Poziciju Argentine u doba krize oko Falklanda (ili Malvina, kako ih Argentinci običavaju nazivati – prijevodom na španjolski imena danog ovim otocima od njihovih prvih, francuskih, naseljenika) obilježavala je pripadnost slabome TIAR savezu, ali i argentinsko članstvo u pokretu Nesvrstanih. No, za detaljnije promatranje bilo kojeg kriznog žarišta bitno je zagrepsti detaljnije i u povijest pojedinog kraja. Tako i ovdje, u slučaju Malvina (Falklanda), povijest daje zanimljiv uzorak u čijem svjetlu i novija događanja postaju razumljivija.
Dakle, Falklandi (Malvini) su bili krizno žarište i ranije, krajem 18. te tijekom 19. stoljeća. Dok je otočje nakon 1833. godine, tijekom zenita svog imperijalnoga sjaja, okupirala Velika Britanija – Argentina nije prestala periodično isticati svoja vlastita prava na to područje. Jednako kao i 1982. godine, Sjedinjene su se američke države i tada nalazile u dvojbi – primijeniti Monroe-ovu doktrinu na Veliku Britaniju ili ne. Tijekom 19. stoljeća, jednako kao i 1982. godine, izlaz iz ove dileme se iznalazilo u pravnim finesama. No, pogledajmo detaljnije o čemu se tu radilo.
Falklandi ili Malvini često su prelazili iz ruke u ruku
Za početak, Malvini (Falklandi) su otkriveni relativno rano – izvori se tu razlikuju, ali do njihova se naseljavanja trebalo pričekati 1760-te. Tako je 1764. godine ondje ustanovljena francuska kolonija Port Saint Louis, a dvije godine kasnije – neovisno te bez znanja o Francuzima – i engleska utvrda Port Egmont. Pri tome, radilo se tu o području koje je tradicionalno, još od Ugovora iz Tordesilasa te kasnijeg Ugovora iz Utrechta iz 1713. godine, pripadalo u španjolsku kolonijalnu i interesnu sferu. Time su se Španjolci 1766. našli neposredno izazvanima kada su otkrili dvije kolonije na otocima «u svom stražnjem dvorištu». Francuska je kolonija preuzeta kupovinom, dok se englesku koloniju riješilo vojno – 1770. godine je 5 fregata i 1600 marinaca preuzelo koloniju Port Egmont. Rečena je akcija gotovo izazvala rat Velike Britanije sa Španjolskom i Francuskom, no nakon francuskog povlačenja, Španjolska se našla prisiljena na kompromis. Tako je 1771. godine ponovo uspostavljena britanska vlast nad Port Egmontom, ostavljajući neriješeno pitanje opće vlasti nad otočjem.
Pobjedonosni Englezi su se, zbog ekonomske krize izazvane gubitkom u Američkom ratu za neovisnost, već do 1776. godine povukli s Falklanda (Malvina), ostavljajući samo ploču kojom su tvrdili da zadržavaju vlast nad otočjem. Time otočje ostaje pod faktičnom španjolskom vlašću sve do 1811. kada su se i Španjolci povukli. Kada početkom 19. stoljeća započinje raspad španjolskog kolonijalnog carstva i španjolsko «Podkraljevstvo Rio de la Plata», koje je svojedobno nadziralo i Malvine (Falklande), prerasta 1816. godine u «Ujedinjene provincije rijeke La Plate» – koje i dalje smatraju puste otoke svojim sastavnim dijelom. To se potvrdilo 1820. godine, kada Amerikanac David Jewett pristaje na otočje i ondje razvija zastavu Ujedinjenih provincija.
Ujedinjene provincije rijeke La Plata na kraju su prerasle u Argentinu
No, pravi problemi počinju 1826. godine, kada avanturista Louis Vernet u drugom pokušaju ustanovljava novu koloniju na mjestu bivše španjolske naseobine Port Saint Louis. On je u svojim pokušajima naseljavanja za svoj poduhvat dobio «blagoslov» i Britanaca i Argentine (kako se u međuvremenu, od 1826. počela nazivati država «Ujedinjene provincije rijeke La Plata») te je tako dodatno zakomplicirao latentni spor oko otočja Malvini (Falklandi).
