Europski parlament dao je u srijedu povjerenje za sastav nove Europske komisije kojoj je ponovo na čelu Ursula von der Leyen, a preuzima dužnost u nedjelju, 1. prosinca.  Glasalo je 688 zastupnika, od toga njih 370 je glasalo za potvrđivanje Komisije, 282 bilo je protiv, a 36 suzdržanih, što je po ocjeni promatrača u Bruxellesu bilo i očekivano budući su se glavne političke grupacije u EP dogovorile oko resora. Jedan od novih resora, a vrlo bitan, jest resor obrane i svemira, a povjerenik za to biti će Andrius Kubilius, inače bivši premijer Litve.

Europska komisija u mandatu 2024.-2029.

Jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva kako bi se zaustavilo zaostajanje za SAD-om i Kinom i povećanje obrambenih sposobnosti – to  će biti glavni prioriteti nove Europske komisije, najavila je danas Ursula von der Leyen.

“Naša sloboda i suverenost više nego ikad ovise o našoj gospodarskoj snazi, naša sigurnost ovisi o našoj sposobnosti da budemo konkurentni, inovativni i produktivni, a naš socijalni model ovisi o rastućem gospodarstvu uz istodobno suočavanje s demografskim izazovom”,

rekla je Ursula von der Leyen u svom završnom govoru u kojem je predstavila program rada nove Komisije i svoju novu ekipu povjerenika. Program rada uvelike će se oslanjati na izvješće o budućnosti europske konkurentnosti koje je za Komisiju izradio bivši predsjednik Europske središnje banke i bivši talijanski premijer Mario Draghi, a koje je predstavljeno javnosti u rujnu. Također, von der Leyen je istaknula da se sloboda mora njegovati i čuvati, a to znači i donositi odluke. To će biti uokvireno prvom velikom inicijativom koju će nova Komisija iznijeti: Kompasom konkurentnosti.

“Kompas će biti izgrađen na tri stupa Draghijeva izvješća. Prvi je smanjenje jaza u inovacijama sa SAD-om i Kinom. Drugi je zajednički plan za dekarbonizaciju i konkurentnost. I treće je povećanje sigurnosti i smanjenje ovisnosti”,

objasnila je predsjednica EK.

Inzistirala je na tome da su novi povjerenici željni i spremni raditi od prvog dana te je istaknula iskustvo i raznolikost novih članova  Komisije, što uključuje bivše premijere i ministre, bivše gradonačelnike i lokalne dužnosnike, izvršne direktore, vlasnike tvrtki, novinare, one koji dolaze iz ruralnih i urbanih sredina, te pripadaju različitim generacijama.

Ursula von der Leyen dobila je do sda najslabiju podršku europarlamentaraca (Izvor: Politico)

Također je opisala prve mjesece svog novog mandata sa sedam inicijativa koje se očekuju u prvih 100 dana, uključujući Dogovor o čistoj industriji, Bijelu knjigu o europskoj obrani, inicijativu za tvornice umjetne inteligencije, Akcijski plan kibernetičke sigurnosti za zdravstvenu infrastrukturu, viziju za sektor poljoprivrede i prehrane, preglede politike proširenja i dijaloge o politici mladih koje će organizirati svaki povjerenik kako bi se dao jači glas sljedećim generacijama Europljana.

Predsjednica Komisije najavila je tako da će predstaviti tzv. Bijelu knjigu o budućnosti europske obrane u prvih 100 dana mandata, zauzela se za suradnju s NATO-om radi jačanja sigurnosti i veća ulaganja Europljana u obranu, navevši kao primjer da Rusija za obranu izdvaja 9 posto svoga BDP-a, a EU samo 1,9 posto. “Moramo povećati naše troškove za obranu, treba nam jedinstveno tržište za obranu i moramo ojačati bazu naše obrambene industrije“, rekla je Ursula von der Leyen. Ona je također stava da su Europskoj uniji potrebne su goleme investicije kako bi zaustavila tehnološko zaostajanje za SAD-om i Kinom, te za zelenu i digitalnu tranziciju. Von der Leyen je najavila jednostavniji višegodišnji proračun za razdoblje 2028.-2034., ističući odmah da taj proračun neće biti dovoljan za investicijske potrebe i da je nužno mobilizirati privatni kapital. Također je najavila pojednostavljenje regulatornog okvira kako bi se poduzećima omogućilo lakše poslovanje.

Andrius kubilius nema lak posao na izradi Bijele knjige europske obrane

Novi europski povjerenik za obranu, Litavac Andrius Kubilius, zadužen je zajedno s povjerenicom za vanjsku politiku Kajom Kallas, za izradu tzv. Bijele knjige o europskoj obrani. On je već na društvenim mrežama objavio kako se pritom namjerava fokusirati na “spremnost za najekstremnije vojne nepredviđene situacije”.

“Pripravnost je zadatak za sve: za vodstvo EU i za nacionalne vlade, za industrije, stručnjake i građane. Zato na svakom sastanku koji imam s različitim ljudima ili različitim zajednicama, tražim od svih da nam daju svoj doprinos nadolazećoj Bijeloj knjizi. Prvi input koji smo dobili došao je od vrlo važnog partnera – iz ASD-a (European AeroSpace, Security and Defence industries Association), s puno vrlo vrijednih ideja. Hvala ASD-u i dobrodošli svima ostalima koji su spremni slijediti primjer ASD-a i izložiti nam svoje ideje,”

najavio je Kubilius uoči današnjeg potvrđivanja nove Europske komisije.

Ursula von der Leyen i sljedećih će 5 godina biti na čelu Europske komisije (EK) – za nju je u četvrtak u Europskom parlamentu (EP) glasovao 401 zastupnik (41 više nego što je potrebno za prihvaćanje kandidatkinje), 284 ih je bilo protiv, a 22 listića bila su nevažeća.

Predstavljajući opširno svoj program za sljedećih 5 godina na čelu EK ona je, između ostalog, naglasila potrebu jačanja europske sigurnosti. Zauzela se za formiranje europske obrambene unije te ocijenila kako europske države premalo ulažu u svoju obranu te kako pritom njihova sigurnost previše ovisi o drugima, aludirajući na SAD. Znatan naglasak stavila je na obranu, predlažući stvaranje novog položaja europskog povjerenika za obranu kako bi se potaknula europska obrambena unija, i pozivajući na sveobuhvatan sustav zračne obrane – europski zračni štit kako bi se zaštitio zračni prostor EU, ali i „kao snažan simbol europskog jedinstva u pitanjima obrane”.

U govoru zastupnicima EP-a von der Leyen je osudila nedavni posjet Moskvi Viktora Orbana, premijera Mađarske, koja trenutno predsjeda Europskom Unijom.

“Putin je dva dana kasnije usmjerio ruske projektile na dječju bolnicu u Kijevu. Svi smo vidjeli slike djece prekrivene krvlju i majki koje su pokušavale odvesti djecu oboljelu od raka na sigurno. Taj napad nije bio greška. Bila je to poruka. Zastrašujuća poruka iz Kremlja svima nama. Dakle, poštovani zastupnici, naš odgovor mora biti jednako jasan. Nitko ne želi mir više od naroda Ukrajine. Pravedan i trajan mir. Za slobodnu i nezavisnu zemlju“,

rekla je Von der Leyen u svom uvodnom govoru i dodala da Europa mora dati jednako jasnu poruku: “Europa će stajati uz Ukrajinu koliko god je potrebno.”

Također, ova njemačka demokršćanka iz političke grupacije Europske pučke stranke ocjenjuje kako će Europa morati snažnije zaštititi i vanjske granice. Najavila je da će se broj pripadnika Frontexa na granicama u njezinom novom mandatu utrostručiti – na njih ukupno 30 tisuća. Utrostručenje se najavljuje i za pripadnike europske obalne straže. Također želi udvostručiti i broj zaposlenika Europola kako bi se ta policijska agencija što više osnažila:

“Sigurnost se ne odnosi samo na vanjske prijetnje. Cyber ​​i hibridne prijetnje rastu. Mreže organiziranog kriminala infiltriraju se u naše gospodarstvo; većina njih koristi korupciju. Svojim brutalnim nasiljem izazivaju strah i ubijaju nedužne ljude. Zarađuju ogromne količine novca od trgovine drogom, ransomwarea, prijevara, trgovine ljudima i nisu ograničeni nacionalnim granicama. Na ovu rastuću prijetnju nužno je odgovoriti na europskoj razini. Moramo osigurati da policija može raditi diljem Europe. Zbog toga ću predložiti udvostručenje osoblja Europola i jačanje njegovog mandata. Želim da Europol postane istinski operativna policijska agencija.”

Predložila je i europski sustav zaštite demokracije za borbu protiv inozemne manipulacije informacijama, kao i posvećivanje posebne pažnje za zaštitu slobodnih medija.

Ursula von der Leyen predstavila je svoj program i na drugim područjima svog rada. Novoizabrana predsjednica Komisije poslat će službene dopise šefovima država ili vlada država članica u kojima ih poziva da predlože svoje kandidate za mjesta europskih povjerenika. Parlament će nakon ljeta organizirati saslušanja kandidata u relevantnim odborima. Potom Parlament treba podržati cijeli kolegij povjerenika.

Predsjednik Republike danas je donio odluku o datumu izbora za Hrvatski sabor, ali i za Europski parlament. Kako je objavljeno u priopćenju objavljenom u podne, po pitanju parlamentarnih izbora:

„Izbori će se na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj održati u srijedu, 17. travnja 2024. godine, a izbori na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske održat će se u utorak, 16. travnja i u srijedu, 17. travnja 2024. godine“.

Prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, članak 5., stavak 3, dan provedbe izbora je neradni dan. Odluka o raspisivanju izbora za zastupnike u Hrvatski sabor stupa na snagu danas, 15. ožujka 2024. godine.

Osim za Hrvatski sabor, predsjednik Milanović je raspisao izbore i za Europski parlament, koji će se održati u za to u Bruxellesu predviđenom roku:

„Prema Odluci o raspisivanju izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske, izbori na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj i u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske održat će se u nedjelju, 9. lipnja 2024. godine“.

Ova odluka stupa na  snagu u utorak, 9. travnja 2024. godine.

Tako će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj održati u najkraćem mogućem roku – svega 30-ak dana nakon trenutka raspuštanja Sabora, što se odradilo jučer, 14. ožujka 2024. godine. Time će i kampanja biti prilično kratka, no postavlja se temeljno pitanje – hoće li vladajući uspjeti „zakucati“ sam kraj svoje izborne kampanje dolaskom i preletom borbenih aviona Rafale? Dosadašnje najave koje su se mogle čuti prvenstveno od premijera Plenkovića, a onda i od resornog ministra Anušića, govorile su o dolasku novih borbenih aviona u drugoj polovici travnja, a najkasnije do 30. travnja.

Potpredsjednik vlade i ministar obrane Ivan Anušić gostovao je u četvrtak na RTL televiziji gdje je, između ostalog, govorio i o modalitetima vojnog roka u Hrvatskoj. Komentirajući trenutnu političku situaciju te druge političke teme, Anušić je upitan što je s vojnim rokom:

„Kao što je rečeno, pripremamo… mi smo rekli da ćemo pripremiti i, na kraju krajeva, najavio je i premijer to. Idemo u par prijedloga, točnije – 3 prijedloga će biti vojnog roka i odsluženja vojnog  roka – kako, na koji način i u vremenskom periodu u kojem će biti. Već idući tjedan ćemo imati gotove prijedloge koje Oružane snage pripremaju već nekih 15-ak dana. Te prijedloge ćemo izložiti premijeru…“

Na pitanje koji je njegov prijedlog što se tiče duljine trajanja, Anušić je odgovorio:

„Pa ja mogu reći, zbog iskustva jer sam bio pripadnik Oružnih snaga 11 godina, ja mislim da je 3 godine najoptimalniji vremenski period da bi netko mogao … (…) 3 mjeseca, ispričavam se. 3 mjeseca će biti sasvim dovoljno da se usvoje i vojne vještine, i da se usvoje određene druge vještine koje čovjek mora naučiti i zbog čega i dolazi na odsluženje vojnoga roka“.

