Samohodna haubica američkih kopnenih snaga po prvi je put ispaljivanjem projektila brzne leta od 5 maha uspjela oboriti krstareći projektil. Velika je to stvar. Zamislite da, u nekom budućem ratu, haubice kopnenih snaga okružuju strateški važnu zrakoplovnu bazu na zapadnom Pacifiku, rušeći nadolazeće rakete, ne bi li razni zrakoplovi mogli ondje nesmetano polijetati i slijetati.
Do ovog pokusnog rušenja došlo je na poligonima vojnog kompleksa White Sands u američkoj saveznoj državi New Mexico, u srijedu 2. rujna ove godine. Samohodni sustav M-109 Paladin ispalio je hiper brzu granatu kalibra 155 milimetara na nadolazeću bespilotnu metu BQM-167 Skeeter, te ju raznio na komadiće. „Tenkovi koji ruše krstareće rakete bili bi izvanredni – sjajni kao iz video-igara ili uradaka znanstvene fantastike“, kazao je Will Roper, vodeći znanstvenik američkih Zračnih snaga.
———————-
———————-
Ovakva protuzračna obrana zasnovana na teškom topništvu bila je dio još jednog, ukupno drugog po redu ciklusa dvodnevnih ispitivanja novog zapovjednog sustava kojeg razvija američko Ratno zrakoplovstvo. Sustav nazvan „Advanced Battle Management System“ (ABMS) obuhvaća umjetnu inteligenciju koja uzima senzorske podatke iz niza raznolikih izvora – sa satelita, stealth-lovaca, cepelina, s radarskih instalacija – i onda ih sve kombinira. Ono što time nastaje je digitalna slika čitavog bojišta. Umjetna inteligencija tada identificira one prijateljske snage koje bi mogle uništiti pojedinu metu, te pojedinim zapovjednicima stavlja na raspolaganje izbornik iz kojeg mogu odabrati platformu za izvođenje konkretnog gađanja. Sam ABMS je velik, ambiciozan i kontroverzan sustav. Američko Ratno zrakoplovstvo ga želi – i spremno je odustati od svojih postojećih zapovjednih zrakoplova E-8C Joint STARS, ne bi li time namaknulo novce za tu novu opremu. Za razliku od njih, američki Kongres je suzdržan oko djelotvornosti takvog novog zapovjednog sustava, te pitanja može li on tako dobro raditi kako to Zrakoplovstvo tvrdi da bi trebao. No, sada je radio dovoljno dobro da pomogne haubici u rušenju letjelice na mlazni pogon.
Nakon višedesetljetnog zanemarivanja topništva, američke Kopnene snage krenule su trošiti milijarde USD ne bi li modernizirale stotine svojih komada topničkog naoružanja i raketnih lansera. Pri tome oni imaju dvojak cilj – kao prvo, nadjačati na ovome polju ruske snage u slučaju kakvog kopnenog rata u Europi; kao drugo, učiniti topništvo US Army na neki način relevantnim u potencijalnim otočnim kampanjama protiv Kine na Pacifiku.
Ispaljivanje HVP streljiva na krstareću metu 2. rujna 2020. godine (US Army)
Što se tiče problema s Kinom, haubice koje ruše rakete mogle bi biti baš ono što se traži. Naime, Kina u svom arsenalu ima oko 1.300 raznih raketa i krstarećih projektila, koji bi tijekom ikakvog većeg rata mogli gusto padati po američkim bazama na Pacifiku. Uzletišta zrakoplovnih baza na otocima Okinawa i Guam vjerojatno bi bila glavnim metama napada. Američke Kopnene snage održavaju bitnice protuzračnih sustava Patriot na Okinawi, i sustav dužeg dometa THAAD (Terminal High-Altitude Area-Defense) na Guamu. Dok Patriot i THAAD u teoriji mogu rušiti nadolazeće balističke projektile, sustav Patriot može gađati i nisko leteća, spora krstareća oružja. No, to sve dolazi uz vrlo visoku cijenu. Pojedinačna raketa sustava Patriot košta oko 5 milijuna USD, dok projektil sustava THAAD košta oko 12 milijuna USD. Čak si i američke Kopnene snage mogu priuštiti tek ograničene količine takvog streljiva. Nije tu baš jasno da li snage SAD-a imaju dovoljno raketa za Patriot i THAAD da bi srušili sve stotine projektila koje bi Kinezi mogli ispaliti na Okinawu i Guam.
HVP varijante (BAE Systems)
BAE Systems i njihov super-aerodinamični, precizno vođeni projektil hipersonične brzine leta (Hypervelocity Projectile – HVP) mijenjaju čitavu računicu u ovoj situaciji. Istina, njihov je domet tek djelić od gotovo 200 kilometara ili više, koliko je domet sustava THAAD. S druge strane, jedna takva granata koja leti brzinom od 5 maha košta samo 86.000 USD. A i ta bi cijena mogla padati kada vojni krugovi kupe veće količine ovog streljiva. Samohodna haubica M-109 je u ovom pokusnom gađanju srušila ekvivalent relativno sporog i nisko letećeg krstarećeg projektila. No, BAE Systems tvrde da je njihov HVP jednako tako sposoban pogađati i brže, te na većim visinama leteće balističke rakete. Trebat će još pokusnih gađanja da bi se provjerile i te tvrdnje proizvođača. No, kako bilo da bilo, ova prva testiranja donijela su dobre vijesti za protuzračne snage US Army – ali i za američko Ratno zrakoplovstvo. Ako Sjedinjene Američke Države zarate, i Kina krene bombardirati američke zrakoplovne baze, bitnice američkih haubica mogle bi uprijeti svoje cijevi u nebo, te svojim iznimno brzim novim granatama uspostaviti zaštitne prstenove oko ovih vojnih instalacija.
* Ovaj je tekst autor David Axe objavio 6. rujna 2020. godine na američkom portalu Forbes (https://www.forbes.com/). Njegov original pod naslovom „‘Sci-Fi Awesome’ – A U.S. Army Howitzer Just Shot Down A Cruise Missile“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.forbes.com/sites/davidaxe/2020/09/06/sci-fi-awesome-a-us-army-howitzer-just-shot-down-a-cruise-missile/amp/
