Posljednjih se godina i u Hrvatskoj često čuje svašta o Sjedinjenim Američkim Državama. Te su otpočeli niz ratova, za naftu ili nešto drugo, te provode svoju politiku i pri tome ne slušaju nikoga, te kupuju političare lijevo i desno. No, pri tome se uglavnom barata s malo konkretnih podataka, većinom stvari ostaju na općenitim izjavama, a raspoloženje onih koji govore brzo prerasta iz diskusijskog u neko priličnije svađama u gostionici (kad se svjetla krenu gasiti). Ne bi li ponešto razjasnili ove odnose, njihov smjer i kretanje, odlučili smo baciti jedan pomalo detaljniji pogled na odnose Hrvatske, ili barem njenog obrambenog resora, i jedine aktualne svjetske velesile.

Za početak napomenimo da je neposredna bilateralna vojna suradnja Hrvatske vojske i OS SAD službeno započela još 1995. godine. Od tada pa do danas navodno je u tom okviru Hrvatska primila preko 200 milijuna USD, od čega oko 100 milijuna USD vrijednosti u oklopnim vozilima MRAP, o čijem smo pristizanju u Lijepu našu već višekratno pisali na portalu Obris.org. Pri tome, odnosi dviju država nisu se iscrpljivali samo na hrvatskom primanju američkih donacija vojne opreme, ili u zajedničkom sudjelovanju u međunarodnim misijama, već su imali i svojih uspona i padova. Ovdje posebno treba spomenuti pitanje Međunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court – ICC), pri čijem je osnivanju te ustanovljavanju nadležnosti došlo i do ozbiljnog razmimoilaženja Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske.

Spor oko sudske nadležnosti ICC?

Da podsjetimo. Spomenuti međunarodni sud osnivao se krajem 1990-tih, nakon iskustva suđenja za zločine na prostoru bivše Jugoslavije i Ruande, sa sjedištem u nizozemskome Den Haagu. Sredinom srpnja 1998. usvojen je Rimski statut na kojem je ovo sudište zasnovano, da bi on 1. srpnja 2002. godine i stupio na snagu – kada je onda započeo s funkcioniranjem Međunarodni kazneni sud. U to prvo vrijeme, jako je jasno bilo zamijećeno da su SAD glasale protiv Rimskoga statuta, te su po njegovom stupanju na snagu krenule u široku diplomatsku akciju ne bi li svojim građanima osigurale nekakvu vrstu imuniteta od postupaka pred ovim sudištem. Te su aktivnosti trajale tijekom 2002. godine (paralelno sa zaoštravanjem stanja oko prikupljanja međunarodne podrške američkom ratu u Iraku), da bi onda i kulminirale početkom 2003. godine – budući je prvi niz od 18 sudaca ovoga sudišta odabran u veljači 2003. godine, da bi prisegli na inauguracijskoj sjednici suda 11. ožujka 2003. godine, samo 8 dana prije otpočinjanja vojnih operacija Koalicije voljnih u Iraku. O usvajanju spomenutog bilateralnog izuzetka od nadležnosti ICC-a (poznatog i pod nazivom “članak 98.”, prema odjeljku Rimskog statuta koji to dozvoljava) pitalo se i Hrvatsku – koja je to odbila, u skladu sa stavom i preporukama Europske unije.