No Anušić neće inzistirati na svom prijedlogu, već će se u konačnici odlučivati između 3 ponuđena modela.

„U svakom slučaju, nije vojni rok nešto što ćemo reć’ ‘OK, nek bude 6 mjeseci’, ‘nek bude 3 mjeseca ili 3 godine’… Stvar je u tome da li imate operativno, infrastrukturno, financijski mogućnosti provesti 3 mjeseca obuke, 6 mjeseci ili mjesec dana. To je vrlo bitno jer kad govorimo o 3 mjeseca govorimo o 17.000 mladih ljudi koji trebaju po generaciji ući u proces vojne obuke“.

Upitan o završetku ophodnih brodova koje gradi Brodosplit, odgovorio je kako su brodovi ugovoreni još 2014., a samo jedan brod, prototip „Omiš“, je isporučen.

„Ova ostala 4 smo u pregovorima. Prvi projekt koji sam otišao pregovarati nakon preuzimanja dužnosti je upravo bio obalni ophodni brodovi. Do sredine ili do kraja ožujka ćemo imati usaglašen aneks ugovora i potpisan ugovor između MORH-a i Brodosplita. I nadam se – 9 mjeseci je na neki način otprilike vremenski rok koji bi trebao trajati dok se ne isporuči ovaj obalni ophodni brod, će trajati isporuka prvog od četvorice. Ići će se jedan po jedan zbog kompleksnosti ugovora, zbog financijskih obaveza i zbog jednostavno iskustava koje smo imali pri realizaciji ovog projekta“.

Upitan je li sve spremno za dolazak Rafalea, Anušić je odgovorio potvrdno i dodao da oni dolaze u travnju:

„I oni će biti ovdje u Hrvatskoj fizički… preletom će doći iz Francuske ovdje, 6 komada. Spremni će bit, naravno, i hangari koji se u ovom trenutku rade, to jest njihov prostor gdje će oni biti sklonjeni i smješteni. I evo, vrlo brzo ćemo imati prvih 6 Rafalea u rukama hrvatskih pilota“,

rekao je Anušić za RTL, nagovijestivši da bi nakon toga, negdje u svibnju, možda mogli biti i parlamentarni izbori.

*Autor: Aleksandar Španić, časnički namjesnik u mirovini i dugogodišnji novinar

Dan nakon što je Goran Šarić izgubio život, a Mario Banožić funkciju ministra obrane, oglasila se i Policijska uprava vukovarsko-srijemska povodom završenog očevida jučerašnje teške prometne nesreće. U priopćenju – koje prenosimo u cijelosti – navodi se da će protiv Banožića biti podignuta kaznena prijava:

Poprište prometne nesrće (Photo: Novosti.hr)

„Očevidom prometne nesreće, kojim je rukovodila zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, utvrđeno je kako je 44-godišnji vozač (državni dužnosnik) osobnog vozila vinkovačkih registarskih oznaka, krećući se iz smjera Vinkovaca u smjeru Županje, obavljao radnju pretjecanja s lijeve strane teretnog vozila koje se ispred njega kretalo u istom smjeru, a da se nije uvjerio da to može učiniti na siguran način ne ometajući promet iz suprotnog smjera, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela osobnog vozila u prednji dio kombi vozila (teretno vozilo) pulskih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smjera upravljao 40-godišnjak.  
Uslijed zadobivenih ozljeda 40-godišnji vozač je preminuo na mjestu događaja, dok su 44-godišnjeg vozača djelatnici hitne medicinske pomoći prevezli u Opću županijsku bolnicu u Vinkovcima te potom u Klinički bolnički centar Osijek na daljnje liječenje. Po nalogu zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, nad tijelom preminulog vozača obavit će se obdukcija u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici ‘Dr. Juraj Njavro’ u Vukovaru.  
Od 44-godišnjeg vozača su izuzeti nesporni uzorci krvi i urina radi analize.  
Zbog sumnje da je kršenjem prometnih propisa izazvao prometnu nesreću, protiv 44-godišnjeg vozača će Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru biti podnesena kaznena prijava za kazneno djelo Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.  
Tijekom obavljanja očevida prometne nesreće, u vremenu od 8.15 do 16.26 sati, za promet je bila zatvorena dionica državne ceste DC-55 (Vinkovci-Županja)”.

No, ni više od 24 sata od prometne nesreće nema nalaza urina i krvi, koji su izuzeti neposredno nakon samog tragičnog događaja. To je danas potvrdio i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ne ulazeći u razlog zašto tih nalaza još uvijek nema.

Što se samog zdravstvenog stanja dojučerašnjeg ministra obrane tiče, o tome je danas govorio premijer Andrej Plenković nakon posjeta zagrebačkom sajmu knjiga Interliber: „On je trenutno u stanju koje je i dalje zabrinjavajuće. (…) U svakom slučaju, on se oporavlja od teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio jučer u ovoj stravičnoj nesreći“. Jučer je potpredsjednik Vlade Tomo Medved posjetio KBC Osijek, no zbog Banožićevog zdravstvenog stanja nije uspio s njime razgovarati. Medved je zadužen da Banožiću objavi da više nije ministar obrane, a Plenković je potvrdio da on to još uvijek ne zna: „Nije bio kontaktibilan na taj način“.

Jučer je imenovan vršitelj dužnosti ministra obrane, dosadašnji državni tajnik Zdravko Jakop, no čini se da on neće ići stopama svog prethodnika Tomislava Ivića, koji je nakon ostavke Damira Krstičevića bio v.d. do novih izbora. Naime, kako je rekao premijer Plenković, namjera je izabrati novog ministra prije parlamentarnih izbora sljedeće godine:

„Sutra ćemo početi konzultacije na tu temu. Jučer smo imali okolnosti koju nitko nije očekivao, a sutra ćemo početi konzultacije na tu temu. (…) Imenovat ćemo novog, odnosno predložit ćemo Saboru novoga ministra“.

Zdravko Jakop – samo v.d. ili budući ministar obrane?

Iako Zdravko Jakop posjeduje i znanje i iskustvo koje je potrebno za ministra obrane, posebno u trenucima kada je nužno konsolidirati resor nakon Banožićevog razornog tsunamija, čini se da je HDZ-u, odnosno premijeru Plenkoviću, u postojećim okolnostima potrebniji stranački pouzdan kadar koji će i dalje predstavljati čvrstu pesnicu prema predsjedniku Zoranu Milanoviću. Zato Banožićev odlazak dolazi po premijera u najgorem trenutku, budući da je kao glavni Milanovićev oponent iz Vlade preostao tek ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji je, jednako kao i Banožić, nagrižen brojnim aferama i skandalima. No veliko je pitanje ima li ikoga tko je spreman sjesti u stolicu ministra obrane – to se pokazalo kao veliki problem i nakon Krstičevićeve ostavke, kao i tijekom mandata Maria Banožića koji nije bio smijenjen jer, među ostalim, nitko ozbiljan nije želio preuzeti tu funkciju.

Prilikom svog jučerašnjeg boravka u Slavonskom Bordu, premijer Andrej Plenković posjetio je tvrtku „Đuro Đaković“. U Vladinom izaslanstvu bili su potpredsjednici Tomo Medved i Oleg Butković, te ministar obrane Mario Banožić, dok su slavonskobrodsku kompaniju predstavljali vlasnik tvrtke CE Industries (ujedno i novi vlasnik Đakovića), te sam predsjednik ĐĐ Grupe Marko Ćosić i drugi članovi Uprave. Glavna tema razgovora bila je dugogodišnja suradnja Ministarstva obrane RH i „Đure Đakovića“, kao i njeno buduće unapređenje, priopćio je MORH.

Ministar obrane Mario Banožić naglasio je da ova tvrtka ima potrebne kapacitete i sposobnosti za proizvodnju i najvišu razinu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria te njihovih povezanih oružanih sustava, sustava za obuku i pričuvnih dijelova, a da će proširenje buduće suradnje ovisiti o iskazanim potrebama od strane Oružanih snaga.

„Đuro Đaković je ugovorni dobavljač MORH-a u segmentu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria. Obzirom na potrebe koje su iskazale Oružane snage, u narednom razdoblju nabavit će se i dodatnih 30 vozila BOV Patria“,

rekao je Banožić.

Vezano za nabavu Bradley vozila, koje ministar obrane očekuje u Hrvatskoj do kraja godine, na temelju sklopljenih ugovora s Vladom SAD-a, MORH je od od tvrtke Đuro Đaković zatražio ulogu poddobavljača koji bi trebao ta vozila pripremiti za prihvat u OS RH: „Na ovaj način, Bradley vozila će nakon dolaska i uvođenja u operativnu uporabu u Hrvatskoj vojsci imati odgovarajuću industrijsku potporu upravo u Hrvatskoj“, istaknuo je ministar Banožić.

No prema objavi HINA-e iz travnja ove godine, čini se da je projekt opremanja OS RH vozilima Bradley u priličnom kašnjenju te da je malo izgledno da će ona stići u „Đuru Đakovića“ do kraja ove godine, Naime, kako je objavila HINA, američka vojska i BAE Systems kao proizvođač Bradleya do kraja travnja nisu postigli dogovor o cijeni opreme i zanavljanja ovih oklopnih vozila. Prema Jutarnjem listu, postignut je dogovor s proizvođačima naoružanja, komunikacijske i druge opreme, ali ne i sa samim BAE Systems koji želi postići cijenu dogovorenu za ukrajinsko tržište, a ne nižu cijenu predviđenu za Hrvatsku. Od tada nije bilo naznaka je li dogovor ipak postignut, osim što je ministar obrane RH Mario Banožić u nekoliko navrata ponovio kako očekuje da prvi Bradleyi stignu u RH u drugoj polovici godine. Dok se to ne dogodi, „Đuri Đakoviću“ preostaje rad na tenkovima, a očekuje ih i projekt MORH-ove nabave dodatnih BOV Patria.

Na jučerašnjem sastanku u slavonskobrodskoj tvrtki premijer Plenković je istaknuo da je uspjeh „Đure Đakovića“ spoj reputacije novoga investitora i kvalitete i tradicije proizvodnje te ulaganja u mehanizaciju i nove strojeve. Tu je i ambicija te tvrtke da poveća broj zaposlenih s 1.200 na 2.000 ljudi, čemu će pridonijeti i mladi koji se za tržište rada spremaju kroz obrazovni ciklus na novoosnovanom Sveučilištu u Slavonskom Brodu, osobito inženjeri.

Danas je u sklopu NATO ministarskog sastankakoji se održava u Bruxellesu, a na inicijativu i poziv glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga – održan prvi neformalni susret ministara obrane s predstavnicima 25 tvrtki transatlantske obrambene industrije. Osim ministra obrane Marija Banožića, sastanku su prisustvovali i predstavnici hrvatske kompanije “Đuro Đaković”, te BAE Systems. Baanožić je nakon sastanka rekao da očekuje potpisivanje ugovora vrlo brzo: “Američka tvrtka je spremna dati priliku Đuri Đakoviću i očekujem da će ugovor biti potpisan sljedeći mjesec“.

*Photo: Vlada RH, NATO

Kako smo prije par dana objavili na portalu Obris.org, na samom početku mjeseca svibnja delegacija HRZ-a predvođena brigadirom Željkom Ninićem posjetila je francuske Zračne i svemirske snage, točnije – Zrakoplovnu bazu 113 Saint-Dizier u istoimenom mjestu na sjeveroistoku Francuske. Francuske zračne i svemirske snage objavile su na svojoj web-stranici, kao i na društvenim mrežama, da je hrvatska delegacija došla kako bi „popratila obuku svoja prva 3 pilota na borbenim avionima Rafale“, a svjedočili su i „povratku s prve patrole jednog od ta tri pilota“.

