Kao i kod nabave borbenih aviona, tako se lome koplja i prilikom odluke o odgodi kupovine. Iz jutrošnjih izjava premijera Plenkovića i ministra obrane Krstičevića vidljive su dvije tvrdnje – dok Plenković kaže da će države kojima je poslan RfP dobiti pisanu obavijest s novim, promijenjenim datumima, ministar Krstičević govori o odgodi dok gospodarska situacija ne bude bolja. Također, ministar tvrdi kako je do odgode došlo, među ostalim, i na traženje partnera, dok premijer to ne spominje. Bit će zanimljivo saznati koji su to partneri tražili odgodu, a već sada se neslužbeno može čuti da barem dio partnera, i to onih ozbiljnijih, nije iznio takav zahtjev pred Vladu RH i Ministarstvo obrane.
Prva reakcija na odgodu nabave borbenih aviona stigla je od Franka Vidovića, SDP-ovog saborskog zastupnika i člana Odbora za objavu. On je na svom profilu na Facebooku napisao:
“Sad svi možemo vidjeti koliko nas je koštao avanturizam, nasilno guranje u pravcu koji nije mogao rezultirati uspjehom i gubitak vremena tijekom prvog natječaja za višenamjenske borbene zrakoplove. Usprkos upozorenjima partnera da tadašnji odabir nije dobar te da nije optimalan za OS RH, Vlada je uporno išla u kontrasmjeru. Usprkos dobronamjernim upozorenjima cijele oporbe da se natječaj ne vodi u skladu s najboljim poslovnim i inim običajima, a u želji da dobijemo optimalan izbor cijene i kvalitete, te usprkos podršci koju je SDP kao vodeća stranka oporbe dala nabavi višenamjenskog borbenog zrakoplova, ipak je konačan rezultat krah ovog projekta i krah ministra obrane! Sad se vidi koliko je to (tad izgubljeno) vrijeme bilo dragocjeno. I nije kriva sadašnja pandemija COVID-19, već je kriva nesposobnost da se iskoriste vrijeme i novac koji su nam bili na raspolaganju. Bojim se da će HRZ ovaj gubitak vremena dugoročno platiti gubljenjem sposobnosti. Nažalost!“
Svoje ogorčenje ne krije ni umirovljeni pilot Ivan Selak koji je na društvenim mrežama, među ostalim, napisao i ovo:
“Istina je da coronu nećeš pobiti borbenim avionom (još manje Black Hawkom o kojem šutiš ko p…) , ali postoji način, ako postoji volja, a ne interes kao u slučaju barakuda, može to i puno, puno skromnije, jer su takve okolnosti. Sad trebaš preživjeti i biraj rješenje za preživljavanje, sad nećeš ići na dugotrajno rješenje nego na rješenje za narednih 10-12 godina, ali tko da ti to sprovede kad si nepismen i ne znaš što ti je prioritet (nije to od danas niti od jučer, to je od rata na ovamo).”
Selak je podsjetio da je sam svojedobno bio predmetom politikantskih napada:
“Nisam ja očekivao ovaj najgluplji scenarij (ili možda…). Svojevremeno me je gospođa sa brda povrh Zagreba, a naziva Pantovčak, prozvala veleizdajnikom jer sam svoje jebeno dupe trpao ko zadnja budala u kabinu MiG-a tijekom probnih letova i u Ukrajini i u Lijepoj našoj, a sve sa ciljem opstanka onog što mora opstati, sa ciljem da ono što ti je najpotrebnije u vremenu jedne od pošasti-rat preživi. Kako da nazovem ovu odluku ????”
Bivši ministar obrane Ante Kotromanović smatra da je još uvijek nezahvalno davati prognoze, pa za Obris.org kaže:
“Za mene je to u ovoj situaciji bila očekivana odluka. Mi smo kroz zadnjih 5 godina imali priliku riješiti pitanje borbene eskadrile, a sada vidimo da trenutna HDZ ova vlast nije imala jasnu viziju ni strategiju obrambene politike. Sve se svelo na PR i promociju čelne osobe Ministarstva, a suštinski u Ministarstvu obrane nismo vidjeli ni jedan ozbiljan nastavak reforme niti novi osmišljeni projekt modernizacije. Znamo da će se urušavanje gospodarstva zbog korona virusa odraziti na obrambeni proračun, ali ne znamo još koliko, kao ni što ne znamo ni koliko će koronavirus utjecati na dugoročan gospodarski rast u RH. Zato je teško govoriti o budućnosti borbenog zrakoplovstva – jer je potpuno nejasna gospodarska situacija, koja je glavni ključ i za sami obrambeni proračun Ministarstva obrane.”
Sada je sasvim sigurno da će Hrvatska morati pribjeći scenariju koji su prije par mjeseci najavljivali današnji načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj i zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec, a to je pomoć u kontroli hrvatskog zračnog prostora od strane NATO saveznika. No s današnjim razvojem događaja, izgledno je da se neće raditi samo o kratkoročnoj pomoći.