Kako izgleda, o ovoj se temi iz SAD u Zagreb po prvi put pitalo u srpnju 2002. godine, tijekom prilično neuspješnog veleposlaničkog mandata Lawrencea Rossina u Hrvatskoj. Tom su prilikom i predsjednik Mesić, i predsjednik Vlade Račan, kao i ministar vanjskih poslova Picula odbili ovakve sugestije – obrazlažući svoj stav prvenstveno širokim međunarodnim pritiskom oko izručivanja vlastitih državljana za slična djela, čime nije dolazilo da se ujedno za ikakve strance pristaje na izuzetke od međunarodnih sudskih nadležnosti. Ovaj je stav doveo i do posljedica – 1. srpnja 2003. godine, samo nekoliko dana pred nastup Ralpha Franka kao novog veleposlanika SAD u Zagrebu, američki State Departement Hrvatsku je proglasio nepodobnom za primanje vojne pomoći: 5,8 milijuna USD suspendirano je u proračunu za fiskalnu 2004., dok se pričalo i o daljnjim gubicima (barem 800.000 USD kroz program IMET za 2004. godinu, te po dodatnih 50.o00 USD iz istog programa u 2005. i 2006.), u navodnoj ukupnoj vrijednost od oko desetak milijuna USD godišnje. Upravo u travnju te 2006. godine zabilježen je i još jedan pokušaj utjecanja na Hrvatsku po istom pitanju – koji ni za državnog tajnika SAD Dicka Cheneya, uoči njegove posjete RH, nije donio promjenu stava hrvatskih vlasti ni posebnoga uspjeha. Uglavnom, pritisak po ovome pitanju je postupno jenjavao, da bi krajem siječnja 2009. godine SAD i službeno objavile promjenu svoje načelne politike prema Međunarodnom kaznenome sudu – što je konačno zakopalo i ovu ratnu sjekiru.

No, bilateralni odnosi RH i SAD oporavili su se i prije konačnog okončanja dilema oko Međunarodnog kaznenog suda – prvenstveno temeljem hrvatskog sudjelovanja u međunarodnim misijama (u Afganistanu od početka 2003. godine, a i u KFOR-u od jeseni 2008. godine), te postupnog pristupanja RH punopravnome članstvu u NATO savezu (pregovori dovršeni sredinom 2008. i formalan ulazak 1. travnja 2009. godine). Upravo u ovome svjetlu treba promatrati i pitanje vojne pomoći koju je Hrvatska posljednjih godina primila od SAD – temu koja posljednjih godina proživljava svojevrsnu renesansu.

Pomoć po raznim osnovama

Promatrajući ukupnu pomoć koju je RH dobila od Sjedinjenih Američkih Država tijekom protekla dva desetljeća, treba zamijetiti kako ovdje načelno govorimo o tri osnovne vrste aktivnosti: kroz (1) humanitarne i razvojne projekte, (2) raznu pomoć neobračunate vrijednosti, te (3) onu osnovnu, veliku skupinu vojne pomoći te suradnje provođenu putem niza zasebnih i strukturiranih programa suradnje.

Humanitarni i razvojni projekti

Kao prvo, što se humanitarnih i razvojnih projekata tiče, na tu pomoć raznim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj SAD su od 2009. godine do danas potrošile oko 4,455 milijuna USD. Ova djelovanja također možemo detaljnije razložiti, na tri načelna segmenta. Prvi od njih obuhvaća tzv. Humanitarian Assistance (HA) program, kojim je u Hrvatskoj posljednjih godina investirano preko 900.000 USD. Spomenimo tu posebno radove u Slunju (obnova školskih prostora za 80.000 USD), u Udbini (izgradnja vodovoda za 200.000 USD, i rekonstrukcija dječjeg vrtića za 110.000 USD), radove na bolnici u Kninu (rekonstrukcija za 150.000 USD, i nabava dva inkubatora za 55.000 USD), te u Našicama (proširenje dječjeg vrtića za 200.000 USD) i Dugoj Resi (rekonstrukcija specijalne bolnice za 103.000 USD).

