Nakon što smo jučer objavili informaciju o rabljenim avionima F-16 koju je Hrvatskoj ponudila američka tvrtka ProAeronautics, nije trebalo dugo čekati na reakcije. Prvi je jutros o tome priupitan premijer Andrej Plenković, prije negoli je u Saboru predstavio prijedlog Zakona o obnovi Zagreba. Premijer je u hodu izjavio:
„Ja još ništa nisam vidio. Vidio sam nešto sinoć na portalima, ali ne znam ništa o tome“.
Koji sat kasnije, u Splitu gdje je bio na polaganju kobilica za naredna dva obalna ophodna broda za HRM, vidljivo nervozan ministar obrane Mario Banožić opovrgnuo je da postoji ponuda o kojoj smo pisali.
„To je priča koja je izašla na jednom portalu gdje određeni samoprozvani, ja bih tako rekao, vojni analitičari su iznijeli ponudu, a isto tako u toj vojnoj analizi – odnosno u analizi svega onoga što je do sada bilo, a to sam i govorio medijima, da će ponude biti 09. 9. Znači, službene ponude nema. Ponuda će se dostavljati točno određenog datuma u određenom vremenu upravo onima koji su upućeni. Među njima je, kako sam isto rekao, Amerika sa novim F-16, Švedska, odnosno Gripen novi isto tako. Isto tako imamo polovne F…. europske proizvodnje avione Rafale, EUROfighter, znači dakle Italija, odnosno Francuska, ali isto tako smo išli u treću… oblik traženja ponuda, a riječ je o avionima koji su… dolaze iz Izraela, dolaze iz Grčke i Norveške, koji su vezani upravo za polovne F-16 avione. I ja ne vidim nigdje nikakvu tvrtku, odnosno firmu, koja dolazi iz Amerike, nudi polovne F-16. Dakle, nit nam odgovara datum, nit nam odgovara dobavljač, nit je to nekakva ponuda koja je obvezujuća. Dakle, sama činjenica da tako nešto objavljeno je po meni jako neozbiljna i događa se u jednom trenutku kada će se ponude tek krenuti prikupljati za osam dana, a također svi oni koji su prenijeli tu netočnu informaciju sa istog tog portala mogli su vidjeti na tom portalu postoji tvrtka koja je jedan od ovih ponuđača koje sam naveo, koji se oglašava upravo na toj stranici.
Mislim da je to dovoljan zaključak da je riječ o jednom neozbiljnom postupku koji se prenio u javnost i na taj način dezinformirao cijelu javnost“.
Uz to je dodao još i:
„Ja sam sad prokomentirao jedan neozbiljan postupak koji bi doveo do toga da ja nešto komentiram prije službenog zaprimanja ponuda, nakon čega slijedi još jedan proces validacije i evaluacije. Dakle, ovo pitanje je bilo sada, odnosno odgovor koji bi ja vama sad ponudio od mene bio krajnje neozbiljan u roku od 8 dana prije nego što se ponude zaprimaju“.
Upitan preferira li Hrvatska američku ponudu vojnih zrakoplova, Banožić je odgovorio:
„Ja sam vam ovdje nabrojao zemlje i tipove aviona koje smo mi tražili što prema vojnoj analitici i onome što bi bilo interesantno, odnosno značajno i dobro za Republiku Hrvatsku. Kada dođu ponude, tu će biti uključen razni broj parametara i odlučivat će se. Naravno da će se donositi konačna odluka, u odnosu između dvije zemlje, da će to biti jedna politička odluka, ali upravo to jedno povjerenstvo koje je sastavljeno iz više resora i u kojem se nalaze kako ljudi iz Ministarstva obrane, Oružanih snaga, tako iz drugih ministarstava. Oni će u konačnici predložiti odluku Vladi, a Vlada će tu odluku kasnije potvrditi na svojoj sjednici“.
