Da li zbog Linića ili nekih drugih „neodgodivih“ obveza, Vladi je jučer za 23 točke dnevnog reda (od kojih su neke bile s nekoliko podvarijanti) trebalo tek 30 minuta. To nije čak ni minuta po svakoj točki, budući je prva točka dnevnog reda, ona o izvršenju državnog proračuna za prošlu godinu, „pojela“ gotovo trećinu tog Vladinog sijela. Nakon jučerašnjeg iskustva, mirne se duše može zaključiti kako sjednice najvišeg tijela izvršne vlasti nisu ni potrebne, jer se ministri ubuduće mogu izjašnjavati kroz jednu jedinu da-ne pitalicu tipa „Jeste li za to da se bez rasprave i po hitnom postupku prihvate svi prijedlozi pristigli pred nas, tu u Banske dvore“?! Naročito ekspresnim pokazao se ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čije Ministarstvo ni inače ne gubi vrijeme odgovarajući na novinarska pitanja. Ostojićevo Ministarstvo na Vladu je poslalo zahtjev da se MUP-u odobri sudjelovanje u dvije nove EU misije – u Palestini (EUROPOL COPPS) i u Gruziji (EUMM u Gruziji). Sam Ostojić na objašnjavanje razloga i potreba hrvatskog sudjelovanja u tim misijama nije želio gubiti vrijeme, pa je ostalim kolegama sve objasnio u manje od 13 sekundi:
„Radi se… vrlo kratko… o odlasku policijskih službenika u mirovne misije – nastavak, znači… Palestina i Gruzija, pod a i b”.
Hvala Bogu da ni ostale ministre uopće nije zanimalo kamo to idu hrvatski policajci, pa su svi složno digli ruke, i brzinom munje prešli na sljedeću točku dnevnog reda. Da to nisu učinili ovako brzinski, ministar Ostojić bi na obrazlaganje morao potrošiti barem još 10 sekundi, a onda možda i pobliže objasniti da je hrvatsko djelovanje u tim misijama tek uvjetno ikakav “nastavak” ičega – budući da se u obje ove misije RH zapravo uključuje po prvi put.
A da su ministri obratili imalo pažnje na to što su netom odobrili, vidjeli bi da se radi o sudjelovanju do 2 policijska službenika u policijskoj te pravosudnoj misiji EU u Palestini (EUPOL COPPS), odnosno do 3 policijska službenika u promatračkoj misiji EU u Gruziji (EUMM in Georgia). Zaključak o potrebi barem nekakvog uključivanja RH u ova dva EU-poduhvata donesen je još na sastanku Povjerenstva za međunarodne misije i operacije, održanom 28. siječnja ove godine. Troškovi sudjelovanja u Palestini financirat će se iz proračuna Ministarstva unutarnjih poslova, glava 04005, na kapitalnom projektu K 553087 – Mirovne misije, dok će se angažman u Gruziji platiti također iz proračuna MUP-a RH, kapitalni project K 553141 – Razvojna suradnja.
EUPOL COPPS (Palestina) je misija čiji je mandat otpočeo 1. siječnja 2006. godine. Njene glavne zadaće, uz (1) jačanje lokalnog sustava kaznenog pravosuđa i (2) suradnje tamošnjeg tužiteljstva i policije, obuhvaćaju još i (3) podršku reformama te razvoju palestinske policije. Upravo u tom području, EUPOL COPPS djeluje na (1) jačanju uloga i podjela unutar palestinskih snaga sigurnosti (policije, specijalne policije i Sigurnosno-obavještajne agencije), (2) pružanju aktivne potpore tamošnjoj policiji (kriminalističkoj i temeljnoj policiji), te (3) na nadzoru rada u cilju jačanja sposobnosti svih palestinskih policajaca. U operaciji sudjeluje 19 zemalja-članica EU, plus Kanada, Norveška i Turska, a suradnja se odvija primarno s organima Palestinske nacionalne samouprave na Zapadnoj obali. U te je svrhe za period između 1. srpnja 2013. godine pa do 30. lipnja 2014. godine bilo predviđeno 9.570.000 eura.
Za razliku od EU djelovanja u Palestini, “European Union Monitoring Mission (EUMM) in Georgia” ili “Promatračka misija EU u Gruziji” je nenaoružana promatračka misija EU, uspostavljena 15. rujna 2008. godine, nakon smirivanja vojnoga sukoba koji je tog ljeta potresao Gruziju (od 7. do 12. kolovoza 2008. godine). Misija je s radom započela 1. listopada 2008. godine, nadgledajući povlačenje ruskih Oružanih snaga iz autonomaških područja Gruzije – Južne Osetije i Abhazije, koje su ostale pod samostalnim, međunarodno slabo priznatim lokalnim upravama. Od tada, sudionici Misije danonoćno patroliraju uz iscrtane administrativne granice Južne Osetije i Abhazije (koje Gruzija smatra područjima okupiranima od Ruske Federacije), promatraju situaciju, bilježe incidente i nadaju se da svojom prisutnošću doprinose poboljšanju sigurnosne situacije. Postizanje ovih zadaća otežava činjenica kako Južna Osetija, ali ni Abhazija, ne puštaju pripadnike misije EUMM u Gruziji na svoj teritorij.
Do sada je svih 27 od ukupno 28 zemalja-članica EU dalo svoje ljude u EUMM u Gruziji (bilo civilne, policijske ili vojne stručnjake), a jučerašnjom Vladinom odlukom to će učiniti i Hrvatska. Napeti odnosi na prostoru rada ove misije navodno ne bi trebali biti problem, budući je MUP RH tu već imao određenih iskustava – sa svojedobnim sudjelovanjem u OESS-ovoj misiji u Gruziji, koja je pokrivala i prostor rada EU promatrača.
Za sada još nema datuma kada bi hrvatski policajci mogli otići put Gruzije ili Palestine, ali mogli bi proći tjedni prije negoli se Hrvatska i stvarno konkretno odazove u ove aktivnosti.