Drugi tip aktivnosti ovdje obuhvaća tzv. Exercise-related Constructions (ERC) program, kojim su bili obuhvaćeni objekti u Slunju (izgradnja naselja na poligonu “Eugen Kvaternik”, a radi uvježbavanja urbanog ratovanja, za oko 400.000 USD), i na Udbini – gdje je u vojarni “Josip Jović” sagrađena nova zapovjedna zgrada (još 400.000 USD) – oko 800.000 USD ukupno. Uz sve to, postoji i treća skupina humanitarnih i razvojnih projekata – pomoć lokalnoj zajednici nevezana uz vježbe ili ikakvo sudjelovanje OS RH. Za razliku od prve dvije skupine projekata, kod kojih se potpora SAD sastoji od financijskog dijela (za nabavu materijala) i radnoga doprinosa američkih inženjerijskih postrojbi, kod ove treće skupine projekata riječ je o aktivnostima provođenima angažiranjem hrvatskih poduzeća za izvođenje radova. Ovdje treba spomenuti niz pojedinačnih poduhvata, kao što su rekonstrukcija srednje škole u Vukovaru (450.000 USD), izgradnja igrališta za djecu s posebnim potrebama u Karlovcu (450.000 USD), opremanje bolnice u Kninu (900.000 USD), opremanje Središta za osobe s posebnim potrebama u Komarevu (30.000 USD), izgradnju mosta preko Vuke u Vukovaru (525.000 USD), pribavljanje opreme za Hitnu pomoć u Imotskom (100.000 USD) i rekonstrukciju neurološkog odjela bolnice u Osijeku (300.000 USD). Ukupno u ovome segmentu govorimo o oko 2,755 milijuna USD investiranih tijekom posljednjih šest godina.

Pomoć neobračunate vrijednosti

Kao drugo, treba spomenuti kategoriju “razne pomoći neobračunate vrijednosti” – koja je u odnosima SAD i Hrvatske ozbiljnije prisutna od 2006. godine. Od tada, naime, zrakoplovne snage SAD na područja inozemnih operacija prevoze pripadnike OS, kao i njihovu pripadajuću opremu te naoružanje. Do sada je Hrvatska posebnom odlukom Ministarstva obrane SAD bila oslobođena plaćanja troškova ovakvog transporta. U ovu kategoriju navodno spada i oslobođenje plaćanja najma za korištenje američkih oklopnih vozila u operaciji ISAF – što je još jedna od stavki koje doduše štede hrvatske novce, dok ujedno pomažu i Sjedinjenim Američkim Državama – dajući im na terenu efikasnije te mobilnije savezničke postrojbe dokazane kvalitete. Kako stvari stoje, i ova, kao i prošla spomenuta kategorija pomoći, izgleda da je po svome opsegu načelno stagnirala proteklih više od godinu dana.

Vojna pomoć i suradnja po strukturiranim programima

Kao treće, glavnina obrambene suradnje Hrvatske i SAD provodi se kroz ukupno 11 velikih programa, fondova i inicijativa – u kojima s obje strane sudjeluju kako pojedine Oružane snage, tako i nacionalna Ministarstva obrane. Kad tu kažemo strukturirani programi suradnje, pri tome mislimo na: (1) Foreign Military Financing – FMF, (2) Foreign Military Sales – FMS, (3) Global Peacekeeping Operations Initiative – GPOI, (4) Program “članak 1206 – Train and Equip”, (5) Program “članak 1202 – Enhanced ACSA (Acquisition and Cross Servicing Agreements)”, (6) Excess Defense Article – EDA, (7) Coalition Support Funds – CSF, (8) International Military Education and Training – IMET, (9) Cooperative Logistic Supply Support Arrangement – CLSSA, te konačno (10) Program MANPADS, i (11) program razminiranja i uništavanja viška UbS-a (o čemu smo već pisali i na portalu Obris.org).

(1) Foreign Military Financing – FMF

Svrha programa FMF je američko financiranje partnerskih zemalja pri njihovom pribavljanju odabrane američke vojne opreme, usluga te obuke. Proceduralno vanjski poslovi (Bureau of Political-Military Affairs) određuju da je zemlja podobna za ovakav program, a obrambeni sektor SAD (Defense Security Cooperation Agency – DSCA) izvršava program temeljem predsjedničke ovlasti za trošenje namjenskih kongresno odvagnutih financijskih sredstava. Pri tome, ovim se putem često obavljaju plaćanja nabavki definiranih kroz Foreign Military Sales (FMS), iako je moguće i financiranje poslova partnerskih nacija s američkim komercijalnim subjektima (Direct Commercial Sales – DCS).

