota. Upravo zbog toga osnovano je međuresorno Povjerenstvo za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih aviona i izradu ugovora kojim bi se definirali međusobni odnosi vezani za uspostavu i funkcioniranje tog Središta na vojnom dijelu aerodroma Pula između RH i francuske strane (Defense conseil International – DCI). Primarni interes Hrvatske za uspostavu takvog središta je omogućavanje kontinuiteta hrvatskih vojnih pilota na prijelaznom tipu aviona (između Pilatusa PC-9 i sličnih školskih aviona na višenamjenske borbene avione, poput Rafalea, F-16, Eurofightera…), što bi bila temeljna aktivnost i vrsta obuke u takvom Središtu.

Avion na kojem bi se provodila obuka bio bi Pilatus PC-21, sličnih je značajki kao i PC-9, i ono što je posebno važno – taj avion nije bučan. Nema bojazni da bi ti avioni (Pilatus PC-21) stvarali buku nad Pulom, kao što se može čuti u pojedinim medijskim izjavama. Naime, razina buke Pilatusa PC-21  je zanemariva i ispod je razine buke civilnog putničkog aviona.

“Krila Oluje”na Danu otvorenih vrata Zračne luke Pula u ožujku 2024. (Photo: MORH/F.Klen)

DCI je tvrtka u mješovitom državnom (francuskom) i privatnom vlasništvu koja usluge obuke pilota helikoptera i borbenih aviona radi u suradnji s francuskim Oružanim snagama. Osnivanjem takvog Središta dodatno bi se osnažilo hrvatsko-francusko strateško partnerstvo, ali i osigurala sposobnost hrvatskih vojnih pilota Rafalea. Za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova, osim MORH-a, zadužena su i druga ministarstva (MVEP, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, i Ministarstvo financija. Za sada još nije definiran datum uspostave Središta, no obje strane pokazale su interes da se ugovor potpiše. O ugovoru se još pregovara i detalji ovog mogućeg projekta nisu u fazi u kojoj bi mogli biti prezentirani javnosti”,

odgovorilo je Ministarstvo obrane RH Novoj TV.

Pilatus PC-21 uskoro i u Puli? (Photo: Pilatus Aircraft Ltd.)

Ovoga je tjedna u 93. ZB u Zemuniku bila prezentacija upravo aviona Pilatus PC-21, na kojima su i naši piloti u Francuskoj letjeli prije prelaska na Rafale. Prema dosadašnjim planovima, potreban broj PC-21 kupila bi francuska strana, dok bi RH sudjelovala s ustupanjem dijela vojnog aerodroma u Puli. I da ponovimo – prema našim neslužbenim informacijama, Središte u Puli ne bi bilo za obuku isključivo hrvatskih pilota, nego i drugih korisnika aviona Rafale, što uostalom kao mogućnost predviđa i Vladina odluka iz ožujka ove godine. Postavlja se pitanje – uključuje li to i pilote srpskog Ratnog zrakoplovstva, budući da se od nedavno i Srbija računa (budućom) korisnicom Rafalea?

MORH-ova kupovina francuskih borbenih aviona, iako od strateškog interesa za državu, nije smjela biti sakrivena iza oznaka tajnosti. U svjetlu najnovijih informacija o pulskom projektu, Ugovor o kupovini Rafalea pogotovo nije smio biti tajan za parlamentarne zastupnike – svojedobno je, naime, Ministarstvo obrane RH odbilo dati Ugovor na uvid čak i tadašnjem predsjedniku saborskog Odbora za obranu Franku Vidoviću, pozivajući se da dozvolu treba tražiti od francuskog Ministarstva obrane!?!? Zato se sada na kapaljku otkrivaju pojedinosti ugovora, i sve se češće postavlja pitanje kakvu korist od hrvatsko-francuskog partnerstva ima Republika Hrvatska, i kada će to saznati hrvatski građani!?