Kao i svih dosadašnjih godina, tako je i ove godine Vlada RH usvojila Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe. Izvješće za 2015. godinu Vlada je prihvatila prošloga tjedna, točnije u srijedu, 20. travnja, na svojoj 15. sjednici. Obrazlagatelj ove točke dnevnoga reda bio je ministar gospodarstva Tomislav Panenić (iz kvote Mosta), a u obrazloženju nije se bitno maknuo od onoga što piše u uvodu dokumenta priloženog uz ovu temu:

„Temeljem Zakona o prometu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava Ministarstvo gospodarstva izradilo je Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2015. godinu. Pored zakonske obveze, ovo izvješće ima za cilj transparentno informirati javnost o činjenicama od značaja za nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i gospodarski interes Republike Hrvatske. Godišnje izvješće objedinjuje sve radnje i obveze koje su tijekom protekle godine poduzimala nadležna tijela Republike Hrvatske, kako bi se uspostavio što uspješniji sustav kontrole izvoza i uvoza robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe. Ministarstvo gospodarstva je u 2015. godini izdalo 459 dozvola za izvoz odnosno prijenos, 407 dozvola za uvoz, odnosno prijenos, te 10 dozvola za pružanje usluga. Ukupna vrijednost tako realiziranog izvoza iznosila je milijardu i 39 milijuna kuna, a ukupna vrijednost realiziranog uvoza je 98,35 milijuna kuna, te predlažem da se ovo izvješće usvoji“.

Bez obzira što je Panenić napomenuo da je cilj ovog dokumenta „transparentno informiranje javnosti o činjenicama od značaja za nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i gospodarski interes RH“, to nažalost uopće nije slučaj. Ovo izvješće prezentirano je javnosti po potpuno istome obrascu kao i protekle dvije godine – bez podataka o tome u koje je zemlje izvezeno naoružanje, robe i usluge čijim se izvozom u Godišnjem izvješću hvali Ministarstvo gospodarstva.

Vlada Zorana Milanovića po prvi put je takvoj netransparentnosti pribjegla kod objavljivanja Godišnjeg izvješća za 2013. godinu (u proljeće 2014. godine), odnosno godinu dana nakon skandala s prodajom naoružanja Jordanu/Siriji, čiji je dio razotkrilo baš i spomenuto Godišnje izvješće – a ni aktualnoj Oreškovićevoj Vladi, kojoj je transparentnost izgleda zadnja rupa na svirali, ova Milanovićeva praksa nije mrska. Napomenimo još jednom da se ovom praksom zapravo ne ispunjava osnovna svrha takvih godišnjih izvješća, budući se javnosti ne daje uvid u podatke tko je protekle godine što izvezao gdje, i tko je od kuda što uvezao u Hrvatsku. Riječ je tu o negativnoj praksi skrivanja podataka, o kojoj je po pitanju Republike Hrvatske prošloga proljeća raspravljao i Odbor za ljudska prava UN (UN Human Rights Committee) u Ženevi, o čemu smo pisali i na portalu Obris.org.

Što ima u Izvješću?

Gotovo pola ovog kratkog Izvješća (samo 13 stranica ukupno) izgleda kao „vodič za neznalice“, dok je druga polovica dokumenta ipak malo konkretnija, s navođenjem ponešto brojeva. Tako je Ministarstvo gospodarstva tijekom prošle godine izdalo ukupno 876 dozvola, od čega 459 dozvola za izvoz, 407 dozvola za uvoz, i 10 dozvola za pružanje usluga. Od toga, 222 dozvole odnose se na izvoz, a 180 dozvola na uvoz robe vojne namjene; 145 dozvola izdano je za izvoz, a 164 dozvole za uvoz nevojnih ubojnih sredstava. Isto tako, 42 dozvole odnose se na privremeni izvoz/prijenos/povrat robe vojne namjene, 6 dozvola odnosi se na privremeni izvoz/prijenos/povrat nevojnih ubojnih sredstava; 35 dozvola na privremeni uvoz/prijenos/robe vojne namjene; 2 dozvole na privremeni uvoz/prijenos/povrat nevojnih ubojnih sredstava; 26 dozvola na uvoz/prijenos privremeno izvezene robe vojne namjene, 2 dozvole na privremeni izvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava, 9 dozvola na izvoz/prijenos privremeno uvezene vojne namjene, 10 dozvola za pružanje usluga za robu vojne namjene; 33 izdane globalne dozvole za izvoz robe u svrhu prezentacije na sajmovima i natječajima, te još i 4 globalne dozvole za prijenos robe izdane u 2014. godini s rokom valjanosti do 2017. godine.

