Iako se puno očekivalo od press-konferencije zagrebačkog Županijskog odvjetništva o rezultatima istrage o padu bespilotne letjelice Tu-141 Striž, na tom javnom događanju ne samo da nije odgovoreno na postojeća pitanja, nego su se pojavila i nova. Nešto više od mjesec dana nakon pada sovjetske bespilotne letjelice, županijski državni odvjetnik Jurica Ilić, brigadir Mario Počinok – glavni vojni istražitelj, ujedno i šef Povjerenstva za istragu pada bespilotne letjelice, brigadir Jadranko Karlušić (voditelj Službe Kriminalističke vojne policije), bojnik Mile Tomić (načelnik Odjela za nadzor ispravnosti i upravljanje klasom V u Logističkom operativnom središtu ZzP) i dr. Ivana Bačić – glavna vještakinja za požare i eksplozije u Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ stali su pred novinare i predočili rezultate svog jednomjesečnog rada.

Dio Ti-141 izvađen iz kratera u Jarunskoj bb (Photo: MORH/J.Kopi)

No, treba napomenuti da su se jučerašnja objašnjenja i zaključci odnosili isključivo na onaj dio izvida povezanih uz sam pad i posljedice pada letjelice. Drugi dio izvida – onaj koji se tiče okolnosti dolaska i porijekla letjelice – provode neka druga tijela, i oni su još uvijek u tijeku. Šteta koje je nastala padom Tu-141 nastala je prvenstveno na automobilima i neslužbeno je procijenjena na 600.000 kuna, rekao je uvodno brigadir Jadranko Karlušić. Letjelica je pala nedaleko studentskog doma na Savi 10. ožujka u 23:04, a očevid je trajao od 11. do 14. ožujka. Treba podsjetiti da je u tom razdoblju oko kratera šetalo pola Vlade na čelu s premijerom, ministar obrane potrošio je vikend nadgledajući radove, i sve u svemu – gomila ljudi motala se po „mjestu zločina“. Pripadnici zagrebačke Policijske uprave i istražitelji Kriminalističke vojne policije proveli su očevid na 4 mjesta – (1) na samom mjestu pada u Jarunskoj bb, potom (2) na nogometnom igralištu u Veslačkoj ulici gdje je nađen zadnji konus, (3) na Gredicama je pronađen glavni padobran, a (4) na području Jaruna kočeći padobran. Od nadzornih kamera nema neke koristi – izuzete su snimke s 3 kamere, no kako je navedeno, ni jedna – navodno – nije izravno zabilježila pad Tu-141. Jednako tako, nema koristi ni od pronađene tzv. crne kutije, odnosno sklopa nazvanog „flight data recorder“, koji je pri padu letjelice navodno bio prilično oštećen, a u kojem je u potpunosti uništen i sam medij koji bilježi podatke.

Šef Povjerenstva za istragu pada Tu-141, od ranije nam dobro znani brigadir Mario Počinok, objasnio je neke okolnosti samoga pada:

„Letjelica je ušla u 22:57 u zračni prostor Hrvatske po svojim visokim letnim elementima – imala je brzinu od 860 do 950 na sat, visinu je držala točno 1.341 metar cijelo vrijeme, i konstantan kurs od 244 stupnja. Pri dolasku u šire područje ZG, odnosno na 8 do 10 km prije točka udara bespilotna letjelica započinje svoj manevar slijetanja – ona slijeće pomoću padobrana, a ne klasično – tu je krenula u promjenu svog uzdužnog položaja oko poprečne osi na gore. To znači da se dovodi u uvjete idealne pozicije za slijetanje. U isto vrijeme isključuje se iz pogona motor, aktivira se putem piropatrona kočeći padobran koji je smješten u zadnjem dijelu letjelice u aerodinamičnom konusu te se aktivira kočeći padobran i letjelica izbaci višak goriva. U zadnjem radarskom zapisu letjelica je došla do 2.000 metara i brzine 90 na sat. Pri toj brzini ponovno mijenja svoj uzdužni položaj iz pozicije na gore naskoro 90 prema dole. To sve odgovara normalnoj proceduri. Pri toj promjeni otkačuje se ponovo putem piropatrona kočeći padobran i njegovim otkačivanjem aktivira se glavni padobran“.

