Na ovotjednom sastanku Vijeća za vanjske poslove EU u formatu ministara obrane, o čijim smo nekim temama već pisali, Libija je bila gotovo pa dominantna tema tijekom dva dana sastančenja u Bruxellesu. Pritom je ministrima bilo izuzetno važno dati podršku novoj „zajedničkoj“ vladi u Libiji, koja počiva na dokumentu pod nazivom „Libijski politički sporazum“, potpisanom od strane članova Doma zastupnika i Novog općeg nacionalnog kongresa 17. prosinca prošle godine. Na temelju tog sporazuma, formirani su 9-člano “Predsjedničko vijeće Libije” i 17-člana “Vlada nacionalnog sporazuma”, uz obvezu održavanja novih izbora u roku od dvije godine. No koliko je ovaj sporazum krhak i nimalo „ujedinjavateljski“, pokazalo se prilikom preuzimanja vlasti – novi libijski premijer Fayez Mustafa al-Sarraj nije mogao do Tripolija doći kopnenim putem, s obzirom da je unutrašnjost Libija pod kontrolom različitih skupina. Glavni Serrajev rival, predsjednik parlamenta u Tobruku Aqaliah Saleh, novu vladu u Tripoliju proglasio je „alatom u rukama UN-ovog posebnog izaslanika za Libiju Martina Koblera“, dok različite radikalne skupine odriču pravo Sarraju i društvu da vladaju Libijom.
Istovremeno, Zapad se trudi dati političku i ponešto skromniju financijsku podršku vladi u Tripoliju, od koje očekuje ujedinjavanje zemlje i zajednički otpor lokalnim ograncima Islamske države. Tako je početkom ovog mjeseca talijanski ministar vanjskih poslova Paolo Gentiloni u Tripoliju razgovarao o ponovnom otvaranju stranih veleposlanstava, koja su iz sigurnosnih razloga zatvorena još od 2014. godine, nakon što je Tripoli postao središte teških borbi između suparničkih milicija (kada su iz Libije otišli i hrvatski diplomati). Već sredinom mjeseca u Tripoli su se vratili veleposlanici Francuske, Velike Britanije i Španjolske.
Predsjedničko vijeće Libije
U ovom svjetlu i ne čudi tolika fokusiranost ministara-članova Vijeća za vanjske poslove EU upravo na Libiju. U zajedničkoj izjavi EU-ministara stoji da „EU pozdravlja dolazak Predsjedničkog vijeća u Tripoli 30. ožujka 2016., te pozdravlja hrabrost i odlučnost premijera Sarraja, drugih članova Predsjedničkog vijeća, kao i svih pristaša na terenu.“ Nadalje, „Vladu nacionalnog sporazuma Europska unija smatra jedinom legitimnom vladom u Libiji“, piše u izjavi, pa „EU pozdravlja priznavanje autoriteta i legitimiteta novoj vladi koje su iskazale brojne državne institucije, uključujući Središnju banku, Nacionalnu naftnu kompaniju i Libijsku investicijsku vlast, kao i razne libijske lokalne uprave.“ Punu podršku Bruxellesa dobila je i UN-ova misija u Libiji UNSMIL (United Nations Support Mission in Libya), kao i UN-ov posebni izaslanik za Libiju general Martin Kobler, čiji je zadatak osigurati punu implementaciju Libijskog političkog sporazuma. Financijska podrška EU očitovat će se u donaciji 100 milijuna eura za različita područja, definirana u bliskoj suradnji s Vladom nacionalnog sporazuma i u koordinaciji s UNSMIL-om. EU će nastaviti pružati kratkoročnu pomoć kroz razne instrumente financiranja, uključujući tu i podršku lokalnoj upravi, te pružajući osnovne usluge neophodne libijskom narodu. Poboljšanje sigurnosnih uvjeta na terenu olakšalo bi i poboljšalo učinkovitost dostave EU-pomoći. Zato je EU spremna podržati Vladu nacionalnog sporazuma u upravljanju migracijama i azilom, u uskoj koordinaciji s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za migracije.
