U utorak 1. ožujka, dan nakon prvih pregovora predsavnika Ukrajine i Rusije u bjeloruskom Gomelu, širom Ukrajine nastavile su se ratne operacije. Iako je težište medijske pažnje bilo na Kijevu i tamošnjem raketnom napadu na TV toranj (kojim je završio oštećen memorijalni centar žrtava Holokausta), ipak su se vojne operacije nastavile širom zemlje. Uz borbe zapadno od Kijeva, treba spomenuti i ruska nastojanja za odsjecanjem pojedinih velikih dijelova ukrajinskoga bojišta – kako na sjeveru zemlje, gdje bi se zaokružilo snage oko Černihiva, tako i oko Severodonjecka, u zaleđu već opkoljenog Mariupola, te u zaleđu grada Zaporožje na Dnjepru. Sva se ta nastojanja dobro vide na općoj karti operacija, iako su označene zone pod ruskom kontrolom više načelne prirode. Naime, već je postalo sasvim jasno kako snage Ruske Federacije u Ukrajini ne zauzimaju prostor već njime samo prolaze – tako da često nakon takvog prolaza, makar on bio praćen i žestokim borbama, ta područja uglavnom ubrzo opet završe u ukrajinskim rukama. Sve vremenske odrednice navedene u tekstu su prema hrvatskom vremenu.

1. Prilazi Kijevu

Nakon intenzivnih borbi proteklih dana, (1) zapadni prilazi Kijevu su u utorak, 1. ožujka bili obilježeni vijestima o napredovanju (ili bolje rečeno, gotovo pa izostanku napredovanja) velikog konvoja kojim ruske snage dovoze pojačanja prema gradu Kijevu. Kolona vozila razvučena na preko 65 kilometara trpi masivne zastoje za koje se u popodnevnim satima iz američih izvora čulo da mogu biti prouzročeni s dva vrlo različita razloga: (1) nedostatkom goriva za vozila i hrane za ljudstvo, ili (2) ruskim pregrupiranjem, promišljanjem stanja i procjenjivanjem kako dalje. Nije jasno je li na stvari bilo koji pojedini od tih razloga ili njihova kombinacija.

Uz to, s ranim jutrom postao je jasan i razmjer šteta koje su u naselju Borodjanka (oko 46 kilometara sjeverozapadno od Kijeva) za sobom ostavile ogorčene borbe posljednjih dana. Ukrajinska je vojska ondje obranila naselje, te uništila 3 i zarobila još 4 ruska kamiona za opskrbu, među ostalim nakrcana i raketama za VBR sustava “Grad” kalibra 122 mm. Nakon kraće stanke ondje su bile nastavljene borbe.

Na (2) istočnim prilazima Kijevu treba registrirati da se grad Černihiv i dalje drži u ukrajinskim rukama, dok se napredovanje ruskih snaga na jug uz Dnjepar podijelilo. Dok jedna grana postupno nastavlja djelovanja prema istočnim predgrađima Kijeva, od njih je odvojen dio snaga za napredovanje prema jugoistoku – ne bi li se time pomoglo spajanju s kolonama koje paralelnim cestovnim pravcima stižu na zapad iz smjera mjesta Konotop i Sumy. Ova operacija bi mogla postati neugodna ako zaista i dođe do spajanja tih ruskih snaga, naravno – pod uvjetom da napredujuće ruske postrojbe do trenutka spajanja uopće budu u stanju osiguravati svoju barem elementarnu logistiku.

2. Kijev

Grad Kijev u utorak 1. ožujka periodično se nalazio pod neprijateljskom paljbom, uz periodične zračne uzbune. Dok je oko 14 sati bila gađana zgrada jedinice za specijalne operacije Ukrajinske vojno-obavještajne službe u mjestu Lutez kod Vishgoroda – međunarodni mediji su posebno zabilježili oko 16 sati izvedeno raketiranje kijevskog TV tornja visokog 385 metara. Tom je prilikom ubijeno 5 civila, na neko su vrijeme iz pogona privremeno ispali brojni televizijski programi, ali je čitava akcija ujedno izazvala i sramotu za Rusiju. Naime, čitav kompleks oko TV tornja pripada memorijalnom području Babin Yar, na kojem su u rujnu 1941. Nijemci pogubili preko 30.000 ukrajinskih Židova. U napadu 1. ožujka oštećene su i neke zgrade samog memorijalnog kompleksa, što je izazvalo i međunarodne osude događaja.

Tijekom prijepodneva je predsjednik Volodymyr Zelenski imenovao general bojnika Mykolu Zhyrnova novim vojnim zapovjednikom obrane grada Kijeva. Njegov posao počeo se komplicirati gotovo trenutno, budući su večernji sati bili obilježeni bombardiranjem niza naselja (Rusanovka, Vyshneve, Kurenevka, Boyarka i Zhuliany).

