Potpisom predsjednika 6 stranaka (SNSD, SDS, SDP BiH, SDA, HDZ BiH i HDZ 1990) na dokument pod imenom „Dogovoreni principi o raspodjeli imovine“ stavljena je točka na višegodišnji međustranački spor o raspodjeli državne i vojne imovine u Bosni i Hercegovini.
Izostanak dogovora o raspodjeli vojne imovine bivše JNA u Bosni i Hercegovini već gotovo tri godine koči primjenu Akcijskog plana za članstvo u NATO-u, koji je BiH uvjetovano dobila još 2009. Da se taj problem mora riješiti želi li BiH uopće doći do vrata NATO-a, posljednjih godina učestalo su objašnjavali brojni američki i NATO dužnosnici, kao i Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR). Sada, kada je i to pitanje razriješeno, barem na papiru, očekuje se da bi BiH na svibanjskom summitu NATO-a u Chicagu mogla dobiti zeleno svjetlo za početak primjene Akcijskog plana.
U dokumentu potpisanom u petak, 9. ožujka, u Banja Luci, stoji da će se „dio neperspektivne vojne imovine, u kojoj su smještene institucije BiH, kao i one za koje Vijeće ministara BiH donese odluku u narednih 60 dana, knjižiti kao vlasništvo BiH. Ukoliko odluke ne bude u roku od 60 dana, dio neperspektivne vojne imovine u koji nisu smještene institucije knjižit će se na druge nivoe vlasti“. Dogovoreno je i da se neperspektivna vojna imovina, koja je do sada dodijeljena na korištenje drugim subjektima, knjiži u vlasništvo drugih nivoa vlasti, odnosno općina, kantona ili entiteta. Onaj dio neperspektivne vojne imovine koji je u posjedu Ministarstva obrane BiH postat će vlasništvo općine na čijem se teritoriju nalazi, dok će imovina Be-Ha institucija, koja im više nije potrebna, također prijeći u vlasništvo nižih nivoa vlasti.
S druge strane, perspektivna nepokretna vojna imovina, precizirana odlukama Predsjedništva BiH, knjižit će se kao vlasništvo BiH za potrebe Oružanih snaga BiH. Zbog političkih nesuglasica između stranaka iz Federacije BiH i Republike Srpske 69 vojnih objekata, obuhvaćenih spomenutom odlukom Predsjedništva BiH, do dana današnjeg još uvijek nije upisano u zemljišne knjige. Po sličnim kriterijima trebala bi se podijeliti i državna imovina.
Problem s državnom i vojnom imovinom datira još od 2005. Tadašnji Visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown 18. ožujka 2005. donosi „Odluku kojom se donosi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske“, s ciljem sprečavanja rasprodaje državne imovine dok tijelo kobasičastog naziva „Komisija za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obveza BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH u upravljanju državnom imovinom“ ne pripremi kriterije kojima bi se utvrđivalo koja je imovina u vlasništvu BiH, entiteta i distrikta Brčko. Na temelju tih kriterija bi onda bio donesen i odgovarajući Zakon o pravima vlasništva i upravljanja državnom imovinom. Komisija, koju je osnovalo Vijeće ministara BiH, imala je rok za pripremu kriterija do 30. svibnja spomenute 2005. godine, no samo mjesec dana prije njegova isteka utvrđeno je da članovi te Komisije uopće još nisu ni imenovani, a kamoli da je izrada kriterija pri kraju.
Federalni dužnosnici nisu se složili s Ashdownovom odlukom, smatrajući da ona istovremeno poništava federalni Zakon o upravljanju imovinom bivše JNA, temeljem kojeg su do tada vlasti Republike Srpske i bivše tzv. Herceg-Bosne proteklih godina prodale ili podijelile na korištenje više vojnih nekretnina. Dužnosnici Ministarstva obrane Republike Srpske pravdali su se da su sve učinili transparentno, sukladno odluci Vlade RS iz 2003. godine, na čijem su računu završila i sredstva dobivena prodajom neperspektivne vojne imovine. Dio novca potom je potrošen za uređenje objekata za preseljenje vojarne Vrbas i za potrebe smještaja Generalštaba Vojske RS, dok je u trenutku kada je Ashdown donio odluku o zabrani raspolaganja državnom imovinom u tijeku bila prodaja objekata i zemljišta vojnog kompleksa “Trapisti II” u Banja Luci, te nekretnina u Kalinoviku, Trnu, Modriči i Lukavici, a u planu je bila prodaja šumskih kompleksa u Han Pijesku i Bosanskom Novom. Dio nekretnina podijeljen je lokalnim samoupravama, kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ashdown je pojasnio da se odluka neće primjenjivati retroaktivno, ali je njome zamrznuta prodaja dijela vojnih objekata (skladišta, vojarni i upravnih zgrada) kojima su u tom trenutku raspolagali i Republika Srpska, i federalno Ministarstvo obrane, i Vojska Federacije.
