Ministar unutarnjih poslova Srbije Ivica Dačić potvrdio je u ponedjeljak srbijanskim medijima da je na području Beograda uhićen “hrvatski špijun” i to “u zajedničkoj akciji srbijanske obavještajne agencije i ostalih policijskih tijela nakon višemjesečnog operativnog rada“. Dačić je novinarima u Palači Srbija u Beogradu rekao da je akciju hapšenja izvela BIA i dodao: “Policija je samo davala logističku podršku.” Kako  navode Večernje novosti, akcija je rezultat višemjesečnog operativnog rada BIA-e i “nastavak suzbijanja špijunskog i destruktivno-subverzivnog djelovanja hrvatske obavještajno-sigurnosne službe SOA-e“. Iako nisu navedene nikakve pojedinosti, imena ili bilo kakve pojedinosti, ta objava izazvala je veliku medijsku pozornost u Srbiji, Hrvatskoj i regiji. Do ponedjeljka navečer nije se saznalo ni tko je uhićen ni zašto.

Tu vijest komentirao je i hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman izjavio je da o uhićenju hrvatskog špijuna još nemaju nikakvih saznanja: “Mi smo u kontaktu s našim veleposlanstvom, Niti znamo tko je uhićen ni zašto je uhićen. Sve ono što smo vidjeli u medijima – to su naša saznanja. Vodimo računa o tome kako bismo izvijestili hrvatsku javnost“, rekao je ministar Grlić-Radman. Hrvatski stručnjaci za sigurnost ocijenili su kako je riječ očito o vijesti za unutarnju potrebu te da je to, kako primjerice tvrdi Ante Letica, dio Vučićeve strategije pogoršavanja odnosa s Hrvatskom i pokazivanja političke snage. Mnogi stručnjaci navode kako  ovo nije prvi put da se iz Srbije objavljuje dramatična vijest o mreži hrvatskih špijuna. I portal Obris.org pisao je o tome još prije 8 godina u tekstu “Afera Špijun-karike koje nedostaju”. I tada sve je objavljeno u dramatičnom stilu koji nedvojbeno podsjeća na „rusku školu“ predstavljanja takve afere svojoj javnosti .

Naime, daleko od nekih špijunskih romana npr. Johna le Carrea ili Jana Fleminga, međunarodno postupanje kod otkrivanja špijuna funkcionira sasvim  drugačije. Tako je sigurnosni stručnjak i bivši visoki djelatnik SOA-e Ante Letica na HRT-u kazao da “kada imate nekog špijuna na svom teritoriju, onda je njegovo uhićenje i procesuiranje zadnji korak u borbi protiv obavještajne djelatnosti stranih službi na vašem teritoriju. To je zadnji korak kojem se pribjegava, ili kada se više ništa ne može ili kada želite poslati poruku nekoj vladi, nekoj državi“, rekao je Letica.

Osim potpredsjednika Vlade Branka Bačića i već spomenutog ministra vanjskih poslova, nitko od viših hrvatskih državnih dužnosnika nije komentirao ovu vijest.

Severina je na društvenim mrežama objavila detalje incidenta na granici

U cijelu priču se, ni kriva ni dužna uplela i hrvatska estradna zvijezda Severina Vučković koju su srbijanski granični policajci više sati zadržali na hrvatsko srpskoj granici. I sam srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić potvrdio je da je srbijanska policija na granici zadržala hrvatsku pjevačicu Severinu te da je to učinjeno na temelju popisa verbalnih delikata. “Severina nije ni privedena ni uhićena, niti joj je odbijen ulazak u Srbiju, ali je zadržana zbog kontrole“, rekao je Dačić. Severina je pak u ponedjeljak objavila da ju je granična policija nakon zaustavljanja najprije primorala da čeka u automobilu nekoliko sati, zatim su 45 minuta pregledavali njezino vozilo pa je odveli na ispitivanje o temama poput genocida u Srebrenici, Jasenovcu, njezinoj podršci prosvjedu protiv iskapanja litija, prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” i drugim. U ponedjeljak navečer o Severininom maltretiranju na granici progovorio je i sam Vučić: “Ja sam jutros zvao Dačića, probudio ga, da vidim što se događa sa Severinom. On mi je rekao tako je i tako je, i rekao mi da nije privođena, zadržana je na granici dva sata. I ja mislim da je to jako glupo i nepotrebno. Ne zbog Severine, o kojoj sve najgore mislim. Mi se moramo razlikovati od njih u svemu. Sačuvaj me Bože da vodim državu u kojoj će hapsiti svakoga tko sluša Thompsonove pjesme. Pustite ih sve, i Selmu Bajrami. To što oni mrze Srbiju, govore o sebi. Nećemo biti zemlja koja će uhititi svakoga tko pjeva Thompsona. (…) Nema tko u Srbiji danas nije reagirao od političkih stranaka i takozvane demokratske javnosti. Zato što je ona neka pjevačica, koja kaže da je Srbija genocidna država, i da sam ja diktator, i koja zna da su Srbi zločinci, ali voli novce uzimati ovdje. (…) Severina priča gluposti po cijeli dan, koga briga. Neka priča što hoće…“. Osim o Severini, Vučić je pričao o svemu i svačemu osim o navodnom hrvatskom špijunu koji je navodno jutros priveden.

Vučić i Berić – sve zbog Baje malog Knindže

Cijela priča, koja malo podsjeća na kultni film Yu Kinematografije “Balkanski špijun” dobiva još više zabavno-estradni karakter i zbog tajminga. Naime, u nedjelju srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić objavio je kako u zgradi Predsjedništva Srbije primio odvjetnika Nemanju Berića, kojeg je opisao kao “Srbina kojeg su hrvatske vlasti uhapsile samo zato što je Srbin“. “Nećete vjerovati, proveo je 15 dana u hrvatskom kazamatu samo zato što je u svom automobilu pjevao pjesmu Baje Malog Knindže“, objavio je Vučić na svom Instagram profilu uz fotografiju s Berićem, koji je inače slavu stekao vezama s četničkom pokretom i srpskim ratnim zločincima. “Obećao sam Nemanji i njegovoj supruzi Jani da ćemo na neki od sljedećih koncerata Baje Malog Knindže ići zajedno“, napisao je Vučić u nedjelju na svom profilu.

Dok će još možda nekoliko dana ova špijunsko-estradna priča medijski puniti stupce, od 1. rujna hrvatska SOA – koja se našla kao neki faktor u današnjim srpsko-obavještajnim ppričama – dobit će i službeno novog privremenog čelnog čovjeka. Naime, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić još će do kraja ovogat jedna voditi tu agenciju, a nakon toga će preuzeti Obavještajno analitički centar EU (EU INTCEN). Po Markićevu odlasku, SOA-u će voditi njegov sadašnji pomoćnik Hrvoje Omrčanin, koji je bio imenovan zamjenikom ravnatelja te Agencije, do izbora novog ravnatelja.

Na mjesto direktora Markić je odabran na međunarodnom natječaju i od rujna odlazi u EU INTCEN/Bruxelles, a obavještajni izvori tumače kako je riječ o iznimno važnoj funkciji budući da je EU INTCEN jedino civilno sigurnosno-obavještajno tijelo EU. Stoga Markićevo imenovanje ima značajnu težinu u europskim sigurnosnim okvirima, a jedan od ključnih elemenata koji je osnažio njegovu kandidaturu za to mjesto bila je i aktivna pozicija SOA-e proteklih godina u raznim EU sigurnosnim forumima.

Ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić od rujna preuzima Obavještajno-analitički centar EU-a (EU INTCEN) u Bruxellesu, a Markićev prvi pomoćnik Hrvoje Omrčanin bit će imenovan zamjenikom ravnatelja te će, nakon Markićeva odlaska, voditi Agenciju do izbora novog ravnatelja. “U komunikaciji s Uredom predsjednika riješili smo pitanje SOA-e,” izjavio je danas predsjednik Vlade, Andrej Plenković rekavši kao je dogovoreno da se Markiću “mandat produlji za dva mjeseca, nakon čega ćemo se vratiti na tu temu“. Samo dan ranije, u ponedjeljak 01. srpnja, Plenković je najavio da će se “ovaj tjedan voditi razgovori s predsjednikom Republike o imenovanju Daniela Markića za ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) i njegovog zamjenika“: “Vodit će se razgovori ovoga tjedna, kao što sam najavio u subotu. Njemu (Markiću) je mandat do 6. srpnja i moramo nešto odlučiti. Nećemo ostaviti obezglavljenu SOA-u u vremenu kada imate kibernetičke napade i hibridne prijetnje“. Tako je Plenković jučer odgovorio na novinarski upit jesu li s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem postignuti kakvi dogovori vezani uz imenovanje čelnika SOA-e.

EU Intelligence and Situation Centre (EU INTCEN) je civilna obavještajna organizacija Europske unije. Strukturno, taj je Centar pod ingerencijom Službe za vanjsko djelovanje (EEAS) i izravno je odgovoran visokom predstavniku EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, što je trenutno Josep Borrell, a onda uskoro Kaia Kallas. Budući da članak 4. Ugovora o Europskoj uniji, između ostalog, izričito kaže da je “nacionalna sigurnost isključiva odgovornost svake države članice”, tako se i analitički podaci EU INTCEN-a temelje na obavještajnim podacima obavještajnih i sigurnosnih službi država članica EU-a. Trenutno je na čelu INTCEN-a Portugalac José Casimiro Morgado, a po završetku njegovog čeetverogodišnjeg mandata, u rujnu ove godine naslijedit će ga Daniel Markić. Izborom upravo Markića za šefa INTCEN-a, kako se doznaje, potvrđuje se veliki utjecaj i ugled koji su on osobno, ali i SOA, uživali proteklih godina u sigurnosnim tijelima EU i među europskih partnerima. Taj izbor ne bi mogao proći i bez europskih partnera, što znači da Markić ima potporu najvećih europskih sigurnosnih sustava, jer se mjesto direktora INTCEN-a popunjava natječajem i nije riječ o nacionalnoj kvoti.

I dok se u kuloarima imenovanje Hrvoja Omrčanina zamjenikom ravnatelja SOA-e tumači kao namjera državnog vrha da zadrži kontinuitet rada SOA-e, činjenica je da Omrčanin time dobiva u ruke jedan vrući politički krumpir. Omrčanin je trenutno pomoćnik ravnatelja za operacije, što znači da je i do sada praktično bio drugi čovjek SOA-e, no hoće li ostati drugi ili će pak postati prvi čovjek SOA-e ovisi o tome hoće li se u naredna dva mjeseca predsjednik Vlade i predsjednik države dogovoriti o Markićevom nasljedniku, ili će tek vršitelju dužnosti ravnatelja SOA-e produžiti mandat za još 2 mjeseca. Omrčanin je prošao sve razine rada u SOA-i, od operativca do pomoćnika ravnatelja, a tijekom karijere prošao je brojne edukacije i obuke na nacionalnoj razini i s međunarodnim partnerima.

Daniel Markić i Zvonimir Frka-Petešić na dočeku borbenih aviona Rafale

Ured predsjednika RH još se uvijek nije oglasio po ovom pitanju, no kako smo pisali na portalu Obris.org, Danielu Markiću bi mandat privremenog ravnatelja SOA-e istekao u subotu, 06. srpnja. Odluka o privremenom produženju mandata donesena 6. svibnja ove godine, nakon što je tehnički premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade objavio da je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću prijedlog za privremeno produljenje mandata aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću. Dok je Plenković žustro navijao za Markićev novi mandat na čelu SOA-e, Milanović je imao uvjet – prije imenovanja novog ravnatelja “mora se provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Tudurića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije”. Tek nakon toga, poručeno je iz Ureda predsjednika, može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e. Odlaskom u Bruxelles Daniel Markić se spasio daljnjeg političkog ping-ponga koji će se, lako je moguće,prebaciti na novog v.d. ravnatelja Hrvoja Omrčanina.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović potpisat će Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) kojim se Daniel Markić imenuje vršiteljem dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije s danom 6. svibnja 2024., do imenovanja ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, priopćeno je u petak iz Ureda Predsjednika. Odgovor je to predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću, koji je u uvodu u jutrošnju sjednicu još uvijek tehničke Vlade u petak ujutro, rekao da je predsjedniku Republike uputio prijedlog o privremenom produljenju mandata ravnatelju SOA-e Danielu Markiću.

“Danas sam uputio i jedan prijedlog Predsjedniku Republike koji se odnosi na daljnje produljenje mandata – i to privremeno – aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije danielu Markići do postizanja dogovora, naravno u kontekstu i formiranja nove Vlade o stalnom mandatu ravnatelja SOA-e kako bi SOA mogla normalno funkcionirati i nakon 6. svibnja. Naravno da je ovo sve u kontekstu i ranijeg imenovanja načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske, gospodina Kundida”,

rekao je u uvodu današnje 303. sjednice Vlade premijer Plenković.

Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika RH:

“S obzirom da još nije formirana nova Vlada RH, a ravnatelju SOA-e Danielu Markiću 5. svibnja 2024. završava mandat na toj dužnosti, prijedlog Predsjednika Republike da se Daniela Markića imenuje za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e pokazao se sada kao jedino racionalno i odgovorno rješenje. Iako je Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e moglo i trebalo biti doneseno još u ožujku, odluku danas tehničkog predsjednika Vlade RH da prihvati njegov raniji prijedlog, Predsjednik Republike smatra jedinom mogućom i ispravnom odlukom“.

Plenković i Milanović – hladno, vrlo hladno

Ured  Predsjednik Republike naglašava kako je Zoran Milanović predložio  predsjedniku Vlade RH još 11. ožujka 2024. imenovanje Daniela Markića vršiteljem dužnosti ravnatelja SOA-e do imenovanja novog ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, i to imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora. Predsjednik Republike upozorio je već tada predsjednika Vlade RH kako je izgledno da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH te se zbog toga neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Isto tako, dobro je, pa i pohvalno, što je tehnički predsjednik Vlade RH svoje postupanje vratio u ustavne okvire te što je opet svjestan da mora surađivati s Predsjednikom Republike kako to propisuju hrvatski Ustav i zakoni, ocijenjeno je u priopćenju iz Ureda Predsjednika. Tu se, među ostalim, očito aludira na to što je premijer Plenković jutros izbjegavao predsjednika Milanovića nazvati “Kršiteljem Ustava”, kako ga  je nazivao posljednjih tjedana, ali i što je – za razliku od primjerice imenovanja ravnatelja VSOA-e – odlučio izbjeći ignoriranje činjenice da mu je za imenovanje novog čelnog čovjeka civilne obavještajne agencije ipak neophodna koordinacija s Predsjednikom RH.

Inače, Daniel Markić je četvrti ravnatelj SOA-e, a na dužnost je imenovan 05. svibnja 2016. godine. Na drugi mandat imenovan je 6. svibnja 2020. godine. Na dočeku prvih 6 Rafalea 25. travnja Markić je viđen u kratkom, ali – činilo se – srdačnom razgovoru sa Zoranom Milanovićem. Iako je protekla 2 mjeseca naglašavao kako nema ništa protiv Markića, Milanović je njegov treći mandat na čelu SOA-e odgodio sve dok mu ne razjasni ulogu SOA-e u slučaju sigurnosne provjere Ivana Turudića.

“Razgovori ugodni” – Orsat Miljenić, Zoran Milanović i Daniel Markić

“Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije. Tek nakon provođenja spomenutog može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH”,

stajalo je u priopćenju Ureda predsjednika 29. veljače ove godine.Ured predsjednika je tada, kao i nekoliko puta kasnije, napominjao da ne postoji dogovor o imenovanju generala Tihomira Kundida na čelo GS OS RH u zamjenu za ponovno imenovanje Daniela Markića na čelo SOA-e. Vladin pregovarač, ministar obrane Ivan Anušić, uporno je ponavljao da je baš to dogovorio s Predsjednikom i njegovim suradnicima, te je na kraju zaključio kako mu je ovo “dobra škola” da više ništa ne dogovara bez da se potom o tome ne sastavi i zapisnik. Dva mjeseca, koliko je Markić dobio na čelu SOA-e, brzo će proći, a nema sumnje da će ih obilježiti nova drama i natezanje o novom ili starom kandidatu za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije.