Borbe su se nastavile i zapadno od grada, gdje prvi redovi ruskih snaga već danima pokušavaju prodor prema Vasilkivu i dalje na jug prema mjestu Bela Tserkva, ne bi li time postupno prekinuli komunikacije Kijeva na jug. Tijekom te večeri zabilježene su u spomenutoj Beloj Tserkvi glasne eksplozije, kada su se ponovo na udaru neprijatelja našli tamošnji vojni objekti.

3. Sumy i sjeveroistok

Čitav sjeveroistočni dio Ukrajine u široj okolici gradova Konotop i Sumy već je duže pod ruskim napadima. Treba napomenuti da se nakon prolaska Rusa u ukrajinske ruke vratio i grad Konotop, iako je ostao opkoljen, dok su ukrajinske snage posljednjih dana nastavile širiti oslobođeni prostor uz cestu od mjesta Kipti nedaleko Dnjepra do 250 km na sjeveroistoku smještene ruske granice i graničnog prijlaza Bačivsk, koridora koje dijeli dva velika prostora ruskih operacija.

No, dok su prednje ruske snage tim prostorom prošle prije nekoliko dana, uz ogorčene borbe, sada se tim pravcima kreću prvenstveno njihova pojačanja i logistički konvoji. Ove su postrojbe pod ustrajnim napadima ukrajinskih postrojbi, koje čitavo vrijeme drže Sumy – u čijoj su okolici oko 2 ujutro u utorak 1. ožujka zarobili i privremeno rusko skladište s nizom vojnih vozila (BMP, BTR-80, MT-LB i razna transportna vozila pješaštva) čiji su se čuvari razbjegli. U sličnoj maniri je oko 18 sati na 6 km jugozapadno od grada Sumy, kod tamošnjeg aerodroma, bila uništena još jedna ruska vojna kolona. Lošije vijesti su zato došle iz mjesta Ohtirka, koje je već danima pod intenzivnim ruskim napadima, gdje je u noći od nedjelje na ponedjeljak 1. ožujka u intenzivnim bombardiranjima grada stradalo više od 70 ukrajinskih vojnika tijekom napada na tamošnje vojne objekte.

4. Harkiv i okolica

Kako se već čulo krajem veljače, ukrajinsko pravosuđe krenulo je postupati protiv Genadija Matsehora, bivšeg gradonačelnika Kupyanska, koji je 27. veljače to mjesto bez borbe prepustio Rusima. On je u utorak 1. ožujka bio uhvaćen, te će mu se suditi za izdaju. Za to vrijeme, građani tog mjesta ostali su raspoloženi za borbu, te su u javnost stigle i snimke kako iz podneva u utorak napadaju ruska vozila tijekom njihova prolaska kroz grad.

Čitavog utorka 1. veljače se Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini, nalazio pod periodičnim ruskim napadima. Nakon teških noćnih borbi, tog je jutra raketom pogođena zgrada tamošnje regionalne administracije, što je bilo preneseno širom svijeta, a stradao je i tamošnji slovenski konzulat. Spominjalo se rusko korištenje oružja s kasetnim i aerosolnim bojnim glavama, čemu se pripisivalo i oko 11 mrtvih i 40 ranjenih građana – a bilo je i zarobljenih ruskih vojnika.

Iza 19 sati su nanovo započeta granatiranja, dok je oko 19:30 bila zabilježena i iznimno jaka eksplozija za koju se pretpostavljalo da cilj napada bilo skladište streljiva kod obližnje zračne baze u Čuguivu – prije nego su po gradu opet nastavljeni napadi kasetnim bombama do kasno u noć.

5. Od Dnjepra do “Narodnih Republika”

Nakon ozbiljnih napredovanja snaga Ruske Federacije i njihovih saveznika iz Luhanska i Donjecka, takvi su se problemi za ukrajinsku stranu nastavili i u utorak 1. ožujka. No, nakon čitavoga dana ogorčenih borbi, Ukrajincima je pošlo za rukom izboriti i određenu pobjedu – kada su oko 23 sata navečer uspjeli vojno ući u grad Gorlivka, po prvi put od 2014. godine. Lošija vijest došla je s donjecke fronte, gdje je nakon više dana odolijevanja oko 11 ujutro u ruske ruke palo mjesto Volnovaha, čime je nastavljen prodor neprijatelja na zapad, te ojačano prekidanje i zadnjih veza prema obalama Azovskoga mora te ondje smještenome gradu i luci Mariupol.