Ovaj je program za Hrvatsku otvoren 2000. godine, te je ona iz njega do 2003. godine dobila 18,5 milijuna USD. Nakon obustave pristupa američkim programima podrške 2003. godine, FMF je ostao nedostupan sve do 2008. godine. Od njegova ponovnog otvaranja pa do danas, RH je iz ovog izvora navodno dobila još 14,5 milijuna USD. Tako pribavljena sredstva su u prvome navratu trošenja bila usmjerena za pribavljanje ponešto komunikacijske opreme i simulacijskog sustava MILES 2000, da bi se onda išlo i na dobavu specijaliziranih programskih rješenja za Simulacijsko središte OS RH, opremanje 2 helikoptera Mi-8 komunikacijskim, navigacijskim i IFF sustavima, te pribavljanje opreme za noćno gledanje i sredstava za prednje zračne kontrolore. Navodno bi i višekratno najavljivana nabava dvije autonomne besposadne ronilice za HRM mogla ići iz ovoga izvora, uz spomen konkretnih uređaja tipa Remus-100, dok svojevremeno najavljivane modernizacije helikoptera Mi-171Sh nisu ostvarene.

(2) Foreign Military Sales – FMS

Program FMS predstavlja jedan od dva osnovna kanala vojno-sigurnosne suradnje SAD s zemljama partnerima (uz program IMET, o kojem detaljnije nešto kasnije). Ovim programom pod nadležnošću Ministarstva obrane SAD (ponovo Defense Security Cooperation Agency – DSCA) omogućava se zemljama partnerima kupovina američke vojne opreme, usluga i obuke, no pri tome zemlje partneri same snose troškove kupovine (osim ako to financiranje nije riješeno donacijom iz već spomenutog programa FMF), dok američki obrambeni resor tu samo posreduje u dobroj vjeri (bez zarade, ali i bez gubitaka za SAD).

Hrvatska je do danas iz ovog programa kupila roba u vrijednosti 4,2 milijuna USD – letačke opreme, komunikacijskih uređaja (među ostalim i za vozila Patria AMV), opreme za noćno gledanje, te programske podrške za Simulacijsko središte OS RH.

(3) Global Peacekeeping Operations Initiative – GPOI

Program GPOI ustanovljen je sredinom 2004. godine, početno kao multilateralan i ukupno petogodišnji instrument, čije se trajanje onda krenulo produžavati (prvo na još pet godina, do isteka američke fiskalne 2014. godine, a onda i dalje). Riječ je o programu pod nadležnošću američkog vanjskoposlovnog resora (Bureau of Political-Military Affairs), koji za svoj rad koristi novčana sredstava odvojena u okviru računa za operacije održavanja mira (Peacekeeping Operations – PKO). Tim se putem financira razne aktivnosti održavanja mira (pod okriljem UN-a i više regionalnih međudržavnih organizacija), iako je GPOI tu jedna od glavnih aktivnosti. Sama inicijativa GPOI prvenstveno radi na obuci osoblja za mirovne operacije (u suradnji s Italijom, te tamošnjim Centrom izvrsnosti policijskih postrojbi za stabilizaciju – COESPU), s izuzetkom operacije ISAF u Afganistanu. Pri tome, inicijativa GPOI omogućava i pribavljanju opreme za mirovne operacije – no maksimalno 20 posto povučenih sredstava može ići na nabavu opreme, dok minimalno 80 posto sredstava mora biti za obuku osoblja.

Hrvatska je iz ovog izvora do danas iskoristila oko 5,1 milijun USD – prvenstveno za pribavljanje dva laboratorija za učenje stranih jezika (Knin i Našice), navigacijske opreme, i opreme za noćno letenje. U skladu s pravilima o trošenju novaca iz ove inicijative, odgovarajući je udio sredstava potrošen na financiranje učenja stranih jezika, te provođenja obuke u noćnom letenju pilota helikoptera.