Ministar obrane Azerbajdžana u posjetu HGK

Jedan zahtjev za izvoz robe vojne namjene je odbijen, i to onaj za izvoz u Azerbajdžan. No Azerbajdžan je zemlja s kojom bilježimo uzlet bilateralnih, pa i obrambenih odnosa, te u kojoj domaća obrambena industrija vidi veliki potencijal. Tako je u ožujku prošle godine Hrvatsku posjetio azerbajdžanski ministar obrane general zbora Zakir Hasanov, koji se u HGK susreo s predstavnicima 10 domaćih tvrtki obrambene industrije (Adria-Mar Shipbuilding, Agencija Alan, Dok-Ing, Đuro Đaković specijalna, Atir, HS Produkt, Inkop, Insig2, Kap-Ko te Šestan-Busch). Ministar Hasanov tom je prilikom najavio kako postoje velike mogućnosti za daljnje unapređivanje ionako dobre suradnje s hrvatskom vojnom industrijom, „osobito u području nabave vojne opreme, te remonta starih vojnih brodova, za što će sigurno biti uspostavljeni kontakti“. Iako se u Godišnjem izvješću Ministarstva gospodarstva ne objašnjavaju razlozi zbog kojih je Povjerenstvo za davanje suglasnosti za izvoz i uvoz reklo „NE“, daje se naslutiti kako se podnositelj zahtjeva za izdavanje dozvole za izvoz robe u Azerbajdžan nije prije konzultirao s nadležnim Odjelom za oružje i dozvole o mogućnostima izvoza/uvoza/prijenosa, kao i o uvjetima koje je, sukladno zakonu, dužan ispuniti da bi se dobila dozvola. Osim toga, s obzirom na izostanak više konkretnih informacija, cijela ova priča ostaje u sferi nagađanja.

Rast koji to nije

U izvješću se uspoređuje i broj ukupno izdanih dozvola 2015. godinu, s podacima iz 2014. godine, pa je tako Ministarstvo gospodarstva ponosno što je u 2015. izdano čak 215 dozvola više u odnosu na godinu ranije (ili ukupno 876 dozvola prošle godine u odnosu na 661 dozvolu izdanu 2014.). Broj izvoznih dozvola povećao se sa 370 na 459 (ili 89 dozvola više u odnosu na 2014. godinu), ali je povećan i broj uvoznih dozvola – s 283 dozvole u 2014. na 407 dozvola u 2015. (što je 124 dozvola više). Neznatno je povećan i broj dozvola za pružanje usluga – s 8 dozvola izdanih 2014. na 10 dozvola iz 2015. godine.

Već iz sljedećih podataka iz Izvješća jasno je da broj izdanih dozvola i njihova vrijednost ne prati stvarnu realizaciju. Naime, vrijednost one 222 dozvole za izvoz/prijenos robe vojne namjene iznosila je 382.152.498,23 eura (ili 2.912.002.036,51 kuna). Od toga je realizirano tek nešto više od 10%, odnosno 39.169.966,13 eura (ili 298.475.141,91 kuna). Pogledaju li se dozvole za uvoz, nesrazmjer je još i veći – izdano je 180 dozvola u odobrenoj vrijednosti od 572.997.954,08 kuna (ili 75.196.581,90 eura), od čega je realizirano 23.841.959,99 kuna (ili 3.128.866,14 eura) – samo 4,16 posto realizacije. Pravu katastrofu predstavljaju podaci za 145 dozvola izdanih za izvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava – njihova je odobrena vrijednost bila 1.014.067.211,89 kuna ( ili 133.079.686,60 eura), od čega je realizirano tek nešto više od 2%, odnosno 24.594.454,04 kuna (ili 3.227.618,64 eura).

Zato su podaci o uvozu nevojnih ubojnih sredstava nešto boljih – od 164 dozvole u vrijednosti od 241.023.880,26 kuna (31.630.430,48 eura) realizirano je 26.979.958,36 kuna (3.540.676,95 eura), ili 11,19 posto. I na kraju, odobrena vrijednost 10 dozvola za pružanje usluga za robu vojne namjene iznosila je 23.331.460,37 kune (3.061.871,44 eura), od čega je realizirano 4.893.714,57 kuna (642.219,76 eura), odnosno 20,98 posto.