No tu je u zagrebačkom slučaju nastao pravi problem: „U procesu izvlačenja glavnog padobrana i kad je trebalo premjestiti hvatište, odnosno stvoriti novo hvatište na sredini letjelice, jednostavno nije bilo mehaničke veze između same letjelice i glavnog padobrana. To znači da je u isto vrijeme i retro-raketa ostala u svom ležištu, nije se uspjela po uzdužnoj osi promijeniti za 90 stupnjeva, jednostavno je sa visine od oko 1.700 metara iskliznula iz padobrana i okomito udarila u tlo“. Motor pri udaru, kazao je Počinok, nije radio.

Poprište pada i vještačenja

Na samom mjestu pada letjelice prikupljeno je 47 fragmenata metalnih dijelova, što je bojnik Mile Tomić iz Logističkog operativnog središta dokumentirao i snimkama. „Na temelju pregleda metalnih fragmenata dostavljenih na vještačenje, te mehaničkih tragova u vidu kidanja krhotina s tragovima kaljenja metala na kidajućim plohama fragmenata nedvojbeno je zaključeno da se radi o avio-bombi OFAB 100/120, naoružana upaljačem AVU ET 350F koji je inicirao eksplozivno punjenje u bombi, što je za posljedicu imalo eksploziju i fragmentaciju tijela bombe u više metalnih fragmenata“, iznio je kao zaključak bojnik Tomić. Bomba je izgleda bila postavljena u prednjem dijelu Tu-141 Striž, na mjesto na kojem se inače nalazi kamera. No pravu pomutnju izazvala je dr. Ivana Bačić, glavna vještakinja za požare i eksplozije u Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, koji je provodio fizikalno-kemijska vještačenja.

Te su djelatnosti išle u 3 smjera: (1) utvrđivanje tragova eksploziva, eventualnih tragova eksploziva i da li se uopće radilo o eksploziji, (2) utvrđivanje prisutnosti naftnih derivata u zemlji iz kratera, te (3) vještačenje boje s oplate letjelice. Na mjestu pada Tu-141 nastao je krater promjera 5,5 metara i dubine oko 1,5 metara, iz kojeg je potom izdvojeno 45 metalnih fragmenata nepravilnog oblika, s vidljivim mehaničkim oštećenjima u vidu kidanja metala i promjenom boje na rubnim dijelovima.

„Također je značajno da nisu na mjestu događaja, odnosno na ostacima vidljivih dijelova letjelice, kao ni na zemlji u unutrašnjosti kratera, nisu uočeni značajni tragovi zacrnjenja, da su oštećenja na okolnim objektima – primarno automobilima na parkiralištu koji su se nalazili u blizini mjesta pada letjelice – da su ta oštećenja manjeg intenziteta i da su većinom uzrokovana raspršenjem materijala i zemlje, odnosno zemlje, kamenja i grančica. Na drvetu i rasvjetnom stupu koji se nalazio u neposrednoj blizini mjesta pada letjelice također nije bilo značajnih oštećenja i osjetio se na mjestu događaja intenzivan miris karakterističan za amonijak koji se tijekom provođenja očevida pojačavao produbljivanjem kratera“,

naglasila je Bačić. Tijekom laboratorijskih ispitivanja, uočeno je da na fragmentima metala koji potječu od avio-bombe OFAB 100/120, kao i na uzorcima zemlja iz kratera – nema značajnih zacrnjenja kako jednog od parametara za utvrđivanje prisutnosti vojnog eksploziva, ali je na rubovima metalnih fragmenata uočena karakteristična pojava promjene boje u plavu što se događa kod kaljenja metala uslijed veoma visoke temperature plinova razvijenih tijekom eksplozije. Dostavljeni fragmenti bili su različitih veličina, u rasponu od 2,5*2 pa do 14*43 cm, pri čemu je uočeno da ima dosta fragmenata većih dimenzija. Ukratko, što se tog prvog smjera vještačenja tiče, Bačić je donijela sljedeći zaključak:

„Na fragmentima tijela i upaljača avio-bombe na dijelovima letjelice, te u zemlji iz kratera NISU detektirani tragovi vojnih eksploziva. Pod vojne eksplozive kao najvažniji predstavnici se ubrajaju trinitrotoluen, pentrit, heksogen odnosno RBX, oktogen odnosno HMX. Također nije utvrđena prisutnost privrednih eksploziva na osnovi amonijevog nitrata, prisutnost bezdimnih baruta, niti drugih eksplozivnih tvari. A onaj prethodno spomenuti miris amonijaka zaista je potvrđen da se radi o tragovima, znači neizravnom metodom potvrđena je prisutnost amonijevih iona, što uz lužnatost medija i intenzivan miris ukazuje da su prisutni tragovi amonijaka“.

Što se tiče prisutnosti naftnih derivata u zemlji iz kratera, utvrđena je prisutnost tragova smjese kerozina kao pogonskog goriva letjelice i naftno-parafinske komponente, za koje je utvrđeno da potječu iz pogonskog sustava same letjelice. Centar „Ivan Vučetić“ analizirao je boju sa stabilizatora letenja i s lijevog, odnosno desnog krila letjelice, gdje je najzastupljenija bila crvena boja zbog nacrtane zvijezde petokrake s bijelim i crvenim rubom, te da je riječ o originalnoj boji koja je čvrsto prianjala uz podlogu.  No na crvenoj boji su mjestimično bili vidljivi i dodatni slojevi žute i plave boje, te njihove kombinacije, koji su se lagano počeli odvajati od podloge i ljuštiti – što znači da je ta boja nanešena naknadno i nekvalitetno.

Može li kod eksplozije upaljač ostati netaknut?!

„Kao nekakav cjeloviti zaključak i balističkog vještačenja i provedenih kemijsko-fizikalnih vještačenja i analiza je da je nedvojbeno da je prilikom pada letjelice, odnosno nakon njezinog udara u tlo, došlo do eksplozije uslijed aktiviranja improviziranog eksplozivnog sredstva kojeg je sačinjavalo tijelo avio-bombe OFAB 100/120 s upaljačem AVU ET 350F, i eksplozivne tvari koja NE pripada skupini tradicionalnih vojnih niti privrednih eksploziva. Kao eksplozivno punjenje najvjerojatnije je korištena visokoenergetska, ali nekonvencionalna tvar ili smjesa tvari organskog porijekla koja je u eksploziji u potpunosti kemijski razgrađena do plinovitih produkata tipa ugljičnog dioksida, vode, dušika, ili već kojih komponenata je bilo unutra, što u konačnici onemogućava njezinu identifikaciju“,

iznijela je dr. Ivana Bačić zaključke svog dijela vještačenja.

Na nekoliko novinarskih pitanja o kakvoj vrsti punjenja je mogla biti riječ, Bačić je odgovorila: „Primijenjen je jako velik broj instrumentnih tehnika, različitih, što u našem centru, što posebnim tehnikama na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, znači nismo se ograničili samo na naše resurse nego smo išli do kraja provesti sve analize, i niti jedna primijenjena tehnika nije potvrdila prisutnost eksplozivnih tvari, niti razgradnih nekakvih otpadnih produkata koji bi mogli ukazivati o kojoj se eksplozivnoj tvari radi“. Uz to, na sustavu upravljanja letjelicom, ustvrdio je brigadir Mario Počinok, nije bilo tragova preinaka, a Povjerenstvo kojem je na čelu nije se bavilo pitanjem tko je i odakle ispalio sovjetskog Striža, niti da li je Zagreb, odnosno Hrvatska, bila namjerna meta ove letjelice.

Prve reakcije na izvješća izvida

Prvi koji je reagirao na rezultate dosadašnje istrage bio je predsjednik RH, Zoran Milanović, koji je i nakon prospavane noći, prilikom današnje posjete Lučkom, ponovio gotovo isti stav:

„Tri tjedna se muljalo i petljalo da bi se na kraju okupili predstavnici nekakvih institucija i daju izjavu koju je nekoliko generala, vrlo školovanih, ne razumije. (…) Ne znam, stvarno… Mislim, šta ti se treba dogoditi da iskoristiš trenutak pažnje i organiziraš da avioni lete na 500 metara iznad centra grada 3 dana nakon što je na grad pala potencijalna bomba koja to u stvari nije?! Dakle da se razumijemo – nema eksploziva, ni privrednog ni vojnog… Kakvog je onda porijekla? Vanzemaljskog? Di je tu bomba? Pa nije bomba sve što izgleda ko bomba“.

