Prošle godine su odnosi Hrvatske i Srbije dotakli dno u travnju, serijom incidenata koji su prvo doveli do odlaska saborske delegacije iz Beograda, a onda i proglašenjem srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, na što je iz Beograda stigla slična objava za hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića u Srbiji. Za ovogodišnji nastavak ozbiljnijih prepucavanja trebalo je pričekati prvi tjedan rujna.
Prema navodima Tanjuga, u subotu 7. rujna 2019. godine na graničnom prelazu Batrovci-Bajakovo zaustavljena je, zadržana i pretresena delegacija Vojske Srbije sastavljena od časnika i kadeta Vojne akademije Vojske Srbije, te pitomaca njihove Vojne gimnazije. Prema navodima iz Srbije, ta delegacija je navodno bila “na vrijeme i po uobičajenoj proceduri najavljena“, a planirala je sudjelovati u obilježavanju “Dana Jasenovačkih novomučenika”. Prema riječima vođe delegacije, brigadira Vojske Srbije Saše Milutinovića, delegacija od 11 članova putovala je u civilnoj odjeći, no pri ulasku u Hrvatsku su im u prtljazi bile uočene službene uniforme. Iako je to prema mišljenju MORS-a bilo potpuno dozvoljeno i u skladu s pravilima službe, s takvim se gledanjem nije složila hrvatska granična kontrola. U osiguravanju prelaska granice nije pomogla ni navodna spremnost članova delegacije VS da ostave uniforme i produže put u civilu, ako je to jedini razlog za zadržavanje. Naime, delegaciji je izdana zabrana ulaska i vraćena je u Srbiju. U dokumentu koji navodi razloge za odbijanje ulaska naznačeno je kako nisu imali odgovarajuću dokumentaciju za opravdavanje navedene svrhe i uvjeta svog boravka u Hrvatskoj, kao i da ujedno nisu stavili na uvid dokaze za putovanje iz kakvog drugog razloga.
Ovo vraćanje srpskih vojnika s graničnog prijelaza Bajakovo natrag u Srbiju je na obilježavanju 29. godišnjice osnutka ATJ Lučko potvrdio te objasnio i Nikola Milina, glavni ravnatelj hrvatske policije: “Imam informacije da je jutros oko pola sedam zaustavljen kombi s 11 vojnih osoba koje su imale vojne odore u vozilu. Nismo imali službene najave tih osoba i temeljem zakona o nadzoru hrvatske granice nisu ispunjeni uvjeti za ulazak na teritorij druge države. Posjet treba biti najavljen i postoje propisi kako se to radi“. Kako navodi Jutarnji list, informacija o dolasku delegacije Vojske Srbije u Jasenovac otkrivena je u petak kada su se organizatori kod lokalne policije informirali smiju li srpski vojnici prisustvovati događaju u svojim odorama. Izvori Jutarnjeg lista tvrde kako je Vojska Srbije i prošle godine na ovaj događaj željela poslati svoje pripadnike, za što je tada Ministarstvo obrane Srbije i službeno zatražilo dozvolu za ulazak svojih vojnika u RH, ali su hrvatske vlasti to odbile.
Reakcije iz Srbije
O jutarnjem događanju na Bajakovu jučer popodne je službeno priopćenje izdalo i Ministarstvo obrane Srbije. U njemu ono sažima svoje viđenje događaja, ali i politički napada Republiku Hrvatsku:
“Delegaciji Ministarstva obrane i Vojske Srbije danas je zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku. Kao i prethodnih godina, oficiri, podoficiri, kadeti i učenici krenuli su na obilježavanje Dana jasenovačkih novomučenika. Delegacija je na vrijeme i po uobičajenoj proceduri prijavljena da će prisustvovati manifestaciji u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu s početkom u 9 sati. Delegacija Ministarstva obrane je na manifestaciji trebala sudjelovati po službenom pozivu Episkopa pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka. Na manifestaciji je planirana služba pravoslavnih svećenika, a nakon liturgije blagoslov slavskog kolača i žita na grobnoj humci kod Kamenog cvijeta u Spomen kompleksu Jasenovac.