Izvoz bitno veći od uvoza

Ukupno gledajući i uspoređujući rezultate za 2014. i 2015. godinu, primjetan je porast izvoza roba vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za 36,8%. Tako je 2014. izvezeno roba vojne namjene u vrijednosti od 541.946.377,88 kuna (71.121.571,90 eura), a 2015. je uslijedilo povećanje od 35,2%, odnosno izvoz je iznosio 732.873.601,94 kuna (ili 96.177.638,05 eura). Pokazatelji za izvoz nevojnih ubojnih sredstava još su i bolji, te u 2015. bilježe porast od 68,7% u odnosu na godinu ranije. U brojkama – 2015. izvezeno je robe ove vrste u vrijednosti od 44.992.238,03 kune (ili 5.904.493,28 eura), a u 2014. – 26.670.347,55 kuna (ili 3.500.045,61 eura). Međutim, sve je to ništa u odnosu na podatke o pruženim uslugama za robu vojne namjene u 2015. godini, koje bilježe spektakularni porast od 1.668% u odnosu na 2014. godinu. Tako je, za razliku od 2014. pruženih usluga u vrijednosti od 443.948,82 kune (ili 58.261,00 eura), u 2015. obavljeno usluga u vrijednosti od čak 7.849.250,90 kuna (ili 1.030.085,42 eura). Ovakav porast treba zahvaliti obavljenoj usluzi remonta dva strana ratna broda u ukupnoj vrijednosti od 241.533.378,83 kune (31.697.293,81 eura). Dok je lako uočiti da je jedan od ta dva broda američki USS Mount Whitney, o drugom tako remontiranom plovilu do sada nije bilo nikakvih vijesti.

Iako je vidljivo kako je dobar dio izvoza usluga zapravo jednokratan, te će ga biti teško ponoviti, ove vrijednosti ipak doprinose lijepoj sumi ukupnoga izvoza (izvoz+pružene usluge+usluge remonta+izvozne globalne dozvole s rokom važenja 3 godine) – gdje je Ministarstvo gospodarstva u 2015. nabrojalo ukupnu realizaciju od čak 1.039.236.588,98 kuna ili 136.382.754.46 eura. No, nažalost, budući se u ovogodišnjem izvješću ujedno ne daju i podaci o uvozu usluga na području prometa roba vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava u Hrvatsku, ovaj lijepi zbroj izvoznih brojeva zapravo je nemoguće usporediti s njima paralelnom ukupnom uvoznom kvotom.

Usporedba iz aktualnog Izvješća, u eurima, izvedena u stilu pred-informatičkog doba

Jedino što ostaje je pogledati robni dio ovih vrijednosti – gdje se prema 777.865.839,97 kuna ukupnog robnoga izvoza (36,8 posto rasta) vidi povećana stopa i godišnjeg robnog uvoza. Naime, prema podacima iz friškog Godišnjeg izvješća ova se vrijednost u 2015. godini povećala za 171,75% (2015. je uvezeno ovih roba u vrijednosti od 98.349.328,47 kuna ili 12.906.736,02 eura, u odnosu na ipak nešto manji uvoz u 2014. u vrijednosti od 36.218.741,63 kuna ili 4.753.115,70 eura). Time je na području roba vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava u Hrvatskoj 2015. godine uvozno-izvozna bilanca RH još uvijek itekako pozitivna – izvezeno je 87,36 posto više nego što je uvezeno (dok je taj omjer 2014. godine iznosio još impresivnijih 93,63 posto).

Napredak suprotno očekivanjima države

Iako to Godišnje izvješće Ministarstva gospodarstva ne spominje, nije nikakva tajna da su naši najveći izvoznici s područja obrambene industrije HS-Produkt, Šestan-Busch i DOK-ING, nakon čega slijede Brodogradilište Viktor Lenac i Adria Mar Brodogradnja, Kroko International, Čateks, itd. Nije tajna ni da su SAD za hrvatske proizvođače najznačajnije izvozno tržište, ali i da posljednjih par godina dolazi do određenog proboja u daleke krajeve, posebice među zemlje Bliskog istoka i Perzijskog zaljeva.

Daljnji rast izvoza koji ostvaruju poduzeća domaće obrambene industrije pokazuje kako uz puno volje i upornosti, te pregršt ideja, nije nemoguće probiti se na jednom tako velikom i kompetitivnom području kao što je obrambena/vojna industrija. Zato je više nego bizarna zaključna konstatacija Ministarstva gospodarstva (10. str, 6. odjeljak) kako:

„Suprotno od svih očekivanja i usprkos usklađenoj vanjskoj politici Republike Hrvatske sa vanjskom politikom Europske unije u odnosu na izvoznu kontrolu robe vojne namjene i obzirom na obvezu Republike Hrvatske pridržavati se međunarodno preuzetih obveza, hrvatski proizvođači i izvoznici robe vojne namjene pokazali su se kao čvrst oslonac gospodarskog razvoja Republike Hrvatske za proteklu godinu“.

Jer kada ni nadležno ministarstvo ne vjeruje u vlastite gospodarstvenike, pa oni napreduju “suprotno očekivanjima” nadležnih i “usprkos politici RH” – onda je svaki pojedini izvozni posao tu stvarno dodatno bitan enormni uspjeh.