Obrambeni proračuni Hrvatske i Srbije nisu lagani za uspoređivanje, posebno ako se tu krene gledati detaljnije od pojedinih osnovnih vrijednosti. Poprilična je razlika u njihovoj detaljnosti, što dobro ilustrira usporedba njihovih opsega u redovitom prikazu (436 redaka podataka za Ministarstvo obrane u Hrvatskoj, prema 92 retka za Ministarstvo obrane i vezane fondove u Srbiji) – kao i u sagledavanju sadržaja koje se uvrštava unutar pojedinih proračunskih kategorija pokazanih javnosti.

Jednako su ozbiljne i razlike u principima upravljanja proračunskim rashodima Srbije i Hrvatske na godišnjoj razini. Dok Hrvatska nakon donošenja državnog proračuna svoje trošenje regulira kroz proračunske preraspodjele (koje ne trebaju pred Sabor jer ne mijenjaju ukupna sredstva pojedinog sektora) i rebalanse (koji mijenjaju ukupne raspoložive iznose po resorima i idu pred Sabor) – Srbija je tu bitno manje strukturirana, s opsežnim manevrima prebacivanja novaca među resorima tijekom godine. Uz to, ogromne su razlike i u javnom prikazivanju rezultata trošenja proračunskih sredstava. Dok Hrvatska svake godine objavljuje prvo polugodišnji prikaz izvršenja državnoga proračuna, da bi onda nakon kraja proračunske godine redovito objavljivala i konačna godišnja izvješća o izvršenju proračuna – Srbija je tu bitno neurednija. Ondje je objava spomenutih polugodišnjih izvješća o izvršenju državnog proračuna još temeljito u domeni fantastike, a donedavno je vrijedilo da i usprkos postojanja zakonske obveze država nije objavljivala ni zaključna godišnja izvješća o izvršenju proračuna, u Srbiji zvana “Završni račun”.

Nakon što je zadnje takvo izvješće bilo propisnom parlamentarnom procedurom usvojeno 2002. godine, ove dokumente Narodna skupština Republike Srbije nije usvajala praktično 17 godina, da bi ih nakon 2014. i sama Vlada Srbije prestala dostavljati u parlament “na stajanje”. To se promijenilo tijekom rujna ove godine, kada je Vlada Republike Srbije tijekom dva ponedjeljka, 16. i 23 rujna, u tamošnju Narodnu skupštinu uputila bateriju od 17 akata nazvanih “Predlog zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije”. Riječ je tu o izvješćima o izvršenju tamošnjeg državnog proračuna za godine od 2002. do 2018. godine, koja sada čekaju parlamentarnu proceduru. Dok Europska unija tek postupno radi na jačanju transparentnosti proračunskog procesa u Srbiji, već iz ovih dokumenata postalo je moguće baciti barem načelan pogled i na proračunske okvire obrambenog trošenja Srbije u spomenutom periodu.

Obrambeni proračuni Hrvatske i Srbije

U pregledu trošenja na sektor obrane u Hrvatskoj i Srbiji ograničili smo se na posljednje 4 dovršene godine (razdoblje od 2015. do 2018.), da bi uz to pogledali još i aktualne planove za tekuću 2019. te planirani proračun za predstojeću 2020. godinu.  Pri tome, za razdoblje od 2015. do 2018. dostupni su službeni dokumenti o izvršenju proračunskih planova – u Srbiji su to “Prijedlozi zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije”, koji su za razdoblje od 2015. do 2018. dostavljeni tamošnjem parlamentu 16. rujna ove godine, dok se u Hrvatskoj tu radi o dokumentima “Godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske” koji su javnosti dostupni za internetskim stranicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Nadalje, za 2019. godinu podaci su uzeti iz posljednjih rebalansa – onog usvojenog u Narodnoj skupštini Republike Srbije 7. listopada, te onog koji je raspravljen u Hrvatskome saboru prošloga tjedna, u srijedu 6. studenog. Oba buduća proračuna za 2020. godinu još su u parlamentarnoj proceduri – “Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2020. godinu” poslan je u tamošnju Narodnu skupštinu 4. studenog ove godine, dok je “Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu” iz Vlade RH otposlan 31. listopada (kada je i uvršten na dnevni red Sabora), da bi rasprava o njemu bila dovršena u četvrtak 7. studenog 2019. godine. Sve smo vrijednosti sagledali iz službenih dokumenata u lokalnim valutama (HRK i RSD), te ih preračunali u eure – prema tečajevima Narodnih banaka, za izvršenja na zadnji dan godine, za rebalans i plan 2020. u RH na dan raspravljanja u Saboru, za rebalans u RS na dan donošenja, te za plan 2020. u Republici Srbiji na dan pristizanja dokumenta u Narodnu skupštinu.

