Komandna ploča sustava 9K37 Buk

Povodom tragičnoga pada malezijskog zrakoplova Boeing 777 iznad istočne Ukrajine, 17. srpnja ove godine, posljednjih se dana mediji, ali i čitav niz drugih izvora, aktivno nadbijaju raznim bizarnostima po pitanju više ili manje modernih ruskih raketnih protuzračnih sustava – kakve ima gotovo pa svaka država koja je svojedobno izašla iz SSSR-a. Pri tome, čuju se i tvrdnje o nedokučivosti savladavanja vještine rukovanja ovakvim oružjima – zaboravljajući pri tome na činjenicu da su ruski protuzračni sustavi, kao uostalom i većina oružja bivšeg SSSR, namjerno rađena da budu rudimentarna, savladiva i ročnicima te ljudima nižih stupnjeva početne naobrazbe – ne bi li se time pomoglo funkcioniranju velike, narodne vojske, kakva je u mnogome bila Crvena armija.

Sustav 2K11 Krug

Dakle, riječ je o oružnim sustavima koji definitivno predstavljaju ozbiljno sredstvo za zaštitu pojedinog zračnoga prostora. Ujedno, to su oružja čije je upravljanje savladivo temeljem neke stare tehničke literature, a možda i temeljem neke davne vojne obuke. Ako vam to sve nije pri ruci – na raspolaganju vam ipak ostaje računalni simulator, komad specijaliziranog koda razvijenog svojedobno u Mađarskoj, u krugovima zaljubljenika u staru i egzotičnu vojnu opremu. Riječ je o programu koji je ujedno opremljen i detaljnim slikama komandnih ploha spomenutih oružnih sustava, animiranim na podnošljiv način – što, uz dodavanje određene razine dodatne realističnosti, ovome uratku zapravo diže i uporabljivost za potencijalne stvarne namjene.

Raketni sustav S-200VE Vega – posada zapovjednog vozila K-9 pri poslu.

Igrajući se, ali ujedno i učeći o korištenju velikog broja sovjetskih protuzračnih sustava (SA-75M Dvina, S-75M3 Volhov, S-125M1 Neva, 2K11-M1 KRUG-M1, S-200VE Vega-E, 9K33M2 OSA-AK, te ZSU-23-4V1 Šilka), ipak treba držati na umu da ni 19 otmičara američkih putničkih zrakoplova 11. rujna 2001. godine tijekom svoje pilotske obuke nisu posebnu pažnju posvećivali vježbanju slijetanja, već samo letenja – tako da je i nišanjenje te ispaljivanje ovakvih sustava sasvim dovoljna vještina, bez zamaranja svim ostalim što bi prava posada ovakvoga oružnog sustava morala i trebala znati. Upravo zbog aktualnosti i zanimljivosti ove teme – odlučili smo na portalu Obris.org prenijeti tekst pod nazivom “Mislite da ruski pobunjenici nisu mogli naučiti koristiti simulator protuzračne raketne obrane? Isprobajte onda ovaj simulator“, objavljen 20. srpnja ove godine od autora Roberta Beckhusena na internetskoj stranici “War is boring. We go so you don’t have to”.

Simulator za raketnu PZO

Evo morbidnog eksperimenta. Pogledajte – znate li i možete li ispaliti sovjetski protuzračni projektil!?

Kako ispada, to baš i nije tako jednostavno. Ali, to nije i potpuno nemoguće za “ne-specijaliste”, uz ponešto iskustva i vježbe. U SAD smatraju da su pro-ruski pobunjenici za ovo bili obučavani od ruskih savjetnika, ne bi li naučili upravljati raketnim sustavom 9K37 Buk, oružjem kojim je 17. srpnja uništen avion na letu 17 kompanije Malaysia Airlines.

Kako ispada, ljudi se i sami obučavaju u upravljanju sofisticiranim raketnim sustavima zemlja-zrak.

Nakon kolapsa Varšavskoga saveza, ljudi iz mađarske zajednice amatera po pitanjima projektila zemlja-zrak – da, i za tako nešto postoji organizirana zajednica – dokopali su se detaljne dokumentacije o tome kako se koriste razni rashodovani raketni protuzračni sustavi sovjetske proizvodnje, kojih je zaostalo u toj zemlji. Ti ljubitelji su onda stupili u kontakt i s nekima od nezaposlenih operatera ovakvih sustava, ne bi li se dovoljno približili samoj takvoj opremi da mogu fotografirati njihove ploče s instrumentima.