Malo o činjenicama
Ponuda tvrtke ProAeronautics poslana je na nekoliko adresa, među ostalim i na adresu premijera Plenkovića osobno, i to 24. lipnja ove godine. U tom pismu, koje je potpisao predsjednik američke tvrtke Frank J. Small, govori se upravo o ponudi 12, odnosno 30 rabljenih F-16 A/B, za cijenu od 140 do 170 milijuna USD, odnosno 399 do 424 milijuna USD. Na sve ovo je pažnja nadležnih bila skrenuta još i mjesec dana kasnije, krajem srpnja, vjerojatno kako bi u skladu s dobrim uredskim ponašanjem netko iz hrvatske Vlade potvrdio da je dotično pismo pristiglo.
To je ponuda koja je i danas na stolu. Ona, naravno, može odgovarati ili ne odgovarati uvjetima iz RfP-a, može biti ozbiljna ili neozbiljna, ali ono što je sigurno – ona postoji!. Njezino prihvaćanje i evaluiranje je u rukama članova Međuresornog povjerenstva – tijela koje je trenutno jedino nadležno za prihvaćanje i razmatranje pristiglih ponuda. Ministar obrane, prema odluci Vlade RH, NIJE član tog Povjerenstva, a pogotovo nije njegov supredsjedatelj (osim ako u međuvremenu potajice nije donesena nova odluka kojom se i ministra obrane inkorporiralo u ovo Međuresorno tijelo)! Prema tome, kako ministar obrane može izvana i unaprijed tvrditi ovo što je jutros izrekao u Splitu: „Dakle, nit nam odgovara datum, nit nam odgovara dobavljač, nit je to nekakva ponuda koja je obvezujuća“ ?! A koju sekundu nakon toga, ministar Banožić je još i dodao: „Ja sam sad prokomentirao jedan neozbiljan postupak koji bi doveo do toga da ja nešto komentiram prije službenog zaprimanja ponuda…“ Pritom je potpuno nesvjestan da je već komentirao to što tvrdi da ne može komentirati (prije službenog zaprimanja ponuda). Komentirao je u svojstvu vanjskog promatrača, dok jedan od dvojice supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva, admiral Robert Hranj, šutke stoji iza ministrovih leđa.
Uz ove izjave, Banožić je žustro pokušao difamirati portal Obris.org, prozivajući nas za širenje lažnih vijesti. Radi se o inače nemuštoj PR-taktici koja kaže da kada nemaš protuargumente – onda diskreditiraš izvor. Umjesto toga, ministru bi bilo puno pametnije da pomnije pregleda tekstove na portalu Obris.org, evo recimo onaj kojim smo opovrgnuli tvrdnje njegovog prethodnika da ne postoji tzv. non-paper kojim SAD upozoravaju Hrvatsku o problemima pri kupovini izraelskih borbenih aviona F-16 Barak. Ako ima vremena, ministar može baciti pogled na još nekoliko tekstova, ponajprije na one koji se odnose na traljavost provedbe prošlog natječaja za nabavu aviona. No, pozitivno je što je proteklih dana ministar obrane naučio da se švedski avion ne zove „Grajpen“ nego „Gripen“. Pozitivno je i da je uočio reklamu za Gripen na našem portalu, što je komercijalni oglas koji portal Obris.org kao neprofitni medij ima već dugi niz godina. No da se upoznao sa situacijom, onda bi znao da je SAAB plasirao svoje reklame mnogim hrvatskim medijima, među ostalima svojedobno i Hrvatskom vojniku, službenom glasilu Ministarstva obrane kojem je trenutno Mario Banožić na čelu. I nikome ništa. A u kakvoj je vezi oglašivač na Obris.org i jučerašnji tekst o američkoj ponudi – to zna samo ministar obrane u svojstvu teoretičara zavjere.
Umjesto da se informira, ministar obrane pokušao je oblatiti portal Obris.org i „samoprozvanog vojnog analitičara“, vjerojatno aludirajući na Igora Tabaka, koji uopće ni nije autor Banožiću spornog teksta. Ministre, autor teksta je Lidija Knežević, urednica portala Obris.org! No, zanimljivo, riječ je potpuno istome pristupu kojeg je prošlog proljeća (u jeku prijepora oko propasti posla kupovine borbenih aviona iz Izraela) prakticirao jedan novinar Večernjeg lista, možda baš i inspiriran iz istih izvora.