Promatrajući podatke iz navedenih dokumenata, u oči upada činjenica kako je do 2015. obrambeni proračun Republike Hrvatske bio viši od onog u susjednoj Republici Srbiji. Nakon toga, tijekom politički nestabilne 2016. u Hrvatskoj dolazi do radikalnih rezova obrambenog financiranja, koji su tijekom kratkotrajnog ministarskog mandata Josipa Buljevića hrvatski obrambeni proračun gotovo spustili na razinu onoga u Srbiji. Taj je trend privremeno bio prekinut 2017. godine, kada je obrambeni proračun Republike Hrvatske opet završio nešto viši od usporedive opće stavke u Republici Srbiji. No, 2018. tu dolazi do radikalne promjene.

Usporedba obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije u periodu 2015. – 2020. godina

Naime, te 2018. godine obrambeno izdvajanje u Srbiji do kraja godine skočilo je na protuvrijednost od oko 724,91 milijuna eura, dok je hrvatski obrambeni proračun usprkos svih tvrdnji ministra Damira Krstičevića od ustrajno planiranih oko 640,9 na kraju 2018. pao do stvarno potrošenih oko 586,78 milijuna eura – čime se te godine u Srbiji potrošilo oko 138,13 milijuna eura (23,54 posto ili oko 1,02 milijardi kuna više nego u Hrvatskoj).

Usporedba obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije 2015. do 2020.

U tekućoj 2019. godini ova je razlika dodatno narasla, budući su u jesenskom rebalansu planovi za obrambeni proračun Srbije dostigli 877,16 milijuna eura, dok su hrvatska izdvajanja za obranu od prvotno planiranih oko 684,23 milijuna tu pala na oko 646,61 milijuna eura (što je manje od usporedivog plana iz 2018. godine). Time bi se razlika u planiranim iznosima obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije za 2019. popela ukupno na oko 230,55 milijuna eura (35,66 posto ili oko 1,72 milijarde kuna više nego u RH), dok ostaje neizvjesno koliko će razlika zapravo iznositi na kraju godine, u trenutku godišnjeg svođenja proračunskih računa. Za iduću 2020. godinu ova bi razlika trebala ponešto opasti – dok Hrvatska planira izdvajanje oko 717,55 milijuna eura, planovi iz Republike Srbije spominju oko 778,17 milijuna eura – što za Srbiju daje plus od “tek” oko 60,62 milijuna eura (8,45 posto ili oko 451,1 milijun kuna više nego u RH). Imajući u vidu učestalost spominjanja Republike Srbije kao mjerila obrambenih potreba u Hrvatskoj, riječ je o razlikama koje nisu zanemarive i traže ozbiljno razmatranje.

Iako nema sumnje kako su spomenuta povećanja u stvarnosti razdijeljena širom obrambenog proračuna Srbije, kao što su i rezovi podijeljeni po strukturi hrvatskog obrambenog proračuna, već je izdaleka vidljivo da je glavnina ovih razlika ipak utrošena na prilično vidljivu te iznimno intenzivno reklamiranu modernizaciju naoružanja i opreme Vojske Srbije. Upravo je ovu temu krenuo numerički prikazivati vojni analitičar Aleksandar Radić iz Beograda, u svom tekstu koji smo prenijeli na portalu Obris.org. Pri tome, on se koncentrirao na zadnje tri godine – razdoblje od 2016. do 2018. godine (izvršenje), uz kratki spomen i tekuće 2019. te buduće 2020. godine. Naravno, imajući u vidu šturu strukturu javnosti dostupnog obrambenog proračuna Republike Srbije, učinak tog posla nije detaljan, ali je ipak iznimno zanimljiv…