6. Južno Bojište

6.1. Istok

Već spomenuti grad i luka Mariupol na Azovskome moru već je danima poprište žestokog ratovanja. Nakon više dana napredovanja, ruske snage što dolaze s Krima na istok uspjele su se probiti i do Mariupola, te ga time odsjeći od ostatka Ukrajine. Pri tome su one prošle uz obalu od Berdjanska, gdje se po već viđenom obrascu nanovo digao ukrajinski otpor odmah po prolasku prednjih ruskih vojnih kolona. Zato i ne čudi da je nedaleko tog formalno okupiranog grada tijekom jutra bio zabilježen i uspješan napad na kolona ruskih vojnih cisterni za gorivo. Pa ipak, to je bilo tek od posredne pomoći opkoljenom Mariupolu, gdje se na tenkovske napade odgovaralo i ukrajinskim topništvom. U ruskim je rukama ondje završilo selo Hnutovo, smješteno oko 18 km sjeveroistočno od grada, a do večernjih sati je grad bio izložen i napadima ruskog zrakoplovstva. Kako se saznaje od tamošnjeg gradonačelnika Vadyma Boychenka, bolnica u Mariupolu je primila 128 ranjenih.

Ovdje treba zabilježiti i ruska napredovanja na sjever, u unutrašnjost Ukrajine, gdje se nastavilo zauzimati prostore uz lijevu obalu rijeke Dnjepar, krečući se načelnim sjeveroistočnim smjerom. Ondje su ruske snage stigle do grada Energodara, mjesta najveće europske nuklearne elektrane, a nakon zauzimanja Melitopola i onda Tokmaka, otvorili su se prostori za napredovanje kako na sjeveroistok prema prostoru tzv. “Donjecke Narodne Republike”, tako i na sjever prema gradu Zaporožje – čemu je itekako pomoglo i zauzimanje mjesta Vasilivka na Dnjepru.

6.2. Zapad

Borbeni potez ruskih snaga od Krima na sjeverozapad bio je posebno aktivan u utorak 1. ožujka. U ranim jutarnjim satima je ukrajinski STRATCOM objavio početak još jednog napada ruskih snaga na Kherson. Taj je grad krajem veljače završio pod ruskom opsadom sa sjevera, juga i istoka – i jedini slobodan prolaz prema ostatku Ukrajine ostajao je na zapad te jugozapad, pa onda prema 50-tak kilometara udaljenom gradu Mikolajevu. Dok se od gradonačelnika već ranije čulo kako taj grad može izdržati ruski pritisak tek kraće, oko 7 ujutro bio je zabilježen ulazak ruskih sanga u njegova zapadna predgrađa. Iako se tijekom dana nastavilo s granatiranjim stambenih naselja, i ondje je bila primjetan problematični moral (ali i logistika) ruskog okupatora – tako da su bile zabilježene i situacije kada su ruski vojnici bježali ostavljajući vozila (MT-LB s oznakama Krimske divizije), da su im se vozila zaglavljivala u dubokome blatu (PZO sustav Pancir, kojeg su mještani onda i zapalili, te TOS-1 lanser termobaričkih projektila), kao i osobnu opremu. Sve to nije pomoglo da se iza 21 sat u utorak 1. ožujka ipak ne zabilježi i ulazak ruskih vojnika i u sam centar grada – koji je pod intenzivnom opsadom bio od subote 27. veljače.

Zanimljivo je da se i na tom potezu južnog bojišta također spominjalo masivnu rusku vojnu kolonu, navodno sastavljenu od preko 800 raznolikih vozila. Ona je doduše prošla kraj Khersona, produžila do Mikolajeva, te onda skrenula na sjever prema mjestu Baštanka. Iako je uspješno odolijevala napadima u kretanju, iz ukrajinskih se izvora čulo kako je na kraju bila teško gađana baš u predjelima oko grada Baštanka – gdje se spominje i njeno uništavanje od snaga ukrajinskog zrakoplovstva, vojske i snaga Teritorijalne obrane.

Iako se prvog dana ruske agresije čulo o smrti 13 ljudi posade s ukrajinskog Zmijskog otoka, i u utorak 1. ožujka ponovo su se pojavljivale naznake da su oni zapravo živi – te da su se predali nakon što su ostali bez streljiva – što je u utorak ujutro kao mogućnost spominjala i ukrajinska Ratna mornarica.

7. Ostalo

U utorak 1. ožujka većina središnje, zapadne i jugozapadne Ukrajine bila je relativno mirna. Iako su tijekom dana bilježene objave zračne opasnosti za mjesta Volyn, Ternopil, Rivne i Vinjicija, tek se grad Žitomir višestruko nalazi pod napadima iz zraka. Naime, u kasnim večernjim satima, iz 22 sata, ruske su snage ondje izvele zračne napade na sam grad (gradska bolnica) te komplekse ukrajinske elitne 95. zračno-jurišne brigade. Tom je prilikom stradalo 2 građana, a još ih je troje bilo ranjeno.