Fotografija objavljena na web-stranici francuskih Zračnih snaga

Danas je ta vijest doživjela nadogradnju – uz već objavljen dio o susretu sa zapovjednicima brigadnim generalom Costeom i pukovnikom Benzaquenom, kao i o upoznavanju s Transformacijskom  eskadrilom „Aquitaine“, gdje su hrvatski gosti radom na simulatoru mogli sudjelovati u pripremi misije u stvarnim uvjetima, nadopuna se ticala početka onog najuzbudljivijeg, praktičnog dijela. Naime, kako piše na web-stranici francuskih Zračnih i svemirskih snaga, „nakon nostrificiranja teorijske obuke, prvi hrvatski piloti mogli su započeti praktičnu fazu letačke obule na Rafaleu“. Radi se o nekoliko letova tjedno, pri čemu je obuka pilota strukturirana oko vrlo specifičnog programa pripreme misije, letenja, uključujući brifinge i debrifinge, te proučavanja. Pritom je jedan od hrvatskih pilota ušao u povijest vojnog zrakoplovstva. Ili kako navode francuske Zračne i svemirske snage:

„Nakon letenja u nazočnosti instruktora AAE (Armee de l’Air et de l’Espace), prvi pilot je u četvrtak 11. svibnja izveo samostalni let na Rafalu, prvi u povijesti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sljedeći samostalni letovi ostalih pilota su, što se njih tiče, planirani u narednim danima“.

Fotografija objavljena na web-stranici MORH-a

No hrvatsko Ministarstvo obrane u svom priopćenju o tom događaju ima drugačiju verziju, ustvrdivši kako se radi o „pilotima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“ koji su „izveli prve samostalne letove na avionima Rafale u Francuskoj Republici“. Štoviše, čak je i „ministar obrane Mario Banožić tom prigodom čestitao pilotima HRZ-a na njihovom prvom, a ujedno i povijesnom samostalnom letu na avionima Rafale te poručio kako su svojim letovima označili početak jedne nove ere u Oružanim snagama Republike Hrvatske”.

“Ovim letovima smo potvrdili kako Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ima pilote svjetske klase od kojih saveznici i partneri mogu puno učiti. Hrvatski piloti ponovo su impresionirali svojim znanjima i vještinama i u kratkom vremenu uspješno zamijenili avione MiG-21 s modernim i moćnim Rafalima”,

citira Ministarstvo obrane navodnu Banožićevu izjavu. U MORH-ovom priopćenju se još navodi da je:

“Ministar obrane podsjetio i kako je upravo Vlada Republike Hrvatske na čelu s Andrejem Plenkovićem, prva preuzela odgovornost osigurati višenamjenske borbene avione Hrvatskoj vojsci: ‘Ovo je dokaz kako se Program realizacije uvođenja aviona Rafale u operativnu uporabu odvija sukladno planiranoj dinamici, ništa nije prepušteno slučaju i veseli nas što možemo svjedočiti realizaciji povijesnog ulaganja u Hrvatsku vojsku’”.

Objava ministra obrane na društvenim mrežama

Tko je tu krivo prebrojao pilota(e) na prvom samostalnom letu na Rafaleu? MORH s Krešimirovog trga ili francuska Armee de l’Air et de l’Espace iz Saint-Diziera? Obje strane raspolažu s fotografijom istog pilota, no na profilu ministra Banožića na društvenim mrežama pilot je potpuno zaklonjen promo-porukom: „Prvi samostalni letovi pilota HRZ-a na Rafalima – Svjedočimo realizaciji povijesnog ulaganja u Hrvatsku vojsku“. Nevjerojatno!

Banožić je, baš kao i svi drugi članovi Vlade, već neko vrijeme u žestokoj predizbornoj kampanji, pa sada radi sve ono što je prezirao svih dosadašnjih godina svog mandata (pojavljivanja u javnosti i na svakodnevnim događanjima s vojskom), obilno hvaleći svoje/Vladine dosege. Pri tome nije bitno jesu li priopćenja o njegovim aktivnostima činjenično točna, da li je taj „povijesni“ prvi let obavio jedan ili svi piloti na obuci u Francuskoj, a ploča s natpisom „Sveučilište obrane i sigurnosti“ otkrivena danas ili prije par tjedana. Jer sve što je bitno mora se svesti pod jedan te isti tip parole: „Hvala ministru!“, odnosno „Hvala Vladi!“.

U prvom dijelu analize sadržaja povezanih s područjem nacionalne sigurnosti u aktualnim izbornim manifestima hrvatskih stranaka ukazano je na niz otvorenih pitanja u tretiranju ove problematike. Prije nego što se u daljnjem tekstu navedu procesi i pitanja koje bi ovakvi manifesti trebali pokrivati, treba navesti i nekoliko činilaca bez kojih bilo kakvi prijedlozi neće imati puno smisla.

Na prvom mjestu je potreba ozbiljnog shvaćanja područja nacionalne sigurnosti i njegovih izazova. Da hrvatske političke stranke i dalje nisu previše ozbiljne u tome ukazuje prethodno prikazana obrada ovog pitanja u njihovim manifestima. Generalno, hrvatske političke stranke se po ovom kriteriju mogu podijeliti u tri skupine:

(1) Političke stranke koje se ne bave nacionalnom sigurnošću. To su Domovinski pokret i HNS. Nakon općenitog (i međusobno suprotstavljenog) pogleda na EU, Domovinski pokret je dao samo jednu opću rečenicu koja ništa ne govori, a HNS ni to.

(2) Političke stranke koje nastoje izbjeći davanje bilo kakvog koncepta razvoja sastavnica sustava nacionalne sigurnosti i ocjene mogućih problema, te sve svode na faktografiju. To je pristup koji je u svom manifestu primijenio HDZ. Pogledaju li se dijelovi o obrambenom sustavu i sustavu djelovanja u kriznim situacijama vidi se da se u uvodu prvo daje vrlo optimistični prikaz mjera koje je uradila sadašnja vlada, a nakon toga nabrajanje planova poduzimanja mjera za dalji razvoj. Nigdje nema kritičke ocjene da li je dosadašnji koncept razvoja određenih područja nacionalne sigurnosti zadovoljavajući ili ne (to posebno vrijedi za sustav Domovinske sigurnosti). Ovakav pristup je vjerojatno izabran nakon niza problema koje sadašnja vlada nije riješila (neuspjeh s nabavom novog borbenog zrakoplova koji je pokazao na brojne probleme unutar MORH-a; neaktivnost sustava Domovinske sigurnosti u tekućoj krizi i njegova zamjena improviziranim sustavom upravljanja), te da se time i spriječi otvaranje rasprave o istima u izbornoj kampanji.

(3) Političke stranke koje obrađuju problematiku nacionalne sigurnosti. Ovdje se mogu izdvojiti dvije skupine stranaka. Prvu skupinu čine SDP i Most nezavisnih lista koje daju određene stavove, ali ne sistematski. Osim toga, to je napravljeno konfuzno, na način koji postavlja pitanje da li autori ovog dijela manifesta obije stranke uopće razumiju područje nacionalne sigurnosti. Također, u oba manifesta naglasak je stavljen na obrambeni sustav Republike Hrvatske, što dokazuje činjenicu da SDP (usprkos deklarativnom pozivanju na koncept ljudske sigurnosti) i Most nezavisnih lista nadalje prihvaćaju tradicionalnu sigurnosnu paradigmu i ne razmišljaju o širenju sigurnosnog djelovanja. U drugoj skupini nalazi se koalicija Možemo. U ovom slučaju vidljivo je fokusiranje na koncept ljudske sigurnosti koji je vrlo detaljno razrađen. Ali i ovdje su vidljivi problemi. Prvi je da su autori udžbenički naveli glavne odrednice koncepta ljudske sigurnosti bez pokušaja detaljnije razrade kako bi se isti primijenili u hrvatskom slučaju. Drugi, mnogo ozbiljniji problem, je u isključivom fokusiranju na ljudsku sigurnost (razvojna i zelena, odnosno ekološka dimenzija) i zanemarivanju drugih aspekata sigurnosti, a posebno pitanja sigurnosti države.

Povezanost državne i ljudske sigurnosti

Upravo dijelovi manifesta koalicije Možemo posvećeni nacionalnoj sigurnosti ukazuju na drugi problem, činjenicu da hrvatske stranke nisu svjesne širine pojma sigurnosti koji zahvaća i klasično područje državne sigurnosti, ali i pitanja povezana s konceptom ljudske sigurnosti. Oba područja su povezana i ne može se zaobići njihovo zajedničko djelovanje što će biti prikazano kroz dva primjera.

Medicina i helikopteri

Prvi primjer predstavlja traženje osnivanja hitne helikopterske službe u Hrvatskoj. Ovo pitanje se već duže vremena čuje u hrvatskoj javnosti, a 2015. godine bio je napravljen i jedan ne previše uspješan četveromjesečni pilot projekt angažiranja strane tvrtke za zračni medicinski transport. No svi se argumenti za uspostavu ovakve službe svode na to da vojni helikopteri nisu adekvatni za ovu zadaću. Problem je ipak širi od ovih simplifikacija. (1) Prvo se treba odlučiti želi li se razvijati samo sposobnost medicinske evakuacije (MEDEVAC, odnosno stabilizaciju pacijenata do dolaska u medicinsku ustanovu, što je jeftinija opcija) ili kompletna hitna helikopterska medicinska služba (HEMS, što uključuje ne samo medicinsku evakuaciju, već i poduzimanje složenijih medicinskih postupaka za vrijeme transporta, što je znatno skuplja opcija).

Da li je HEMS jedna od zadaća OS RH?

(2) Drugo pitanje je veličina nove službe. Prema europskim standardima za zemlju veličine i broja stanovnika poput Hrvatske minimum za HEMS službu je 4-5 helikoptera koji bi djelovali po sustavu 24/7 (24 sata dnevno – znači i noću, u svim vremenskim uvjetima, 7 dana u tjednu). Ali s obzirom na složen geografski položaj (HEMS bi se trebao organizirati i u kontinentalnoj Hrvatskoj, a ne samo na obali) taj broj je odmah potrebno utrostručiti (ne smije se zaboraviti činjenica da bi trećina helikoptera bila angažirana u obuci ili prolazila kroz različite faze održavanja). Austrija (koja ima dvostruko više stanovnika i za trećinu veću površinu teritorija od Hrvatske) ima 28 HEMS helikoptera. Za svaki helikopter treba organizirati barem jedan HEMS tim čija veličina varira od zemlje do zemlje, a može biti 2 pilota, do 6 paramedicinskih bolničara i do 14 liječnika. Iduće je pitanje tko će to sve financirati i organizirati – (1) da li će kompletnu organizaciju preuzeti država, (2) da li će se to privatizirati (u nekim zemljama poput Njemačke i Švicarske financiranje osigurava privatni sektor – osiguravajuća društva, medicinske ustanove i auto klubovi) ili će (3) to biti neka vrsta mješovite organizacije (poput norveškog modela). U svim slučajevima potrebno je uspostaviti ne samo dobru suradnju između javnog i privatnog sektora, već i djelotvornu koordinaciju unutar državnih institucija. I upravo ova kompleksnost cijelog problema dovodi do toga da svaka vlada u zadnjih šest godina daje obećanja o uspostavi HEMS-a, a kada se suoči s potencijalnim troškovima odluči nastaviti po starom – oružane snage obavljaju MEDEVAC i sve pripreme za ovu aktivnost, te sve to plaćaju iz svog proračuna (nema nadoknađivanja sredstava) što negativno utječe na pripremu i obavljanje redovnih zadaća vojske.

Vojna pričuva

Drugi primjer je pitanje pričuve koje se u Hrvatskoj aktualizira kada se ponovno govori o uvođenju obaveznog služenja vojnog roka. Kada je 2008. godine suspendirano obavezno služenje vojnog roka, time je i de facto zadan konačni udar sustavu pričuve (ionako do tada godinama zanemarivanom) od kojeg se isti nikada nije oporavio. Iako je kasnije do 2018. godine osnovano dvanaest pričuvnih pukovnija, te iako na papiru postoji sustav ugovorne i nerazvrstane pričuve, u stvarnosti već više od dva desetljeća OS RH nemaju sustavne pripreme i obuku pričuvnog sastava (to je zamijenjeno kozmetičkim postrojavanjima pukovnija i kratkim tečajevima koji ne mogu zamijeniti sustavnu obuku).