Neperspektivnu “vojarnu Jajce” u Sarajevu su Saudijci htjeli prenamijeniti u luksuzan hotel
Na tada još neslužbenom popisu neperspektivnih vojnih objekata, koji su bili namijenjeni za prodaju, među ostalim su se našli: aerodromi Željava i Glamoč, ratna džamija na Igmanu, poligon i sklonište u Hadžićima, podzemni objekt ARK Konjic, naftni terminal Dretelj, dio poslovnih prostora u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Bihaću, vojarne u Mostaru, Ilijašu i Sarajevu (koju je namjeravao kupiti saudijski princ Alwalees bin Talal bin Abdul Aziz Al Saud)… Poduži popis postao je služben nakon što su 2007. godine predsjedavajući Vijeća ministara BiH i premijeri Republike Srpske i Federacije BiH potpisali Sporazum o podjeli vojne imovine, kojim se predviđa da entiteti dobiju neperspektivnu imovinu koja se nalazi na njihovom teritoriju. Proces upisivanja vojne imovine u državno vlasništvo zaustavila je Komisija za državnu imovinu BiH, smatrajući da se time krši Ashdownova odluka, budući da još uvijek nije donesen Zakon o državnoj imovini, koji bi riješio i pitanje perspektivne vojne imovine. Ovakvu odluku Komisije podržao je i OHR, iako je već do tada Općinski sud Sarajevo nekoliko objekata bivšeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu upisao kao vlasništvo države, a pravo raspolaganja je dano Ministarstvu obrane BiH. Nakon što je u petak postignut dogovor o podjeli perspektivne i neperspektivne imovine, Ured visokog predstavnika ga je pozdravio: „Ovo bi zaista bio značajan korak naprijed za euroatlantske aspiracije BiH, ukoliko je sporazum o vojnoj imovini postignut u skladu sa Zakonom o obrani BiH, čime bi se državi omogućilo vlasništvo nad nepokretnom imovinom potrebnom za obavljanje poslova obrane“.
Status vojne imovine u BiH trenutno imaju 123 objekta, Ministarstvo obrane popisalo je 54 neperspektivna objekta, koja bi trebale preuzeti lokalne uprave u Republici Srpskoj i Federaciji, dok je Predsjedništvo BiH sastavilo popis od 69 perspektivnih objekata. Njih bi sada i službeno u svoje vlasništvo trebalo uknjižiti Ministarstvo obrane BiH za državu BiH, osim ukoliko u međuvremenu ne iskrsnu neki novi sporovi oko utvrđenih lokaliteta. Što nije nevjerojatno, budući da se na popisu perspektivne vojne imovine, dakle one koje treba biti uknjižena kao vlasništvo države BiH, nalaze 24 vojna objekta na području Republike Srpske.
Vlasti RS-a do sada su nudile kompromis – ti bi objekti mogli biti upisani u vlasništvo BiH, ali pod uvjetom da se zakonom propiše da svi ti objekti, kad jednoga dana ne budu potrebni Oružanim snagama BiH, budu vraćeni u vlasništvo entiteta. Dogovor od petka, barem koliko je do sada poznato, takav kompromis ne predviđa, pa će biti zanimljivo pratiti povrat tih objekata u vlasništvo BiH, odnosno pod kontrolu Oružanih snaga BiH. U tom grmu leži i razlog što se već par dana iz RS-a mogu čuti neslužbena jadanja o tome kako će ih SDP BiH i SDA izmanipulirati i izigrati u knjiženju vojnih objekata.
