Hrvatska je Vlada na današnjoj 208. sjednici donijela Odluku o pružanju humanitarne pomoći Ukrajini, i to u robi i organizaciji prijevoza. Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić tek je kratko obrazložila:
„Ovo je odluka kojom bi se Hrvatska pridružila osiguravanju humanitarne pomoći za Ukrajinu. Tu humanitarnu pomoć organizira Europska unija i prikuplja se na jednom mjestu i bila bi transportirana 27. siječnja u Ukrajinu. Ovdje se radi o pomoći u prvom redu osiguranoj od Državnog ureda za zaštitu i spašavanje i Ministarstva unutrašnjih poslova. Hrvatska se time pridružuje…. Ukupna vrijednost je milijun i 700 tisuća kuna u robi.“
Premijer Milanović dodao je kako je dio te robe rashodovan, nakon čega je ova odluka jednoglasno izglasana. No, pravi problemi s ovom donacijom postaju vidljivi već kad se iole detaljnije pogleda sadržaj i modalitet današnjeg hrvatskog doniranja.
Nešto je trulo u državi Danskoj!
Prvi je problem sadržaj donacije, gdje iole detaljniji uvid u sadržaj Odluke o doniranju pokazuje upitnu prirodu ove, nazovi humanitarne pomoći. Hrvatska tako u Ukrajinu šalje: policijske odore bez oznaka (hlače – 2732 kom, košulje – 6290 kom, suknje – 512 kom, pododijela – 1434 kom, jakne – 512 kom, puloveri – 980 kom), vreće za spavanje (300 kom), deke (500 kom), te karimate (100 kom). Ova je roba namijenjena Državnoj službi Ukrajine za izvanredne situacije, a ukupna vrijednost donacije je 1.790.294,04 kuna. Uz slanje predmeta koji čak i u svom samom nazivu imaju oznaku vojnoga podrijetla („Jakna vojnička plava“), mnogo je tu robe čija specifikacija ne govori ništa nedvojbeno (a treba se sjetiti da je MUP RH koristio i „zeleno“), te opreme koju je lako iskoristiti na bojištu bez obzira na boju (vreće za spavanje, karimati, pododjela).
Drugi problem sačinjava pitanje organizacije i prijevoza ovako pripremljene sigurnosno-vojne opreme prema bojištima Ukrajine. Iako je Pusić na sjednici Vlade izjavila da se sva roba prikuplja na jednom mjestu i potom prebacuje u Ukrajinu, iz dokumenta objavljenog uz ovo Vladino sijelo očito je da će „prijevoz robe od Zagreba do Ukrajine organizirati DUZS (Državna uprava za zaštitu i spašavanje) uz zahtjev za sufinanciranje od strane Europske komisije u iznosu od 55 posto“. Trošak prijevoza iznosi 1.265.830 kuna, odnosno oko 570.000,00 kn nakon refundacije troškova od EK, što odgovara oko 33% ukupne vrijednosti hrvatske humanitarne pošiljke. Ako pogledamo količinu i vrstu nabrojene robe koja ide u ovu donaciju, upada u oči značajan iznos predviđenih transportnih troškova. Naime, iako tu ima robe za jedan pošteni kamion, sva će ova oprema put Ukrajine biti odaslana hitno – zračnim putem u organizaciji Europske unije (Koordinacijskog centra za odgovore na hitne situacije – ERCC) i najkasnije do 27 siječnja ove godine.
Treći problem tu predstavlja samo plaćanje troškova ove sigurnosno-vojno-humanitarne akcije. Naime, prije mogućnosti ikakve europske refundacije dijela troškova, računi i stvarno moraju biti plaćeni. U tu svrhu mora Ministarstvo financija RH prvo preknjižiti sva odobrena financijska sredstva iz Proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2015. godinu na proračun DUZS-a, ne bi li se od tamo onda na vrijeme platili kompletni troškovi prijevoza ove pomoći. Tek nakon toga započinje postupak traženja povrata dijela novca iz europskih kasa – što je vrlo slično situaciji koju je MORH nedavno imao s „Državnom upravom za istraživanje ruda i gubljenje vremena“ po pitanju europskog refundiranja troškova vatrogastva u inozemstvu (gdje je hrvatski sustav obrane prvo gasio van RH, a onda još morao i doznačavati oko 3 milijuna obrambenih novaca na račun DUZS, ne bi li temeljem tih novčanih transfera ova birokratska ustanova mogla tražiti povrat u Bruxellesu). No, uz još jedan dokaz upitne svrhe DUZS-a, ujedno je vidljivo i da ova donacija nije bila unaprijed planirana u proračunu MUP RH za 2015. godinu (čiji je dio i proračun DUZS-a) – što bi možda i bilo razumljivo da taj proračun nije donesen prije tek 50 dana. S druge strane, možda to i nije tako čudno, budući su krajem studenog i početkom prosinca (u doba donošenja hrvatskog državnog proračuna za 2015. godine) vlasti iz Kijeva bile u defanzivi oko Donjecka, dok je u međuvremenu na istoku Ukrajine krenula još jedna ozbiljnija vladina ofanziva.