Za punu revitalizaciju sadašnjeg sustava pričuve bilo bi potrebno odmah uložiti između 1,5 i 2 milijarde kuna, te godišnje do 500 milijuna kuna za stvarne aktivnosti (barem dvije vojne vježbe godišnje za svakog pričuvnika, različiti tečajevi, sudjelovanje na međunarodnim vježbama i u međunarodnim operacijama), te i sve nadoknade za pričuvni sastav dok je pozvan u pričuvu. Ali čak i kada bi sredstva bila dostupna kakvog smisla ima obnavljati sustav pričuve napravljen za jedno drugo razdoblje? Umjesto toga treba osmisliti sustav pričuve koji bi bio u skladu sa trendovima u Europi – sustav koji bi kombinirao vojnu i civilnu pričuvu. To nisu samo teorijska naklapanja. Skandinavske i baltičke zemlje već su razvile sustave kombinirane pričuve (tu se posebno ističe Danska), a ovi trendovi vidljivi su i u drugim članicama NATO i EU. No takav sustav traži drugačiji koncept sigurnosno-obrambenog organiziranja cijelog društva, a ne samo ustrajavanje na tradicionalnoj paradigmi sigurnosti.

Politizacija kao posebno zlo

Civilnim nadzorom protiv politizacije sigurnosnog sektora? Ne u Hrvatskoj

Uz sve to, tu je i još jedan poseban, širi problem – politizacija sigurnosnog sektora. Politizacija komponenti sigurnosnog sektora navedena je u nekoliko izbornih manifesta, Prostor ne dopušta detaljnu analizu ovog pitanja, no ipak treba istaknuti jedno pitanje – kako spriječiti politizaciju? Bez jasnog definiranja nekih temeljnih mjera nastaviti će se dosadašnja praksa koja se najbolje može opisati izrekom “sjaši Kurta da uzjaši Murta” – svaka nova vladajuća garnitura “depolitizira” komponente sustava na način da smjenjuje bivše upravljačke kadrove i stavlja svoje. Prava depolitizacija postiže se razvijanjem profesionalizma u djelovanju (zato je važan sustav školovanja i sustav upravljanja ljudskim resursima), te razvijanjem djelotvornog sustava civilnog i demokratskog nadzora svake komponente sigurnosnog sektora. Pravo pitanje je stoga kada govorimo o sprječavanju politizacije u vojsci, policiji, obavještajnoj zajednici, kriznom upravljanju, pravosuđu – postoje li ova dva činioca ili ne?!

Rezultati predizborne analize

Uzevši u obzir navedene činjenice može se napraviti osvrt na šest kategorija koje su korištene za analizu izbornih manifesta. Pri tome je vidljiva njihova povezanost ali i hijerarhija značaja – ako prva kategorija (opći koncept sigurnosti) nije razrađena ili se ustrajava na neodgovarajućem rješenju, te ako nema jasnih ciljeva vanjske i sigurnosne politike, sposobnost svih komponenti sustava nacionalne sigurnosti za davanje djelotvornog odgovora na sadašnje i buduće sigurnosne prijetnje i izazove dovodi se u pitanje.

(1) Opći koncept sigurnosti

Danska kao uzor modernog koncepta totalne obrane?

Iz dosadašnje analize vidljivo je kako većina stranaka deklarativno podržava državno-centrični koncept sigurnosti, a manjina koncept ljudske sigurnosti. Da je takav pristup preuzak te da treba povezati oba sigurnosna koncepta u jedinstveni okvir pokazuju dva navedena primjera u analizi (HEMS i pitanje razvoja pričuve). Jedna mogućnost je razvijanje koncepta društvene sigurnosti (Societal Security) u kome je cilj očuvanje ne države već društvene zajednice (jačanje sposobnosti društva za zaštitu od prijetnji koje predstavljaju opasnost za njegovim osnovnima vrijednostima i funkcijama, te dovode u opasnost živote i zdravlje članova društvene zajednice). Ovaj koncept u praksi razvijaju skandinavske i baltičke države, a njegova prednost je fleksibilnost (na primjer, u verziji koncepta koji razvijaju baltičke države naglasak je na odvraćanju vanjske agresije, dok je u skandinavskim državama veći naglasak na zaštiti prava i sloboda građana). Druga mogućnost je razvoj sigurnosti na temelju koncepta očuvanja opstanka i održavanja djelovanja države i društvene zajednice čiji je država dio (Resillience); ovaj koncept je danas u temelju sigurnosnih strategija EU i NATO-a. Treća mogućnost je razvoj modernog koncepta totalne obrane (primjer su Danska i Singapur). Svi ovi koncepti nisu isključivi, i zapravo se mogu kombinirati u teorijskoj razradi i praktičnoj primjeni drugačije paradigme sigurnosti.

Još jedno pitanje koje se ovdje postavlja je – da li definiranje i provođenje sveobuhvatnog koncepta sigurnosti predstavlja militarizaciju društva? Uzmimo opet primjer skandinavskih država. U njima je razvijena svijest o pravu i obavezi sudjelovanja građana u svim oblicima sigurnosnog i obrambenog djelovanja države i društva (to je postojalo i u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata ali ne više i danas). Po toj logici skandinavska društva bi trebala biti visoko represivna militarizirana društva u kojima se ne poštuju temeljna prava i slobode građana. Stvarnost pokazuje potpuno suprotnu sliku, te ako neke hrvatske stranke na stol stavljaju frazu o opasnosti militarizacije, i povezuju je s jačanjem socijalizacije stanovništva za sigurnosno-obrambenu funkciju društva, trebale bi jasno navesti što pod time podrazumijevaju.

(2) Vanjska i sigurnosna politika

Ova kategorija svodi se na izjave u manifestima hrvatskih političkih stranaka o davanju ili nedavanju potpore daljem razvoju EU, odnosno deklamacijskim izjavama potpore NATO-u i kolektivnoj obrani. Ove opće izjave ne daju naznaku što bi bili konkretni ciljevi hrvatskog djelovanja u obje organizacije.

Koji cilj Hrvatska želi postići svojim djelovanjem u EU i NATO?

Članice jedne ili obije navedene organizacije nastoje u njima djelovati radi ostvarivanja svojih ključnih ciljeva. Na primjer, za Veliku Britaniju ideja vodilja djelovanja u NATO i (do sada) EU je zaustavljanje daljeg procesa europske integracije, te održavanje primata NATO-a i transatlanskog savezništva na području europske sigurnosti. Za Francusku cilj je ograničavanje procesa europske integracije na njegovu sadašnju razinu (međudržavna organizacija) uz mijenjanje sadašnjeg modela ekonomskog razvoja Unije, pri čemu bi Francuska trebala steći vodeću ulogu u EU. Za Njemačku cilj je dalje poticanje političke i ekonomske integracije kako bi Njemačka zbog njezine ekonomske snage na političkom i ekonomskom području postala dominantna u Europi. Za Poljsku cilj je postizanje statusa predvodnice zemalja srednje i dugoročno istočne Europe unutar Unije. Za Švedsku cilj je održavanje ponovno stečenog položaja dominantne države na području Skandinavije te zadržavanje autonomije djelovanja u EU. Koji je cilj Hrvatske? Do sada nije definiran nikakav cilj dugoročnog hrvatskog djelovanja u obje institucije, a po cijelom nizu otvorenih pitanja ne postoji jasan i nedvosmislen stav Zagreba. Na primjer, kakav je hrvatski stav o konceptu europske strateške autonomije koji je postao aktualan u zadnjih nekoliko godina? Ni u jednom hrvatskom strateškom dokumentu, a ni u izjavama hrvatskih političara nema ni riječi o ovom pitanju, iako je zadnjih šest mjeseci Hrvatska predsjedavala EU.

Po pitanju sigurnosne politike ni u jednom manifestu nema ni riječi. Stoga je potrebno ukazati na nekoliko procesa na području europske sigurnosti koje bi trebalo uzeti u obzir u budućem oblikovanju sigurnosne politike Republike Hrvatske:

(1) Podijeljenost članica EU i NATO u tri skupine po pitanju percepcije sigurnosnih prijetnji (srednja i istočna Europa, snažna pro-atlantistička orijentacija, Rusija se percipira kao glavna sigurnosna prijetnja; bivše neutralne države članice EU – sadašnji stupanj obrambene integracije u EU je dovoljan, skandinavske države se usmjeravaju razvoju snažne suradnje sa NATO-om; kontinentalna “stara” Europa – jačanje dalje obrambene integracije u EU, Rusija se ne percipira kao izravna prijetnja, značajne razlike između Francuske i Njemačke).

(2) Regionalizacija sigurnosti – države iz navedene tri skupine grupiraju se u regionalne inicijative razvoja vojnih sposobnosti, ali primarno usmjerene na razvoj tih sposobnosti za ostvarivanje nacionalnih ciljeva (potpora NATO-u ili vlastitom djelovanju) a ne ciljeva EU na obrambenom području. Što tu Hrvatska želi postići (npr. uključivanjem u PESCO)?

(3) Strategija SAD koju je započela Obamina administracija, usmjerena na jačanje obrambene suradnje sa odabranim članicama NATO-a i EU (zbog opasnosti blokade djelovanja NATO-a, koji je ponovno u krizi).

Definiranje hrvatskih stavova po ovim pitanjima predstavljalo bi dobru osnovu za definiranje i provođenje sigurnosne politike.

(3) Obrambeni sustav

Modernizacija OS RH – stihijska ili planska?

Prvo pitanje koje se postavlja je – kako uopće definirati buduću strukturu i prioritete opremanja oružanih snaga kada u prve dvije kategorije nema nikakvih konkretnih smjernica na kojima bi se odvijao proces obrambenog planiranja (te time i izbora borbenih te drugih sustava)? U tom pogledu ne može pomoći ni zadnji Strateški pregled obrane iz 2018. godine koji je po svom sadržaju najslabiji dokument ove vrste od kad se takvi dokumenti u RH rade. Pogledaju li se nabave u zadnjih deset i više godina, ni do danas nema jasnog objašnjenja zašto je pokrenut program nabave oklopnih vozila Patria, zašto su nabavljeni laki izvidničkih helikopteri OH-58D Kiowa Warrior i transporteri MRAP, ili samovozne haubice PzH2000. Ista se priča ponavlja i s helikopterima UH-60 Black Hawk i predloženom kupnjom borbenih vozila pješaštva Bradley – da li se radi o pažljivo planiranom koraku usmjerenom prema jačanju borbenih sposobnosti OS RH ili o zbrzanom koraku napravljenom nakon propasti kupnje izraelskih lovaca F-16, kako bi se američkom savezniku prije prošlogodišnjeg NATO summita dokazalo da Hrvatska radi na povećanju proračuna za obranu (kada je odjednom udio obrambenog proračuna u BNP magično dignut na 1,72 posto)? Stoga bi se umjesto popisa želja u nabavi novih borbenih sustava u manifestima stranaka trebalo navesti kriterije i prioritete za nabavu (ako se to razradi, odmah imamo i osnove obrambene politike).

Drugi problem tiče se cjelokupnog obrambenog sustava u kome dolazi do konstantnog smanjivanja obrambene transparentnosti i profesionalnosti u djelovanju. SDP predlaže poboljšavanje stanja kroz uvođenje “suvremenog upravljanja poslovnim resursima” no da li to može biti dovoljno ako je sada upitna već i djelotvorna civilna te demokratska kontrola nad obrambenim sustavom. Cijeli proces pokušaja nabave izraelskih F-16 je poziv da se pažljivo razmotri ovo pitanje, te bi političke stranke trebale umjesto općih fraza dati jasnu ocjenu sadašnjeg stanja i onoga što treba poduzeti za ispravljanje situacije (ako smatraju da je to problem).

(4) Unutarnji poslovi

Kao i OS RH, i policiji je potreban učinkoviti civilni i demokratski nadzor

S obzirom na brojna pitanja koja se u javnosti postavljaju o radu Ministarstva unutarnjih poslova u zadnje vrijeme, političke stranke bi trebale dati odgovore (koji neće biti samo opće fraze) na sljedeća pitanja:

(1) Da li postoji zadovoljavajući sustav školovanja kadrova koji će omogućiti visoku profesionalnost u radu MUP-a?

