Iako se na portalu Obris.org načelno ne bavimo vojnom tehnikom samostalno, a posebice ne stvarno starom vojnom tehnikom, nekoliko novinarskih pitanja tijekom proteklih dana ponukalo nas je predstaviti knjigu “Von alten Handfeuerwaffen: Entwicklung, Technik, Leistung“. Riječ je tu o stvarno iznimnome djelcu, koje je u svibnju 1989. godine osvanulo pri Pokrajinskome muzeju Joanneum iz Graza u Austriji – točnije, u izdanju njegove radne jedinice “Landeszeughaus Graz”. Riječ je o proširenome katalogu izvanredne izložbe koja se u ovoj zanimljivoj vojno-povijesnoj ustanovi održavala između svibnja i listopada 1989. godine – a čija je tema bila prikazivanje javnosti vojno-povijesno-tehničkog istraživanja provedenog tijekom godinu dana prije same izložbe. O čemu je tu zapravo riječi?
Dok Landeszeughaus Graz raspolaže impresivnom zbirkom oružja i oklopa iz sredine 17. stoljeća, tijekom godina se osoblju ove ustanove nametnulo pitanje – navodno proizašlo i od brojnih posjetitelja ove jedinstvene zbirke: “Koliko su zaista efikasni i opasni komadi starog naoružanja koje se tu izlaže”? Budući je riječ o starome oružju, koje u pravilu nije ni na koji način korišteno odavna, kustosi su se tu nalazili pred svojevrsnom zagonetkom – na koju su odlučili dobiti odgovor. Dok su estetski te konstrukcijski aspekti starog vatrenog oružja u pravilu dobro obrađeni, njegova je učinkovitost, balističke karakteristike, te time i taktička primjenjivost, jedno bitno lošije obrađeno područje. Da bi se ovaj nedostatak ispravilo, odlučeno je iz zbirke u Grazu odabrati niz eksponata vatrenog oružja, i onda iz njih pucati pod ozbiljnim laboratorijskim uvjetima. Time se željelo dobiti širok spektar rezultata, koji bi u potpunosti opisali balističke karakteristike i efikasnost pojedinih komada oružja iz muzejske zbirke.
Iako teško, to je bilo moguće – budući da Landeszeughaus Graz, za razliku od praktično svih naših muzeja, među svojim osobljem ima čitav niz izučenih oružara, puškara i drugih u starim obrtima vještih stručnjaka. Time je ova ustanova u stanju i hladno te vatreno oružje koje posjeduje održavati u potpunosti (kao uporabni predmet, kojeg se ne promatra samo estetski, izvana), ali je bila u mogućnosti svoj posao nadograditi praktičnim pokusom nad svojim eksponatima. Dok privatni vlasnici od ovakvih praktičnih pokusa zaziru (zbog skupoće svojih eksponata i rizičnosti takvih opaljenja), Landeszeughaus Graz je iz svoje opsežne zbirke (krajem 1980-tih 3815 pušaka i 4032 pistola) izdvojio 16 tipičnih komada dugog i kratkog oružja (16. do 18. stoljeće). Ti su komadi onda prevezeni u koruški Ferlach (dugo vremena grad puškara i kolijevku regionalne proizvodnje vatrenog oružja), gdje su ih ocijenili tamošnji stručnjaci – na 2 komada su pronađeni materijalni nedostaci koji bi opaljenje činili posebno nesigurnim, dok je 14 komada vatrenog oružja odobreno za kasniji eksperiment opaljenja.
Gađanja odabranim primjercima vatrenog oružja bila su izvedena u suradnji s Oružanim snagama Republike Austrije, na prostoru njihove vojne Ustanove za testiranje naoružanja i streljiva (PVWM), smještene u Felixdorfu u Gornjoj Austriji. Ondje se između sredine prosinca 1988. i sredine siječnja 1989. godine iz ukupno 13 muzejskih eksponata ispucalo 325 hitaca, te još 60 hitaca iz modernog oružja za usporedbu – austrijskih jurišnih pušaka u kalibrima 7,62*51 NATO (FN FAL/StG 58) i 5,56*45 NATO (Steyr AUG/StG 77), kao i službenih pištolja u kalibrima 9*19 mm Parabellum (Glock 17/Pistole 80) i 11,43*23 mm/.45 ACP (M1911/Pistole 11). Program gađanja proveden je u streljačkome tunelu ukupne dužine 500 metara, s oružjima učvršćenima u stabilni blok u kojem su nakon svakog opaljenja ponovo centrirana, ne bi li se isključio utjecaj strijelca na rasipanje hitaca. Mjeren je povratni trzaj oružja, tlak potisnih plinova, brzina olovnih projektila (koje se za tu prigodu lijevalo originalnim alatima iz fundusa muzeja), ali je promatrano i rasipanje te učinak tako ispaljenih projektila na meti – za što su korištene ploče od drveta smreke, njemački prsni oklopi iz fundusa muzeja (Augsburg, oko 1570. godine), te blokovi sapuna i balističkoga gela. Svi su ti rezultati pažljivo prikupljeni, obrađeni u više od mjesec dana statističke obrade, te predstavljeni u zasebnoj muzejskoj izložbi, te tematskoj knjižici koju ovdje predstavljamo.
Uz rezultate spomenutog istraživanja (P. Kalaus), koji čine glavninu ove male knjige, predstavljene detaljnim numeričkim i grafičkim podacima – knjigu čini i niz manjih popratnih tekstova koji dodatno opisuju povijest i tehnologiju starog oružja koje se testiralo. Osim općenitog preglednog prikaza ranog razvoja vatrenog oružja (R. Dittrich), detaljno se opisuje proizvodnja puščanoga praha u Štajerskoj (L. Toifl), postupci te primjeri negdašnjih postupaka testiranja i provjeravanja vatrenog oružja na prostorima šire Štajerske (L. Toifl), ali i detalje povijesti postupka obrazovanja majstora oružara na prostoru Graza i Štajerske između 15. i 17. stoljeća (A. Ruhri) – od kojih je onda dobar dio radio te živio i na prostorima današnje sjeverozapadne Hrvatske).
Sve u svemu, “Von alten Handfeuerwaffen: Entwicklung, Technik, Leistung” je jedna iznimna mala knjiga, koju se i nakon gotovo 30 godina od izdanja još uvijek može kupiti u muzejskoj trgovini izdavača, ustanove Landeszeughaus Graz, po sada smiješnoj cijeni od 1 euro za primjerak (čak 14 puta jeftinije nego ako se istu nabavlja putem interneta, s dostavom). Riječ je tu o djelu od ukupno 150 stranica, mekoga uveza, ilustriranog s ukupno 35 crteža, 46 crno-bijelih slika, 23 tablice i 15 iscrpnih grafova s pripadajućim podacima.