Nastavlja se trakavica  oko izbor čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije, započeta razgovorima o izboru novog načelnika GS OS RH. Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže da, sukladno njihovim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenuju Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije od isteka njegovog mandata 5. svibnja 2024. do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Uz dopis, uputio mu je i prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e.

U priopćenju upućenom premijeru Plenkoviću napominje se da ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću 5. svibnja 2024. godine završava mandat na toj dužnosti:

Daniel Markićje na čelu SOA-e naslijedio Dragana Lozančića

“Imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora s danom 14. ožujka 2024. godine, izgledno je da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku, početkom svibnja, kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH zbog čega se neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Bez racionalnog objašnjenja odbili ste prijedlog da sada – dok još i Vi kao predsjednik Vlade RH imate mandat, a prije raspuštanja Hrvatskog sabora – imenujemo ravnatelja SOA-e i zamjenika ravnatelja SOA-e, a kao što je to i propisano člankom 66. Zakona o Sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Isto tako, niste pokazali ni najmanje interesa da se pristupi izmjenama relevantnih podzakonskih akata kojima bi se poboljšalo funkcioniranje SOA-a i tako izbjeglo ponavljanje „slučaja Turudić“.
Kako bismo izbjegli situaciju u kojoj SOA ostaje bez ravnatelja, a zamjenik nije imenovan,  predlažem Vam da zajedno, sukladno našim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenujemo Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e od isteka njegovog mandata do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Napominjem da ću u svakom slučaju inzistirati da se, kako to predviđa Zakon, uz ravnatelja SOA-e imenuje i zamjenik ravnatelja. U prilogu Vam dostavljam prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja
Sigurnosno-obavještajne agencije pa Vas molim, ukoliko ste suglasni, da istu potpišete i vratite je meni na supotpis. Ukoliko pak imate drugi prijedlog ili izmjenu priloženog Rješenja, slobodno mi se obratite.“

Jučer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade  i ministar obrane, a ujedno i glavni Vladin pregovarač s predsjednikom Milanovićem, rekao:

“Mislim da će to sve biti u redu. U razgovoru s predsjednikom potvrđeno mi je da će za šefa SOA-e biti prihvaćen kandidat kojeg je predložio premijer”.

A premijer, kako je poznato, predlaže novi mandat za Markića, bez ikakvih ograda i uvjeta. Izgledno je da ovaj Milanovićev prijedlog neće proći, pa se očekuje skora reakcija iz Vlade.

Još samo par sati ostalo je do kraja mandata načelnika GS OS RH, admirala Roberta Hranja, a njegov nasljednik još uvijek nije imenovan. Iako je tijekom vikenda bilo dogovoreno da general-bojnik Tihomir Kundid preuzme to mjesto, formalna procedura još uvijek nije provedena. U uvodu današnje 289. sjednice Vlade premijer Plenković najavio je da će Vlada na zatvorenom dijelu sjednice predložiti kandidata za načelnika GS:

„Vlada će danas, sukladno zakonu, a u dogovoru s Predsjednikom Republike, predložiti i novog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Riječ je o generalu Tihomiru Kundidu, kojeg ćemo danas i formalno proslijediti nadležnom Odboru za obranu u Hrvatskom saboru. Riječ je o prijedlogu kandidata kojeg je sugerirao – u dogovoru s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane g. Anušićem – Predsjednik Republike i razumijemo da je taj prijedlog želja Predsjednika Republike. Riječ je o časniku Hrvatske vojske i hrvatskom branitelju, pripadniku 2. Gardijske brigade sa kasnije vrlo kvalitetnom karijerom, trenutno je riječ o zapovjedniku Hrvatske kopnene vojske kojeg mi svi dobro poznamo kao uostalom i sve časnike Hrvatske vojske, čiji doprinos i cijenimo i poštujemo. I zato će ga Vlada predložiti, te na temelju dogovora kojeg je vodio potpredsjednik  Anušić očekujemo da Predsjednik Republike prihvati Vladin prijedlog koji će doći u sljedećem razdoblju, a kada je riječ o imenovanju čelnoga čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije. A to će – što se nas  tiče – biti aktualni ravnatelj SOA-e, g. Markić“.

I zaista, ubrzo nakon završetka zatvorenog dijela Vladine sjednice stiglo je i priopćenje o kadrovskim prijedlozima, među kojima je i onaj o kandidatu za načelnika GS OS RH:

„Utvrđen je Prijedlog za razrješenje dosadašnjeg načelnika  Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske admirala Roberta Hranja, zbog isteka mandata, kao i Prijedlog za imenovanje generala-bojnika Tihomira Kundida novim načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Oba su prijedloga upućena Odboru za obranu Hrvatskoga sabora, radi pribavljanja mišljenja.“

Nakon što Vlada proslijedi službeni prijedlog u Hrvatski sabor, sastat će se Odbor za obranu na kojem bi kandidat, general Kundid, trebao izložiti svoje viđenje razvoja OS RH u narednom 4-godišnjem mandatu. Sjednica Odbora bit će u petak 1. ožujka u 10 sati ujutro, 10 sati nakon završetka mandata načelnika Hranja. Ovako kasna procedura predlaganja i potvrđivanja kandidata za novog načelnika još nije viđena  u modernoj Hrvatskoj, ali tako je to kada istek mandata aktualnog načelnika GS-a dođe baš nekako neočekivano, a ni politička trgovina ne prođe kako je Vlada priželjkivala.

Netom nakon završetka Vladine sjednice priopćenjem se oglasio i često spominjani Predsjednik Republike te vrhovni zapovjednik Zoran Milanović. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović pozdravlja odluku Vlade RH da predloži general-bojnika Tihomira Kundida, zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, za načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Štoviše, Predsjednik Republike poziva sve sudionike u procesu biranja načelnika GS OS RH na žurno postupanje budući da sadašnjem načelniku GS OS RH admiralu Robertu Hranju mandat istječe danas u ponoć, a kako bi se osiguralo normalno funkcioniranje OS RH.

S obzirom da je u kontekstu postupka imenovanja načelnika GS OS RH predsjednik Vlade danas govorio i o navodnom dogovoru oko imenovanja ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, obavještavamo javnost kako u ovom trenutku ne postoji dogovor oko imenovanja ravnatelja SOA-e. Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije.

Tek nakon provođenja spomenutog, može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH“.

Danas se iz baze američkih Kopnenih snaga Fort George G. Meade u saveznoj državi Maryland čulo o zanimljivoj aktivnosti koju su nedavno zajedno provodili stručnjaci za kibernetičku sigurnost iz Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske kao države domaćina. Naime, uz odobrenje Vlade RH te u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom, u Hrvatskoj je po prvi put boravio elitni tim obrambenih kibernetičkih stručnjaka iz Kibernetičkog zapovjedništva SAD-a (U.S. Cyber Command – USCYBERCOM). Oni su tu s domaćinima provodili zajedničku operaciju lova na zloćudne kibernetičke aktivnosti širom vitalnih informatičkih mreža Republike Hrvatske.

„Ova vrsta partnerstva u kibernetičkoj sigurnosti je neophodna u današnjem svijetu jer proširuje naš doseg i sposobnosti,“ rekao je ravnatelj SOA-e Daniel Markić i dodao: „Suočavamo se s istim protivnicima i prijetnjama u kibernetičkom prostoru kao i naši partneri, te ovakvim zajedničkim operacijama svi dobivamo i dijelimo vrijedna znanja o kibernetičkoj otpornosti – koja je postala ključan cilj nacionalne sigurnosti“.