(2) Da li je po pitanju ostvarenog životnog i radnog standarda pripadnika MUP-a situacija zadovoljavajuća ili treba poduzeti korake prema poboljšavanju sadašnje situacije?

(3) Postoji li djelotvorni civilni i demokratski nadzor rada MUP-a ili je vidljiv problem politizacije ove komponente sigurnosnog sektora?

(5) Obavještajna zajednica

Kao i u prethodnom slučaju, manifesti stranaka bi trebali pružiti barem neku vrstu odgovora na sljedeća pitanja:

(1) Postoji li razvijeni sustav školovanja koji bi osigurao visoku profesionalnost djelovanja pripadnika svih službi u okviru obavještajne zajednice?

(2) Da li u obavještajnoj zajednici postoje razvijene sposobnosti strateške analitike potrebne za pružanje potpore u donošenju ključnih strateških odluka?

(3) Da li postoji djelotvorni civilni i demokratski nadzor svih komponenti obavještajne zajednice?

(6) Upravljanje u kriznim situacijama

Civilna zaštita ili domovinska sigurnost?

S obzirom na tekuću pandemijsku krizu, moglo bi se očekivati posvećivanje veće pažnje ovom pitanju u manifestima političkih stranaka. Umjesto toga imamo nastojanja (1) da se izbjegne bilo kakva ocjena ili stav koji bi skrenuo pažnju na neuspjeh koncepta Domovinske sigurnosti (HDZ) ili (2) zalaganje za razvoj užeg područja civilne zaštite, a ne integriranog sustava upravljanja u kriznim situacijama (ostale stranke). O ovoj temi je na portalu Obris.org već detaljno pisano, te bi političke stranke u svojim manifestima trebale pokušati odgovoriti na barem neka od tamo postavljenih pitanja.

U dosadašnjem tijeku izborne kampanje nije bilo ozbiljnijeg pokušaja raspravljanja ovih pitanja. Do sada jedina rasprava o problemima povezanim sa područjem nacionalne sigurnosti (barem do zaključenja ovog teksta) bila je održana na RTL-u 25. lipnja. U toj kratkoj 40-minutnoj diskusiji nije bilo vremena ni za kakvo ozbiljnije analiziranje gore navedenih problema hrvatskog sustava nacionalne sigurnosti, a najveći dio rasprave sveo se na pitanje sigurnosti granica i stranačka prepucavanja. S obzirom na dosadašnje ponašanje naših političkih elita, teško da se i u ovoj izbornoj kampanji može očekivati neki pozitivni pomak u tretiranju pitanja povezanih s nacionalnom sigurnošću Republike Hrvatske.

*Gost autor je doc. dr. sc. Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Da se kampanja za predstojeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj zahuktala pokazuju svakodnevna međusobna blaćenja političara i političkih stranaka, nerealna obećanja o ekonomskom preporodu i budućem blagostanju, deskripcije željenih stanja bez ikakve razrađene ideje o tome kako te ciljeve postići. Ovo je slika koja se može vidjeti u svakoj parlamentarnoj izbornoj kampanji u Hrvatskoj mada je intenzitet slanja poruka pojačan zbog rastućeg nepovoljnog unutarnjeg i vanjskog okruženja, što je posljedica tekuće pandemije virusa Covid-19 te njezinih političkih, ekonomskih, socijalnih i sigurnosnih posljedica.

I u ovim parlamentarnim izborima, kao i u prethodnima, postoji još jedna osobina koja se ponavlja – pitanja povezana sa problematikom nacionalne sigurnosti ponovno su potisnuta na margine. Umjesto sveobuhvatne rasprave o svim aspektima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske u kampanji se spominju samo parcijalne teme – pitanje nabave novih borbenih zrakoplova, spajanje Ministarstva branitelja s Ministarstvom obrane, stare priče o zaštiti suvereniteta Republike Hrvatske, uspostava helikopterske medicinske službe… Jedina novina je nešto veće spominjanje sustava upravljanja u krizama i adekvatnosti njegovog djelovanja u tekućoj pandemiji.

Koji je razlog ovakve marginalizacije pojava i procesa na području nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske? Uzroci zanemarivanja područja nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj rezultat su dugotrajnih procesa, i ne mogu se sagledati samo kroz analizu ispunjenja ili neispunjenja ovogodišnjih i prethodnih izbornih manifesta političkih stranaka.

U daljem tekstu autor koristi izraz “manifest” umjesto “program” jer se u hrvatskoj javnosti ova dva pojma često pogrešno izjednačuju. Politički program određene stranke samo općenito razrađuje pitanja koja se detaljno prikazuju u izbornim manifestima. Izborni manifesti imaju tri uloge u izbornim kampanjama: (1) oni predstavljaju kompendij stavova i planova političke stranke u danom trenutku, (2) daju strategiju vođenje izborne kampanje i (3) predstavljaju glavni izvor materijala za kampanju (jasno definiraju prioritete i ciljeve, ne samo na razini općenitih izjava već kroz obaveze koje predstavljaju temelj djelovanja u slučaju pobjede na izborima, i koje u razvijenim demokracijama birači nagrađuju ili kažnjavaju). Izborni manifest može imati presudan utjecaj na pobjedu ili poraz stranke.

Kako je počelo?

Kada govorimo o stavovima povezanima s područjem nacionalne sigurnosti u izbornim manifestima hrvatskih političkih stranaka, potrebno je kratko se osvrnuti na formiranje stavova i mišljenja ne samo političkih stranaka već i hrvatske javnosti o ovom području u zadnja tri desetljeća. Na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima održanim u proljeće 1990. godine bez obzira na izuzetno veliki broj političkih stranaka (33 stranke i 16 udruženja) problematiku nacionalne sigurnosti obrađivao je samo danas zaboravljen Autonomni demokratski savez Hrvatske (Darinko Kosor i Ben Perasović), koji je u svom programu naveo da se u procesu konfederalizacije bivše Jugoslavije treba demilitarizirati i depolitizirati sigurnosno-obrambeni sustav bivše države. Ostale stranke nisu rekle ni riječi o ovom pitanju. To je bilo razumljivo s obzirom na tadašnje okolnosti – Hrvatska je još bila u sastavu Jugoslavije, i svako razrađivanje ovog područja mogle su savezne institucije u Beogradu iskoristiti za opravdavanje intervencije usmjerene na rušenje demokratski izabrane nove vlade.

Početak velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i razdoblje obrambenog domovinskog rata je u razdoblju do 1995. godine definitivno povezalo percepciju nacionalne sigurnosti s klasičnom paradigmom sigurnosti u kojoj prevladava državna sigurnost, odnosno potreba zaštite novostvorene države pod svaku cijenu. To je bila posljedica izgradnje obrambenog sustava Republike Hrvatske u uvjetima agresije, a vojna pobjeda postignuta u ljeto 1995. godine učvrstila je ovakvu percepciju sigurnosti. Ključna obilježja klasične paradigme sigurnosti su:

(1) Cilj djelovanja je zaštita nacionalne nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta.

(2) Glavni subjekt sigurnosti je država.

(3) Glavni izvori ugrožavanja su djelovanja drugih država.

(4) Primani instrumenti u odgovoru na sigurnosne prijetnje i ugroze su vojni i diplomatski.

Može se konstatirati da u Hrvatskoj i nije bilo uvjeta za širenje drugačije paradigme sigurnosti od klasične, državno-centrične orijentacije. Iako su u akademskim i stručnim krugovima, pa i u okviru javnih institucija, teorijski razmatrane drugačije mogućnosti sigurnosnog organiziranja države i društva, u praksi situacija se nije mijenjala. Pripreme za članstvo u NATO-u su u proteklom desetljeću u sigurnosno-obrambenom sustavu tek poticale dalju primjenu klasične paradigme sigurnosti.

Dodatni udarac došao je izbijanjem globalne financijske krize 2008. godine, koja se u Hrvatskoj osjetila punom snagom tri godine kasnije. Prioritet je postao provođenje politike štednje što je snažno pogodilo obrambeni sustav, a u uvjetima nemogućnosti daljeg razvijanja komponenti sigurnosnog sektora nije bilo ni uvjeta za bilo kakvo poduzimanje teorijskih i praktičnih koraka za definiranje i provođenje drugačije sigurnosne paradigme. Tome je pomoglo i prekidanje svakog organiziranog oblika obrazovanja za potrebe nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj u 90-im godinama prošlog stoljeća. Tu je i percepcija među političkim elitama i populacijom da je ulaskom u NATO osigurana sigurnost Republike Hrvatske, te sada kada imamo vanjskog jamca naše sigurnosti ne moramo više značajno ulagati sredstva u vlastite sposobnosti. Konačni rezultat svih ovih činilaca je ustrajavanje na klasičnoj paradigmi državne sigurnosti u kojoj glavno mjesto ima obrambeni sustav, uz istovremeno zanemarivanje njegovog razvoja i rastuću nezainteresiranost hrvatskog stanovništva za samo područje nacionalne sigurnosti.

Parlamentarni izbori 2020. godine

U svjetlu navedenih činjenica pogledajmo izborne manifeste političkih stanaka koje sudjeluju na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Analizirani su manifesti političkih stranaka koje su ih i objavile (HDZ, SDP, Domovinski pokret, Most, HNS, koalicija Možemo). Druge stranke do trenutka pisanja ovog teksta nisu objavile izborni manifest iako su ga predstavljale u javnosti (to je slučaj sa koalicijom Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus) ili je njihov program samo gomila želja (MB 365), ili ga nema (svi ostali).

U analizi će se, umjesto pukog navođenja stavki manifesta svake stranke koje se bave područjem nacionalne sigurnosti, navedeni sadržaj pokušati rasporediti u nekoliko kategorija – opći koncept sigurnosti, vanjska i sigurnosna politika, obrambeni sustav, unutarnji poslovi, obavještajna zajednica i upravljanje u kriznim situacijama. Iako se u sigurnosni sektor ubraja i pravosuđe, ono neće biti uključeno u ovu analizu. Razlog leži u činjenici da sve političke stranke konstatiraju potrebu reforme pravosuđa, ali se ni jedna ne bavi specifičnostima pravosudnog djelovanja povezanog sa područjem nacionalne sigurnosti.

(1) Opći koncept sigurnosti

Ovo bi trebao biti koncept koji definira razvoj svih komponenti sigurnosnog sektora, te sigurnosnu organizaciju cijelog društva (a ne samo državnih institucija). On proizlazi iz niza činilaca (nacionalni strateški ciljevi i načini za njihovo postizanje koji se definiraju velikom strategijom određene zemlje, njezino vanjsko sigurnosno okruženje, unutarnja situacija, dostupni materijalni i financijski resursi, obrasci nacionalne strateške kulture te drugi činioci). Pogledaju li se izborni manifesti svih stranaka, samo su koalicija Možemo i SDP naznačili nešto što bi se moglo podvesti pod ovu kategoriju.

Koalicija Možemo navodi primjenu koncepta “ljudske sigurnosti” (Human Security). Problem je u činjenici da je stavljena samo opća konstatacija o tome što je ljudska sigurnost, bez ikakve naznake kako pomiriti zahtjeve ljudske sigurnosti s konceptom sigurnosti države. Drugi problem je u činjenici da navedena opća definicija gleda samo područje unutarnje sigurnosti, a potpuno zanemaruje vanjsko sigurnosno djelovanje.

SDP je tu još općenitiji. I njihov manifest spominje u točki 7 koncept “ljudske sigurnosti” (“Mir i sigurnost shvaćamo šire od tradicionalnoga poimanja odsustva oružanih sukoba, te pod njima podrazumijevamo i suvremenu, demokratsku koncepciju ljudske sigurnosti kojoj je u središtu pozornosti pojedinac sa svim svojim slobodama i pravima“) ali kroz jednu toliko općenitu definiciju da se kroz nju zapravo ništa ne kaže o tome kako bi SDP djelovao na sigurnosnom području.