Kako izgleda stvarna humanitarna pomoć Ukrajini?
Prije mjesec dana, Europska komisija i SR Njemačka pomogle su Međunarodnoj organizaciji za migracije (International organization for migration – IOM) u pružanju pomoći dislociranim osobama iz Donbasa i Krima. Ta se pomoć odnosila na novčano podmirenje osnovnih potreba 5300 ratom ugroženih obitelji u regiji Harkov, te na pomoć u robi za preživljavanje preko zime. Njemačka je preko IOM-a poslala raseljenim obiteljima dodatnu toplu odjeću i zimsku obuću, deke i prekrivače, posteljinu, te ostale kućanske potrepštine. Europska komisija je pak dala gotovo 2 milijuna eura pomoći, te dodatnih 4,5 milijuna eura za potporu stabilizacije zajednice i pomirenje.
Što se Hrvatske tiče, potpuno je jasno da se u ovom slučaju ne radi o humanitarnoj pomoći, kako se to na Vladi čulo, već o donaciji vojno-sigurnosne neborbene opreme, pri čemu MUP donira već spomenute „policijske odore bez oznaka“, odnosno muške i ženske zimske jakne, muške zimske i ljetne hlače, „jakne vojničke plave“, siva pododjela i radne košulje, zimske i ljetne suknje, gore-tex hlače, te muške i ženske zimske košulje. Ako taj popis usporedimo s definicijom humanitarne pomoći iz Zakona o humanitarnoj pomoći (NN 128/10, 17. studenog 2010. godine), koji u 2. stavku svog 2. članka kaže:
„Humanitarna pomoć u smislu ovog Zakona jesu prikupljena materijalna i financijska dobra, psihosocijalna pomoć i humanitarne aktivnosti u cilju zaštite i spašavanja žrtava prirodnih katastrofa i žrtava kriza izazvanih ljudskim djelovanjem, kao i prikupljena materijalna i financijska dobra koja se pružaju socijalno osjetljivim skupinama u cilju podmirivanja osnovnih životnih potreba“
– vidimo da treba oveća doza tolerancije ne bi li se aktualnu hrvatsku pošiljku Ukrajini podvelo pod ove kriterije. Upravo zato, ne treba mnogo mašte ni da bi se zaključilo kako je danas odobrena humanitarna donacija Ukrajini zapravo još jedan vanjskopolitički gaf u nastajanju, kakvog predstavlja i „prodaja hrvatske vojne opreme Jordanu“, ili povlačenje HV iz misije UN na Golanu „radi pisanja New York Timesa“. No, iz MVEP-a smo na ovakve glupe situacije već polagano navikli.
Inače, ovo je već treća runda objave hrvatskih aktivnosti s Ukrajinom. Krajem prošle godine Vlada je odobrila sudjelovanje policijskih službenika u Specijalnoj promatračkoj misiji OESS-a u Ukrajini (OSCE SMM Ukraine), a u studenom je Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo zdravlja prihvatilo 8 ranjenih ukrajinskih vojnika na liječenje u hrvatskim bolnicama. Iako MVEP nije želio otkriti u kojim se to bolnicama liječe i rehabilitiraju pripadnici Nacionalne garde Ukrajine, i to navodno „zbog zaštite privatnosti pacijenata“ – genijalnom medijskom strategijom i afirmacijom ukrajinske borbe protiv ruske agresije pojedinim medijskim kućama omogućeni su razgovori s ranjenim Ukrajincima. Iz njih je bilo jasno vidljivo da su ranjenici smješteni u bolnici u Varaždinskim toplicama, što je u konačnici potvrđeno i na web-stranici Veleposlanstva Ukrajine u RH. Pri svemu tome, MVEP je još ostao dužan objaviti troškove liječenja ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, podmirene iz državnog proračuna.
