Milorad Dodik, čelnik Republike Srpske i spletkar “par excellence”
Već nekoliko mjeseci Bosnu i Hercegovinu trese niz svojevrsnih groznica. Nakon one izborne (povodom lokalnih izbora, održanih u nedjelju 7. listopada), polagano na red stiže i ona proračunska, dok ni današnje podnošenje izvještaja o stanju u BiH, koje je za Vijeće sigurnosti UN priredio Visoki predstavnik Valentin Inzko, tu nije daleko. Na sve te teme iz Banjaluke se odgovaralo prilično nervozno, tkanjem opsežne mreže političkih spletki koja, među ostalim, obuhvaća i davanje novoga života višestruko prežvakavanoj temi demilitarizacije BiH. No, da ne bude zabune – ne radi se tu o ičem racionalnom i činjenično zasnovanome – već samo o jednom od političkih smjerova djelovanja vodstva Republike Srpske i Milorada Dodika, njenog premijera u više navrata, a od 15. studenog 2010. i njenog predsjednika.
Tema demilitarizacije u Bosni i Hercegovini prisutna je već dugo – još iz vremena prije 5. listopada 2005. godine, kada je donesen novi Zakon o odbrani BiH, kojim su regulirana jedinstveno Ministarstvo odbrane i jedinstvene Oružane snage BiH – institucije koje su od 1. siječnja 2006. naslijedile odvojena, entitetska Ministarstva odbrane Republike Srpske i Federacije BiH, te odvojene vojne snage – a pokreće se periodično, kad god zatreba u unutarnjopolitičke svrhe. Po posljednji se put Dodik demilitarizacijom počeo baviti 4. listopada, tik pred vrhunac kampanje za lokalne izbore u BiH, kada je najavio veliku inicijativu na tu temu – zakazavši njeno javno predstavljanje za 5. listopada, posljednji dan kampanje, tik pred predizbornu šutnju koja je započela s nadolaskom 6. listopada. Predizbornome mobiliziranju Srba trebala je doprinijeti i činjenica da je tog 5. listopada objašnjenu inicijativu Dodik odlučio poslati u formalnu proceduru u ponedjeljak 8. listopada, dan nakon izbora, valjda očekujući priliku da nerviranje Sarajeva spoji s proslavom prvih izbornih rezultata. No, tu mu sve i nije krenulo po planu.
Narodna skupština Republike Srpske, predvidivo o demilitarizaciji BiH
Dok od proslave nije ostalo mnogo, budući je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na lokalnim izborima prošao iznimno loše, njegova je inicijativa o demilitarizaciji preživjela. I zaista, 8. listopada Dodik je svoju inicijativu o demilitarizaciji predložio parlamentu Srpske, najvišem organu zakonodavne vlasti entiteta Republike Srpske, pozvavši parlament da je podrži i zaduži entitetsku Vladu te predstavnike Republike Srpske u zajedničkim organima BiH da pripreme konkretne prijedloge izmjena relevantnih propisa na nivou cjelokupne BiH. Oni bi se trebali svesti na ukidanje dotadašnjega sporazuma o odbrani, kao i donošenje Zakona o ukidanju Oružanih snaga BiH, koji bi imao samo dva članka: “Prvi – ukidaju se oružane snage BiH, drugi – svi pripadnici oružanih snaga BiH prevode se u civilne strukture“. No, tu je pravno loptanje Inicijativom tek počelo.
Kako je temu trebalo održati živom barem još nekoliko tjedana, 1. studenog o Dodikovoj inicijativi izjašnjava se ne prozvana Narodna skupština, već Vlada Republike Srpske – naznačivši da ona sad ipak ide i pred parlament. Pri tome je Vlada priču pojačala pozivanjem na „Deklaraciju o strateškim opredjeljenjima RS-a u sistemu odbrane Bosne i Hercegovine“, dokument kojeg je tamošnja Narodna skupština usvojila 18. ožujka 2005. godine, u vrijeme smiraja procesa otpora ujedinjavanju entitetskih obrambenih sustava. U njoj se izrazilo strateško opredjeljenje RS-a, u sistemu odbrane Bosne i Hercegovine, za potpunu demilitarizaciju BiH. Te 2005. godine predstojeći prelazak na zajedničke organe i institucije BiH proglašen je prijelaznim, naglašavajući da je “prijenos nadležnosti u oblasti obrane na državnu razinu samo prijelazni aranžman do potpune demilitarizacije” – s čim je sad u skladu i svježa Inicijativa Milorada Dodika. Zato se i prozvalo Narodnu skupštinu Republike Srpske da inicijativu prihvati i pošalje dalje, prema zajedničkome parlamentu BiH.
Mnogo od dogovora u trokutu Lagumdžija-Čović-Dodik u SDA nije dobro sjelo
No, penjanje inicijative o demilitarizaciji kroz zamršeno stablo vlasti u Bosni i Hercegovini nije jednostavno. A da je njen uspjeh malo vjerojatan – pa i usprkos aktivnih političkih razgovora Milorada Dodika s HDZ-ovim Draganom Čovićem te SDP-ovim Zlatkom Lagumdžijom – postalo je jasno još 4. studenog, kada smo čuli priznanje da za njen prolazak i stupanje na snagu ipak treba i glas s druge strane, iz entiteta Federacije Bosne i Hercegovine (koji sad još navodno osluškuje, ne bi li vidio cjelokupnost te famozne Inicijative). Zato i ne čudi oklijevanje sa stavljanjem Inicijative o demilitarizaciji na konkretan dnevni red Narodne skupštine RS.
