Švicarska je nedjelju, 27. rujna, posvetila rješavanju svojih građanskih izjašnjavanja, od toga njih pet velikih, nacionalnih (jedne inicijative i četiri referenduma), te niza kantonalnih i lokalnih. Pri tome je većinu međunarodne pažnje zaokupila inicijativa politički desne Švicarske narodne stranke o ograničavanju više desetljeća starog sporazuma s Europskom unijom o slobodnom kretanju EU državljana Švicarskom (i za uzvrat, slobodnom kretanju švicarskih državljana širom EU). Nakon diskusije o problemima koje bi takva promjena uzrokovala u odnosima Švicarske i EU, ova je ideja bila odbijena po oba tražena kriterija: (1) većinom glasova građana (61,7 posto “Protiv”, nasuprot 38,3 posto “Za”), te (2) u većini kantona (19,5 “Protiv” nasuprot 3,5 “Za”). No, nas ondje bitno više zanima jedan drugi referendum – onaj o budućoj švicarskoj kupovini borbenih aviona.
Naime, nakon što je Švicarska tijesnom većinom u svibnju 2014. odbila provedbu već ugovorene kupovine švedskih borbenih aviona JAS 39 Gripen E/F, sada je na repertoar došla jedna od verzija pitanja o novom opremanju Ratnog zrakoplovstva Švicarske. Budući se opet radilo o referendumu, opet se gledalo samo ukupne glasove građana, kojih je od ukupno oko 5,4 milijuna s pravom glasa na referendum izašlo oko 59,4 posto (3.202.730 glasača). Od toga, za podizanje kredita za borbene avione glasalo je njih 50,2 posto (1.605.700 glasača), dok je protiv bilo njih 49,8 posto (1.597.030 glasača). Konkretno, temu je odlučila razlika od samo 8.670 pozitivno opredjeljenih glasača, što je proglašeno iznenađenjem budući da su istraživanja javnog mnijenja već neko vrijeme ukazivala da bi ta tema trebala glatko proći referendumsku provjeru.
Postavljanje osnova
Švicarska je svoje ambicije po pitanju ratnog zrakoplovstva do studenog 2017. sažela u dokumentu “Air2030”, kojim se navelo više opcija za obnovu nadzvučnog borbenog zrakolovstva i protuzračne obrane. Definirani su uvjeti koje treba ispunjavati “Novi borbeni avion” (Neues Kampfflugzeu – NKF) koji bi naslijedio stare F-5 E/F (pribavljene između 1976. i 1984. godine) te F/A-18 C/D (pribavljene između 1996 i 1999. godine), a odlučeno je i da se prije ulaska u posao održi referendum na tu temu – ne bi li se izbjeglo naknadna iznenađenja slična onome iz 2014. godine. Upravo je to ovaj referendum kojeg se održalo jučer, u nedjelju, 27. rujna 2020. godine, kad se Švicarce tražilo da podrže ili odbiju službeni dokument od 20. prosinca 2019. godine koji definira potrebu za sklapanjem financijskog aranžmana teškog 6 milijardi CHF (oko 6,49 milijardi USD), ne bi li se stare zrakoplove tipa F-5 Tiger i F/A-18 do 2030. zamijenilo novim avionima. Sada još preostaje donošenje konkretne odluke o tipu zrakoplova, ne bi li se do inicijalne operativne spremnosti nove opreme došlo tijekom 2025. godine (do kada će već F-5 biti povučeni iz službe, dok bi F-18 išli u mirovinu paralelno s pristizanjem novih letjelica).
Dokumentom “Air2030” Švicarska je odlučila vratiti i sposobnosti napadanja kopnenih ciljeva i izviđanja (izgubljene povlačenjem iz službe aviona Hawker Hunter i Mirage III), ali i provesti obnovu zemaljske protuzračne obrane te radarskih kapaciteta. Za sve to su od travnja 2016. do svibnja 2018. ustanovljene četiri različite opcije – od čega izgleda da je aktualna ostala opcija broj 3 (pribavljanje oko 30 novih borbenih aviona i višeslojne zemaljske PZO, koja bi postojeća sredstva samo nadogradila s ponešto dodatne tehnike) čiji su se troškovi procjenjivali na oko 6 milijardi CHF za avione, te još oko 2-5 milijarde CHF za PZO komponente – koja je ionako bila najpopularnija u tamošnjoj stručnoj javnosti. Švicarska je 23. ožujka 2018. objavila i dokument s osnovnim zahtjevima koje bi trebao ispunjavati novi borbeni avion, zajedno s potencijalnim isporučiteljima te osnovama očekivane gospodarske suradnje. Tim je temeljem u srpnju 2018. bio raspisan Zahtjev za ponudama (RfP), koji je potencijalnim isporučiteljima aviona postavio preko 2.000 detaljnih pitanja i čije su rezultate evaluirali Armasuisse i švicarsko Ministarstvo obrane.