Što se tiče upravo sigurnosnih uvjeta na terenu, rastuća prijetnja terorizma (uključujući tu Islamsku državu (Daesh) i razne njihove „suradnike“), požuruje potrebu da Vlada nacionalnog sporazuma što prije ujedini libijske snage iz svih regija kao jedini način za uspostavljanje mira, stabilnosti i napretka, čuvajući pritom zajedništvo i teritorijalni integritet. „EU je spremna ponuditi pomoć sigurnosnom sektoru kao odgovor na moguće zahtjeve Vlade nacionalnog jedinstva. Ako bi predstojeći libijski zahtjev došao nakon konzultacija s Libijcima, potencijalna civilna misija Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU (CSDP) mogla bi pomoći libijske napore, među ostalim i kroz savjetovanje te izgradnju kapaciteta u policiji i pravosuđu, uključujući borbu protiv terorizma, upravljanje granicama, borbu protiv ilegalnih migracija i krijumčarenja migrantima, kao i u općoj trgovini ljudima, sve to kao dio šire podrške reformi sigurnosnog sektora“, stoji u zajedničkoj izjavi Vijeća za vanjsku politiku EU. Ova potencijalna misija mogla bi se osloniti na postojeće planirane kapacitete misije EUBAM u Libiji (EU Border Assistance Mission). Osim ove potencijalne misije, razmatra se i pružanje pomoći kroz EU NAVFOR MED Sophia, jačanjem kapaciteta ove misije čiji je cilj uništavanje poslovnog modela krijumčarenja ljudima i krijumčarske mreže, kao i doprinos široj sigurnosti kroz potencijalnu izgradnju kapaciteta libijske Obalne straže te implementaciju međunarodnog prava. S obzirom na važnost sigurnosti libijskih granica za regionalnu i europsku sigurnost, EU će razmotriti načine jačanje svoje podrške regiji, uključujući i kroz postojeće CSDP aktivnosti u Sahelu.
Sve to piše u zajedničkoj izjavi koju su u ponedjeljak i utorak (18. i 19. travnja) sastavljali, a onda i potpisali članovi Vijeća za vanjsku politiku EU, točnije ministri obrane, među kojima je bio i hrvatski ministar Josip Buljević. Štoviše, u kratkoj izjavi Buljević je najavio i mogući hrvatski angažman:
„Također su razmatrani načini unapređenja operacije Sophia, gdje u principu će države EU dati svoj doprinos, tako i RH – vjerojatno kroz obuku libijskih snaga, odnosno moguće Obalne straže“.
Nakon što je prošla hrvatska vlada rekla da nema namjeru sudjelovati u operaciji EU NAVFOR MED, već samo u FRONTEX-ovoj operaciji TRITON, sada je došlo do djelomične promjene stava, koja je ipak otvorila vrata i za EU NAVFOR MED (iako u proračunu nisu jasno vidljivi novci ni za jednu od ovih međunarodnih aktivnosti). Moguće je ta djelomična promjena stava posljedica i određene „grižnje savjesti“ zbog nedavnog zatvaranja balkanske rute – poteza zbog kojeg se u narednim mjesecima očekuje pojačani pritisak migranata na središnju, pomorsku mediteransku rutu. Najava ostvarenja takvih očekivanja došla je ovog ponedjeljka i utorka, kada je na potezu od Libije do Italije (Sicilije) spašeno oko 4000 migranata.
No, EU NAVFOR MED Sophia od samog svog osmišljavanja pa do realizacije ima brojnih poteškoća, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org. Sredinom veljače ove godine na Wikileaksu se pojavilo klasificirano izvješće o djelovanju i rezultatima operacije Sophia u prvih 6 mjeseci, odnosno od 22. lipnja do 31. prosinca 2015. godine. Izvješće koje je sastavio zapovjednik Operacije kontraadmiral Enrico Credendino namijenjeno je (1) EEAS-u (Europskoj vanjskoposlovnoj službi), (2) EUMC-u (Vojnom odboru Europske unije) te (3) Političkom i sigurnosnom odboru EU (Comité politique et de sécurité – COPS). Osim što govori o migrantskim tokovima i planovima operacije, kroz izvješće se provlači određeni pritisak na EU tijela da ubrzaju proces formiranja EU-prijateljske i pouzdane vlade u Libiji, koja neće samo „pozvati“ EU-snage da djeluju unutar libijskih teritorijalnih voda, već će dozvoliti vojnim jedinicama EU da djeluju i na kopnu. Omogućavanje djelovanja snaga obuhvaćenih operacijom Sophia u libijskim vodama označeno je kao prelazak iz Faze 2A u Fazu 2B – za što je, prema Credendinu, nužno postojanje nacionalne libijske vlade voljne surađivati s EU. Za razliku od toga, izlazna strategija EU bila bi, prema ovom izvješću, osiguravanje stanja u kojem libijska Obalna straža može štititi vlastite granice i sprečavati ilegalne migracije na što većim udaljenostima od libijske obale.
Prema zajedničkoj izjavi usvojenoj početkom tjedna u Bruxellesu, trenutno je izgledno samo da dogovor s novom libijskom vladom otvara „ulaz“ u libijske teritorijalne vode za EU-snage, bez ikakvog spomena kopnenih snaga ili djelovanja. S druge strane, što se tiče spomenutog dugoročnog „izlaza“ EU iz krize u Libiji, i tu bi određeni pomak mogao biti ostvaren najavljenim jačanjem kapaciteta tamošnje obalne straže (oko kojeg se sada naizgled svi izvori slažu).
Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.