Valentin Inzko danas pred VS UN o BiH
Dok se Dodik posljednjih dana tako obrušavao na rijetke jedinstvene institucije BiH, te na Ured visokog predstavnika, uz podignute je tenzije dostignut i idući ključni datum – 13. studenoga, dan kad bi Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko u New Yorku treba Vijeću sigurnosti UN-a podnijeti svoj polugodišnji izvještaj o stanju u BiH. Već je duže izvjesno da će ovaj izvještaj biti očekivano loš, i to iz nekoliko razloga koje je zgodno sažeo Inzko:
„U mom izvještaju se jasno navode glavni politički događaji koji se nalaze u korijenu trenutnog stanja stvari. Sadašnji politički zastoj, koji je rezultat reorganizacije vladajuće koalicije na raznim nivoima, dodatno je pojačan političkim kalkulacijama koje, po svemu sudeći, imaju vrlo malo veze sa stvarnim pitanjima i stvarnom politikom. Međutim, ono što me najviše brine je što zvaničnici Republike Srpske otvoreno i javno zagovaraju raspad države, istovremeno osporavajući državne institucije i nadležnosti, posebno pravosuđa, a odnedavno i Oružanih snaga BiH”,
Dakle, stali su pozitivni pomaci u BiH s početka ove godine, kada je nakon gotovo 15 mjeseci od parlamentarnih izbora krajem 2011. formirana vlada, a krajem svibnja ove godine donesen je konačno i proračun za tekuću 2012. godinu. Uz to, oko lokalnih izbora u pitanje je došla vladajuća koalicija (načeta u doba donošenja proračuna), a intenziviralo se i destruktivno djelovanje Republike Srpske (prvenstveno putem Milorada Dodika) – gdje posebno mjesto ima i demilitarizacija. Dok još ostaje otvoreno pitanje popunjavanja ministarskih mjesta, upražnjenih nakon krize vlasti i preslagivanja koalicijske vlasti u BiH od 23. listopada (odlaska SDA iz vladajuće koalicija, te njihova gubitka pozicija ministara sigurnosti i obrane, te zamjenika ministra trezora i financija), prilično je izvjesno da će tema demilitarizacije živjeti barem do 20. studenog, za kad su zakazani idući opći razgovori ključnih stranaka u BiH.
OS BiH – uvelike priča o “koliko para, toliko i muzike”
Za kraj, treba se posebno osvrnuti i na financijski aspekt ukidanja zajedničkog obrambenog sustava u BiH – na navodnu uštedu koja je Dodiku jedno od osnovnih opravdanja kojima i objašnjava svoju Inicijativu. Prema važećem ustroju, ugrubo gledano, OS BiH trebale bi se sastojati od oko 10.000 djelatnih vojnih osoba, 1000 civila i još oko 5000 rezervista. U praksi se govori o oko 11 tisuća ljudi u obrani BiH, za koje se godišnje odvaja oko 300 milijuna konvertibilnih maraka – konkretno, 293.366.003 KM u 2011. i 305.847.000 KM u 2012. godini – odnosno ugrubo oko 150 milijuna eura, od čega Republika Srpska daje između 30 i 33 posto. Lokalni analitičari ističu da to odgovara omjeru od oko 1,12 posto bruto društvenog proizvoda države, ili oko 90 maraka (preračunato, oko 46 eura po glavi stanovnika godišnje, a prema tečaju od 1, 956 KM za euro) godišnje po glavi stanovnika BiH. Od te cifre, gotovo 80 posto redovito odlazi na plaće i uz ljudstvo vezana davanja. Za usporedbu, Hrvatska za svoje oružane snage ove godine izdvaja 4.828.051.470 kuna ili oko 643.740.196 eura godišnje (prema tečaju HNB od 7,50 kuna za euro), što čini ugrubo oko 1,45 posto BDP. Gledano prema broju od 4.290.612 stanovnika RH (prema rezultatima popisa iz 2011. godine) – to je oko 1125 kn po glavi stanovnika godišnje, odnosno oko 150 eura po glavi stanovnika godišnje, od čega u RH na plaće ljudi u obrani odlazi oko 60 posto odvojenih sredstava.
Mirko Okolić, od 23.10.2012. godine v.d. ministra obrane BiH
I već se na prvi pogled tu vidi rupa u argumentaciji Milorada Dodika, koji tvrdi da bi ukidanjem tog sustava uštedio sve novce – ali, uz to da se „svi pripadnici oružanih snaga BiH prevode se u civilne strukture“, gdje bi onda, naravno, i nastavili primati plaće – trošeći istih tih oko 80 posto negdašnjeg obrambenog proračuna, samo sa drugih stavki. Drugi put, različit od proklamirane demilitarizacije Milorada Dodika, a koji ima ozbiljnije šanse dovesti do stvarnih ušteda – daje strateški dokument “Pregled obrane”, u čiju je izradu BiH krenula još krajem travnja 2009. godine. Nakon više od 42 mjeseca nastajanja, nacrt “Pregleda obrane” je iz Ministarstva obrane BiH konačno početkom studenog završio upućen na ruke Predsjedništvu BiH, ne bi li ga ono dopunilo u svojevrsni “konačni nact” – dokument koji onda treba još u raspravu te pred parlament BiH, gdje bi trebao biti donesen u zakonodavnoj proceduri. Dok je oko tog dokumenta još mnogo nepoznanica, trenutni je vršilac dužnosti ministra odbrane Mirko Okolić izjavio da se njime predviđa smanjenje broja vojnika, starješina i civila u vojsci BiH na oko 8 100 ljudi, što je s obzirom na sadašnje stanje umanjenje od oko 3 000 ljudi. Dakle, ponešto konkretnija ušteda od Dodikovog prelijevanja iz šupljega u prazno.
