U jeku razmišljanja o tome kako i na koji način ustrojiti višenamjensku zrakoplovnu službu zaštite i spašavanja, Udruga opće avijacije odlučila se otvorenim pismom obratiti Vladi RH. U pismu upozorava na probleme malog i poduzetničkog zrakoplovstva, kao i na neke nelogičnosti s kojima su se susreli u svom dosadašnjem radu i djelovanju. Sve će nas to, upozorava Udruga opće avijacije, baciti na koljena ulaskom RH u Europsku uniju. Kao doprinos mogućoj javnoj raspravi, Otvoreno pismo Vladi RH objavljujemo u cijelosti.

Otvoreno pismo Vladi RH                                                                                         Zagreb, 08.12.2012.

Poštovani,

Izuzetno nas vesele recentni napori Vlade RH na stvaranju pozitivnog poslovnog okruženja za rast, razvoj i investicije. Sa zadovoljstvom smo proučili prezentaciju o “investicijskom potencijalu u 2013.” ili pozitivna očekivanja od strane “privatnog sektora”. Svi članovi naše Udruge, kao pravne i fizičke osobe, rado bi se uključili u Vaš program u 2013. i dalje, kada bi za to bili ispunjeni makar minimalni uvjeti održivosti.

Naime, naša branša je zadnjih godina neselektivno “granatirana” propisima (Pravilnicima) koji se donose, izrađeni od strane nepoznatih “autora”, bez prethodne poslovne ili sigurnosne analize, uz izostanak istinske javne rasprave, a naše primjedbe se u pravilu odbacuju. Sve to u ime nekog višeg interesa navodne “EU” ili povećanja “sigurnosti” što, naravno, ne odgovara stvarnosti.

U stvarnosti, Agencija za civilno zrakoplovstvo predstavlja sigurno utočište za administrativnu neefikasnost, uz plaće oko 3 puta veće nego u gospodarstvu. Zrakoplovstva, posebno malog i poduzetničkog, ne mora niti biti po Agenciji, jer ona sebi uzme nameta – koliko joj treba, na par glavnih međunarodnih aerodroma. Sve drugo je smetnja.

Smetnja su zatvoreni sportski aerodromi, tako da se mladi piloti ne mogu školovati ili stjecati nužan nalet i iskustvo. Smetnja su helikopteri, jer se u njima nalaze “sumnjivci” koji se, kada slijeću izvan aerodroma, moraju prvo prijaviti policiji što, naravno, nije slučaj nigdje u EU. Sve je to u ime neke navodne “sigurnosti”. Istovremeno, RH je svjetlosne godine udaljena od stvarne brige za sigurnost zračnog prometa ili ICAO Annex 12 – onog propisa za koji će nas EU priupitati 01.07.2013., jer se to podrazumijeva kao ispunjen sadržaj u pretpristupnom poglavlju 14. Promet u sklopu zajedničkog EU neba.

Kod nas po tom pitanju uredna jest jedino naplata preleta od strane kontrole leta, a namjensko trošenje tako prikupljenih sredstava za potragu i spašavanje prenstveno zrakoplova godinama izostaje. Dokaz za to je što u RH ne postoji niti jedan sustav za potragu za radio farom (ELT) srušenog zrakoplova. Od dana katastrofe Rona Browna pa preko Cessne na Velebitu – sve do danas stanje je nepromijenjeno.

Na drugoj strani imamo očekivanja te iste EU, u ime koje se sve skupa navodno radi, po pitanju kvalitete prekogranične mediciske zaštite EU građana, u što spada i famozni “zlatni sat”. Koliko mu je RH blizu, razvidno je u primjerima od katastrofe na Kornatima pa svakog ljeta sve do dana današnjeg.

Iskreno nas čudi da se baš nitko, pa ni naša Vlada, nije sjetila naše Udruge ili pojednih članica, kod formiranja povjerenstva za razvoj civilne službe potrage, spašavanja, primarne vertikalne hitne medicine ili sustava protupožarne zaštite i izviđanja iz zraka. Pa baš mi smo ti civili koji smo struka, a poznajemo operacije, performanse i, što je najvažnije, domaće i međunarodne propise. Mi smo bez njih isti tren prizemljeni, za razliku od državnih tvrtki ili HRZ-a koji godinama vozi civile u “sivoj zoni”, bez odgovarajućih osiguranja i standardnih operacijskih procedura. Štoviše, rade se i tereti iz zraka, za koje se onda ne plaća prema stvarnoj cijeni sata, nego onako, “od oka”. Rezultat svega je – nema uplate PDV-a u proračun, koji pak na drugoj strani mora izdvojiti po 15-tak miliona kuna na remont tako nenamjenski “potrošenog” transportnog helikoptera, dok civilni operatori ne mogu dobiti posao jer ne mogu konkurirati takvoj nelojalnoj konkurenciji.

To nas vodi do drugog paradoksa, a to je civilno stručno školovanje pilota i mehaničara. Za niti jedno niti drugo nisu osigurani minimalni uvjeti, a vojno školovanje doživjelo je slom – već godinama iz sustava odlazi više stručnih ljudi nego što se novih školuje. Interes za zvanje teži ka nuli, a civilne rezerve nema jer se zadnjih 15 godina civilni dio sustavno onemogućava u razvoju suludim propisima i nelojalnom konkurencijom od strane te iste države.

Rezultat je poražavajući – za EU-sukladne civilne zrakoplovne servise potrage i spašavanja, hitne medicine, nadzora buduće Schengenske granice ili multimodalnog transporta, nema raspoloživog niti 20 posto potrebnog školovanog osoblja (pilota, mehaničara, zemaljskog osoblja), građana RH.

Očekujemo Vaš iskreni poziv na zajedničku izradu hitnih mjera za prevladavanje ovog štetnog stanja i okruženja. Kao i do sada, spremni smo delegirati naše stučne ljude u sva tijela RH/EU koja se bave zrakoplovno stručnim temama, te izražavamo spremnost za suradnju na izradi Strategije zračnog prometa RH, kao minimalne razine konsenzusa gospodarstva, građana i Vlade. Stvaranje minimalnih uvjeta za razvoj – nema alternativu, jer uništavanje traje već predugo.

                    Predsjednik Udruge                                       Odjel vertkalnih servisa Udruge

                    Miljenko Bucalović                                          Zoran Matić, Đani Bodlović