Nakon što hrvatski i crnogorski vojnici već gotovo 4 mjeseca zajedno sudjeluju u misiji ISAF, u okviru 21. hrvatskog kontingenta, hrvatska je Vlada na svojoj 98. sjednici, održanoj u četvrtak, 20. lipnja, prihvatila „Memorandum o suglasnosti između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Crne Gore o načelima za doprinos pješačkim namjenskim snagama skupine za zaštitu snaga kampa Marmal (FPG CM INF TF) unutar skupine za zaštitu snaga pod njemačkim vodstvom u Zapovjedništvu baze Mazar-e Sharif u Regionalnom zapovjedništvu Sjever“.
Kako je na Vladinoj sjednici pojasnio ministar obrane RH Ante Kotromanović:
„Ovim Memorandumom o suglasnosti između MORH-a i MO CG mislimo urediti određena pitanja kao što su uzajamna odgovornost, odnosi pripadnika hrvatskih i crnogorskih Oružanih snaga, sustav zapovijedanja i nadzora, obuke, vježbi, radnog jezika, financiranja… Znači, ti se ljudi nalaze s nama u 21. kontingentu na sjeveru Afganistana i žele nastaviti dalje, post-2014. godine“.
O ovom posljednjem u hrvatskoj se javnosti do sada nije čula ni jedna ozbiljna riječ, mimo uobičajenog „vidjet ćemo“. Tim je zanimljivije čuti da se o detaljima hrvatskog doprinosa u Afganistanu nakon 2014. detaljnije raspravlja na međunarodnim nivoima, ali i u regiji, dok se u domaćem dvorištu čuju tek ovakvi slučajni spomeni.
Inače, za to što je ovaj „Memorandum o suglasnosti“ na Vladin dnevni red stigao dok su hrvatski i crnogorski pripadnici Oružanih snaga u Afganistanu već odgulili prvih 100 dana – krivo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Memorandum je, naime, uredno potpisan 8. siječnja u Zagrebu i 14. siječnja u Podgorici, što je padalo baš nekako u vrijeme dok su vojnici obje strane bili na zajedničkoj obuci u Gašincima. Isti taj potpisani Memorandum Ministarstvo vanjskih i europskih poslova poslalo je Vladi RH tek – 11. lipnja 2013. godine. Očito, dug je i predug taj put od Sarajevske ceste do Zrinjevca…