Namjenske snage USCYBERCOM (Cyber National Mission Force – CNMF) redovito provode tzv. „operacije lova na terenu“ (Hunt Forward Operations) po cijelom svijetu, s ciljem učenja o aktivnostima protivnika za potrebe nacionalne obrane, ali i sa ciljem jačanja kolektivnih sposobnosti kibernetičke zaštite kod partnerskih država. Do kolovoza 2022. godine SAD su takve inozemne operacije provele 35 puta u 18 država, uključujući tu Estoniju, Litvu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu – gdje se radilo na preko 50 partnerskih mreža, uvelike i tijekom trajanja pandemije bolesti COVID-19. Američki tim, sastavljen od vojnih i civilnih stručnjaka, radio je zajedno sa stručnjacima iz SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost, gdje su lovili na prioritetnim mrežama važnim za nacionalnu sigurnost i tražili zloćudne kibernetičke aktivnosti te potencijalne ranjivosti. Nakon provedbe zajedničke operacije, američki se tim nedavno vratio u SAD, noseći sa sobom kako nova saznanja o protivničkim aktivnostima, tako i produbljeno azumijevanje savezničkih metodologija i sposobnosti.

Vođa američkog tima, čije ime se ne može otkriti iz sigurnosnih razloga, rekao je: „Za nas se tu ne radi samo o lovu na partnerskim mrežama u potrazi za prijetnjama sličnim onima na našim mrežama, i onda korištenju tog znanja u obrani naših nacionalnih mreža. Radi se tu i o osobnim vezama koje smo izgradili i partnerstvu koje razvijamo. Osobno sam bio impresioniran razinom organizacije, vidljivosti i proaktivnosti SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost dok smo sjedili rame uz rame loveći negativce“. Terenske operacije lova (Hunt Forward) dio su strategije stalnog angažmana USCYBERCOM-a, i usmjerene su na preventivno jačanje obrambenih sposobnosti SAD-a, te sprečavanje zloćudnih kibernetičkih aktivnosti na infrastrukturi SAD-a.

„Bila nam je čast poslati neke od naših najboljih obrambenih operativaca u Hrvatsku kako bi zajedno s našim partnerima lovili zajedničke prijetnje. Želimo donijeti ekspertizu i sposobnosti partnerskim nacijama dok prepoznajemo kibernetičke protivnike koji mogu ugroziti našu naciju“, rekao je američki general bojnik William J. Hartman, zapovjednik Kibernetičkih namjenskih snaga (CNMF). On je još i dodao: „Naši se timovi ne vraćaju kući samo s uvidima koji jačaju naše obrane i podupiru naše saveznike, nego se vraćaju i s profesionalnim odnosima… a ti će odnosi nastaviti rasti dok radimo zajedno, protiv zajedničkih protivnika, u godinama koje nadolaze“.

U kibernetičkoj sigurnosti „lov“ označava proaktivnu kibernetičku obrambenu aktivnost, izvođenu kako bi se pronašle i umanjile prijetnje koje nisu prvotno detektirane na mrežama i sustavima. Pri tome američki timovi ne rješavaju sami prijetnje na partnerskim mrežama, već  pomažu partnerima u otkrivanju i otklanjanju pronađenih prijetnji. Voditelj američkog tima kibernetičkih namjenskih snaga protiv ruskih prijetnji izjavio je: „Ovi obrambeni operativci su lovci, obučeni da poznaju ponašanje svojih meta“. Dodatno, „oni su stručnjaci u potrazi za tim ponašanjima, i pronalasku nekih od njihovih najzloćudnijih i prikrivenih tehnika. Mi dijelimo ove informacije s našim partnerima, kako bi oni onda mogli djelovati na vlastitim mrežama“. Uz suprotstavljanje zloćudnim kibernetičkim akterima koji ciljaju nacionalne mreže, podatke i platforme partnerskih država, ovakvim operacijama i SAD i saveznici stječu vrijedne uvide u protivnikove taktike, tehnike i procedure. Poznavanje ovih planova, sposobnosti i alata nadalje omogućuje ometanje i prekid ovakovih zloćudnih kibernetičkih aktivnosti čak i prije negoli se uspiju probiti u nacionalne mreže te počiniti značajnu štetu.

„Međunarodna partnerstva koja gradimo su ključna za prevenciju brojnih državno-sponzoriranih kibernetičkih napada i općenito napada koji ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost. Što su izazovi kibernetičkoj sigurnosti složeniji, to sveobuhvatniji mora biti i naš odgovor na njih“, zaključno je naglasio ravnatelj Markić, čelnik organizacije koja je u Hrvatskoj primarno zadužena za prevenciju ovakvih ugroza nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.

Nepunih godinu i pol dana nakon napada na Markovom trgu, pri čemu je ranjen jedan od policajaca iz osiguranja Vlade RH, ta je tema došla na red i na nadležnom saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Novi predsjednik tog Odbora, SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić, za jutros je sazvao sjednicu s dvije točke dnevnog reda: (1) „Napad na Banske dvore 12. listopada 2020. – razmatranje izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Sigurnosno-obavještajne agencije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske”, te (2) „Uhićenja građana zbog objava na društvenim mrežama – razmatranje izvješća Ministarstva unutarnjih poslova”. Iako je sjednica – prema najavi – trebala biti djelomično zatvorena za javnost, ispalo je da je bila cjelokupno zatvorena, pa je javnost trebala biti informirana tek putem izjava nakon njenog završetka. Ipak, na kraju je ispalo da se ponešto detalja čulo i tijekom same sjednice, kako bi pojedini njeni sudionici samostalno izlazili iz prostorije i selektivno se u hodu obraćali javnosti.

Posebno tu treba istaknuti izlazak pred novinare premijera Andreja Plenkovića, zbog kojeg je sjednica više-manje i sazvana. Naime, i nakon što je u srpnju prošle godine Županijsko državno odvjetništvo okončalo slučaj, zaključivši da je napadač Danijel Bezuk djelovao sam, a ne kao „dio neke nasilne mreže organiziranih političkih ekstremista“, premijer Plenković u više je navrata izražavao nezadovoljstvo tim zaključkom. Tako je na press-konferenciji od 23. prosinca prošle godine, sumirajući rad Vlade u 2021. godini, izjavio:

„Mi smo imali teroristički napad na Banske dvore, ne na Pantovčak, to je činjenica. To se nije dogodilo slučajno ni spontano, netko je mladića koji ima 21 ili 22 godine, koji je nažalost počinio samoubojstvo, nagnao da takvo nešto napravi. Da biste se odlučili na tako nešto, morate biti izloženi takvoj vrsti informacija, huškanja, difamiranja, koje nadilaze sve što bi bilo racionalno i normalno. To sigurno nije mogao taj mladić sam od sebe. Tu se zbiva nešto što nadležni trebaju do kraja razotkriti. Ja smatram da nije do kraja razotkriveno, nije napravljen dovoljan napor. Previše je sijanja mržnje i huškanja u hrvatskom društvu, previše je laganja, difamiranja, izmišljanja, etiketiranja pa su onda ljudi u stanju i ovakve korake napraviti. To je ozbiljan problem”.

Plenković je tada rekao da ni policija, ni DORH, ni SOA nisu napravili dovoljno:

„Nisam ja u pitanju, nego država. To sam im više puta rekao direktno, da nije napravljeno dovoljno. To je činjenica jasna kao dan. (…) Nebitno je što piše u izvješću, bitno je da ovakav slučaj kakav smo imali, a nismo ga imali nikada do sada, treba najozbiljnije istražiti i dobro razmisliti odakle to dolazi, priče o izoliranim pojedincima su priče za malu djecu. Očekujem da se taj posao ozbiljnije napravi, nije to nikakav pritisak, nego vrlo ozbiljna konstatacija gdje se treba napraviti puno ozbiljniji i veći napor od te tri institucije. Dugoročno radi sigurnosti u Republici Hrvatskoj. To nije personalna stvar”.