Dok se iz ukrajinskog Ministarstva obrane u jutarnjim satima utorka 1. ožujka moglo čuti navode o stradalih 5.710 Rusa, te uništenih 29 aviona, 29 helikoptera, 2 besposadne letjelice, 77 komada tegljenog topništva, 24 VBR sustava, 1 sustava BUK i još 7 drugih PZO sustava, 198 tenkova, 846 oklopnih transportera, 305 drugih vozila, 60 cisterni s gorivom, i dva broda – tijekom prijepodneva su došle vijesti kako su turskim bespilotnim sustavom Bayraktar uništena još dva PZO lansera BUK. Uz dosada registrirane ruske snage, Ministarstvo obrane Ukrajine je ponovo upozorilo i na mogućnost direktnog ukljulivanja u rat i vojnih snaga susjedne Bjelorusije.

Za to se vrijeme predsjednik  Zelenski nastavio zalagati za privlačenje i stranih dragovoljaca u Ukrajinske redove, među ostalim i izdavanjem privremenih viza za takve osobe. Spominjalo se i organiziranje nekakvih ukrajinskih gerilskih timova za cyber-ratovanje – koji bi trebali napadati rusku kritičku infrastrukturu – što ipak treba uzeti s maksimalnom rezervom. Za to vrijeme je iz Ukrajine otišlo oko 600.000 izbjeglica, dok su iz Ukrajinske granične službe izvijestili o povratku u Ukrajinu oko 80.000 muškaraca spremnih za borbu.

Što se ruske strane tiče, u utorak 1. ožujka oko podneva čulo se od ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua kako će Rusija nastaviti sa svojom specijalnom vojnom operacijom u Ukrajini sve do postizanja zadanih ciljeva. Među ostalim, iz ruskog Ministarstva obrane se čulo i kako predstoje udari na Služba sigurnosti Ukrajine (SBU), te tamošnje centre za Informacijske i psihološke operacije (PSO) – ne bi li se prekinuo ukrajinski informacijski rat protiv Rusije. Verojatno je baš u tom kontekstu uslijedio i raketni napad na TV toranj u Kijevu – koji se ujedno pokazao izvorom dodatne sramote i međunarodnih zgražanja zbog šteta na tamošnjem Holokaust memorijalnom centru. Stanju ruskog vojnog napora ne pomažu ni navodne vijesti stigle oko 23 sata iz bolnica u Belgorodu, na ruskoj strani granice kod ukrajinskoga Harkiva, kako više ne mogu primati civilne pacijente, budući su puni vojnih ranjenika.

Na zajedničkoj sjednici bjeloruske Vlade i Nacionalnog vijeća sigurnosti, održanoj tog utorka, moglo se od bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka čuti o zloj Ukrajini gdje se „nacističkim metodama uništava sve rusko u Ukrajini“. Pri tome on je otklonio optužbe kako njegovi ruski saveznici ondje koriste kazetne bombe i ustvrdio da u Ukrajini nema bjeloruskih snaga – a od saveznika Putina je ujedno zatražio i raspoređivanje dodatnih baterija protuzračnog sustava S-400 u Bjelorusiji.

Do utorka 1. ožujka je – prema službenim izvorima iz SAD – na Ukrajinu bilo ispaljeno preko 400 ruskih raketnih projektila, dok ti isti izvori nisu ujedno i potvrdili navodno rusko korištenje termobaričkog naoružanja. Pa ipak, moral ruskih snaga je ocijenjen slabim, budući su na niz mjesta registrirani pojedinci i čitave postrojbe koji su bježali s dužnosti.

Za kraj, napomenimo kako se nastavlja pristizanje međunarodne pomoći Ukrajini. Tako je Tajvan poslao oko 27 tona medicinskih potrepština, a dodatnu vojnu je pomoć poslala i Estonija (protuoklopni sustavi Javelin i streljivo), te Latvija (30 kamiona sa streljivom, kacigama, suhom hranom, medicinskim priborom i lijekovima, te 500 tona dizelskog goriva). No, dok se iz Velike Britanije putem njihova Ministarstva prometa čulo o predstojećoj zabrani ulaska u britanske luke svim ruskim brodovima, i teretnim i vojnim – iz Slovačke je došla temeljito drugačija vijest. Naime, unatoč zatvorenom nebu, ondje je od Moskve prema Slovačkoj slobodno letio ruski transportni IL-76TD „VI5956“ u vlasništvu tvrtke Volga-Dnepr Airlines. Prema nepotvrđenim izvješćima, iako je avion bio presretnut nad Poljskom, za njega je napravljena iznimka, budući se tu radilo o transportu posebnih šipki nuklearnog goriva za slovačke nuklearne elektrane ruskog podrijetla.