Sve ostale političke stranke nisu ni pokušale navesti nešto što bi ulazilo u okvir općeg koncepta sigurnosti, što znači da prihvaćaju klasičnu paradigmu sigurnosti i ne razmišljaju o drugačijim mogućim oblicima sigurnosnog organiziranja države i društva.

(2) Vanjska i sigurnosna politika

Ako je prethodna kategorija gotovo nepostojeća, po ovom pitanju svaka stranka je nešto napisala.

HDZ je kratko konstatirao kako “ćemo odlučno učvršćivati suverenitet Hrvatske kroz članstvo u Europskoj uniji i NATO-u te koristiti sve dostupne mehanizme za osnaživanje globalnog utjecaja Hrvatske, jačanja njene prepoznatljivosti i promicanja nacionalnih interesa“. I to je sve – nema ničega o preciznim ciljevima i načinima djelovanja za postizanje navedenog u obje ove međunarodne institucije.

SDP je bio nešto detaljniji. U točki 7 njihovog manifesta navodi se kako će SDP razvijati relevantnu vanjsku i europsku politiku (a što je sa ostatkom svijeta?) kako bi pozicionirao Hrvatsku kao odgovornu i vjerodostojnu članicu šire međunarodne zajednice čije se djelovanje temelji na demokratskim načelima. Zatim se veliki dio teksta posvećuje održivom razvoju i očuvanju okoliša (klimatske promjene, UN, Pariški sporazum). Međunarodni poredak je obrađen u samo jednoj rečenici (podržavanje međunarodnog poretka zasnovanog na međunarodnom pravu i multilateralizmu). U regionalnoj suradnji daje se naglasak na suradnju sa državama srednje Europe, jugoistočne Europe i Mediterana. Onda je dana zanimljiva tvrdnja: “nacionalne diplomatske kapacitete jačat ćemo u savezništvu u okviru EU-a i NATO-a, te razvijanjem strateških partnerstava s onim zemljama s kojima dijelimo iste vrijednosti“. Vrlo zanimljiva tvrdnja, jer normalno svaka država samostalno razvija svoje diplomatske i druge sposobnosti kako bi njima dala potporu provođenju vlastitih ciljeva, bez obzira s kime je trenutno u prijateljskim i savezničkim odnosima. Zadnji dio je jedan galimatijaš svega i svačega – jačanja partnerstva sa nevladinim organizacijama i građanskim inicijativama (podupiranje njihovog međunarodnog angažmana), vraćanja ljudskih prava u središte vanjske politike, međunarodna zaštita ženskih prava i borba protiv svih oblika diskriminacije, te na kraju rad na reformi službe vanjskih i europskih poslova (modernizacija i usklađivanje s prioritetima vanjske i europske politike – ponovno se postavlja pitanje što je sa ostatkom svijeta…). Konačna ocjena SDP-ovog programa – gomila fraza bez jasnih naznaka praktičnog djelovanja.

Domovinski pokret je dao samo jednu rečenicu: “Zalažemo se za Europsku uniju kao konfederalnu zajednicu suverenih država, a ne kao nadnacionalnu, federalnu i u perspektivi unitarnu državu“. To je jasno deklariranje protiv dalje političke i ekonomske integracije u okviru EU, ali nema ni riječi što bi u takvom procesu bili hrvatski ciljevi, što je prihvatljiva razina integracije, te da li bi ostvarivanje ovog cilja tražilo povratak na pred-maachstritsko razdoblje. Također, nema ni riječi o tome kakve bi bile posljedice takvog stanja za Hrvatsku.

HNS u svom manifestu daje kratki tekst u kome traži snažnu obnovu europskog projekta, pomirenje posebnosti članica sa zahtjevima prema snažnijoj integraciji u okviru EU (ali ni  riječi o tome kako bi se ovaj cilj postigao), te jačanju zajedništva unutar Unije na svim područjima uključujući i obranu (bez definiranja što bi to zajedništvo konkretno značilo na određenom području).

Most nezavisnih lista zalaže se za maksimalnu zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa u okviru savezništva i članstva kojima je Hrvatska smještena “u sferu europskog i sjevernoatlanskog demokratskog civilizacijskog kruga” (čudna fraza koja zapravo sugerira razbijanje jedinstvenog prostora euroatlantskih institucija i transatlantskih odnosa). Most se protivi svakoj daljoj integraciji u okviru EU (traži se precizno definiranje nadležnosti između EU i članica) i svođenje suradnje država članica na minimum o kome bi se mogao postići zajednički stav članica, što bi pridonijelo izbjegavanju sporova i davanju uvida građanima članica u procese donošenja odluka te kontrolu izabranih i neizabranih donositelja odluka. Pri tome se ni ne pokušava objasniti kako će minimum zajedništva dati uvid građanima u proces donošenja odluka unutar Unije i tu kontrolu ovog procesa. Problem demokratskog deficita unutar EU postoji desetljećima i znatno je složeniji od ovakvih simplicističkih objašnjenja, a njegovo rješavanje zapravo zahtjeva veću integraciju članica – potpuno suprotni proces od onog za što se zalaže Most.

Koalicija Možemo ima najopširniji dio o vanjskoj politici. Na početku se daje konstatacija o dosadašnjoj neartikuliranoj vanjskoj politici Hrvatske, a dalji tekst se nakon toga fokusira isključivo na razvojno i zeleno vanjskopolitički orijentirano djelovanje, te reformu EU zasnovanu na odbacivanju neoliberalnih ideja, solidarnosti članica (posebno po pitanju migracija), daljoj fiskalnoj integraciji, povezivanju korištenja fondova sa kvalitetom vladavine prava, te zelenim programima. Što se tiče međunarodne sigurnosti, samo se kratko konstatira da je potrebno provoditi politiku izgradnje mira (to je utjecaj koncepta ljudske sigurnosti) kroz politike solidarnosti, ljudskih prava, prevencije i razrješenja sukoba u okviru međunarodnih organizacija kao što su UN i Vijeće Europe. Glavni problem sa programom koalicije Možemo je u slijepom fokusiranju na odabrano usko područje vanjskopolitičkog djelovanja, uz zanemarivanje svih drugih aspekata vanjskopolitičkog djelovanja.

I to je zapravo problem sa svim navedenim izbornim manifestima. Svaka stranka fokusira se na određeno područje i daje samo opće fraze bez naznaka kako bi se praktično provele njihove ideje, a još manje na posljedice koje bi proizašle za Hrvatsku. Također, ni jedna stranka ne obrazlaže što bi bili ciljevi hrvatske sigurnosne politike.

(3) Obrambeni sustav

BOV Patria u vojarni “Pk Predrag Matanović” u Petrinji

HDZ u svom izbornom manifestu, nakon navođenja niza dvojbenih uspjeha na obrambenom području u mandatu sadašnje vlade, navodi samo kako će u roku od šest mjeseci završiti kapitalne infrastrukturne projekte (HVU, vojarne u Vukovaru i Petrinji). To je vrlo hrabra izjava s obzirom da nitko ne zna kakvo će biti stanje hrvatske ekonomije krajem ove godine, te da se neki projekti (Petrinja) vuku već dva desetljeća. Dalje, navodi se da će do kraja 2021. godine biti dovršeno opremanje oružanih snaga oklopnim vozilima Bradley, iako proces njihove nabave nije službeno još ni počeo (a nije ni jasan razlog nabave Bradleya kad su već nabavljena oklopna vozila Patria). Zatim se navodi da će do kraja mandata biti izabran i kupljen novi višenamjenski borbeni avion, da će se nastaviti program modernizacije (obalni ophodni brod, višenamjenski helikopter BH-UH 60M), te nastaviti ulaganje u hrvatskog vojnika. Nigdje se ne navodi definiranje prioriteta u procesu nabave, kao ni objašnjenje zašto bi određene sposobnosti trebalo nabaviti (za to bi trebalo imati jasno definirane ciljeve korištenja vojnog instrumenta u ostvarivanju nacionalnih ciljeva i interesa, na temelju toga donijeti novu vojnu strategiju, a na temelju nje opću i granske vojne doktrine).

SDP se u točki 8 svog manifesta bavi isključivo upravljanjem obranom (Defense Management) – preciznije, zalaže se za temeljitu rekonstrukciju obrambenog sustava, pri čemu se fokusira samo na Ministarstvo obrane, ali ništa ne kaže o reorganizaciji aktivne komponente (Oružane snage RH). Ovdje se pojavljuju zanimljive konstatacije. Primjer je prva rečenica: “Osigurat ćemo snažan, transparentan i upravljiv obrambeni sustav te kvalitetno opremljene, primjereno ustrojene oružane snage RH spremne za ispunjenje svojih misija i zadaća, uz jačanje decentralizacije odlučivanja te unapređenje sustava školovanja.” Što su autori mislili pod izrazom “decentralizacija odlučivanja” u zadnjem dijelu rečenice? U obrambenom sustavu nema rasprave o donesenim odlukama, to nije debatni klub već organizacija sa snažno naglašenom hijerarhijom. Autori su ovo vjerojatno pomiješali sa stilom zapovijedanja (zapovijedanje usmjereno na misiju, Mission Command, u operativnom vojnom djelovanju kod kojeg postoji samostalno odlučivanje zapovjednika postrojbe o načinu na koji će izvršiti odluku nadređenog zapovjedništva, ovisno o situaciji na bojištu), što ukazuje na nerazumijevanje nekih osnovnih koncepata djelovanja obrambenog sustava i vojne organizacije. Slični previdi vidljivi su i u nastavku teksta. Tako navode kako će se proces obrambenog planiranja revidirati i “uskladiti ga s NATO standardima“. Ovo je nonsens jer je proces hrvatskog obrambenog planiranja od početka zasnovan na NATO standardima (od ulaska u PfP 2000. godine; drugo je pitanje koliko je uspješan). A što konkretno znači izjava “I dalje ćemo se zalagati za predanost NATO-u i kolektivnoj sigurnosti“? Ostatak teksta je mješavina želja o razvoju veza sa vojnom industrijom i znanstveno-istraživačkim institucijama, dizanju obrambenog proračuna na 2 % BNP i udjela za modernizaciju u obrambenom proračunu na 20-25 % (bez ikakve jasne naznake koji bi bili prioriteti i koje bi se sposobnosti razvijale), preispitivanjem procesa nabave novog borbenog zrakoplova (bez konkretnog stava treba li ovaj borbeni sustav Hrvatskoj ili ne), te preispitivanjem sinergije i učinkovitosti Obalne straže i HRM-a u cjelini. Ukratko, nemušto nabacivanje izjava iz kojih se vidi slabo razumijevanje biti obrambenog sustava i mjesta vojne organizacije u njemu.

Domovinski pokret odlučio je izbjeći sve zamke po pitanju razvoja obrambenog sustava tako da mu je u točci 13. njihovog manifesta posvetio samo kratku rečenicu kojom se zalaže “za daljnji razvoj vlastitog programa proizvodnje oružja, borbenih vozila i plovila za potrebe Hrvatske vojske i jačanje gospodarskih i izvoznih potencijala“, koja je toliko općenita da zapravo ništa ne govori. To je prilično čudno, jer upravo desne stranke s naglašenom suverenističkom orijentacijom veliku pažnju posvećuju nacionalnoj sigurnosti te posebno obrambenom sustavu. Kao primjer može se navesti izborni manifest Nacionalnog fronta na francuskim predsjedničkim i parlamentarnim izborima 2017. godine – u njemu se traži povećanje obrambenog proračuna, napuštanje integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a, veliko jačanje policijskih snaga, širenje zatvorskog sustava, te aktivne protu-migrantske politike.