Kršeći sva moralna i zakonska načela Republika Hrvatska je spriječila da službena delegacija Vojske Srbije iskaže svoje poštovanje pobijenim jasenovačkim mučenicima. Za takvo nasilje ne postoji opravdanje ni obrazloženje. Članovima delegacije Ministarsva obrane i Vojske Srbije zatraženo je da izađu iz vozila, izvršen je pretres njihovih stvari, a uzete su im i putovnice na dodatno skeniranje. Prema riječima vođe delegacije brigadira dr. Saše Milutinovića, delegacija od 11 članova putovala je u civilnoj odjeći. Pripadnici granične policije Republike Hrvatske izvršili su pretres osobnih stvari članova delegacije i uočili službene uniforme članova delegacije. Neformalno im je rečeno da nemaju suglasnost Ministarstva obrane Repulike Hrvatske da u Hrvatsku unesu uniforme. Delegacija Ministarstva obrane i Vojske Srbije je zatražila odobrenje da uđu u Hrvatsku bez uniformi, na šta im je djelatnik granične policije odgovorio da danas neće ući. Nakon toga, nije im dozvoljen ulazak, izdate su im odbijenice, koje su članovi delegacije odbili potpisati. Formalni razlog odbijanja je ‘Nema odgovarajuće dokumentacije kojom bi opravdao svrhu i uvjete svog boravka – dokazi za putovanja iz drugog’.
Ministarstvo obrane iskazuje svoje ogorčenje sramnim postupanjem organa Republike Hrvatske. Zabraniti odlazak na pomen pobijenim jasenovačkim mučenicima znači da se žrtve ne poštuju, a njihova tragedija vrijeđa i sakriva. Danas je Republika Hrvatska osramotila sebe i povrijedila sjećanje na ustaške žrtve. Spriječiti iskazivanje poštovanja poklanoj jasenovačkoj djeci znači stati na stranu njihovih dželata. Ministarstvo obrane izražava svoje ogorčenje i traži ispriku zbog sramnog postupanja vlasti Republike Hrvatske“.
Uskoro je detaljnije citiran i spomenuti brigadir Vojske Srbije, Saša Milutinović, inače načelnik Odjeljenja za vjeru. On je po povratku u Beograd opisao put u manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Jasenovca, gdje je osoblje Ministarstva obrane RS i Vojske Srbije u subotu 7. rujna planiralo “pokloniti se moštima mučenika jasenovačkih i svih žrtava nacističkog terora NDH tokom Drugog svjetskog rata“. Po njemu, “U tome smo, međutim, bili spriječeni. Već po dolasku na granični prelaz Bajakovo, u ranim jutarnjim satima, skrenuta nam je pažnja da je granična policija upoznata s našim dolaskom, i naredna tri sata smo čekali njihovu konačnu odluku. Tokom ta tri sata dva puta su nam skenirani pasoši, traženi dodatni podaci, pretresano vozilo i nakon svega toga rečeno nam je da nećemo ući u Republiku Hrvatsku“. Milutinović je kao vođa delegacije tražio dodatno pojašnjenje ove odluke, na šta je dobio odgovor da „danas neće ući“, iako tvrdi kako je već bio u prilici na isti način ulaziti u Hrvatsku, kao i u druge europske države.
O tome su se oglasili i državni dužnosnici Srbije – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar obrane Aleksandar Vulin, koji sudjeluju u pripremama za sutrašnju združenu taktičku vojnu vježbu “Begej 2019”. Vučić je tako u Nikincima izjavio:
“To pokazuje, umesto riječi koje bi možda bile bolji odgovor na taj potez, ako je to istina, a vjerujem da jeste… Možda je bolje da mi radimo. I mi očekujemo uskoro prijedlog jedne od najboljih svjetskih… u ovom slučaju američke kompanije… kako da nam izgleda Memorijalni centar u Gradini. Mi moramo da brinemo o tome, da nam niko nikada ne bi zabranio, da odajemo počast Jasenovačkim velikomučenicima, jasenovačkim žrtvama… da to bude u programu svake naše škole, da djecu odvede na ekskurziju. Da bi se to moglo desiti, to ćemo napraviti na teritoriji Republike Srpske, dakle, u Donjoj Gradini… da napravimo nešto što je monumentalno, nešto što će da ostane iza nas. I znate, kao što sam sretan, što smo prvi put, poslije ne znam koliko desetljeća, od ’64. recimo… Imamo dva filma, divna filma, o Prvom svjetskom ratu. Sada ćemo imati prve filmove o Jasenovcu, što je bilo zabranjeno sedamdeset i pet godina, i ni jedna vlast nije htela… jer su se… jer su uvijek govorili, da se nekome negdje ne zamjere, i tako dalje… Ja ne brinem za to. Ja mislim da je važno, da… jer onoliko koliko poštujemo svoje žrtve, moći ćemo da pokažemo i poštovanje prema tuđim žrtvama.