„Pedeset kilograma TNT-a raznese Mamuticu“, nastavio je egzaltirano Milanović, dodavši da kinetička energija letjelice od 6 tona u slobodnom padu može ubiti nekoliko ljudi, no to nije nimalo mjerljivo s učinkom 50 kg vojnog eksploziva. „Nije toliko strašno kao što je moglo biti, to je poanta, a htjelo se reći da je strašno, da nam je prijetila ogromna opasnost… Mogla je, ali nije“, zaključio je Milanović.

Premijer Plenković se, pak, osvrnuo na jučerašnju press-konferenciju Županijskog državnog odvjetništva u uvodnom dijelu današnje sjednice Vlade. „Bitno je da smo jučer i na ovoj razini čuli ono što smo govorili cijelo vrijeme i želio bih još jednom pozvati sve aktere u društvu na ozbiljnost, na shvaćanje vrlo ozbiljno te situacije koja se dogodila kao što smo je i mi shvatili od prvoga dana, a to je da je u Zagreb – to je bila večer s četvrtka na petak kada se u Versaillesu dogovarala na razini Europskog vijeća upravo deklaracija o ruskoj agresiji na Ukrajinu – srušila letjelica koja je, kao što smo vidjeli i kao što smo rekli ranije, bila naoružana avio-bombom, s upaljačem, da je prilikom pada te letjelice došlo do eksplozije, da je ona inače namijenjena za izviđanje, da je ovdje bila prilagođena da na sebi nosi i oružje, i da su svi detalji o kojima su jučer ovdje stručnjaci govorili izrazito bitni jer oni prije svega potvrđuju ono što smo komunicirali svo vrijeme“, naglasio je Plenković u uvodnom izlaganju Vladine jutrošnje sjednice. Dodao je i da sada predstoji utvrditi kako je ta letjelica završila baš u Zagrebu, o čemu se razgovara i s hrvatskim partnerima.

Nažalost…

I tako, dok ne čudi dijametralno suprotan pogled na ožujski pad bespilotne letjelice Tu-141 na zagrebački Jarun, nejasnim ostaje čitav niz pitanja na koja jučerašnja izlaganja stručnjaka koji sudjeluju u istrazi baš i nisu dali zadovoljavajuće odgovore. Prije svega, to je pitanje o kakvom se tu nestandardnom eksplozivu radilo, kojim je navodno bila ispunjena od svog standardnog sadržaja temeljito ispražnjena košuljica ruske zrakoplovne bombe, i čijem izgaranju nije ostalo nikakvog konkretnog traga. Koje je snage bila ta eksplozija, i koji su joj bili konkretni učinci (budući su okolnje štete bile izuzetno umjerene, a veliki komadi pale besposadne letjelice ipak su ostali dovoljno koherentni za vađenje i kasniju analizu)? Zatim, ako je takva bomba stvarno eksplodirala, kako je pri svemu tome njen upaljač ostao kompletan i praktično neoštećen? Naravno, ponešto je začudno i da nisu nađeni ni tragovi eksploziva iz više spomenutih piropatrona, kao ni tragovi prvotnog vojnog eksploziva iz zrakoplovne bombe i njoj pripadajućeg upaljača. Osim toga, po širem pitanju modifikacija bespilotne letjelice, nisu bili spomenuti ni detalji analize pronađenih tragova pogonskoga goriva, čija bi dopuna modernim aditivima lako mogla značajno produžiti originalni domet letjelice, te time i bitno utjecati na procjenu zone njenog lansiranja. Nažalost, kako izgleda, sva ova pitanja završiti će kao trajne nepoznanice – pokopane u zapećak pod valom političkih nastojanja za dokazivanjem načelnog postojanja nekakve bombe u letjelici.