Knjiga Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj nastala je takoreći slučajno. Naime, izvorno se radi o katalogu izložbe “Stoljeće ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj“, održanoj u zagrebačkom Tehničkom muzeju od 19. prosinca 2009. do 15. siječnja 2010. godine – u sklopu nesuđenog velikog obilježavanja ove godišnjice 2010. godine. Kako je od izložbe, pa do ljeta (kad je godišnjica i stvarno proslavljana) kriza zaista zagazila u Hrvatsku, taj katalog nikada nije otisnut (jednako kao što je MORH u hodu iskočio i iz organizacije spomenute proslave). Rukopis je u elektroničkom formatu pribavio Mario Werhas, u novije doba ravnatelj Vojnoga muzeja, i 2012. godine proslijedio to djelo uredniku i nakladniku Zvonimiru Despotu. Naposljetku je nesuđeni katalog ipak izašao u privatnoj nakladi “Despot Infinitus d.o.o.”.
Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj plod je rada grupe autora, zaduženih za obradu pojedina razdoblja radi postavljanja spomenute izložbe. Tako je i finalna knjiga podijeljena na dijelove koji idu kronološkim redom, a napisali su ih ljudi koji inače nisu nepoznati ljubiteljima vojne povijesti, odnosno povijesti zrakoplovstva. Prvi dio obradili su Tomislav Aralica i Robert Čopec, pokrivajući austrougarski period od 1890. do 1918. godine, Ovaj dio je razmjerno kratak: u osnovnim crtama slijedi začetke i razvoj, odnosno učešće austrougarskog ratnog zrakoplovstva u Prvom svjetskom ratu, s posebnim osvrtom na mornaričko zrakoplovstvo.
Slijedeći dio napisao je Robert Čopec, i to razdoblje Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, od 1918. do 1941. godine. Ovaj dio podijeljen je na glave koje po razdobljima od po nekoliko godina slijede nastajanje, ustroj i opremanje ratnog zrakoplovstva, sve do njegova konačnog sloma u travnju 1941. godine. Isti je autor u zasebnom dijelu obradio i analogno mornaričko zrakoplovstvo Kraljevine SHS / Jugoslavije, budući da ova država nije imala zračne snage ustrojene u zasebnu granu, već su zrakoplovni kapaciteti bili razdijeljeni između kopnene vojske i ratne mornarice. U oba potonja slučaja vidljivi su napori sustavne izgradnje zračne sile, uz usvajanje ponekad uistinu vrhunskih tehnologija.
Fiesler Fi 167
Slijedi dio koji obrađuje ratno zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata, iz pera Tomislava Aralice. Hrvatsku zrakoplovnu legiju na Istočnom bojištu zasebno je obradio Marko Jeras kroz priču 4. i 5. zrakoplovne skupine, opremljene lovcima, odnosno bombarderima. U oba slučaja miješaju se impresivni borbeni rezultati (s obzirom na okolnosti) s čestim preletima, posebice kako je rat išao kraju. Nije zapostavljena ni antifašistička strana: dio o ratnom zrakoplovstvu partizanskih snaga obradio je opet Tomislav Aralica, obrađujući kako zračna djelovanja avionima pribavljenima zarobljavanjem u samoj zemlji, tako i postrojbe pri Britancima, odnosno Sovjetima.
Višenamjenski avion Ikarus 214 nikada nije našao pravu primjenu
Poslijeratni period obradio je Zdenko Kinjerovac u vrlo sažetom dijelu koji se bavi zrakoplovnom komponentom Jugoslavenskog ranog zrakoplovstva i protuzračne obrane (tj. Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, RV i PVO) kao samostalne grane oružanih snaga bivše socijalističke Jugoslavije. Knjigu zaključuje dio o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu u razdoblju od 1991. do 2009. godine koji potpisuje Tomislav Haraminčić.
Svaki dio opremljen je na isti način: prvo ide tekstualni dio, a zatim vrlo brojne fotografije. Posve prirodno, knjiga sadržajno nije baš uravnotežena. U prvom redu, svaki dio knjige pokriva zapravo jako opsežnu materiju o kojoj su napisana brojna monografska djela, a neka smo već predstavljali na portalu Obris.org. Stoga je zajednička crta svih dijelova knjige fokusiranje na učešće Hrvata u svakoj od spomenutih vojnih organizacija. S druge strane, ni pojedina razdoblja nisu jednako pokrivena, pri čemu je posebice uočljiv kratak prikaz perioda socijalističke Jugoslavije.
Katarina Matanović Kulenović, kao civilna osoba u sklopu 1. zrakoplovne skupine, čije je znak vidljiv na avionu
Jednom kad se prihvate ova ograničenja, knjiga zapravo nudi obilje zanimljivih informacija, posebice u dijelovima koji obrađuju razdoblje između svjetskih ratova, odnosno period Drugog svjetskog rata. Opsežna fotodokumentacija uključena u knjigu nudi i neke raritete: primjerice, pokušaje Kraljevine Jugoslavije da oformi teško bombardersko zrakoplovstvo ili portret Katarine Matanović Kulenović, jedne od prvih žena-pilota. Mogu se vidjeti i neki kurioziteti iz II. svjetskog rata, kao što su oznake zrakoplovnih postrojbi NDH ili rijetke mašine poput Fieslera Fi 167 koji su izvorno naručeni za njemački nedovršeni nosač aviona (brojni izvori inače pogrešno upućuju da je svekolika produkcija ovih letjelica završila u Rumunjskoj). Knjiga je opremljena popisom kratica, te popisom izvora i literature, ali joj nažalost manjka indeks. Jednom riječju, uz navedena ograničenja, knjiga Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj vrijedan je dodatak knjižnici svakog ljubitelja vojne zrakoplovne povijesti.
Podaci o knjizi:
STO GODINA RATNOG ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ, Tomislav Aralica, Robert Čopec, Marko Jeras, Zdenko Kinjerovac, Tomislav Haraminčić, ilustrirano, 417 stranica, izdanje Despot Infinitus, Zagreb 2012.