Tako da, neka oni rade svoj posao. Time nas samo natjeraju da mi što brže, i što bolje napravimo svoj posao. Ja razumijem da Hrvati ne žele prisjećati se svoje prošlosti, i onoga što se događalo u Drugom svjetskom ratu. Izjave koje sam čuo u Poljskoj, bolje da dalje i ne komentiram. Ali, vi znate, postojala su samo dva… bilo je više fašističkih režima, postojala su samo dva nacistička režima u čitavoj Europi. Ponosan sam na borbu srpskog naroda, i u Središnjoj Srbiji, i Vojvodini, i u… naravno, na Kosovu i Metohiji. Ali, i zapadno od Drine i Dunava, jer se naš narod borio protiv okupatora… I, naša vlada, marionetska, koja je postavljena – je postavljena tek poslije žestokog otpora koji smo imali, i poslije bombardiranja Beograda, i napada na Srbiju, i… mnogih zlodjela koja su okupatori počinili, i u Šapcu, i u Kraljevu, i u Kragujevcu. Pogotovo, dakle… a neki drugi su ih cvijećem dočekivali, pa bi danas da se ne sjećamo svega što se zbivalo“.
Kao i obično, bitno oštriji bio je Aleksandar Vulin, ministar obrane Republike Srbije i već tradicionalni zaoštrivač regionalnih političkih odnosa:
“Od sljedbenika Pavelićeve politike vi ne možete da očekujete da budu zadovoljni zato što srpski narod obilježava dan svog stradanja. Podsjetit ću vas da je meni zabranjen ulaz u Hrvatsku kada sam pokušao da odem u Jasenovac pokloniti se sjenama poklane jasenovačke djece, a danas su zabranili Vojnoj gimnaziji i Vojnoj akademiji, a to je opet srpskoj djeci, da dođu na to stratište i da pokažu svoje poštovanje prema svim žrtvama ustaškog režima. Pavelićevi sljedbenici ne žele da se Srbi sjećaju, i učinit će apsolutno sve da spriječe da se Srbi okupe čak i oko sjena Jasenovačkih mučenika.
Hrvatska država bi se za ovo morala ispričati. Hrvatska država bi morala reći da ona s ovim nema ništa, i ako ima nešto s ovim, da objasni kako je moguće da sprječavate ljude da odlaze na jasenovačke grobove. Da li bi ovo napravila bilo koja druga zemlja u Europi? Koja bi to zemlja na svijetu zabranila, recimo, Židovima da odu do Auschwitza? Koja bi to zemlja na svijetu učinila, ako nije sljedbenica fašističke i Pavelićeve ideologije? Kao čovek sam zgađen, kao antifašista sam poražen. Sedamdeset pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, vi imate… sedamdeset četiri, oprostite… vi imate zemlju u Europi koja još uvijek nije u stanju napustiti ustašku praksu i ustašku ideologiju. Kakva je to poruka? Ne znam da li će svijet šutjeti na ovo, vjerojatno hoće, ali Srbi ne bi smjeli šutjeti. Vojska Srbije će nastaviti da se sjeća, uvijek ćemo obilježavati jasenovačku tragediju i ovo je sramota za Hrvatsku, a ne za nas“.