Promjenom u švicarskoj političkoj sceni, 1. siječnja 2019. mjesto federalne ministrice zadužene za obranu, civilnu zaštitu i sport, preuzima nova osoba – Viola Amherd, koja je na tom mjestu naslijedila začetnika ove nabave, Guya Parmelina iz konzervativne Švicarske narodne stranke. Nova ministrica je u prvoj polovici 2019. godine provela nekoliko dodatnih krugova provjere kako čitave osnove posla, tako i svih do tada prikupljenih podataka. I tu onda dolazimo do točke probnih letova – koji su ovoga puta bili zakazani u ukupno 9 krugova, i za koje se tražilo operativno spremne avione (što je iz igre izbacilo SAAB Gripen E/F). Dakle, iz ovog postupka se tijekom druge polovice 2019. godine odrađenim probnim letovima iskristalizirao odabir između četiri tipa borbenih aviona za Švicarsku: (1) Lockheed Martin F-35A Lightning II, (2) Boeing F/A-18E/F Super Hornet Block-III, (3) Dassault Rafale F3R i (4) Eurofighter Typhoon T-3. Odluku o konkretnom izboru švicarsko federalno ministarstvo obrane planira ugovorno finalizirati do kraja 2021. godine, imajući u vidu da nakon jučerašnje odluke švicarski glasači više ne bi trebali imati institucionalnog upliva na budući izbor borbenog aviona. Pa ipak, treba napomenuti kako je Grupa “Za Švicarsku bez vojske” (Gruppe für eine Schweiz ohne Armee – GSoA), koja je i sada vodila oporbu u ovom referendumu, već najavila pokretanje inicijative za osporavanje državnoga odabira, kakav god on bio.
Dok se iz redova švicarskih Zelenih i Socijalnih demokrata vidjelo iznenađenje uskom pobjedom vladine inicijative, profesionalni promatrači konstatiraju da bi mala razlika među opcijama mogla biti rezultatom visokog odaziva urbanih glasača koji su u Švicarskoj tradicionalno skeptični prema vojnim rashodima, uz primjetan utjecaj na ovu temu i same cijene projekta planiranog u vrijeme bolesti Covid-19 (tzv. “efekt pandemije”). No, za razliku od vrlo uskog rezultata iz svibnja 2014. godine, ovoga su puta istraživanja javnog mnijenja jasno ukazivala na prolazak vladine inicijative.
Velika investicija
Nakon više od 6 godina od prošlog referenduma na ovakvu vojnu temu, sada je jasno da tehnika švicarskog Ratnog zrakoplovstva (Northrop F-5 Tiger, kojih leti 22 F-5E i još 4 F-5F, te 32 borbena zrakoplova F/A-18) dolazi kraju svog uporabnog roka, tražeći hitne mjere za zadržavanje ove operativnih sposobnosti zrakoplovstva do 2030. godine. Naime, upravo su tako bile postavljene stvari u Švicarskoj – da je velika kupovina potrebna, jer bi u slučaj njenog izostanka Švicarska ostala bez sredstava zaštite vlastitog zračnog prostora, što je za suverenu i neutralnu zemlju nedopustivo. Iako je jasno kako državi ne prijeti nikakav zračni rat većih razmjera, Vlada i parlamentarna većina svoju su odluku obrazlagale i pozivima na terorizam te nove prijetnje koje bi se mogle pojaviti tijekom idućih 30 do 40 godina, kao i na geopolitičku nesigurnost, budući da su “Europa i svijet postali nestabilniji“.
Opozicija ovoj odluci, većinom s lijevog kraja političkoga spektra, pretežito je naglašavala kako ovakvo odlučivanje o trošenju oko 6 milijardi CHF zapravo predstavlja ispostavljanje “bjanko čeka” Vladi, dok bi te novce bilo bolje uporabiti za zdravstvo ili zaštitu od klimatskih promjena odnosno prirodnih katastrofa – budući da su “borbeni avioni beskorisni protiv pandemije“. Pa ipak, za razliku od brojnih prijašnjih navrata, ovoga puta se pitanje borbenih aviona nije povezalo s širim anti-vojnim nastojanjima, nego je samo isticano kako bi se posao zaštite zračnoga prostora (air-policing) mogao raditi i jeftinijim, lakšim i za društvo održivijim letjelicama – što je posebno zanimljivo u svjetlu odbacivanja ponuda za SAAB Gripen.
Uz to, za dio političke scene upitna je i sama financijska procjena od 6 milijardi CHF, budući da smatraju kako bi ta cifra uključivanjem ionako spominjanih dodatnih troškova, održavanja i dogradnji bila bliže 24 milijarde CHF. Kako je spomenula Priska Seiler Graf, parlamentarna zastupnica Socijalnih Demokrata, za Švicarsku bi “bolje bilo imati Fiat nego Maserati“, misleći na kupovinu spominjanih “luksuznih borbenih mlažnjaka” (Luxus-Kampfjets) namjesto nekih jeftinijih, ali efikasnijih letjelica. Na to je iz redova Vlade uzvraćano spominjanjem uzvratnih poslova (offset) koje se planira ugraditi u ugovor, ne bi li se isporučitelje aviona obvezalo da na ime kompenzacija iz same Švicarske naruče robe i usluga švicarskih poduzeća u vrijednosti 60 posto posla s borbenim avionima.