(4) Program “članak 1206 – Train and Equip”

Ovaj je program nazvan prema odjeljku 1206 američkog zakona National Defense Authorization Act (NDAA), kojim se specificiraju godišnje dužnosti i ovlasti pojedinih aktera obrambenog sektora SAD. Konkretno, riječ je o aktivnosti po prvi put uvedenoj 2006. godine, čije je postojanje onda više puta produžavano (aktualno je trajanje ove aktivnosti osigurano do kraja američke fiskalne 2017. godine). Riječ je o aktivnosti koja omogućava pomoć SAD državama saveznicama u zajedničkoj borbi protiv terorizma, koncentrirano na prostor Afrike i Afganistana (misija ISAF/Resolute Support). Sredstva iz ovog programa ograničena su na ukupno 350 milijuna USD godišnje, a dodjeljuju se suglasnošću nadležnih za obranu i vanjske poslove, nakon “združenog procesa procjenjivanja”

Ovaj je program Hrvatskoj dostupan od 2010. godine, od kada je do kraja 2014. tim temeljem dobiveno ukupno oko 31 milijun USD vrijednosti opreme i obuke. Ovim su putem pribavljena vozila HMMWV za preduputnu obuku, razna komunikacijska i navigacijska oprema, izvršena je prilagodba sustava MILES 2000 za hrvatsku jurišnu pušku VHS-D, te je pribavljena oprema za noćno promatranje i za označavanje te identifikaciju vojnih vozila. Posljednje vrijeme, radi velikog smanjenja aktivnosti SAD u Afganistanu, tim je putem raspoloživo i sve manje potpore – koju je proteklih godina RH navodno uživala i ponešto više nego što bi to na prvi pogled sugerirao nacionalni udio u misiji, uspoređeno prema ostalim saveznicima. Za 2015. je iz ovih izvora planirano povlačenje više od 11 milijuna USD – prvenstveno za komunikacijska sredstva te opremu i obuku specijalnih snaga.

(5) Program “članak 1202 – Enhanced ACSA (Acquisition and Cross Servicing Agreements)”

Ovaj je program nazvan prema odjeljku 1202 američkog zakona National Defense Authorization Act (NDAA), kojim se specificiraju godišnje dužnosti i ovlasti pojedinih aktera obrambenog sektora SAD. Konkretno, riječ je o ovlasti davanja određene “tražene opreme” (koja nije dostupna redovitim ACSA sporazumima) na besplatni zajam pojedinim zemljama partnerima koje sa snagama SAD sudjeluju u operacijama na prostoru u Iraka i Afganistana – no, načelno ne na duže od godine dana. Ova odredba, prvotno zamišljena za korištenje na prostoru Iraka, proširena je od američke fiskalne 2011. godine i na snage na prostorima Afganistana , te drugih tekućih mirovnih operacija.

Spomenuta “tražena oprema” prvenstveno se odnosi na dooklopljena vozila HMMWV, komplete balističkog oklopa, sustave za zapovijedanje, nadzor i komuniciranje (uključivo i “Blue Force Tracker”, te radio), kao i na pojedine kategorije naoružanja. Imajući u vidu ove činjenice, ne čudi da je Hrvatska ovim putem pribavila ukupno 50 vozila HMMWV (30 tipa 1151, i još 20 tipa 1114), te još 12 MRAP vozila – kao donaciju SAD svim pojedinim partnerskim državama, nakon okončanja njihove uporabe u Iraku.