Vulin je pritom, slučajno ili ne, zaboravio na samo donekle sličan primjer od prije 10 godina. U listopadu 2009. Srbija je, primjerice, zabranila bivšim logorašima srbijanskih koncentracijskih logora da posjete nekadašnji logor Stajićevo i tamo otkriju spomen ploču u znak sjećanja na sve ubijene i nestale zatočenike. “Smatram da je najveći razlog zabrane politička nespremnost Srbije da se suoči s jednom takvom inicijativom. Međutim, i pored toga mi ćemo spomen ploču na logoru Stajićevo sigurno otkriti“, rekao je tada Zoran Šangut, predsjednik “Udruge pravnika Vukovar 91”, dodavši da “logoraši u Srbiju nisu planirali ići s mržnjom nego s porukama mira, ali i zahtjevom da se odgovorni za ratne zločine počinjene po logorima procesuiraju“.
Plenković i Grabar Kitarović: “Propisi su propisi”
Službene reakcije iz Republike Hrvatske nije trebalo dugo čekati. Prvi je u ranim popodnevnim satima odgovorio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković:
“Evo, da obavijestimo hrvatsku javnost o događajima koji su se dogodili danas. Dakle, jutros negdje oko 6 sati i 30 minuta hrvatska policija je na graničnom prijelazu Bajakovo spriječila ulazak 11 pripadnika Vojske Srbije na teritorij Republike Hrvatske. Riječ je o pokušaju dolaska u Republiku Hrvatsku – nenajavljenog, neprijavljenog, nedogovorenog – kako bi u odorama Vojske Srbije boravili na području Jasenovca. Riječ je o pokušaju, koji nije imao, očito, komemorativni karakter, kao što bi to trebalo biti, sa respektom prema žrtvama i pijetetom, već sa očito namjeravanom provokacijom i ciljem izazivanja incidenta. Takva praksa je protivna međunarodnome pravu, za nas je kao državu neprihvatljiva i mi je najoštrije osuđujemo. Hrvatski građani trebaju znati da hrvatska Vlada, sve njene institucije, štite naš pravni poredak, i ne dopuštaju ovakve provokacije… te da institucije Republike Hrvatske su djelovale učinkovito, i razotkrile ovaj pokušaj… praktički, provociranja i incidenta“.
O komunikaciji s usporedivim instancama vlasti iz Srbije, Plenković je izjavio: “Ono što bi bilo normalno je da su državna tijela Srbije najavila dolazak, i želju dolaska, pripadnika Vojske Srbije, na ovaj događaj“. Na zahtjeve za isprikom Hrvatske, koje se čulo iz usta Aleksandra Vulina, Plenković je odgovorio: “Gledajte, ovih Vulinovih 11 koji su htjeli doći u Hrvatsku, očito je zaboravilo maksimu Dušana Kovačevića i rečenicu Pavla Vujsića – ‘Propisi su propisi’. Bilo bi dobro da poštuju propise, da poštuju međunarodno pravo, da ne rade akte koji su očita djela provokacije i kršenja međunarodnoga prava. Sve ostalo je klasična vježba politikanstva i dizanja tenzija između Hrvatske i Srbije. Mi smo tu priču od njih već puno puta čuli, ni jednom nasjeli. Vodimo ozbiljnu politiku kao članica Europske unije i NATO-a, poštujemo prava manjina u Republici Hrvatskoj, uključujući i srpsku manjinu – i očekujemo, isto tako, da država Srbija s respektom tretira Republiku Hrvatsku i Hrvate u Srbiji“.
Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović se na ovu temu osvrnula “u američkome stilu”, kroz tri uzastopne i sadržajno vezane objave na društvenoj mreži Twitter. Za razliku od nekih davnih dana, ondje je Grabar Kitarović bila oštrija: “Pokušaji provokacija i izazivanja incidenata sa susjedima, a kako bi se skrenula pozornost s teškog unutarnjepolitičkog stanja u Srbiji, opet pokazuju svu nazadnost i neodgovornost srbijanske politike“. Na to je dodala: “Postoje jasna pravila i procedure najave prelaska državne granice koje srbijanska strana nije poštivala. Zato učinjeni propust predstavlja samo još jedan primjer neprimjerenog postupanja Srbije u medudržavnim odnosima“. Na kraju je Predsjednica zaključila: “Očekujem da se srbijanska strana počne ponašati odgovorno jer su građani i s jedne i s druge strane siti ovakvih provokacija“.
