Bismellah Mohammadi, ministar obrane Afganistana, u očekivanju rješenja za svoju zemlju
Posljednjih 10-ak dana intenzivirani su brojni politički dogovori o sudbini Afganistana i daljnjem NATO-angažmanu u toj zemlji nakon „povlačenja“ 2014. godine. Tema je otvorena prošloga tjedna u Bruxellesu, na neformalnom sastanku ministara obrane zemalja-članica NATO-a, ali i zemalja-partnera. Ta, uvjetno rečeno, nova misija trebala bi obuhvaćati obuku, savjetovanje i pomoć afganistanskim snagama od 2015. godine, kako bi se, kažu u NATO-savezu, „osiguralo da Afganistan nikad više ne postane sigurno utočište za teroriste“. Upravo je ta prva faza planiranja nove, buduće misije u Afganistanu prodiskutirana i zaključena prošloga tjedna na sastanku ministara obrane NATO-članica. Vojni stručnjaci Saveza trebali bi usuglasiti detalje najkasnije početkom 2013., da bi do kraja godine u potpunosti završili planiranje. Budući se tek crtaju konture misije pod radnim nazivom „post-2014“, još uvijek se ne zna njena veličina, kao ni konfiguracija. Ta dvije varijable, najavio je glavni tajnik NATO-saveza Anders Fogh Rasmussen, uvelike će ovisiti o situaciji u samom Afganistanu do kraja 2014.
Glavni tajnik NATO-a Rasmussen, šef Vojnog komiteta NATO-a Bartels i zapovjednik ISAF-a John Allen
Sljedeće, 2013. godine, o planovima za novu misiju brinut će i novi zapovjednik ISAF-a (naravno, potvrdi li ga američki Senat), general potekao iz redova marinskog korpusa, Joseph Dunford. Radi se o časniku pješaštva, koji je tijekom početne invazije na Irak 2003. godine zapovijedao 5. marinskom pukovnijom. Trenutni zapovjednik ISAF-a, general John Allen, sljedeće godine postat će „SACEUR“ („Supreme Allied Commander Europe“) ili vrhovni saveznički zapovjednik za Europu, odakle će nadgledati vojne operacije NATO-a. O poslu koji treba završiti do 2014., i otpočeti od 2015., glavni tajnik NATO-a Rasmussen potom je otišao razgovarati u sam Afganistan, s predsjednikom Karzaiem i drugim nositeljima vlasti u toj turbuletnoj zemlji. Hrvatski ministar obrane Kotromanović, međutim, otišao je na suprotnu stranu, u posjet američkom ministru obrane, Leonu Panetti.
U Washingtonu su dva ministra razmijenili par riječi o „zajedničkoj predanosti uspješnoj implementaciji tranzicije u Afganistanu, kao i o mogućem daljnjem angažmanu nakon 2014.“ U MORH-ovom priopćenju stoji kako su „obje zemlje iskazale zadovoljstvo vezano uz dogovor saveznika u pogledu angažmana NATO-a nakon 2014. godine, koji će se očitovati u obuci, mentoriranju i financiranju afganistanskih snaga sigurnosti, kako bi afganistanska Vlada postepeno preuzela svoj dio odgovornosti u izgradnji afganistanskog društva“. Hrvatska, čini se, ima ozbiljnu namjeru biti prisutna u Afganistanu i nakon 2014. godine. Kako smo već pisali, Strateški plan Ministarstva obrane 2013-2015 godine predviđa da će u Afganistanu nakon 2014. godine ostati do 50 pripadnika Oružanih snaga RH. O izlaznoj strategiji za Afganistan razgovaralo se i na sjednici saborskog Odbora za obranu 25. travnja ove godine, kada je i tadašnji zamjenik načelnika GS OS RH Slavko Barić govorio o novoj afganistanskoj misiji za osposobljavanje i obuku.
„Nakon Chicaga očekuje se donošenje odluke o tome da ISAF prestane biti borbena misija, i da postane misija za osposobljavanje i obuku. Tada će u Afganistanu biti potrebniji časnici, instruktori i nastavnici, a prilično je sigurno da će se, dozvoli li sigurnosna situacija, tražiti i sudjelovanje civilnih stručnjaka – od inžinjera građevine i agronomije do stručnjaka za lokalnu samoupravu i upravu.“
Ante Kotromanović u Pentagonu
Aspiranti na članstvo u NATO-u ostaju u Afganistanu i nakon 2014.