(6) Excess Defense Articles – EDA

Oznakom “Excess Defense Articles” (roba iz obrambenih viškova) klasificiraju se pojedine robe iz zaliha američkog obrambenog sustava, koje više nisu potrebne OS SAD (nadilaze zadane ciljeve nabava, ili odobrene količine pojedinih kategorija zaliha), ni drugim tijelima unutar SAD – a koje se onda stavlja na raspolaganje partnerskim zemljama, bilo za poklanjanje ili povoljnu prodaju (ovisno o stanju tih konkretnih roba). Pri tome je bitno da njihovi transferi ne ugrožavaju tehnološku ili industrijsku bazu SAD, te da njihovo davanje ne ugrožava šanse industrije SAD da prodaju neku novu ili rabljenu opremu istome korisniku. Ujedno, EDA-robe prodaju se na mjestu gdje se nalaze, i u stanju u kojem se zateknu – te sve druge troškove povezane s njihovim prijevozom, popravkom ili unapređivanjem snosi kupac (pravilo “as is, where is“). Ovaj pojam EDA-roba pobliže je definiran u odredbama propisa Foreign Assistance Act i Arms Export Control Act (EACA). Njihovo ustupanje odvija se pod nadležnošću obrambenog resora (posredovanje Defense Security Cooperation Agency – DSCA), uz suglasnost resora vanjskih poslova SAD, te kongresno odobrenje.

Hrvatska je ovome fondu sredstava dobila pristup 2012. godine. Tada je sastavljen zahtjev, koji je odobrio Kongres, za 212 MRAP vozila: i to 162 M-ATV, 30 Navistar MaxxPro Plus, i još 20 medicinskih vozila MRAP HAGA, o čijem smo dolasku u Hrvatsku višekratno pisali i na portalu Obris.org. Sva spomenuta vozila su pribavljana polovna (starost do 7 godina), s prijeđenih do 20 tisuća milja – gdje bi nabavna cijena za takva nova vozila bila oko 127 milijuna USD. Ujedno, na ovaj je prvotni sporazum u 2014. godini potpisan i dodatak, kojim je za iznos od 1,6 milijuna USD osigurano pribavljanje rezervnih dijelova za tako stečena sredstva. Upravo se putem programa EDA promišlja i nabava izvidničko-napadačkih helikoptera za HRZ i PZO, o kojoj se posljednje vrijeme učestalo špekulira u medijima te stručnoj javnosti.

(7) Coalition Support Funds – CSF

Ovaj je program ustanovljen američke fiskalne 2002. godine, radi isplaćivanja naknada koalicijskim partnerima za troškove logističke ili vojne podrške operacijama snaga SAD. Iako prvotno ustrojen za pomoć samo Jordanu i Pakistanu, oko operacije Enduring Freedom u Afganistanu, od 2003. godine ova su se sredstva koristila i za saveznike na bojištu u Iraku – a onda od fiskalne 2006. godine i za sve “ključne ” saveznike u Afganistanu i Iraku. Riječ je tu o sredstvima iz obrambenog proračuna – račun za operacije i upravljanje, odnosno unutar toga Defense Emergency Response Fund (DERF). Isplatu ovih sredstava odobrava ministar obrane SAD, uz suglasnost vanjskoposlovnog resora, te uz prethodno obavještavanje Kongresa.

Ovim putem se Hrvatskoj omogućava povrat dijela novca utrošenog u misiji ISAF – gdje je prvo bio obračunat period 2010.-2011. (ukupno povrat 7,3 milijuna USD troškova), da bi se onda obračunavao i period 2012.-2013. u kojem je do početka veljače ove godine priznato još 9,6 milijuna USD. Spomenuti ukupni iznos od 16,9 milijuna USD planira se iskoristiti za stavljanje u punu funkciju radarskog sustava Enhanced Peregrine, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org.

(8) International Military Education and Training – IMET

Ovaj je program suradnje SAD s partnerskim zemljama zasnovan 1976. godine, u sklopu propisa Arms Export Control Act. Njime se omogućava zemljama članicama da svoje vojno osoblje šalju u neku od oko 150 vojnih obrazovnih institucija u SAD, bilo na profesionalno vojno školovanje (za vodeće osoblje) ili na programe tehničke obuke (za operatere oružnih sustava ili neku konkretnu vojnu specijalizaciju). Dok čelnik američkog vanjskoposlovnoga resora određuje pogodnost pojedine države za uključivanje u ovaj program, njegova je provedba na Ministarstvu obrane SAD.