Kasno navečer Ministarstvo obrane Srbije izdalo je novo priopćenje u kojem se prije svega osvrće na izjavu hrvatskog premijera Plenkovića. Plenkovićevu izjavu MORS naziva “nevještim pokušajem prikrivanja političke i ideološke pozadine zabrane hrvatskih vlasti da kadeti Vojne akademije prisustvuju bogosluženju za jasenovačke žrtve“, te u nastavku objašnjava neka svoja postupanja te ujedno postavlja i niz retoričkih pitanja:
Ni jednom procedurom nije propisana obaveza prijave dolaska ili propisane forme, ali mi smo prijavili da dolazimo. Ako nismo prijavili dolazak, kako su organi Republike Hrvatske znali da kombi s civilnim tablicama i civilnim putnicima prevozi vojnike na hodočašću? Ako im nije prijavljeno da dolazimo zašto su otvarali prtljagu putnicima, držali ih satima na granici, kopirali im putovnice? Ako su uniforme u prtljazi bile problem, zašto nisu prihvatili ponudu naših kadeta da uniforme ostavimo u Srbiji i nastavimo s putovanjem u Jasenovac? Zašto su organi Republike Hrvatske u zabrani ulaska upisali da je razlog nedostatak dokaza za svrhu putovanja, iako je delegacija pokazala poziv za učešće na skupu“.
Iz ovoga bi se dalo iščitati, među ostalim, da predstavnici Vojske Srbije, odnosno njihove Vojne akademije, ni u jednom trenu o svojim putnim planovima nisu službeno obavijestili mjerodavne hrvatske institucije (diplomatskim putem, o namjeri službenog prekograničnog dolaska vojnog izaslanstva) – već je samo XY preko osobe Z obavijestio lokalnu policijsku postaju (!?!) u RH kako se očekuje dolazak inozemne delegacije, dok je i o prelasku granice bila obaviještena tek jedna, ona njima “matična” strana. Tako bi ispalo da je inozemno putovanje bilo pripremljeno samo s jedne strane – one vlastite, u Srbiji, a ne i s one druge, u susjednoj RH, put koje je zapravo namjeravalo ići to službeno vojno izaslanstvo.
2018. Vulin “persona non grata” u RH
Sa strane Republike Srbije čitava jučerašnja situacija očigledno je izvedena s glavnim osloncem na obrambeni sustav. Kao prvo, sudionici incidenta su prvenstveno kadeti i pitomci vojnih škola s pratnjom, za koje je ipak lakše objasniti nekakav komemorativni i manje prijeteći karakter “izleta”. Kao drugo, mediji u Srbiji su podatke o događanju velikim dijelom dobili baš iz priopćenja tamošnjeg Ministarstva obrane, koje je u javnost pustilo i oštre reakcije dvojca Vučić-Vulin, u video formatu, s vojne lokacije, kao i detalje dodatnih izjava samih učesnika incidenta. Ta vojna komponenta događanja teško može promaći, posebno ako se ima u vidu prošlogodišnji incident, kada je u travnju 2018. baš Aleksandar Vulin postao “persona non grata” u Hrvatskoj. I tada je Vulin pokazao iznimno nepoštovanje prema hrvatskom teritorijalnom suverenitetu, te sustavu graničnog nadzora RH.
