Ministarstvo obrane Srbije objavilo je posljednjeg dana rujna ove godine javni natječaj za prijam profesionalnih vojnika u stalni radni odnos pri Vojsci Srbije. Predviđena mjesta njihove službe su Pančevo i Niš, a potencijalni kandidati su svi državljani Republike Srbije koji su odslužili vojni rok s oružjem i mlađi su od 30 godina života. Prijave za popunu radnih mjesta podnose se do 17. listopada 2016. godine u Specijalnoj brigadi, vojarna „Aerodrom“ u Nišu, i u vojarni „Rastko Nemanjić“ u Pančevu. Reklo bi se – ništa neobično u cijeloj priči – osim toga da se po prvi put primjenjuje novi princip popune, različit od dosadašnje prakse (putem javnog natječaja ili neposrednim prijmom vojnika koji obave služenje dragovoljnog vojnog roka). Novina je u tome što će se po prvi put primati i pričuvnici iz evidencije regionalnih centara Ministarstva obrane Republike Srbije, i to samo oni koji su prethodno prošli selekcijski postupak u više stupnjeva. Specijalna brigada Vojske Srbije u ovom natječaju prije svega traži vozače na aerodromu Niš, dok se u samoj bazi Specijalne brigade u Pančevu osim vozača traži još i pješaštvo te budući vezisti.

Specijalna brigada jučer je proslavila 10. godišnjicu formiranja

Ovaj natječaj ukazuje prije svega na činjenicu da Specijalna brigada koja je 29. rujna 2016. godine proslavila 10 godina svoga postojanja nema problema s operativnom jezgrom jednice, ali da joj je nužna popuna pratećih službi. Budući je to očigledno nemoguće izvesti dosad uobičajenim načinima, a zadaci koji se postavljaju pred ovu postrojbu postaju sve složeniji, vjerojatno je odlučeno da se i zainteresiranim pripadnicima pričuve pruži mogućnost ulaska u redove ove elitne postrojbe – koja u svome sastavu ima zapovjednu bojnu, 63. padobransku bojnu, 72. izviđačko-diverzantsku bojnu, bojnu za protuteroristička djelovanja (u koju je nakon raspada države „Srbija i Crna Gora“ ušao i dio pripadnika 82. pomorskog centra), kao i protuteroristički odred „Kobre“.

Od budućih kandidata za slobodna radna mjesta vozača traži se vozačka dozvola C kategorije, a za vezu – da su završili stručne škole elektrotehničkog ili PTT smjera, informatike ili gimnazije prirodoslovnog usmjerenja, ako možda već i nemaju prethodnu vojnu specijalnost „vezista“. Nakon predaje dokumenata, za njih će uslijediti testiranja i selekcija, koja na kraju uključuje i sigurnosnu provjeru VBA (Vojnobezbednosne agencije). Nakon provedbe čitavog postupka selekcije, s najboljim kandidatima zaključit će se ugovor o radu na određeno vrijeme i oni će 1. ožujka 2017. biti primljeni u profesionalnu vojnu službu – prvo u  svojstvu profesionalnog vojnika na probno razdoblje od šest mjeseci (koje se računa kao probni rad), uz mogućnost produženja ugovora o radu na daljnje razdoblje od tri godine, sve do navršavanja 40 godina života. No, što se zapravo krije iza cijele ove priče?

Produženo dragovoljno služenje

Zasad posljednja generacija dobrovoljnih ročnika prisegnula je 23. rujna

Sredinom rujna je Ministarstvo obrane Republike Srbije donijelo odluku da vojni rok u toj državi bude produžen s tri na šest meseci. U srbijanskim tabloidima i na pojedinim internetskim portalima i grupama na društvenoj mreži Facebook ova je vijest bila pozdravljena uz bombastični naziv „Vojska Srbije ponovo vraća redovno služenje vojnog roka“. Međutim, kada se pročita službeno priopćenje o cijeloj ovoj priči, shvati se zapravo da će vojni rok samo biti produžen za one koji ga služe dobrovoljno, i da nema ni govora o ikakvom vraćanju općeg služenja vojne obveze – s kojim je i Srbija nakon 2000. godine imala velikih problema po pitanju popune novačkog kontingenta.

Ministarstvo obrane RS je zahtjev za produženje služenja vojne obveze obrazložilo „potrebom da se vojnici kvalitetnije pripreme za izvršenje namjenskih zadataka“, kao i potrebom da se „poveća operativna sposobnost vojske“.

„Koncept profesionalne vojske za sada zadovoljava sve potrebe Ministarstva obrane i Vojske Srbije, ali ukoliko Narodna skupština donese odluku o ponovnom vraćanju obaveze služenja vojnog roka mi ćemo biti spremni da takvu odluku sprovedemo u djelo“,

rekao je kapetan korvete Jovan Krivokapić, glasnogovornik Ministarstva obrane Republike Srbije i Vojske Srbije.

Pri tome, dragovoljce će čekati niz pogodnosti, jer bi za šestmjesečno služenje mogli zaraditi protuvrijednost od oko 750 eura (pod uvjetom da ne potroše ni dinara), dok su za tromjesečnu službu dobijali oko 250 eura. Također, oni koji se pokažu kao najbolji – prvih 10 – imat će privilegiju momentalnog primanja u stalni radni odnos kao profesionalni vojnici, dok će ostali i dalje biti prisiljeni čekati natječaj koji se po potrebi objavljuje u specijaliziranom vojnom magazinu „Odbrana“. Općenito, služenje vojne obveze omogućeno je četiri puta godišnje: u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu svake godine. U svakoj takvoj klasi ima do 500 vojnika.