Helikopteri UH-60M – posljednja velika kupovina za HRZ

Most nezavisnih lista u svom manifestu navodi potrebu promjene načina modernizacije oružanih snaga koja je po mišljenju autora teksta – stihijska. Pri tome se, kao i u slučaju SDP-ovog manifesta, javlja niz vrlo zanimljivih konstatacija. Na primjer, na kraju prvog pasusa navodi se kako su dosadašnji sustavi (valjda se misli na borbene sustave) nabavljani stihijski, pri čemu se nije vodilo računa “i o realnim potrebama sigurnosnog okruženja u kojem se Republika Hrvatska nalazi“. Što bi se zapravo trebalo modernizirati – hrvatski obrambeni sustav ili sigurnosno okruženje naše zemlje? Aautori su vjerojatno mislili da pri nabavi oružanih sustava treba voditi računa i o situaciji u hrvatskom okruženju ali nisu bili sposobni to pretočiti u koherentnu rečenicu. Pa se u idućoj rečenici govori o stvaranju učinkovite obrane “koja se temelji na odvraćanju i spremnosti za suočavanje s objektivnim prijetnjama” – odvraćanju čega? I što autori misle pod pojmom objektivne prijetnje? Jesu li to samo stvarne i jasno vidljive prijetnje? Da li su onda subjektivne prijetnje – potencijalne prijetnje koje ne postoje sada ali bi mogle postojati u budućnosti? Ako autori tako misle, prave istu grešku u obrambenom planiranju koju je napravila Francuska između dva svjetska rata. Ostatak teksta je nabrajanje želja za nabavom borbenih sustava (protuzračna obrana, bespilotni sustavi, nadzvučni borbeni zrakoplovi, jačanje sposobnosti HRM-a, jačanje sposobnosti kopnene vojske) bez ikakvih pokušaja određivanja prioriteta nabave, te uz gomilu čudnih konstatacija i krivu upotrebu pojmova.

Koalicija Možemo obrambenom sustavu posvećuje samo nekoliko rečenica – traži se povećanje životnog standarda vojnika i drugog osoblja, razvoj oružanih snaga utemeljen na realnim mogućnostima proračuna i realnim procjenama sigurnosnog okruženja, sprječavanje korištenja oružanih snaga za militarizaciju društva i transparentnost nabave. Ni za jednu kategoriju nema elaboracije, a posebno nema objašnjenja što bi to bila militarizacija društva.

U svim navedenim primjerima nema sustavnog promišljanja daljeg razvoja hrvatskog obrambenog sustava.

(4) Unutarnji poslovi

HDZ ovo područje svodi samo na pitanje jačanja tehnoloških sposobnosti za nadzor granice, bez ikakvog osvrta na sadašnje stanje organizacije policije u Hrvatskoj, kao ni problema koje treba riješiti u daljem razvoju policije.

Most nezavisnih lista navodi samo problem politizacije policije te potrebu jačanja nadzora istočne granice Hrvatske (prema BiH i Srbiji) što bi uključilo i moguću upotrebu vojnih snaga. Opet nema nikakve elaboracije iznesenih stavova.

Koalicija Možemo samo kratko navodi potrebu zaustavljanja nasilja nad migrantima i izbjeglicama, depolitizaciju policije i jačanje neovisnog nadzora. Kao i kod HDZ-a nema nikakvog osvrta na stanje policijske organizacije i njezine probleme – koji su dublji od pitanja politizacije.

(5) Obavještajna zajednica

Zanimljivo je kako sve političke stranke u svojim manifestima izbjegavaju spomenuti djelovanje obavještajnih službi. Izuzetak je samo koalicija Možemo, ali i njihov manifest navodi u dijelu o policiji samo potrebu depolitizacije i nezavisnog nadzora službi.

(6) Upravljanje u kriznim situacijama

Očekivalo bi se da nakon brojnih nedostataka uočenih u djelovanju improviziranog sustava upravljanja u kriznim situacijama u Hrvatskoj tijekom krize izazvane pandemijom virusa Covid-19 (koja je pokazala i neučinkovitost sustava Domovinske sigurnosti) ovom pitanju u izbornim manifestima bude posvećena posebna pažnja. Umjesto toga, svi se usredotočuju samo na segment civilne zaštite, umjesto razmišljanja o razvoju integriranog sustava odgovora na krizne situacije.

HDZ se u poglavlju “Osnažena državnost” (str. 94) bavi samo mjerama razvoja civilne zaštite, čime se posredno priznaje neuspjeh koncepta Domovinske sigurnosti i odustajanje od razvoja integriranog sustava djelovanja u kriznim situacijama.

SDP daje samo jednu rečenicu (“Smatramo da je nužno transformirati postojeći, u velikoj mjeri improvizirani i nepovezani sustav domovinske sigurnosti u funkcionalan i učinkovit sustav“) koja je toliko općenita da ne govori ništa.

Koalicija Možemo samo navodi potrebu obnavljanja devastiranog sustava civilne zaštite, koji bi se bavio odgovorom na ugroze nastale samo klimatskim promjenama.

Zaključno

U zaključku se može reći kako manifesti svih političkih stranaka po pitanju nacionalne sigurnosti i dalje pokazuju kako ovo područje za njih ne predstavlja prioritet u djelovanju. U tome je najdalje otišao HNS za koga (ako se gleda njihov izborni manifest) nacionalna sigurnost uopće ne postoji. Čak se i koalicija Možemo, koja nastoji odbaciti klasičnu paradigmu sigurnosti (koju i dalje prihvaćaju ostale stranke), u razradi koncepta sigurnosti zasnovanog na ljudskoj sigurnosti ne odmiče dalje od općenite deskripcije.

Ovu analizu najlakše bi bilo završiti gore navedenom konstatacijom o zanemarivanju područja nacionalne sigurnosti od strane hrvatskih političkih stranaka. No stvarna kritička analiza uz opis dosadašnjeg stanja uvijek ukazuje i na pitanje što i kako treba promijeniti u određenom području. Što se zapravo događa na području nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj i šire, i kako bi trebalo reagirati na sve kompleksniju sigurnosnu situaciju unutar i izvan Hrvatske, biti će predmet drugog dijela ove analize.

* Gost autor je doc. dr. sc. Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

U manje od godinu dana hrvatski će birači izaći na nove parlamentarne izbore. Kao i prije 10 mjeseci, portal Obris.org proveo je anketu među najjačim političkim strankama. No sada smo zatražili od njih da se izjasne o konkretnim obrambenim temama, koje će nužno morati riješiti tijekom narednog, nadamo se 4-godišnjeg mandata. Ovoga puta ispitanike za anketu sveli smo na tri političke stranke koje će, prema ispitivanjima javnog mišljenja, biti u prilici formirati vlast – HDZ, SDP i Most nezavisnih lista. Također, političkim strankama smo za određenu problematiku ponudili da se odluče za jednu od mogućih varijanti odgovora. Određenu opciju trebalo je odabrati, referirati se na nju, navesti kako bi oni riješili određeni problem, ali i objasnili što bi ta opcija značila za OS RH.

Kao i u prošlogodišnoj izbornoj anketi, prvi je odgovore poslao HDZ, što ipak govori o ozbiljnosti kojom ta stranka pristupa vojno-sigurnosnom sektoru. Na pitanja iz ankete odgovarao je umirovljeni general-bojnik Damir Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade, koji je u više navrata istican kao kandidat HDZ-a za ministra obrane. Eventualno, kao alternativno rješenje za HDZ-ovog ministra obrane mediji su posljednjih dana spekulirali o Davoru Božinoviću, koji je nakratko već obavljao tu funkciju.

Ništa manje ažurni nisu bili niti u Mostu nezavisnih lista. Na anketna pitanja odgovorili su vrlo promptno i vrlo konkretno, i to iz pera Miroslava Šimića, donedavnog saborskog zastupnika i kandidata Mosta na predstojećim izborima. Iako se Most do sada nije precizno izjašnjavao o kandidaturama, posljednjih dana počelo se ipak kalkulirati kako bi Most mjesto ministra obrane povjerio dosadašnjoj saborskoj zastupnici Ines Strenji Linić.

SDP-u smo anketna pitanja poslali isti dan kao i ostalim političkim strankama, no i uz opetovane požurnice – odgovore iz te stranke nismo dobili. Slično je bilo i prije godinu dana, kada je SDP jedva našao vremena odgovoriti na naš upit. „Ne stignemo odgovarati na sve, ljudi su na terenu“, poručila nam je glasnogovornica SDP-a Danica Juričić Spasović nakon što smo je upozorili da ili pošalju odgovore ili ćemo objaviti da SDP nije želio odgovoriti na anketna pitanja. U SDP-u su se nakon toga samo  pozvali na poglavlje 15 programa Narodne koalicije koje, tvrdi glasnogovornica, govori o obrani i zanemarili bilo kakva druga pitanja. Jučer smo već konstatirali kako u tom poglavlju nema ni „o“ od obrane, a danas možemo samo dodatno utvrditi da SDP  ovakvim pristupom (1) ne poštuje birače, (2) ne poštuje ni nasljeđe vlastitog ministra obrane i njegovog tima, (3) pokazuje kako mu nisu važne teme na kojima se ne dobivaju izbori, i (4) nema među svojim članstvom političara koji bi se makar prigodno bavili temama obrane i sigurnosti. Dok je s jedne strane jasno da bivši ministar Kotromanović nije ponovno zainteresiran za isti ministarski posao, s druge strane – čini se da ni SDP ozbiljno ne razmišlja o jedinom dobrovoljcu za posao ministra obrane, samokandidiranom Predragu Fredu Matiću.

Evo što će, prema našem mišljenju, biti ozbiljni problemi u obrambenom sektoru u mandatu naredne vlasti, i kako HDZ i Most vide potencijalna rješenja.

Obris.org:  Proračun Ministarstva obrane RH za 2016. godinu iznosi 4.022.609.178 kuna, ili 1,17% BDP-a. Godinu dana ranije proračunska izdvajanja za obranu kretala su se oko 1,32% BDP-a, dok preporuka NATO-a govori o 2% BDP-a. U narednom razdoblju, proračun Ministarstva obrane trebao bi: (1) nastaviti padati, jer postoje drugi proračunski prioriteti, (2) ostati na postojećoj razini od 1,17% BDP-a, (3) početi rasti u skladu s Dugoročnim planom razvoja OS RH kako bi se pri kraju narednog 4-godišnjeg mandata počeo približavati željenom iznosu od 2% BDP-a.

Damir Krstičević, kandidat za HDZ-ovog ministra obrane

HDZ/Krstičević:

„Odlučno se zalažem za rast obrambenog proračuna, kako bi osigurali osnovu za daljnji razvoj obrambenih sposobnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske. Tu ne mislim samo na modernizaciju i opremanje, već prije svega na najvrjedniji resurs obrambenog sustava, vojnike koji posjeduje znanje i koji to znanje primjenjuju na dobrobit društva u cjelini. Ulaganje u kontinuirano usavršavanje vojnika, dočasnika i časnika te prilagođavanje suvremenim sigurnosnim izazovima ključni su izazovi današnjih oružanih snaga.

Razmišljajući o modernizaciji i opremanju Oružanih snaga, neprestano imam na umu uključivanje potencijala hrvatske obrambene industrije, jačanje njene promocije u svijetu, ali najvažnije od svega stavljanje jačeg naglaska na istraživanje i razvoj u funkciji daljnjeg razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Uloga Ministarstva obrane u tome je od presudne važnosti i uvjeravam vas da ćemo uskoro i u Hrvatskoj svjedočiti državnim inicijativama i ulaganjima u primijenjena istraživanja unutar hrvatske obrambene industrije. Svjestan sam i podržavam zaključke NATO summita u Walesu (2014.) koji govore o zaustavljanju smanjivanja obrambenih proračuna NATO zemalja te o postupnom dostizanju granice izdvajanja za obranu od 2% BDP-a te ulaganja u opremanje i modernizaciju oružanih snaga na razini 20% obrambenog proračuna.

No, svjestan sam i ograničenih gospodarskih potencijala koji nam onemogućuju snažniji zaokret obrambenog proračuna. U takvim uvjetima važan je razum, mudrost, ali prije svega jasna strategija razvoja uz prepoznavanje nacionalnih prioriteta. Ne zaboravimo pri tome da je nacionalna sigurnost preduvjet razvoja gospodarstva, a snažno gospodarstvo temelj razvoja cjelokupnog društva.“

Mostov Miroslav Šimić do sada nije previše istupao o obrani

Most/Šimić:

„U narednom razdoblju, proračun Ministarstva obrane trebao bi prestati padati i u par sljedećih godina vratiti na 1,32% BDP-a. Oporavkom gospodarstva i rastom BDP-a, u skladu s procedurama Europske unije koje se odnose na prekomjerni deficit, stvorile bi se pretpostavke rast  izdvajanja za obranu u iznosu do 2% BDP-a. Ta opcija bi za OSRH značila stabilan razvoj u skladu sa Dugoročnim planom razvoja OSRH za razdoblje od 2015-2024 godine.