Njegova se izjava od 21. travnja 2018. također ticala Jasenovca, ali ne obilježavanja tamošnje tragedije, već ceremonije u organizaciji Srpske pravoslavne crkve (posvećenja hrama svetog Ilije u Mlaki pokraj Jasenovca) – da bi akteri priču tek naknadno usmjerili prema doba Drugog svjetskog rata, te spomenu ustaša i NDH u modernom političkom kontekstu. Tada je Vulin ratoborno izjavio: „Naravno da na taj dan ja ne bih bio u Jasenovcu. Hoću li doći u Mlaku, u obnovljenu srpsku crkvu, tamo gdje se nalaze Srbi, tamo gdje se nalaze potomci žrtava Jasenovca, odlučit ću ja i o tome može odlučiti vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu odlučiti hrvatski ministri“. Ovakav spomen vojske i samovlasti na području susjedne države tada je doveo do zapravo iznimno rijetke diplomatske sankcije – proglašenja Vulina osobom nepoželjnom u Hrvatskoj, za što je 26. travnja 2018. ista sudbina iz službenog Beograda uzvratno dostigla i hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića. No dok se 2018. samo spominjalo “vrhovnog zapovjednika Vojske Srbije” Aleksandra Vučića, jučer se baš ta Vojska Srbije našla usred aktualno-političkog incidenta tek prigodno okićenog jasenovačkim imenom.
Usporedivi incidenti
No, kada se razmakne namjerno politiziranje i sustavno skupljanje podrške na marginama političkog spektra, koje u odnosima Srbije te Hrvatske baš i nije neka novost, ostaje činjenica da jučerašnje događanje na graničnom prijelazu Batrovci-Bajakovo i nije spektakularno. Dapače, Republika Hrvatska je posljednjih godina u više navrata s drugim susjednim državama imala ozbiljnijih incidenata, koje se riješilo brzo i normalno, bez ulaska u priče o Drugom svjetskom ratu, sjenama mučenika ili drugim takvim namjernim političkim dizanjima društvenih napetosti. Pri tome posebno na pamet padaju dvije donekle usporedive situacije – (1) događanje od 18. rujna 2015. godine, kada je u Mađarskoj (kod mjesta Villány, u mađarskom dijelu Baranje) bio zadržan vlak s oko 1.000 imigranata, u čijoj je pratnji bilo i 36 hrvatskih policajaca, te (2) situacija od 14. svibnja 2016. godine, kada je tijekom komemoracije u Austriji, kod Bleiburga, austrijska policija intervenirala po pitanju ceremonijalnog oružja pripadnika Počasno-zaštitne bojne HV, koji su sudjelovali u programu komemoracije.
(1) U početnim navodima tog 18. rujna 2018. godine – na samom početku migrantskog vala kroz Republiku Hrvatsku – od Orbanovog savjetnika Bakondi Györgya se čulo da su mađarske vlasti zaustavile vlak s migrantima iz Hrvatske, uhitile vlakovođu i razoružale hrvatske policajce. Njihovu je prisutnost na mađarskome tlu glasnogovornik mađarske vlade Zsoltan Kovacs opisao kao “teško kršenje međunarodnog prava“, jer da su oni prešli mađarsku granicu bez dozvole. No, ta nemila situacija je ubrzo bila riješena. Vlak je bio zadržan na mađarskom kolodvoru dok se procedura nije riješila i dok oni nisu preuzeli sve izbjeglice. Ukupno 36 hrvatskih policajaca nisu dobili nikakve prijave, a prema izjavama Romea Molnara, pomoćnika načelnika PP Beli Manastir, mađarska procedura bila je provedena kulturno i normalno. Dok su policajci nakon samo nekoliko sati bili pušteni u Hrvatsku, djelatnike HŽ-a su Mađari zadržali do ranih jutarnjih sati u subotu 19. rujna – do kada su prošli ukupno 2-3 sata saslušavanja, uz prisutnost mađarskog odvjetnika i službenog prevoditelja. Glavnina diplomatskih diskusija Hrvatske i Mađarske tog 18. rujna ticala se moguće uspostave koridora za prebacivanje migranata iz Hrvatske, preko Mađarske, pa prema Austriji i Slovačkoj. U tom kontekstu treba tumačiti i izjave tadašnjeg ministra unutarnjih poslova RH Ranka Ostojića: “Vlak je ušao u skladu sa lokalnim dogovorom, a onda je netko sa više instance pokušao isprovocirati incident da su naoružani policajci ušli na teritorij Mađarske što bi bio prekršaj prema međunarodnom pravu. Naši policajci su popisani, ali ništa strašno se nije dogodilo. To je bilo iskorištavanje sitnog incidenta da se napravi nešto ozbiljno. Nemam pojma koja je ideja bila da napadamo Mađarsku ili slično. Zar mislite da bi bilo tko ušao u Mađarsku bez lokalnog dogovora policija?“. No, za razliku od hrvatskih dojmova, Mađarska je ipak odlučila da tu nema prostora ikakvim lokalnim dogovorima koji bi u pitanje doveli schengenski sustav kontrole EU granica. O tome je svjedočila i kasnija izjava spomenutog Zoltana Kovacsa, glasnogovornika mađarske Vlade, kako je to “laž, nikakav koridor nije stvoren” – da bi dodao i kako će svi ti ljudi biti “obrađeni u skladu s pravilima koje nalaže Europska unija“.