Argentinci su ga 1829. godine postavili na poziciju guvernera otočne zajednice u nastajanju, praćeno neslaganjem Britanaca, i on je krenuo s provođenjem svoje vlasti. Budući je do tada vladalo poprilično bezakonje, posebno po pitanjima lova na tuljane, novi se guverner svojim uvođenjem reda brzo posvađao sa zapovjednicima lovačkih brodova. Uslijedile su i zapljene brodskog inventara prekršitelja. Za argentinsku vlast se pokazala kobnom zapljena američkog broda Harriet, budući je na to američki konzul u Buenos Airesu uzvratio – s jedne strane tvrdnjama kako SAD ne priznaju argentinsku suverenost nad Falklandima (Malvina) i, s druge strane, slanjem američkog ratnog broda USS Lexington u kaznenu misiju na otočje.
Američki je ratni brod 1831. godine uništio argentinsku koloniju Port Louis i na odlasku proglasio otočje ničijom zemljom (res nullius). Pobune i neredi su tijekom idućih godinu i nešto dana ometali pokušaje stanovništva da obnove naselje, a time je i sama argentinska vlast nad otočjem bitno oslabila. Te okolnosti koriste Britanci, čije plovilo HMS Clio 2. siječnja 1833. vojno zauzima Malvine (Falklande), protjerujući argentinske predstavnike. Od tada pa do perioda rata 1982. godine, Velika Britanija neprekidno nadzire otočje, praćeno povremenim neuspješnim argentinskim isticanjima zahtjeva za njihov povrat.
Britanski brig-sloop oko 1812. godine - vjerojatno zaista HMS Clio
Pri tome su, dakle, SAD 1830-tih posredno odigrale ulogu u britanskome stjecanju otočja – oslabivši tamošnje glavno naselje prethodnom vojnom akcijom. Jednako tako, u sporu koji je uslijedio, specifično američko tumačenje Monroeove doktrine pokazat će se bitnim – budući je neaktivnost opet faktično predstavljala svrstavanje na britansku stranu.
Rečena doktrina, formulirana u govoru američkog predsjednika Jamesa Monroea u prosincu 1823. godine, ograničava daljnju europsku kolonizaciju i miješanje u stvari novouspostavljenih država na prostoru obiju Amerika – ako bi do njih ipak došlo, SAD bi se prema uljezima postavile neprijateljski. Pitanje Falklanda (Malvina) se tijekom 19. stoljeća izbjegavalo staviti u kontekst Monroe-ove doktrine, tvrdeći kako taj sukob i iz njega proizlazeći spor zapravo predstavljaju samo nastavak starijeg neslaganja – dakle, ne predstavljaju svježu kolonizaciju ili miješanje protiv kojeg bi onda SAD trebale reagirati. Jednako tako, djelujući politički dosljedno, SAD nisu ni na koji način priznale niti britanski suverenitet nad otočjem, izbjegavši tako i svaku odgovornost za postupke svojih brodova u doba prije britanske intervencije 1833. godine.
Što se perioda rata 1982. godine tiče, SAD su se i tada faktično našle na britanskoj strani. Dok se s jedne strane išlo na ruku Britancima, zbog čega se Ronalda Raegana oštro kritiziralo da je ignorirao Monroe-ovu doktrinu – SAD su ipak nakon okončanja oružanog sukoba pristale na rezoluciju UN, donesenu u rijetkom skladu zemalja Amerika, kojom se krajem 1982. od Argentine i Velike Britanije tražilo da ipak nastave pregovore o pitanju suvereniteta nad Malvinima(Falklandima). Osim kao na pokušaj obnavljanja narušenog ugleda SAD u Latinskoj Americi, na ovu se odluku može gledati i kao na «labuđi pjev» Monroe-ove doktrine koju je tada već očigledno vrijeme pregazilo.
Negdašnje prijepore danas mijenjaju pitanja nafte i plina u tzv. "bazenu Malvina"