Kako je proteklih mjeseci premijer Plenković u više navrata izrazio sumnju u rad ovih institucija kada je u pitanju istraga napada na Markovom trgu, Siniša Hajdaš Dončić na jutrošnju je sjednicu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pozvao i premijera, ali i ravnatelja policije Nikolu Milinu, ravnatelja SOA-e Danijela Markića, te šeficu DORH-a Zlatu Hrvoj Šipek, kako bi predočili izvješća i raspravili neke eventualno sporne detalje. „Sazvao sam sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, gdje sam htio da se raspravi o tome, da li zapravo institucije, koje su temelj demokracije u svakom društvu, pa tako i u Hrvatskoj, imaju generalno… reći ću… povjerenje gospodina Plenkovića, kao premijera Hrvatske”, objasnio je kasnije Siniša Hajdaš Dončić svoje razloge za sazivanje

Otprilike 3 sata od početka sjednice, pred novinare je izašao Andrej Plenković. „Svi se slažu da je riječ o terorističkom činu, da je riječ o neprihvatljivom činu, a ono što smo još razgovarali je kako kreirati ozračje u društvu koje će smanjiti govor mržnje koji kada evoluira, nažalost, može dovesti i do ovakvih slučajeva”, rekao je Plenković. No ubrzo potom se ispostavilo da premijer, pozicija i opozicija ne dišu baš tako unisono:

„Mi smo razgovarali o tome što je bit ove stvari, a bit ove stvari je da posao i Državnog odvjetništva i policije na tom konkretnom slučaju počinjenja terorističkoga čina traje i dalje. (…) Ja sam rekao i na Odboru sljedeće: dakle, trebalo je otprilike malo više od godinu i pol dana da DORH izađe s onim priopćenjem što je izašlo ovo ljeto, nakon toga… Dakle, do tog trenutka, što se mene tiče, niti smo pitali na koji način DORH, policija i SOA rade na tom slučaju, niti smo utjecali ili dali bilo kakav stav, pritisak ili ne-daj-bože smjer vođenja istražnih radnji. Nakon što su oni to objavili, ja sam zatražio izvješća da vidim o čemu se radi. Kad sam vidio ta izvješća, bilo je niz otvorenih pitanja koja iz čitanja tih dokumenata za mene nisu bila odgovorena i to sam rekao još ovoga ljeta i glavnoj državnoj odvjetnici i ravnatelju policije. Oni to znaju… I ministru unutarnjih poslova… I što se toga tiče, ono što su oni danas pojasnili da oni na tom slučaju rasvjetljavanja svih okolnosti rade i dalje. Što je dobro!”.

Ta neka konkretna pitanja Plenković je postavio i na današnjoj sjednici Odbora za unutarnju politiku, no odgovora, tvrdi, nema.

„To je slučaj bez presedana. Imate teroristički čin mladog čovjeka, 22 godine, ciljan… usmjeren… izaziva strah, užas, koristi nasilje i silu, i i ima politički karakter. To su vam elementi terorističkoga akta. On se dogodio… On zahtijeva da se fenomenom govora mržnje i onih koji indoktriniraju nekoga u tako mladoj dobi, sa tako malo životnoga iskustva, temeljito ispitaju i na tome svemu institucije rade,” kazao je Plenković, a na novinarsko pitanje tko je to indoktrinirao Bezuka, premijer je odgovorio: “Pa ima u izvješću jako puno toga. Vrlo korisno i indikativno. (…) Nema potrebe da ja vama sad prepričavam sastanak o tome, mislim das u stvari sasvim prepoznatljive”.

U nekoliko je navrata premijer tvrdio da je prava meta napada bio upravo on, a na današnje pitanje da li je o tome rađena neka analiza, te da li ju je radio njegov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert Kopal (u čijoj je pratnji premijer Plenković stigao na jutrošnju sjednicu saborskog Odbora), premijer je odgovorio negativno.

A ostali sudionici Odbora?

Nakon što je sjednica Odbora za unutarnju politiku u potpunosti završila, izjavu je dao i njegov predsjednik Siniša Hajdaš Dončić.

„Ja ću reć’ da sam ja zadovoljan sa izvješćem i SOA-e, prije svega, a isto tako i MUP-a i DORH-a… o cjelokupnoj… da tako kažemo, toj problematici napada na Banske dvore. I mislim da je zapravo pitanje političke sigurnosti krucijalno pitanje jednog normalnog društva. Iz toga proizlazi i ekonomska sigurnost, i socijalna sigurnost, i država koja nema političku stabilnost, i koja nema protočne institucije, zapravo nije dobro društvo”,

rekao je inicijator današnje sjednice, dodajući kako je njegov dojam da je napad na Markovom trgu bio „akt pojedinca. Točka!”. Međutim, policija ni dalje ne zna npr. gdje je i kako Bezuk nabavio oružje. Odgovor na to pitanje Hajdaš Dončić očekuje naći u izvješću o radu policije u 2020. godini, koje bi uskoro trebalo biti na saborskom dnevnom redu.

Napomenimo da je nakon prve točke dnevnoga reda sjednicu Odbora napustio Željko Sačić, član Odbora iz redova Hrvatskih suverenista. Kako je naknadno rekao novinarima, Sačić se nije složio s jednom točkom zaključka koji je pokušao progurati predsjednik Odbora Hajdaš Dončić bez prethodne konzultacije s ostatkom opozicije:

„Revoltiran i nezadovoljan napustio sam tu sjednicu po prvoj točci iz razloga što se jedan suludi teroristički… kriminalan čin kojim se ugrožavalo živote i sigurnost ljudi i imovine ovdje na Markovom trgu željelo, po Siniši Hajdašu Dončiću, predsjedniku Odbora, ogrnut u ruho nekakve desnice… desničarskog radikalizma. Nakon svega što imamo u Hrvatskoj, dakle, oni su našli da je to razlog, povod ili ne-daj-bože neka motivacija id a treba cijelu jednu političku scenu na taj način zagadit, ogadit, na taj način ju kod hrvatske javnosti stavit kvazi odgovornom za jedno takvo osuđujuće kriminalno djelo, i to je za mene neshvatljivo”.

To tumačenje, tvrdi Hajdaš Dončić, naprosto ne stoji:

„Ne. Dakle, to nije točno. Dakle, nije to čin nikakve radikalne desnice, nego smo mi govorili o desnom ekstremizmu. Dakle, što nema nikakve veze sa desnim političkim strankama jer, koliko je meni poznato, a vjerujem i vama… sve političke stranke, koje su čak i desnog spektra, a koje djeluju u Hrvatskom saboru, a isto tako i klubovi zastupnika… ja nisam kod ni jednih od tih klubova zastupnika, dakle, vidio… ne znam, poziv na oružane pobune ili na nekakav, da tako kažem, ekstremizam. Ali, u društvu postoji desni ekstremizam. Dakle, toga ljudi moraju biti svjesni. A, osobito u vidu činjenice da mi, na žalost svih nas… Dakle, ulazimo u ekonomsku krizu… da je 23,5 posto stanovništva Hrvatske zapravo izloženo riziku siromaštva, a povijest nas je dobro naučila da kada ste izloženi riziku siromaštva, da zapravo vam cvjetaju radikalizmi”.

I sam predsjednik Odbora, Hajdaš Dončić, najavio je da će on i njegov stranački kolega Mišel Jakšić imati izdvojeno mišljenje, jer se djelomično ne slažu sa zaključcima HDZ-ove većine u Odboru.

Jasno je, dakle, da je došlo do otvorenih razlika u stavu pozicije i opozicije, gdje je izgleda opozicija uglavnom zauzela stajalište „institucija”, odnosno DORH-a, MUP-a i SOA-e, dok je pozicija (na čelu s potpredsjednikom Odbora, HDZ-ovim Marijom Kapulicom) branila stav premijera. Upravo je Kapulica kasnije pročitao zaključke odborske većine – tako Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost poziva „saborske zastupnike, državna tijela i sve druge aktere društva na jasnu i bezuvjetnu osudu svakog oblika radikalizma, govora mržnje ili nasilja u hrvatskom društvu”. Također se – „uz poštivanje neovisnost nadležnih institucija – poziva MUP da u koordinaciji s nadležnim državnim odvjetništvom nastavi provoditi izvide i kriminalističko istraživanje u cilju razjašnjenja svih okolnosti počinjenja kaznenog djela, posebice utvrđivanja postojanja eventualnih poticatelja i pomagača Danijela Bezuka u počinjenju kaznenog djela ‘terorizam’ iz članka Kaznenog zakona i/ili kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima”. Poziva se i SOA da u svome radu posebno „obrati pozornost na potencijalne sigurnosne prijetnje i terorističke ugroze koje predstavljaju pojedinci samoradikalizirani propagandnim ekstremističkim objavama i govorom mržnje te na pojavu radikaliziranih grupa koje djeluju kao dodatni akcelerator radikalizacije”.