(2) Situacija od 14. svibnja 2016. godine dogodila se u Austriji, tijekom održavanja komemoracije kod Bleiburga. Na ovoj su tradicionalnoj priredbi uz brojne državne dužnosnike tada sudjelovali i pripadnici Oružanih snaga RH – konkretno, Počasno-zaštitne bojne HV-a i klape Hrvatske ratne mornarice. Upravo se 18 pripadnika Počasno-zaštitne bojne našlo zadržano od snaga lokalne austrijske policije – ona im je prema prvim medijskim navodima tom prilikom i oduzela pripadajuće ceremonijalno oružje, koje je bilo vraćeno po završetku komemoracije. Kasnije se saznalo da tom prilikom nitko od pripadnika OS RH nije bio vraćen u Hrvatsku, dok je spomenuto ceremonijalno oružje na kraju bilo tek ostavljeno u autobusu, a ne i oduzeto. Iz Ministarstva obrane RH se tada čulo kako je zapravo bila riječ o nesporazumu – Republika Austrija je diplomatskim putem bila obaviještena o dolasku pripadnika OS RH, bile su izdane sve potrebne dozvole, ali austrijska državna policija nije sve informacije u cijelosti proslijedila na lokalnu razinu. Kako se tim povodom čulo od Petera Schwegera, glasnogovornika zemaljske policije Koruške: “Očito je došlo do problema u komunikaciji između veleposlanstava Hrvatske i Austrije prilikom predaje listi s brojevima i popisom oružja. U međuvremenu je sve riješeno i oružje je vraćeno“. Ponešto je manje jasnim ispalo unutarnje hrvatsko pitanje vezano uz ovlasti pripadnika Počasno-zaštitne bojne da idu izvan granica RH – dok je MORH pod vodstvom tadašnjeg ministra obrane Josipa Buljevića tumačio da “po zakonskoj regulativi uporaba oružja u protokolarno-ceremonijalne svrhe ne zahtjeva dozvolu Hrvatskog sabora“, tada još oporbeni HNS je stvari gledao bitno oštrije, tvrdeći: “Potpuno je apsurdno da hrvatska grupa vojnika dolazi naoružana u Austriju bez odobrenja predsjednice, Vlade, resornog ministarstva i Hrvatskog sabora čime je prekršen članak 7. Ustava Republike Hrvatske“. Ove političke dileme su 7. lipnja 2017. postale i formalno izlišne, nakon što je HNS na svom Središnjem odboru odlučio o ulasku u koaliciju s HDZ-om, te su ih ikakvi detalji korištenja OS RH kompletno prestali zanimati.
Dakle, treba zaključiti kako se iza vojno-civilnih incidenata sličnih ovom jučerašnjem, na granici Hrvatske i Srbije, obično krije ili nesporazum (kao u slučaju zapljene oružja kod Bleiburga), ili neka šira politička priča – kao mađarsko optiranje za tvrdu primjenu schengenskog režima u uvjetima migrantske krize, gdje se prateći incident tek pokazao kao zgodna prilika za slanje političkih poruka put susjednih država, ali i Bruxellesa. Nažalost, velika je vjerojatnost da i aktualno vodstvo Republike Srbije u posljednje vrijeme igra baš takvu igru slanja poruka i skretanja pažnje, u kojoj Vojska Srbije ima tek ulogu statista, a spomeni povijesti te žrtava imaju kompletno prizemne te dnevnopolitičke svrhe i razloge.