Kad to sve sastavite zajedno, rezultat je jedan slobodan, besplatan simulator – poznat kao SAM Simulator – koji zapravo prilično dobro aproksimira pravu stvar. Pri tome, u njemu nema i sustava Buk. Ali, dostupan je 2K11 Krug. A oni oba, i Buk i Krug, koriste polu-aktivno radarsko navođenje projektila.

Također, sovjetski protuzračni sustavi međusobno su više slični nego što su različiti. Sovjetske oružane snage nastojale su duplicirati svoje sustave kroz slijed generacije njihova razvoja, koliko su god mogli. To oružja čini jednostavnima za proizvodnju, te lakima za korištenje od ročnika.

Ta oružja nisu banalna i “otporna na idiote”, kao što su to usporedivi protuzračni sustavi za ispaljivanje s ramena (MANPADS). Njihova su uputstva kompleksnija, a prolaženje kroz slijedove koraka ostavlja pomalo neugodan osjećaj, posebno kada se zna za što su oni sposobni.

Kao što je pokazano prošloga tjedna – na strašan i kriminalan način – od Rusije pomagani pobunjenici na istoku Ukrajine znali su dovoljno za nišanjenje i ispaljivanje ovakvoga sustava, ali se ujedno nisu potrudili ili nisu bili u stanju korektno identificirati svoj cilj kao civilni putnički zrakoplov. Život je izgubilo 298 ljudi.

Grafika na simulatoru je rudimentarna, tek animirane fotografije stvarnih zaslona radara te komandnih ploča sustava. Sve je tu puno dugmadi, prekidača i brojčanika, raspoređenih oko ružnih ali funkcionalnih katodnih ekrana.

Paljenje plinske turbine vozila s radarom raketnoga sustava udaljeno je tek jedno prebacivanje prekidača. Kad ta turbina jednom dostigne dovoljnu brzinu, vidjet će se crveno svjetlo, što znači da je vrijeme za prebacivanje još jednog prekidača, ne bi li se aktiviralo ciljnički radar. Iduće, nekoliko poteza usklađuje antenu, s daljnjim uputama kako rotirati antenu, ne bi li se započelo tražiti ciljeve.

Najkompliciraniji dio čitavog procesa je naučiti kako pratiti i obilježavati ciljeve. I tu ćemo tek zaključiti: najbolje je pročitati upute.

Ono čega tu nema je zapravo sve ostalo. Pravi operateri protuzračnih raketnih sustava moraju znati i kako da održavaju i bazično popravljaju svoje oružje. Ondje su i upute kako resetirati sistem traženja na oružnome sustavu Krug, ali  nema uputa o operativnoj doktrini i načinima raspoređivanja ovakvih oružja – u simulatoru je to ostavljeno računalu, i njegovima raznim pred-programiranim scenarijima događanja.

Isto to vrijedi i za ispravno identificiranje meta. Zureći u monokromatske zaslone, operater nije u stanju razlikovati signal transpondera iz pojedinog zrakoplova. Kao što su istaknuli u MIT Technology Review, raketni lanseri sustava Buk ne mogu ih razlikovati ako sustav nije uvezan u lokalnu civilnu kontrolu leta. Bez toga, operater samo vidi udaljenost, brzinu i visinu cilja.

Ukratko, mogli biste biti neuvježbani, a da i dalje dokučite kako uspješno ispaliti jednu od tih stvari – ali, u isto vrijeme, i  vidljivo nedovoljno uvježbani da bi zapravo znali što se tu stvarno događa. Ako se takav sustav onda da u ruke gomile debelih, supijanih pobunjenika, nije teško vidjeti zašto bi to bila jedna katastrofalno neodgovorna ideja.

—————————-

2K11-M1 KRUG-M1 (SAM Simulator) vs. B-52 Stratofortress

—————————-

Ovaj je tekst objavljen 20. srpnja 2014. godine pod naslovom “Don’t Think Russian Rebels Can Learn How to Fire an Anti-Air Missile? Try This Simulator”, na internetskome portalu War is Boring. Njegov je autor Robert Beckhusen, a tekst je u originalu dostupan na adresi: https://medium.com/war-is-boring/dont-think-russian-rebels-can-learn-how-to-fire-an-anti-air-missile-try-this-simulator-8dd9e323ed12