Kako smo već pisali, još od 2. kolovoza svi hrvatski avioni Canadair CL-415 u žestokoj su uporabi. Od njih 5 koliko su operativno spremni, tog kolovoškog ponedjeljka četiri ih je gasilo kod Trogira, dok je preostali jedan krenuo u Tursku (letjelica službene oznake 888). Bila je tu riječ o RescEU aktivnosti za koju je Republika Hrvatska deklarirala ukupno dva aviona CL-415. I stvarno, čim se situacija u Hrvatskoj malo popravila, iz EU je stigao nalog o aktiviranju i drugog tako deklariranog aviona – koji je potom 6. kolovoza poletio u Grčku. Bila je tu riječ o letjelici službene oznake 855. Dan kasnije, u subotu 7. kolovoza, u domovinu se vratio CL-415 iz Turske, no makar i malo zatišje po pitanju vatrogasnih djelovanja u inozemstvu kratko je trajalo.
Bosna i Hercegovina
Kako je Ministarstvo obrane RH izvijestilo hrvatsku javnost, dva vatrogasna aviona Canadair CL-415 iz sastava PP NOS OS RH upućena su u nedjelju, 8. kolovoza put Bosne i Hercegovine ne bi li ondje pomogli pri gašenju velikog požara kod Buškog Blata, nedaleko Tomislavgrada i granice s Republikom Hrvatskom. Ovo je jednodnevno djelovanje bilo odrađeno temeljem naredbe ministra obrane Marija Banožića o uporabi OS RH radi pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara u BiH, nastavno na razgovor s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. O tome se od hrvatskog ministra obrane čulo tek:
“Uputili smo dva Canadaira u BiH kako bismo pomogli našim prijateljima i susjedima koji se bore s požarima već nekoliko dana. Vjerujem da će naši protupožarni avioni pomoći da se zaštiti kuće i imovina stanovnika tog područja. Hrvatska je sretna jer ima vrhunske pilote koji pomažu kad je to najpotrebnije”.
Po završetku popodnevnog angažmana u BiH, avioni HRZ-a vratili su se u svoju matičnu bazu, vojarnu “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku. Tijekom tog posla protupožarni avioni Canadair CL-415 na požarištu Grabovica-Tomislavgrad ostvarili su 69 letova u trajanju od 7 sati i 15 minuta, pri čemu je izbačeno 396 tona vode i utrošeno 6.534 litara goriva. No, tu priči nije bio kraj, budući se već iste večeri iz Tomislavgrada čulo da je vjetar u večernjim satima promijenio smjer te ponovno potpirio vatre koje su hrvatski vatrogasni zrakoplovi “pritajili“.
Uglavnom, kako je te nedjelje naveo Mate Zdravko Jurčević, zapovjednik Profesionalne vatrogasne stanice Tomislavgrad: “Stanje je kritično na lokaciji između Drmića staja prema Zidinama gdje vatra prijeti obiteljskim kućama“, požarna fronta bila je duga oko 30 kilometara, a sve “požarišne linije su pukle“. Sve to dovelo je do još jednog slanja dva hrvatska Canadaira CL-415 put Bosne i Hercegovine, u jutarnjim satima ponedjeljka 9. kolovoza, po drugi put u dva dana. Ovoga puta djelovali su sjeverozapadno od Tomislavgrada. O detaljima ovog djelovanja se u hrvatskoj javnosti čulo izuzetno malo, budući da se sva ta djelovanja u inozemstvu posljednjih godina odobravaju skupno, pa je onda i izvještavanje o njima promjenjive kvalitete. Objavljeno je tek da su ta dva zrakoplova po povratku iz jutarnjeg djelovanja u BiH bila preusmjerena na gašenje domaćeg požara kod Mirlović Zagore, kod Unešića u Šibensko-kninskoj županiji.
Povratak iz Grčke
Zaključno, iz vatrogasnog poduhvata u Grčkoj danas, 11. kolovoza 2021. godine, vratio se zrakoplov CL-415 službene oznake 855 iz sastava “855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva”. Sat i pol nakon njegova slijetanja u Zemuniku o tome se oglasilo priopćenjem i Ministarstvo obrane, citirajući pri tome fantomsku izjavu ministra Banožića:
“Naših devet pilota i tehničara besprijekorno su odradili zadaću i sretno se vratili s pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara iz Grčke. Precizno i predano su izvršili i ovu zadaću. Uložili su nadljudske napore. To je borba u kojoj pokazuju da nema umora i hvala im na tome”.