Tek rastom proračuna prema željenoj razini koju preporuča NATO OSRH će biti sposobne provesti svoje tri misije:

• Obrana teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti te obrana saveznika
• Doprinos međunarodnoj sigurnosti
• Potpora civilnim institucijama

Tada bi se OSRH mogle razviti u dobro obučene, opremljene i vođene odnosno sposobne i spremne izvršavati utvrđene misije i zadaće. Kako oružane snage nisu samo instrument za provedbu misija i zadaća, već i jedan od ključnih elemenata i pokazatelja identiteta države i društva, sa visokim društvenim ugledom one moraju činiti jedan od temeljnih oslonaca sigurnosti, stabilnosti i razvoja društva.
Razvoj Oružanih snaga ne temelji se isključivo na novom naoružanju i vojnoj opremi, već i na ljudima. Neophodno je ulaganje u ljude, u njihovo obrazovanje i cjelovitu skrb za poboljšanje radnih i životnih uvjeta. Također, veoma je važno, dok je još vrijeme, redefinirati i dati novi značaj ulozi pričuvnog sastava što u ovom trenutku predstavlja jedno od najvažnijih pitanja iz domene nacionalne sigurnosti.“

Obris.org: Do kraja ove, 2016. godine, treba se donijeti konačna odluka o mogućnostima i modelu održavanja sposobnosti borbenog zrakoplovstva. Da li je uopće moguće donijeti tu odluku do kraja 2016., te u kojem najkraćem roku je namjeravate donijeti?

U narednom 4-godišnjem mandatu najizglednije je: (1) ugasiti nadzvučno zrakoplovstvo i jačati ostale dijelove Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, (2) predati nadzor zračnog prostora nekom od NATO-saveznika, (3) nabaviti nove borbene zrakoplove i njima zamijeniti postojeće MiG-ove?

HDZ/Krstičević:

„Odlučno se zalažem za zadržavanje sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske, a u tom smislu za nabavku novih borbenih zrakoplova kojima treba osigurati te sposobnosti. Važno je naglasiti da bez borbene komponente HRZ i PZO ne možemo ostvariti potpunu suverenost u našem zračnom prostoru.

Ukoliko bi govorili o ratnim uvjetima, tada je nužna sposobnost ostvarenja potrebnog stupnja prevlasti u vlastitom zračnom prostoru i sposobnost zrakoplovne potpore kopnenoj vojsci i mornarici. U mirnodopskim uvjetima nezamislivo je komercijalno korištenje zračnog prostora bez njegovog nadzora i zaštite, što je i jedna od preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske. Stoga smatram nužnim zadržati sposobnosti nadzora i zaštite našeg zračnog prostora, kao što smatram nužnim, kroz potencijalni aranžman nabavke borbenih zrakoplova, osigurati značajnija ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, i to kroz transfer tehnologije, offset programe, strateška poslovna partnerstva i sl.“

Most/Šimić:

„HRZ i PZO mora razvijati, između ostalih, i sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske u sklopu NATO integriranog sustava protuzračne obrane (NATINADS).

Jedan od prioriteta je pronalaženje trajnog rješenja zaštite zračnog prostora. Moguće rješenje za zaštitu zračnog prostora je u razvoju multinacionalnog pristupa temeljenoga na načelima suradnje, dijeljenja resursa i sposobnosti sa saveznicima i partnerima odnosno u okviru sustava NATINAMDS. Takvo rješenje nije dobro iz dva razloga:

Pristajanjem na takvo rješenje odrekli bismo se ustavne odredbe o suverenosti i  time nadzor i kontrolu vlastitog zračnog prostora prepustili strancima, što nam ne garantira sigurnost jer se ovo čuvanje temelji na drugim motivima a ne prvenstveno domoljublju. Ovaj model puno košta a malo donosi. Time smo i nepovratno izgubili jednu borbenu sposobnost. Osim toga, odustajanjem od vlastitih borbenih zrakoplova, automatski se odričemo i mogućnosti usvajanja visokih i novih tehnologija koje prate razvoj sofisticiranih zrakoplova
Osim toga, u slučaju promjene sigurnosnog okruženja i ostajanja bez ove vrste zaštite, Ako se jednog dana pogoršaju odnosi s našim susjedima i ostanemo bez takve vrste zaštite, moguće je kupiti zrakoplove ali ne i pilote čije je obrazovanje dugogodišnji i skupi proces.
Drugo, bolje rješenje je nabavka višenamjenskog borbenog zrakoplova kao zamjena za MIG-21 kojem su istekli resursi.  Ulaganje u vlastito borbeno zrakoplovstvo je na prvi pogled skupo, ali je opravdano, potrebno i nužno. Riječ je o investiciji  kojom se rješava pitanje ratnog zrakoplovstva za idućih 25 – 30 godina. Tu su i tzv. offset programi koji bi u određenim postocima omogućili hrvatskim tvrtkama nove poslove, a time i usvajanje naprednih tehnologija. Kako se radi o strateškoj odluci sa dugoročnim reperkusijama na cjelukupni položaj zemlje u međunarodnom okruženju odluka o novom se mora donijeti promišljeno ali brzo- do kraja 2016.godine.“

Obris.org: Tijekom narednog 4-godišnjeg razdoblja isteći će ugovori za dio profesionalne vojske, odnosno za prve profesionalne vojnike koji su bili u OS RH temeljem 3 ugovora o službi, a do isteka posljednjeg, 3. ugovora nisu ušli u sustav napredovanja i nemaju uvjete za umirovljenje.

Tijekom svog mandata, namjeravate pronaći način: (1) da se te ljude zadrži u obrambenom sustavu, (2) da ih se prijevremeno umirovi, (3) da im se priznaju kvalifikacije i vještine stečene u OS RH i tako olakša pronalaženje posla u civilstvu?

HDZ/Krstičević:

„Kada govorimo o izdvajanju unutar obrambenog sustava, moramo biti svjesni da govorimo o čitavom spektru vojnih specijalnosti neophodnih za nesmetano funkcioniranje obrambenog sustava. Ne zaboravimo da ne možemo preko noći stvoriti pirotehničare, tenkiste, mornare, sve one specijalnosti koje inače razvijamo samo u oružanim snagama uz uvažavanje značajne vremenske dimenzije. Ne zaboravimo isto tako da ovdje govorimo većinom o ljudima koji u slučaju izdvajanja neće ispuniti uvjete za umirovljenje, što bi moglo rezultirati time da budu izdvojeni iz sustava bez prava na mirovinu.

Stoga se zalažem da se dio tih ljudi zadrži u obrambenom sustavu, posebice oni koji mogu zadovoljiti standarde profesionalnog razvoja. No, primarno je potrebno razmišljati o prilagodbi dinamike izdvajanja spomenutih kategorija djelatnog vojnog osoblja stvarnim potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno usklađenje s financijskim, obučnim i drugim mogućnostima zanavljanja potrebnog osoblja, posebno onog deficitarnih vojno-stručnih specijalnosti. Smatram to nužnim, jer pridonosi stabilnosti našeg obrambenog sustava, a svima onima koji bi se postepeno izdvajali iz obrambenog sustava mora se osigurati dokvalifikacija, odnosno prekvalifikacija kroz Program tranzicije djelatnih vojnih osoba i priprema za drugu karijeru.“

Most/Šimić:

„Tijekom svog mandata, namjeravamo pronaći način da im se priznaju kvalifikacije i vještine stečene u OS RH i tako olakša pronalaženje posla u civilstvu. To sigurno neće biti lako provesti sa ovom generacijom profesionalnih vojnika, no većina njih je srednjoškolskog obrazovanja i sa vještinama stečenim kao profesionalni vojnici sigurno su konkurentni na tržištu rada.  Ono što u slijedećem periodu treba napraviti je omogućiti profesionalnim vojnicima školovanje i stjecanje diploma visokog obrazovanja, i na taj način njihovo pripremanje za “drugu karijeru”. Taj model postoji u profesionalnim vojskama zapadnih zemalja. Omogućavanje besplatnog školovanja za vrijeme karijere profesionalnog vojnika je jedan od gore navedenih načina da se podigne opći i osobni standard vojnika. Osim toga, profesionalni vojnici koji steknu visokoškolsko obrazovanje mogu po prestanku profesionalne službe biti prevedeni u činove pričuvnih časnika  na taj način ostati u sustavu obrane RH.“

Obris.org: Sredinom svibnja ove godine Hrvatski je sabor dopunio Zakon o obrani i Zakon o nadzoru državne granice odredbama o mogućnostima angažmana vojske na granici. Pri tome ostaje činjenica da OS RH nisu uvježbane za suzbijanje nemira ili obavljanje policijskih poslova, nemaju za to adekvatnu opremu, a nemaju ni ovlasti na terenu primjenjivati policijske ovlasti, kao ni standardne operativne procedure za ispunjavanje naloga pridruženih policajaca.

Mislite li tijekom svog mandata: (1) ne slati OS RH na granicu, (2) slati vojsku na granicu prema aktualnim propisima i uz aktualno stanje opreme, (3) prije slanja samo dodatnim zakonodavnim zahvatima pročistiti sustav ovakvih djelovanja, (4) prije slanja dopuniti propise te investirati u opremanje i odgovarajuću obuku pripadnika OS RH za taj tip zadaća?

HDZ/Krstičević:

„Republika Hrvatska mora zaštititi svoje granice, ali i vanjske granice Europske unije. Uspostava potpunog i odlučnog nadzora hrvatskih državnih granica podrazumijeva pojačanu kontrolu granica dodatnim snagama, za što je otvorena mogućnost pružanja potpore policiji u zaštiti državne granice te otklanjanju moguće ugroze suvereniteta Republike Hrvatske. A upravo moguće ugroze suvereniteta Republike Hrvatske ukazuju na potrebu za drugačijim pristupom sigurnosnim pitanjima hrvatske države i društva danas.

Nedvosmisleno se zalažem za transformaciju sigurnosnog sustava u jedinstven sustav domovinske sigurnosti sa svrhom poboljšanja koordinacije i upravljanja svim elementima sigurnosnog sustava, a prije svega transformaciju sigurnosnog sustava u proaktivni sustav koji djeluje na predviđanju, prepoznavanju i smanjivanju sigurnosnih rizika.“

Most/Šimić:

„Vojska i ne treba biti upotrebljena za obavljanje policijskih poslova. Osnovna zadaća vojske u ovakvim slučajevima je potpora policijskim snagama, od obavještajne potpore, osiguranja komunikacija i veza, smještaja, transporta, medicinske skrbi i slično. Ovdje je posebno vidljiva moguća uporaba pričuvnog sastava (koji tek treba formirati i obučiti) pa bi se na taj način znatno smanjili troškovi uporabe vojske a profesionalni vojnici bi bili upotrebljavani za namjenske zadaće.“

Obrana nije u fokusu

I dok su gospodarstvo i razne financijske olakšice za građane bili središnja tema svih predizbornih skupova, zanimljivo je primijetiti da se niti jedna od spomenutih stranaka na svojim predstavljanjima i sučeljavanjima nije pretjerano dotakla pitanja obrane, nacionalne sigurnosti, oružanih snaga… S obzirom na interes javnosti za pojedine dijelove programa, političke bi stranke trebale prestati skrivati konkretna rješenja za određenu problematiku, baš kao i konkretna imena za pojedine funkcije. HDZ-u su koncept domovinske sigurnosti te modernizacija OS RH jedno od značajnih strateških pitanja, ali ipak nedovoljno istaknuti u predizbornoj kampanji. Međutim, u proteklih nepunih godinu dana pokazalo se da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo.

*Gost autor je Snježana Dukić, slobodna novinarka iz Zagreba, s dugogodišnjim iskustvom u praćenju tema obrane, unutarnjih poslova i sigurnosti općenito