Od tada do danas…

Zbog slučaja Bezuk i njegovog napada na Markovom trgu, jedna od prvih uvedenih mjera je zatvaranje trga i to iz sigurnosnih razloga. Ta će mjera, sudeći po današnjoj premijerovoj izjavi, ostati do daljnjega jer, kako je rekao Plenković, „nigdje u Europi ne postoji tako ‘light’ pristup institucijama”.  Pogleda li se, međutim, pristup slovenskom ili austrijskom parlamentu, lako se može ustanoviti da to jednostavno ne stoji. Potom je Vlada zadužila potpredsjednika Tomu Medveda kao šefa Koordinacije domovinske sigurnosti da to tijelo predloži „mjere za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije”. Koje su to mjere, i što se uopće napravilo po tom pitanju – do danas nije jasno, osim povremenih policijskih posjeta osobama koje su na društvenim mrežama vrijeđale premijera (o čemu je valjda danas u svojoj drugoj točki dnevnog reda raspravljao i već spomenuti saborski Odbor za unutarnju politiku). No Vlada i premijer istovremeno su otklonili Milanovićev poziv za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi se na najvišoj političkoj razini raspravljalo o utjecaju radikalizacije na hrvatsko društvo. U više navrata premijer se žalio kako je i ljevica i desnica umanjivala i relativizirala sam Bezukov napad, a dao je izrijekom naznačiti i da „mržnju, netrpeljivost i nesnošljivost” potiču pojedini akteri s desnog političkog spektra, poimence prozvavši Ivana Penavu te Karolinu Vidović Krišto. Penava je, naime, komentirao da je Bezukov napad „izraz bunta”, što su onda podržali i njegovi kolege iz Domovinskog pokreta.

Ipak, Plenkovićevo ustrajno inzistiranje, od tada pa sve do danas, na tezi kako je baš politička desnica inspirirala taj teroristički čin – unatoč izvješćima DORH-a, MUP-a i SOA-e – posebno je opasno, (1) jer predstavlja difamiranje političkih oponenata koji, prema takvom tumačenju, iako otvoreno te zakonito djeluju u Saboru ipak do ostvarenja svojih političkih ciljeva žele doći i nasilnim, oružanim te nadasve kriminalnim načinom. Tu je, dodatno, i (2) pritisak na „institucije” koje vidljivo „rade svoj posao” – nezadovoljstvo na najvišoj političkoj razini zbog očito sličnih zaključaka MUP-a, SOA-e i DORH-a nije ništa drugo nego politički pritisak na, kako to volimo reći, neovisna tijela. Već ubrzo nakon samog napada u listopadu 2020. godine, predsjednik RH Zoran Milanović prozvao je premijera Plenkovića za pokušaj utjecanja na DORH, zbog sastanka premijera s ministrom unutarnjih poslova, ravnateljem SOA-e, glavnim ravnateljem policije i županijskim državnim odvjetnikom samo koji dan nakon Bezukovog napada. Premijer je naknadno priznao da se taj sastanak zaista i dogodio, ali prvenstveno zbog dogovora treba li ili ne objaviti snimku nadzornih kamera Vlade, Sabora i Ustavnog suda kako bi se javnosti pokazao sam čin napada. Nema sumnje da je u ocjenama napada na Markov trg bilo i politikantskih izjava te politički motiviranih aktivnosti, no koristiti taj nemili čin u dnevno političke svrhe jednako je opasno kao i poticati na njega.

Nakon godinu dana provedbe, danas su u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prezentirani rezultati projekta „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske“. Idejna začetnica i nositeljica projekta je bivša saborska zastupnica, a danas državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović, a financirala ga je Vlada SAD-a uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Projekt je jedan od 11 izabranih u konkurenciji više od 300 prijavljenih projekata iz cijelog svijeta. U sklopu projekta održane su i dvije edukacijske radionice – jedna na Hrvatskom vojnom učilištu i druga u Pomorskoj bazi „Lora“ u Splitu.

„Izuzetno mi je drago da je došlo do završetka ovog projekta koji je specifičan i originalan po tome što je po prvi puta došlo do suradnje i sinergije između Ministarstva unutarnjih poslova, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i američke ambasade, odnosno američke Vlade posredstvom američke ambasade. Ovo je specifičan projekt zato što prvi puta u Hrvatskoj u 30 godina mi dobivamo analitičku introspekciju položaja i statusa žena unutar sustava sigurnosno-obrambenog“,

naglasila je nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Davor Božinović – potpredsjednik Vlade, Višnja Ljubičić – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Irena Petrijevčanin Vuksanović – nositeljica projekta, i Caitlin S. Piper – Veleposlanstvo SAD u RH

U projektnom dijelu anketnih ispitivanja sudjelovalo više od 500 ispitanika, od toga 156 iz MORH-a i oko 360 iz MUP RH, a analiza je pokazala da „postoje određene prepreke u postizanju uravnoteženog sudjelovanja žena, posebice na višim i visokim pozicijama odlučivanja, a jednako tako i određene prepreke vezano uz prepoznavanje i suzbijanje diskriminacije, odnosno uznemiravanja“, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Ono što je važno instituciji Pravobraniteljice je da ovi sigurnosno-obrambeni sustavi, zajedno s primjerice vatrogastvom, koji su tradicionalno „muški sustavi“, budu uključivi i otvoreni prema prepoznavanju ustavnog načela ravnopravnosti spolova i prema većoj uključivosti žena, kako u civilnoj sektoru, tako i u djelatnom vojnom sektoru. Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović zato se može pohvaliti kako se na nekima od najodgovornijih pozicija u MUP-u nalaze upravo žene: „To je dodatno jamstvo da ova vrlo važna pitanja prava i ravnopravnosti, općenito humanizma, su visoko na listi prioriteta u našem svakodnevnom radu“.

Zastupljenost žena u ukupnom broju zaposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova iznosi 30,96 posto, ali je samo njih 10% na rukovodećim položajima. Udio žena u ukupnom broju policijskih službenika trenutačno iznosi 20,39 posto, dok je udio žena u ukupnom broju zaposlenih državnih službenika i namještenika (u MUP-u) 72,79 posto. Udio žena na rukovodećim radnim mjestima državnih službenika i namještenika u MUP-u iznosi gotovo 54 posto. Kontinuirano se radi na jačanju kompetencija policijskih službenika i službenica na temu rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja. Tijekom prošle i pretprošle godine kroz zasebne programe specijalizacije na Policijskoj je akademiji educirano ukupno 504 policijskih službenica i službenika. U zadnje četiri godine udio žena koje su upisale program prekvalifikacije za zanimanje policajke porastao je za 14 posto. U školskoj godini 2019./2020. udio ženskih polaznica u programu obrazovanja iznosio je 32 posto.

A MORH?

Od 14.836 djelatnih vojnih osoba zaposlenih u Ministarstvu obrane RH na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1936, odnosno 13% žena – od toga 19,19% časnica, 10,84% dočasnica i 11,49% vojnikinja. No puno je veći omjer ako se pogleda udio žena u kategoriji državnih službenika i namještenika – 0d 2048 državnih službenika i namještenika žena je na posljednji dan prošle godine bilo 1028 ili 50,2%. Na voditeljskim dužnostima u MORH-u tijekom prošle godine bilo je raspoređeno 36,4% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u OS RH bilo 10,4% žena. Među 30 generala samo je jedna generalica, dok je među visokim časnicima razine brigadira samo 6,73% žena (ukupno njih 23). Tijekom 2020. godine programa Slijedno rastuće izobrazbe časničkog i dočasničkog kadra na HVU završilo je 12,2% žena (odnosno njih 84), a udio žena među kadetima prošle je godine iznosio čak 24,75% (odnosno 107 žena).