Ako je razgovor s američkim obrambenim Panettom mjerilo za sudjelovanje u novoj afganistanskoj „post-2014“ misiji, onda se lako može zaključiti da će se Hrvatskoj u tome pridružiti i Crna Gora, te Bosna i Hercegovina. Crnogorska ministrica obrane Milica Pejanović Đurišić Washington je posjetila prije sastanka u Bruxellesu, a na samom neformalnom druženju ministara obrane zemalja-članica NATO-saveza najavila je da će njena zemlja nastaviti sa sudjelovanjem u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima i nakon 2014. I njen prethodnik Boro Vučinić još se u siječnju 2012. javno izjasnio za crnogorski doprinos u Afganistanu i nakon 2014.
„Crna Gora će u narednom periodu intenzivno raditi na izgradnji kapaciteta neophodnih za podršku misije NATO u Afganistanu nakon 2014. godine“.
Iako je na nedavnim parlamentarnim izborima u CG došlo do promjene vlasti, s obzirom na tamošnje želje za ulaskom u NATO, malo je vjerojatno da će Crna Gora svoj doprinos okončati za dvije godine.
Za nastavak podrške narodu i Vladi Afganistana u Bruxellesu se izjasnila i zamjenica ministra obrane BiH Marina Pendeš. Posebno je istaknula da će pristup i prioriteti Ministarstva obrane BiH u 2013. ostati nepromijenjeni. BiH-ministar obrane Muhamed Ibrahimović, doduše, nije posjetio Panettu, ali je 2. listopada izaslanstvo Ministarstva obrane SAD-a posjetilo Ministarstvo obrane BiH. Među brojnim temama bila je i ona o operacijama potpore miru.
Makedonija: mijenjamo misije za članstvo!
O makedonskim se planovima ne zna baš previše, osim da bi Makedonija vrlo rado svoje sudjelovanje u misijama u Afganistanu vezala uz prijem u članstvo u NATO-savezu. To je vrlo jasno izrekao Nikola Popovski, makedonski ministar vanjskih poslova, prilikom posjete Washingtonu krajem travnja ove godine. Popovski je svojim američkim sugovornicima bez ustezanja prezentirao statistiku koja pokazuje da je Makedonija sa svojih otprilike 2 milijuna stanovnika i 175 vojnika u Afganistanu peti najveći kontributor snagama ISAF-a. Iako je Makedonija tek zemlja-kandidatkinja, njeni vojnici odgovorni su za vrlo važne sigurnosne točke – osiguranje NATO-zapovjedništva u Kabulu, kao i tamošnje glavne diplomatske zone, koja uključuje i veleposlanstvo SAD-a. Uz to, Makedonci sudjeluju i u obuci afganistanskih snaga sigurnosti. Njihovo učešće u ISAF-u „pojede“ oko 10 posto državnog obrambenog proračuna. Popovski nije propustio podsjetiti SAD da je oko 500 makedonskih vojnika ranije sudjelovalo i u misiji u Iraku:
„Mi smo izvoznici snaga sigurnosti u NATO. Ali još uvijek smo u čekaonici za članstvo!“
Tada je najavio i da će makedonske snage sasvim sigurno ostati u Afganistanu do formalnog kraja NATO-misije u prosincu 2014., a ostalo – ovisi o NATO-u.
Sloveniji zanimljivije Kosovo
Jedini koji se, kako se čini, ne guraju za ostanak u Afganistanu naši su susjedi Slovenci. Na sastanku u Bruxellesu slovenski je ministar Aleš Hojs ponovio da će njegova zemlja slijediti dogovoreni raspored povlačenja iz Afganistana po načelu: „svi zajedno unutra, svi zajedno van“, zbog čega će se do kraja 2014. postepeno smanjivati broj pripadnika Slovenske vojske u ISAF-u i čitavo djelovanje preoblikovati u civilne oblike sudjelovanja. U iduće tri godine Slovencima je draže plaćati po pola milijuna godišnje. što je otprilike 6 posto sredstava koja se sada godišnje utroše za sudjelovanje slovenskih oružanih snaga u operaciji ISAF.
Umjesto Afganistana, Sloveniju puno više zanima Kosovo i tamošnji NATO-angažman. U toj bivšoj jugo-pokrajini Slovenci su itekako zabetonirali svoj utjecaj – uz gospodarski (preko raznih investicija) izgradili su i politički (bivši slovenski ministar Samuel Žbogar kao predstavnik Europske unije u Prištini) i vojni utjecaj (Bojan Pograjc kao zamjenik zapovjednika KFOR-a). Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen na prošlotjednom sastanku u Bruxellesu najavio je da zbog turbulentne situacije na Kosovu neće biti smanjivanja snaga KFOR-a u dogledno vrijeme, kao i da se razmišlja i o jačanju snaga na pojedinim dijelovima. Uz ovakvu perspektivu, kome još treba Afganistan, misle si Slovenci!