Dvije angažirane posade i prateći zrakoplovno-tehnički tim u Grčku nisu pratile nikakve dodatne snage ili resursi koji bi im olakšali transport ili terenski rad, već su se svi oni – zajedno s pratećom opremom – gurali u tom jednom protupožarnom avionu. Po njihovom dolasku u zrakoplovnu bazu Elefsis, bio im je održan radni sastanak radi upoznavanje sa situacijom na požarištima, te su im bile dodijeljene i konkretne zadaće – prvo u predgrađima Atene, zatim na otoku Evia, te konačno i na području Peloponeza. Kako je službeno priopćeno, u tih oko 4 puna dana djelovanja, ukupno su bila otvarena 134 leta u trajanju od 36 sati i 5 minuta, bačene su 122 vodene bombe, odnosno 732 tone vode te je utrošeno 32.215 litara goriva. Usporedbe radi, CL-415 oznake 888 u Turskoj je odradio ukupno 82 leta u trajanju od 26 sati i 35 minuta, pri čemu je izbačeno 438 tona vode i bilo je utrošeno 19.205 litara goriva.
No, gdje su problemi?
Kao prvo, ovogodišnje vatrogasne aktivnosti u inozemstvu zasnivaju se na općoj odluci Vlade RH, koja je na svojoj 50. sjednici 25. ožujka ove godine donijela “Odluku o prelasku granice Oružanih snaga RH radi pružanja humanitarne pomoći u inozemstvu na zadaćama protupožarne zaštite u 2021. godini” – temeljem koje se skraćenim postupkom, uz suglasnost Predsjednika RH, odobrava zrakoplovima HRZ prelazak državne granice radi pružanja humanitarne vatrogasne pomoći. Time je onda i svo izvještavanje javnosti o ovim aktivnostima u konačnici nepotpuno, šturo te uvelike naknadno – kada je posao već odavno gotov. Osim što takva praksa gotovo da nema ozbiljnih dodirnih točaka s principom transparentnosti u obrani, ne treba posebno ni spominjati kako se time propušta prilike reklamiranja i Hrvatske i njenog Ministarstva obrane, i HRZ-a, i njegovih protupožarnih snaga za objektivno sjajan humanitarni rad, vidljiv međunarodno, te itekako rijedak i vrijedan. I dok se brojne druge države itekako hvale svojim vatrogascima, kopnenim i zračnim – kao što se i Republika Hrvatska znala njima ponekad hvaliti u neka druga vremena – danas tome nije tako.
Kao drugo, iako se u turskim medijima čak čulo za inicijative o podizanju spomenika hrvatskim vatrogasnim pilotima, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske posljednjih dana tu prakticira maksimalnu konspirativnost. Ne samo da se za dobar dio djelovanja ne navode poslane letjelice, nego se i po pitanju prikaza pilota i osoblja krenulo “izraelskom metodom” – kod djelovanja u Grčkoj se zamaglilo lica svih uključenih pojedinaca, te su njihove izjave navedene tek spomenom: “kapetan Canadaira ujedno i vođa tima je rekao” ili “naglasio je pilot Canadaira“, tko god on bio. Dakle, tu se koristi princip koji je u neprekidno ratno angažiranom Izraelu normalan, ali kod nas nije. I, pri tome se ne štiti identitet nekih ionako malobrojnih osoba na ključnim borbenim zadaćama, već se anonimiziraju timovi koji na čast domovine riskiraju glavu u suštinski civilnim i humanitarnim aktivnostima – kakvima bi se itekako trebalo hvaliti i iz Oružanih snaga RH, kad već sticajem okolnosti čitava ta djelatnost organizacijski nije u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, skupa s preostalom glavninom vatrogasnoga sustava naše države.
Naravno, ne treba posebno naglašavati da u isto vrijeme, čak i širom društvenih mreža i hrvatskih medija kruže slike tih istih pilota/tehničara u misiji i akciji, ali bez zamagljivanja lica – uz davanje dostojne pažnje i počasti njihovom radu te profesionalnim vještinama. U nekim se slučajevima tu radi i o fotografijama koje su najvjerojatnije dobivene preko Ministarstva obrane, pri čemu MORH kroz vrijeme pokazuje nevjerojatnu nekonzistentnost. Dok su, primjerice, danas objavljene slike pilota i tehničara po povratku iz Grčke sa zamagljenim licima, pilotu koji se u subotu 7. kolovoza vratio iz Turske lice je ostalo nezamagljeno.
Dapače, slabo i gotovo nikakvo službeno MORH-ovo praćenje aktivnosti naših pilota i tehničara na požarištima južne Europe dovelo je do toga da npr. Grci sami objave slike inozemnih posada – uključujući i hrvatske – koje su im pritekle u pomoć, i to bez ikakvog skrivanja i zamagljivanja, dok su Turci na raznim društvenim platformama zahvaljivali herojskom hrvatskom Canadairu 888 i hrabrom pilotu Davoru Turkoviću, koji ne samo da već par godina ne leti, već je istodobno hrvatski vojni izaslanik u Izraelu, s kojim Turska desetljećima ima vrlo komplicirani odnos. Ukratko, ispada da ako stvarno želite nešto saznati o djelovanju hrvatskih snaga u inozemstvu, često baš zadnje adrese za takvo nešto ispadaju MORH i njegovi pokušaji službenog komuniciranja!