Dodatne novosti u obuci

Novina je i to što će sada obuka biti podijeljena u dvije faze: (1) U prvoj, koja će trajati dva puta po mjesec i pol, vojnici će prolaziti osnovnu i specijalističku obuku. Zatim, (2) u drugoj fazi, vojnici po prvi put odlaze u postrojbe, u kojima će tijekom naredna tri mjeseca proći dodatnu kolektivnu obuku. Tu će, naime, imati priliku da u sklopu veće organizacijske cjeline primjene sve ono što su učili tokom prva tri mjeseca, ali ovoga puta okruženi profesionalnim vojnicima. Nakon odsluženja vojne obveze oni dobivaju zahvalnicu i medaljon, kao uspomene na vrijeme provedeno u Vojsci Srbije.

Ove sve povlastice koje vojska nudi zapravo otkrivaju da operativne jedinice muku muče s profesionalnim vojnicima – jer je odljev iz postrojbi ogroman, a broj onih koji se natječu za rad u njima sve manji. Zbog toga je odlučeno i da se dio novca prvotno namijenjenog za plaće profesionalnih vojnika preusmjeri na novake. Inače, sustav obrane u Srbiji broji oko 34.000 ljudi, od čega je izravno pod oružjem oko 10.000 vojnika. Sve ovo dolazi u trenutku kad traje i pojačano angažiranje vojnika na granici prema Bugarskoj i Makedoniji, u sprečavanju ulaska migranata u Srbiju. Vojska je inače po prvi puta od ukidanja graničnih jedinica 2004. godine od ljetos terenski angažirana na graničarskim poslovima.

Rezervni sastav Vojske Srbije

Treći centar za obuku VS u Leskovcu

Međutim, ni s pričuvnim sastavom Vojske Srbije situacija nije sjajna. Naime prije 10 dana, na konferenciji za novinare koja je prošla prilično neopaženo, a bila je održana u vojarni „Vojvoda Petar Bojović“ u Leskovcu – kapetan Nebojša Marković, načelnik Grupe za mobilizaciju, istaknuo je da se od ukupnog broja pozvanih osoba iz pričuvnog sastava Trećeg Centra za obuku Vojske Srbije oko 40 posto poziva ne uruči, prvenstveno zbog neprijavljivanja promjene prebivališta, a samo 10 do 15 posto pozvanih se zaista i odazove. Zanimljiva je i pojava uočena među osobama koje u slučaju ratne opasnosti imaju obvezu ustupanja svojih motornih vozila – iako one moraju prijaviti da li je vozilo prodano ili je neispravno, to nitko nije napravio. Također, kapetan Marković je dodao i da se neki, usprkos primanja poziva za obuku, njemu ne odazivaju, ne shvaćajući da je taj poziv obaveza kao i plaćanje poreza, a da osobe koje se ne odazovu na vježbu podliježu novčanoj kazni i do 50 tisuća dinara (oko 400 eura po tečaju od 125 RSD za euro).

Međutim, ostavivši na stranu senzacionalističke napise, kada bi se na jednom ozbiljnom uzorku napravilo istraživanje o stanju u regrutnim centrima po općinama Srbije, pokazatelji bi sigurno bili još i više poražavajući. Inače, Srbija ima ukupno 7 nastavnih centara u kojima se izvodi obuka vojnika, i država se posebno hvali kada polaznika obuke godišnje bude 500. U isto vrijeme, kada se samo na „patriotskim Facebook stranicama“ postavi pitanje da li su ljudi za ponovno uvođenje vojnog roka, zna se skupiti i do 20.000 lajkova – dok onda jedva 500 osoba i stvarno bude primljeno na obuku.

Ozbiljna analiza o ponovnom uvođenju obveznog služenja vojne obveze u Vojsci Srbije nikada nije bila rađena. Da li za to postoji novac u uvjetima smanjenog proračuna i velikog odljeva vojničkog, dočasničkog i časničkog kadra, kada mjesečne plaće prvenstveno služe za golo preživljavanje – sve su to pitanja koja bi morala biti obuhvaćena ozbiljnom studijom, prije ikakvog uvođenja ponovnog obveznog služenja vojne obveze.

Vađenje ljudi iz pričuvnog sastava, i onda njihovo angažiranje u operativnim jedinicama, samo govori da je kadrovsko stanje u obrambenom sustavu Srbije izuzetno alarmantno, i da je broj onih koji se odlučuju za zapošljavanje u vojsci mnogo manji nego što se to u javnosti predstavlja. Moguće je i da u vojnome pozivu mladi više ne vide perspektivu, posebno kad se odlaskom na radu u Austriji i Njemačkoj lako može zaraditi i do peterostruko više na mjesečnoj razini. Time u Srbiji i dalje pjesma Bore Čorbe „Rado Srbin ide u vojnike, dva ga vuku, a trojica tuku“ očito dobiva na realnosti, dok priča o ljubavi prema vojnome pozivu ostaje prvenstveno odličnim argumentom u debatama na Facebooku i prilikom posebnih glumljenja patriotizma.

* Gost autor: novinar iz Beograda, s dugogodišnjim iskustvom praćenja obrane i sigurnosti, podaci poznati redakciji