„Iako se Hrvatska vojska nalazi u gornjem dijelu, ajmo je nazvati NATO-ve tablice po broju zastupljenosti žena u Oružanim snagama, njihova zastupljenost na vodećim dužnostima ipak još nije na zadovoljavajućoj razini. Svjesni smo toga, i radimo i ulažemo mnogo kako bismo povećali njihovu zastupljenost upravo na tim zapovjednim i rukovodećim dužnostima. Nastavit ćemo i dalje sustavno, kontinuirano i intenzivno raditi u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja položaja žena u Hrvatskoj vojsci“.

obećao je general-pukovnik Siniša Jurković, dok se savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić prisjetio anegdote iz 2003. godine, kada je kao načelnik Uprave za međunarodnu vojnu suradnju pred ministricom obrane Željkom Antunović, pomoćnicom ministrice za obrambenu politiku i planiranje Jelenom Grčić Polić i tadašnjom šeficom kabineta pomoćnice ministrice Gordanom Garašić, te Mirom Ricardel – šeficom visoke američke delegacije i pomoćnica tadašnjeg američkog ministra obrane, držao brifing o hrvatskom doprinosu u Afganistanu.

„Jedan moj djelatnik je držao brifing za njih o našem doprinosu u Afganistanu, i sve je išlo dobro dok nije došao do 3. ili 4. slajda gdje smo konkretno govorili o našem doprinosu. I ‘Bullet’ broj 1 je bio da smo tamo imali jedan vod Vojne policije. ‘Bullet’ broj 2 – imali smo tamo 3 terenska vozila. ‘Bullet’ broj 3 – jedan mali sanitetni dio. Broj 4 – 2 psa, i broj 5 – 3 žene. Kad sam to vidio htio sam se nekako sakriti, misleći – ‘možda neće nitko ništa primijetiti’, kad odjednom počele su se sve žene smijati u sobi. I na kraju je ispala jedna zanimljiva šala, možda koincidentno ili ne, mene su nakon toga poslali na re-edukaciju u Veliku Britaniju, na školovanje“.

Kasnije, kao ravnatelj SOA-e, Lozančić je ustanovio kako pitanje rodne ravnopravnosti treba proširiti i van obrambenog sektora, prije svega na sigurnosno-obavještajno polje gdje je, tvrdi, uspio napraviti značajne pomake. O tome smo na portalu Obris.org pisali prošle godine, kada je prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova položaj žena u obavještajnim službama bio bolji nego u drugim dijelovima sigurnosno-obrambenog resora – u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, npr., od ukupnog broja zaposlenih bilo je čak 39% žena, dok ih je na višim i čelnim radnim mjestima bilo 25%. MORH se već ranije izjasnio da se pri promaknućima vodi načelom tzv. „pozitivne diskriminacije“, što je prema jednima dobra, a prema drugima loša mjera. Za nositeljicu projekta o osnaživanju žena u vojnim snagama i mirovnim misijama to je ipak dvojbeno:

„Čim je riječ ‘diskriminacija’ u pitanju ne vidim ništa pozitivno, tako da se moram ovdje ipak ograditi. Pozitivno bi bilo da je pola-pola, ajmo reći, da je 50% muškaraca, 50% žena, ako govorimo u tim kategorijama, naravno kada govorimo o upravljačkim pozicijama. Sve dok nismo barem na polovici, ja smatram da nismo postigli naš cilj“.

Prema istraživanju Irene Petrijevčanin Vuksanović, od 150 ispitanika iz Oružanih snaga skoro 1/3 bila je izložena nekom obliku diskriminacije u području ravnopravnosti spolova (najčešće kao mete ogovaranja i širenja glasina, žrtve seksističkih komentara i neprimjerenog komentiranja izgleda), od čega su značajnije bile izložene žene (38,7%). Više od polovice ispitanika bilo je izloženo nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu su žene bilo izloženije nego muškarci (61,3% u odnosu na 50%). Među počiniteljima diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja najzastupljeniji su nadređeni (46,6%), te kolege i kolegice (36,9%). Međutim, manje od 11% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja.

U MUP-u je, pak, nešto više od 1/5 ispitanika bilo izloženo nekom obliku diskriminacije, od čega je više od 1/3 žena izjavilo da su bile žrtve diskriminacije. Gotovo polovica ispitanika bila je izložena nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu je bilo čak 65,25% žena, dakle gotovo 2/3 ispitanica u MUP-u je bilo izloženo nekom obliku uznemiravanja ili nasilja (ogovaranju/širenju glasina, ignoriranju, verbalnom vrijeđanju,ili seksističkim komentarima). Samo 8,15% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja. To je zabrinjavajući podatak koji pokazuje nedostatak povjerenja u kontrolne mehanizme, što se može popraviti, kako kaže Irena Petrijevčanin Vuksanović,

„(…) samo kroz edukaciju i prevenciju. A čuli smo postotak i došli smo do tog postotka anketom na više od 500 ispitanica i ispitanika – samo 11 posto njih ima povjerenja u prijavu nekog oblika nasilja, mobbing, zlostavljanja, itd. To je jako loš postotak i mislim da taj postotak također trebamo početi osvješćivati i trebamo podizati razinu svijesti i povjerenja u institucije i u osobe kojima treba prijaviti svaki oblik zlostavljanja“.

Krajnji rezultat projekta je 10 preporuka koje mogu značajno unaprijediti položaj i status žena u sigurnosno-obrambenom sustavu.

„Svakako da se preporuke mogu implementirati kroz naše interne akte. Mi imamo jako dobru legislativu na razini Vlade, znači imamo sve zakone koji suzbijaju diskriminaciju i potiču ravnopravnost spolova. Tu je, čuli smo, i članak 3 Ustava RH gdje je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota, a sada je zapravo ovaj project otvorio i dodatne mogućnosti da se kroz interne akte sustavi poput MUP-a i MORH-a, a čuli smo da ovdje treba uključiti i sigurnosno-obavještajni sustav, dovedu na razinu da zaista ta ravnopravnost spolova, a prije svega govorimo o upravljačkim pozicijama, dovede na još bolju razinu nego što je sada“.

zaključuje Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Proračun i učinak

Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.

Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.

Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).

Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.

Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio  namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.

Prekretnica zvana Covid-19

U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.

Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.

Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).

Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.

Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.

Malo reklame kao kratki predah

Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.

Pobrajanje još nekih polja rada

Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.

Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj

Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.

Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.

Napokon i pregledi stanja

Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.

Završni segmenti

Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine

Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.

Unatoč strogim odredbama i brojnim restrikcijama u korištenju sredstava Europske unije za projekte iz domene obrane i sigurnosti, hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija uspješno je provela svoj prvi EU-projekt. Projekt koji je trajao od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka ove godine zvao se „Podizanje osposobljenosti državnih službi sigurnosti, zaposlenika javne uprave i centara za istraživanje i razvoj te jačanje njihove suradnje na području nacionalne sigurnosti“ („Increasing the competences of state security services, public administration employees and scientific and research centers and the development of their cooperation in the area of ​​national security“), a cilj mu je bio pripremiti javnu upravu za učinkovitije prepoznavanje i suprotstavljanje terorističkim i asimetričnim prijetnjama, na bazi međunarodnih iskustava. Projekt pod skraćenim imenom „PO WER“ proveden je u sklopu „Operativnog programa znanje, izobrazba i razvoj 2014.-2020., pod brojem POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“ („Operational Program Knowledge, Education and Development 2014-2020, Priority Axis IV Social innovation and transnational cooperation, Measure 4.3 Cooperation transnational, recruitment number: POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“), koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 6.724.025,25 PLN (oko 1.477.738 eura), od čega su 6.340.083,41 PLN (oko 95 posto) činila sredstva EU, dok je ostatak financirala poljska strana. Republika Hrvatska, odnosno SOA, nije sudjelovala u troškovima projekta.

