Je li F-16 za Irak više san ili ipak java?
Dok traju razgovori o opsegu američkih snaga koje bi nakon kraja ove godine mogle ili trebale ostati u Iraku, tamošnji je predsjednik Nuri al-Maliki objavio i jednu prilično veliku te skupu vojnu novinu. Irak, naime, u kratkome razdoblju ponovo razmišlja o kupovini američkih borbenih zrakoplova F-16 Fighting Falcon.
Nakon što su još u ožujku 2010. ozbiljno promišljali kupovinu 18 novih borbenih zrakoplova F-16 blok 52 i obuku najmanje 10 pilota za te letjelice (sve za ukupno oko 4,2 milijarde USD) – Iračani su se sad navodno galantno odlučili kako bi im zapravo dobro došlo 36 ovakvih zrakoplova. Sve to, dok je dosadašnja kupovina već ionako bila odgađana – početkom ove godine je oko 900 milijuna USD namijenjenih u te svrhe naglo završilo raspoređeno u fondove Nacionalnog programa za hranu, ne bi li se kupio mir u zemlji i ne tako udaljenoj od epicentra “Arapskoga proljeća”.
Uz to, sama je najava ove vojne kupovina već počela dizati uzbunu – kako među iračkim susjedima, tako i unutar države, među Kurdima na sjeveru Iraka. Svi oni formalno nisu sigurni treba li Iraku takva skupa i sofisticirana vojna tehnika, dok zasigurno razmišljaju i o tome kako im je vojno te sigurnosno planiranje općenito lakše u situaciji kada Bagdad ne raspolaže ovakvim resursima. Naime, ovi zrakoplovi čija je službena namjena “čuvanje iračkoga suvereniteta”, bitno bi ojačali općenite iračke oružane snage – a posebice Ratno zrakoplovstvo, koje je ukupno gledano njihov vjerojatno najslabiji dio.
Pri tome, čule su se naznake kako bi sama kupovina išla u dva odvojena dijela – prvo polovica od zamišljenoga broja zrakoplova, a onda druga polovica zrakoplova i dodatne stvari – radarski sustavi, sustavi protuzračne obrane i ponešto svakolike podrške. I baziranje novih zrakoplova bilo bi strukturno podijeljeno na dvije točke. Gen. Nasier Abadi, zamjenik načelnika Glavnog stožera iračkih oružanih snaga, po tom je pitanju nedavno spomenuo zračnu bazu Balad u sjevernoj pokrajini Salahaddin i bazu Ali, nedaleko grada Al Nassiriye, bliže jugu države.
Trenutačna ovisnost iračkih snaga o američkoj zračnoj podršci, izravno otvara pitanje “Kako dalje, nakon najavljenoga američkog izvlačenja iz Iraka?”. Dok su Sjedinjene američke države ionako formalno završile borbena djelovanja u Iraku u jesen prošle godine, kraj ove godine bi mogao značiti i rok za odlazak preostalih oko 46 tisuća američkih vojnika iz Iraka. S primicanjem ovoga roka, vjerojatno će postupno opadati i američko sudjelovanje u savjetodavnoj te obučnoj ulozi – što može lako otvoriti ozbiljne praznine u sigurnosnome stanju u Iraku, ali i regiji.
Dok neki predlažu kako bi se odlazak Amerikanaca moglo u sigurnosnome sektoru Iraka nadomjestiti sklapanjem ugovora s nekakvom privatno-poduzetničkom komponentom, najavljen odlazak u SAD i ugovaranje kupovine vlastitih borbenih zrakoplova tu idu jednim bitno samostalnijim putem. Naravno, ako do potpisivanja ikakvoga ugovora između Iraka i poduzeća Lockheed Martin uopće na kraju i dođe.
