Tijekom travnja kroz Hrvatski sabor po hitnom postupkom (tko zna zašto) krenuo je tutnjati “Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, s Konačnim prijedlogom Zakona”. Dok smo o njegovom sadržaju i problemima već pisali na portalu Obris.org, spomenimo da je taj akt Vlada RH otposlala u parlamentarnu proceduru, te je za njega Sabor 21. travnja ove godine i prihvatio provođenje hitnog postupka (70 glasova “za”, 30 “protiv”). Rasprava ovoga prijedloga pred Odborom za obranu zakazana je za srijedu, 4. svibnja ujutro, dok još nije jasno kada će o tome pod hitno raspravljati i plenarna sjednica Hrvatskoga sabora.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH
No, o kako dobro zasnovanome potezu je tu riječ vidi se već i iz činjenice da sadržajno vrlo sličan, iako kadrovskim opsegom ponešto širi propis upravo prolazi parlamentarnom procedurom u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tamošnji parlament, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, sastoji se od dva doma – “Dom naroda” (15 delegata) i Predstavnički dom (42 predstavnika) – i oni oba moraju donijeti propis prije no što on stupi na snagu. Kroz tu je proceduru prije nekog vremena Vijeće ministara BiH pustilo “Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH”, pod službenim opravdanjem da se njime potpunije definiraju pojedina zakonska rješenja koja u postojećem zakonu nisu adekvatno uređena.
Spomenuti je akt prvo dospio na raspravu pred Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, koji je 5. travnja i podržao predložene promjene. U srijedu 27. travnja svoj dio posla obavio je i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, kada je u drugom čitanju usvojio “Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH”. S obzirom na činjenicu da je ovaj zakon pred Domom naroda uspio biti usvojen u tekstu različitom od onoga kojeg je nepunih mjesec dana ranije usvojio Predstavnički dom – bit će potrebno obaviti i dodatno usuglašavanje između domova, ne bi li BiH ipak dobila jedinstvene izmjene Zakona o službi u OS BiH. No, ostavivši parlamentarne zavrzlame po strani, pogledajmo ukratko u čemu se sastoje predložene zakonske izmjene u Bosni i Hercegovini.
O čemu se tu radi?
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH
Kao prvo, predloženim zakonodavnim izmjenama Bosna i Hercegovina u svoj obrambeni sustav uvest će pojam “kandidati na obuci”, kojeg se i pobliže definira. Riječ je o novoj i zasebnoj kategorija osoba na službi u Oružanim snagama BiH. Osim toga se “fleksibilnije uređuje procedura izbora i imenovanja časnika na formacijsko mjesto zapovjednika puka i preciznije propisuju uvjeti za unapređenje i umirovljenje“. Upravo ovo zadnje je posebno zanimljivo s obzirom na aktualne zakonodavne vratolomije u kadrovskoj sferi hrvatskog sektora obrane.
Naime, predloženim odredbama pomiče se starosna granica za umirovljenje časnika OS BH s 55 na 57 godina, i dočasnika s 50 na 55 godina, uz obrazloženje da je dosadašnja praksa prisilila velik broj časnika s iskustvom potrebnim Oružanim snagama BiH da napuste službu, baš zbog tog zakonskog ograničenja. Pri tome, dosadašnji su zakonski uvjeti u BiH za časnike regulirali baš spomenutih 55 godina života i najmanje 30 godina mirovinskog staža kao osnovni uvjet za starosnu mirovinu iz vojne službe (uz opće beneficiranje u omjeru 16 mjeseci staža za 12 mjeseci rada), dok su za slučaj “racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga” BiH predvidjele i ubrzani put u penziju – s 45 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža (15 godina vojne službe). Ujedno je produženo i trajanje službe za profesionalne vojnike angažirane na poslovima razminiranja – za dodatne tri godine, odnosno od dosadašnje opće zakonske granice (najviše 15 godina službe, odnosno 35 godina starosti) na novi maksimum od 38 godina starosti. Imajući u vidu stres kojem su pirotehničari standardno izloženi, ovo uopće i nije mala promjena. Konačno, usvajanjem ovih izmjena zakona, bio bi odgođen i prijam novih osoba u Oružane snage BiH tijekom idućih pet godina – što bi u periodu od 2016. do 2020. godine smanjilo troškove OS BiH za oko 3.470.960 KM. Naravno, ni riječi ovdje o šteti koju takve mjere nose starosnoj strukturi, a onda i efikasnosti bilo koje vojske – pa i Oružanih snaga BiH.
Ovakvi se potezi vuku iz tri osnovna razloga. Kao prvo, a to su mediji posebno istakli u BiH primjeru (srećom ne i u Hrvatskoj), zadržavanje postojećih ljudi (a posebno obustava prijma novog ljudstva, koju RH zasad nije spominjala) u pravilu predstavlja određenu uštedu. No, ta neposredna ušteda direktno otvara strukturne probleme vezane uz dobnu strukturu Oružanih snaga, koje je kasnije iznimno teško riješiti. Kao drugo, produljeno zadržavanje postojećeg ljudstva je često i oblik socijalne skrbi za ljude koji su trenutno u obrambenome sustavu. Produljenjem radnoga staža odgađa se prelazak te kategorije javnih službenika iz životne faze s lošom državnom plaćom na još lošije – bilo u mirovinu sa smiješnim mirovinskim primanjima (što je onda izvjestan pad u siromaštvo), ili na burzu rada (za koju se ljude u pravilu sustavno ne priprema). Imajući u vidu ovu neugodnu alternativu nastavku rada u obrani, još bi se i moglo imati ljudskoga razumijevanja za takve sustavne poteze u siromašnim i gospodarski neuspješnim državama – kakve god loše bile njihove posljedice po same obrambene sustave tih država. Kao treće i najvažnije – ovakvo produženje radnog staža počesto ima i dodatnu funkciju. Naime, ono odgađa suočavanje sustava i nadležnih osoba s posljedicama loše kadrovske i obrazovne politike često vođene u obrambenim sustavima koji takvim mjerama pribjegavaju. Naime, riječ je o državnim strukturama koje se ustrajno oslanjaju na stare ljude, ali ujedno i koriste njihova radna znanja da godinama ne školuje mlade – za postupnu zamjenu tih starih stručnjaka. Time se potiho opet štedi na troškovima kadrova i njihovog obrazovanja, bez obzira na istovremeno potkopavanje samih temelja održivosti sustava koji tome pribjegavaju.
Opravdanje o odlasku “časnika s iskustvom potrebnim Oružanim snagama” tako je prije svega teška optužnica za sve koji su ikad radili u kadrovskim službama tih oružanih snaga, a tek onda faktor koji bi trebao imati ključnoga utjecaja na aktualno kadroviranje. Upravo u ovoj točki se, nažalost, spajaju određeni elementi predloženih izmjena zakona o službi u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini – koje obje konstantno brinu o sve duljem zadržavanju postojećih ljudi, bez da iole pažnje ujedno posvete i oblikovanju nasljednika takvih “antiknih” stručnjaka.