Nositelj ovoga projekta bila je poljska Agencija za unutarnju sigurnost (Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego – ABW), koja je kao tzv. „pan-europskog strateškog partnera“ u realizaciji projekta izabrala SOA-u zbog njenih dosadašnjih aktivnosti, mogućnosti doprinosa cilju partnerstva i iskustva SOA-e u međunarodnim projektima slične vrste. Sporazum o partnerstvu u realizaciji projekta potpisali su ravnatelji SOA-e i ABW-a 22. svibnja 2018. u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma (Centrum Prewencji Terrorystycznej – TPCoE) ABW-a, koji je ispred same ABW provodio aktivnost s poljske strane. Projektom je predviđeno da se ciljevi postignu koristeći se nacionalnim poljskim (uglavnom ABW) i međunarodnim (uglavnom SOA) iskustvima, kao i doprinosom međunarodnih stručnjaka. SOA je svoj doprinos projektu dala u prikupljanju i razmjeni praksi te iskustava kroz nacionalne sastanke, sastanke sa stručnjacima i međunarodne sastanke s brojnim stranim službama i institucijama. Poljski partneri su, uz ove aktivnosti, provodili i nacionalne treninge za zaposlenike poljskih državnih te javnih službi.

Sastanak obavještajnih službu na Baliju (Indonezija) zabilježen je i u filmiću koji se može naći na YouTubeu

Na prvom sastanku predstavnika SOA-e i ABW-a, održanom od 18. do 20. srpnja 2018. u Zagrebu, definiran je popis aktivnosti unutar projekta, neki praktični aspekti organizacije nacionalnih i međunarodnih sastanaka, te načela suradnje s nacionalnim partnerima. Tijekom projekta održan je niz međunarodnih sastanaka: s predstavnicima NATO Centra izvrsnosti za protuobavještajni rad (NATO Counterintelligence Centre of Excellence); s francuskom sigurnosnom službom DGSI (Direction générale de la sécurité intérieure) i Koordinacijskom jedinicom za borbu protiv terorizma UCLAT (Unité de coordination de la lutte anti-terroriste); s finskom sigurnosnom službom SUPO, Ravnateljstvom policije, Ministarstvom unutarnjih poslova i Nacionalnim istražnim uredom; s australskim sigurnosnim tijelima: sigurnosnom službom ASIO (Australian Security Intelligence Organisation), Nacionalnim centrom za procjenu prijetnji, Ministarstvom unutarnjih poslova, Graničnom službom, Federalnom policijom i financijskom službom AUSTRAC; s rumunjskom sigurnosnom službom SRI (Serviciul Român de Informații); s mađarskim Centrom za borbu protiv terorizma TEK (Terrorelhárítási Központ); s talijanskom sigurnosnom službom AISI (Agenzia Informazioni e Sicurezza Interna); s direktoricom Europola Catherine De Bolle u sjedištu Europola u Den Haagu, Nizozemska; u SAD-u s predstavnicima Nacionalnog protuterorističkog centra (National Counterterrorism Center – NCTC) i CIA-e, te u Kanadi s tamošnjom sigurnosno-obavještajnom službom (Canadian Security Intelligence Service – CSIS) i Združenim centrom za procjenu terorizma (Integrated Terrorism Assessment Centre – ITAC); s njemačkim predstavnicima Združenog protuterorističkog centra (Ge­mein­sa­mes Terroris­mus­abwehr­zentrum – GTAZ) i raznih institucija zaduženih za unutarnju i vanjsku sigurnost (BMI, BND); sa španjolskom sigurnosno-obavještajnom agencijom CNI (Centro Nacional de Inteligencia), Središtem za suzbijanje terorizma i organiziranog kriminala (Centro de inteligencia contra el Terrorismo y el Crimen Organizado – CITCO), kao i s policijskim tijelima Guardia Civil i Policia National; s predstavnicima sigurnosnih institucija u Republici Sloveniji, Republici Grčkoj i Novom Zelandu; sa sigurnosnim tijelima Indonezije (Nacionalna protuteroristička agencija – Badan Nasional Penanggulangan Terorisme – BNPT, te druga tamošnja policijska, pravosudna i obavještajna tijela). Teme koje su dominirale ovim razgovorima preko pola kugle zemaljske su uglavnom bile iste ili vrlo slične – uloga institucija u prevenciji terorizma i ekstremizma, organiziranog kriminala, te u imigracijskim procesima.

O ishodu zajedničkog EU projekta SOA-e i ABW-a predstavnici SOA-e i poljske ABW razgovarali su 10. prosinca 2020. na sastanku u Gdanjsku, Poljska. Osim što su sumirani učinci zajedničke provedbe projekta, poljska je strana predstavila program obuke iz područja prevencije terorizma za zajednicu javne uprave. Pojedinačne module obuke razvio je poljski Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma u suradnji sa SOA-om, stranim službama i stručnjacima, a razgovaralo se i o provedbi programa osposobljavanja na nacionalnoj razini te zajedničkoj organizaciji međunarodne konferencije koja će rezimirati postignuća projekta.

Kao završna aktivnost projekta, od 19. do 20. siječnja 2021. godine, održana je online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma pod nazivom: „Zaštita obukom: Važnost svijesti u prevenciji terorizma“. Domaćin konferencije bio je Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma ABW-a, a samom konferencijom predsjedali su zamjenik ravnatelja ABW-a Bernard Bogusławski i Anna Kańciak-Kulińska, ravnateljica tamošnjeg Centra izvrsnosti za prevenciju terorizma. Uvodna izlaganja dali su ravnatelj SOA-e Daniel Markić te umirovljeni američki general Michael K. Nagata, bivši ravnatelj Uprave za strateško planiranje nacionalnog protuterorističkog centra u Washingtonu, dok je jedan od izlagača bio i dr. sc. Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost. Tijekom 4 radne cjeline, panelisti iz različitih područja, od sigurnosnih službi, znanstvene zajednice do praktičara i donositelja odluka u području medija i prevencije terorizma, raspravljali su, između ostalog, o najboljim praksama u svojim područjima, predstavili moguća rješenja i osvrnuli se na trendove u prevenciji terorizma u medijima, uključujući društvene medije. Posebna tema bila je uloga medija u prevenciji terorizma, odnosno preporuke o učinkovitom korištenju strateške komunikacije u prevenciji i odgovoru na terorističke prijetnje.

U SOA-i su zadovoljni ovim projektom, a posebno svojim sudjelovanjem u njemu, što je prvi puta da jedna hrvatska obavještajna agencija sudjeluje u međunarodnom projektu financiranom sredstvima iz fondova EU. „U tri godine provedbe projekta, njegova međunarodna dimenzija, u kojoj je SOA primarno dala svoj doprinos, pokazala se iznimno uspješnom te su prikupljena vrijedna iskustva i uspostavljena međunarodna suradnja i kontakti u prevenciji i suzbijanju terorizma, koji će pomoći u sagledavanju i unapređenju ove tematike na nacionalnoj i europskoj razini“, smatraju u SOA-i, koja je kroz taj projekt prepoznata i kao agencija koja svojim sposobnostima, znanjima i međunarodnim kontaktima može značajno pridonijeti realizaciji i uspjehu projekta. U SOA-i se nadaju da „PO WER“ neće ujedno ostati i njihov zadnji EU-projekt, te poručuju da su i nadalje otvoreni za korištenje mogućnosti sufinanciranja projekata kroz fondove Europske unije.

Inače, poljski Centar izvrsnosti za borbu protiv terorizma pokazao se iznimno vještim u privlačenju europskih novaca – od svog uspostavljanja u svibnju 2018. do danas uspio je dobiti sredstva za čak 5 projekata koji se bave terorističkim, asimetričnim i hibridnim prijetnjama. Osim već spomenutog projekta „PO WER“, tu je još i (2) projekt „More efficient identification od asymmetric threats – trends, indicators, dependencies“, zatim (3) projekt „EU-HYBNET“ – „Empowering a Pan-European Network to Counter Hybrid Threats“, financiran iz programa Horizon 2020, (4) četvrti je projekt „Prevent2“ – „Procurements of innovative, advanced systems to support security in public transport“, dok je posljednji, peti po redu, (5) projekt „INDEED“ – „Strenghtening comprehensive approach to preventing and couteracting radicalisation based on evIdence-based model for evaluation of radicalisation prevention“.

* Photo: ABW, BNPT

** Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.