Hrvatska je pristup programu IMET dobila još 1995. godine, i imala ga je sve do sredine 2003. – kada je došlo do već spomenutog zahlađenja bilateralnih vojno-diplomatskih odnosa sa SAD-om. Tek 2. listopada 2006. je George W. Bush svojom uredbom ukinuo zabranu pristupa Republike Hrvatske programu Međunarodnog vojnog obrazovanja i obuke, a “zbog važnosti za nacionalne interese SAD“. Time se RH našla među nizom zemalja članica Rimskog statuta, kojima je ovom prigodom krenulo skidanje posljedica neslaganja sa SAD-om oko izuzetka iz “Članka 98”. Do danas je za Hrvatsku putem IMET programa provedeno preko 600 aktivnosti (tečajeva i školovanja), što je zajedno procijenjeno na oko 9 milijuna USD vrijednosti.

(9) Cooperative Logistic Supply Support Arrangement – CLSSA

Sporazumi o suradnji pri osiguravanju logističke podrške načelno spadaju u posebnu vrstu poslova unutar programa Foreign Military Sales (FMS), kojeg smo već ponešto pobliže objašnjavali. Riječ je tu o suradnji SAD i pojedinih država saveznika na polju osiguravanja logističke potpore za pojedine američke oružne sustave ili opremu – gdje se manji potrošni dijelovi namiču iz logističkog sustava SAD za partnere, a radi održavanja nekog većeg ili kompleksnijeg sustava (opet pribavljenog iz američkog izvora, ovim ili onim sustavom pomoći ili suradnje). Treba napomenuti kako se unutar američkog obrambenog sustava ovakve logističke ugovore smatra najefikasnijim načinom pravodobnog pribavljanja zaliha ili rezervnih dijelova – koji su u originalu partnerima bili isporučeni već ugrađeni u neki širi sustav. Pri tome, spomenutim se partnerima ovi dijelovi stavljaju na raspolaganje pod istim uvjetima pod kojima ih na raspolaganju ima i sam obrambeni sustav SAD.

Hrvatska je navodno potpisala ovakav ugovor o uključivanju u bazu logističkih podataka SAD, ne bi li time riješila pitanje opskrbe pričuvnim dijelovima za vozila HMMWV, te i za sve druge moguće američke sustave u našoj uporabi (koji zahtijevaju dugoročno održavanje). Tu OS RH imaju ovlaštenje da samostalno naručuju pričuvne dijelove, koji se onda isporučuju sa skladišta Kopnene vojske SAD (US Army), uz minimalno čekanje isporuke i tretman usporediv sa samim postrojbama OS SAD – ali i uz cijene koje za pojedinu robu plaća US Army.

Ostali programi

Uz sve dosad  navedeno, spomenimo i da je Vlada Sjedinjenih Američkih Država Hrvatskoj i MORH-u dosad donirala i oko 2 milijuna USD u sklopu (10) programa uništavanja prijenosnih protuzračnih raketnih sustava Igla i Strijela-2M (sredstva kategorije MANPADS). Ova je aktivnost bila provedena u dva odvojena ciklusa tzv. “zbrinjavanja i uništavanju viškova neperspektivnih protuzračnih sustava“, prvi od kojih je odrađen temeljem Provedbenog sporazuma RH i SAD-a iz 2008. godine (milijun USD), i drugi temeljem Sporazuma o donaciji sredstava za zbrinjavanje neperspektivnog UBS-a, kojeg su 19. listopada 2011. potpisali tadašnji ministar Davor Božinović i veleposlanik SAD u Zagrebu James B. Foley (još milijun USD).

Slično je prošla i donacija oko 2,5 milijuna USD, koje su Sjedinjene Američke Države odobrile Republici Hrvatskoj za potrebe razminiranja i uništavanja općenitih viškova neperspektivnog UbS-a. O tome smo ponešto detaljnije također već pisali na portalu Obris.org.