Kada je rok za ponude?
No, još je bitno da je danas, tom istom prilikom, po prvi puta službeno rečeno kada je rok za primanje ponuda za borbene avione. To je srijeda, 9. rujna, a ne subota, 5. rujna, kako se do sada neslužbeno nagađalo u pojedinim medijskim kuloarima. Tu je ministar u pravu – toga dana, valjda u točno određeno vrijeme, zaprimit će se sve ponude, i ponuđači će možda dobiti priliku da ukratko predstave svoju ponudu – barem su takvu priliku dobili pri prvom natječaju. Potom na scenu stupa Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona Vlade Republike Hrvatske, koje pristigle ponude provjerava, zaprima, evaluira i što već ne… I ne, to ne radi nikakav portal, ni ikakvi analitičari, ali ni ministar obrane – to je ozbiljan posao za koji se iskreno nadamo da će biti uspješniji od istog takvog procesa iz 2018. godine.
No, to tijelo (koje bi idućeg tjedna trebalo biti od nacionalne važnosti) trenutno gotovo da i ne postoji – od 16 članova početnog sastava iz srpnja 2019. godine, ostalo je manje od polovice članova: supredsjedatelji Zvonimir Frka Petešić i Robert Hranj (koji, doduše, više nije direktor GS OS RH već njegov načelnik), potpredsjednik Odbora za obranu Anđelko Stričak, ravnatelji SOA-e Daniel Markić i VSOA-e Ivica Kinder, te Maja Čavlović kao predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. U međuvremenu su se promijenili savjetnik Predsjednika Republike (umjesto Zrinka Petenera to je Dragan Lozančić) i predsjednik saborskog Odbora za obranu (Franko Vidović umjesto Igora Dragovana). Nije poznato da li je Robert Kopal i dalje posebni savjetnik premijera, ali znamo da premijer ima posebnog savjetnika za obranu Damira Krstičevića. Ivona Ferenčić koja je u Povjerenstvo bila imenovana kao zamjenica glavne tajnice Vlade RH sada je glavna tajnica glavom i bradom. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta više ne postoji – ono se sada zove Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, i nije poznato da li će pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak i u novom mandatu obavljati tu funkciju. Predstavnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Vice Skračić od prosinca 2019. je hrvatski veleposlanik u Kanadi, a predstavnica Ministarstva financija Ivana Jakir Bajo od 1. srpnja ove godine je viceguvernerka HNB-a. Brigadni general Mato Mikić od kraja prošle godine nije više zapovjednik HRZ-a (umjesto njega na tu je vojnu dužnost imenovan brigadni general Michael Križanec), baš kao što ni brigadir Željko Ninić više nije u Samostalnoj službi za upravljanje projektima Ministarstva obrane, već je zapovjednik 93. krila HRZ-a u Zemuniku. Trenutno je, valjda, iz vojnih krugova samo brigadir Davor Tretinjak kao nadalje čelni čovjek Samostalne službe za upravljanje projektima MORH-a nedvojbeno član Međuresornog povjerenstva.
I to je tijelo od kojeg se očekuje da idućeg tjedna preuzme međunarodne ponude za nabavu borbenih aviona, posao čiju se financijsku težinu 2018. procjenjivalo na oko 500 milijuna USD (oko 3,17 milijardi kuna, skuplje i od famoznog Pelješkog mosta), a koja bi promišljanjem niza ponuda spomenutih od ministra Banožića lako mogla biti i bitno veće vrijednosti.
P.S. Kadrovskom popunom Međuresornog povjerenstva se Vlada RH krenula praktično baviti samo nekoliko sati po objavi ovoga teksta, te je ta tema dan kasnije, 3. rujna 2020. godine, osvanula i na dnevnome redu njene 7. sjednice, u okviru 11. točke. Tom su prilikom na površinu isplivali i pojedini potencijalni sukobi interesa, zbog kojih se taj postupak nije obavio na isti način kao u srpnju 2019. godine.
