Izmjenom „Odluke o osnivanju luka posebne namjene – vojnih luka“ Vlada je jučer oživjela jedan stari, navodno strateški projekt. Iza ove Odluke krije se početak radova na naftnom terminalu unutar dijela vojne luke Brižine, u Kaštel Sućurcu.
Ta je priča ozbiljno započela još 2010. godine, kada se u tadašnjoj vladi Jadranke Kosor počelo pričati o izgradnji naftnog terminala na predjelu Brižine. Naime, u sklopu tamošnje vojne luke već je postojalo skladište goriva – izgrađeno još od JNA, za potrebe ratne luke u Lori. Nakon povlačenja JNA vojno je skladište, zajedno s pripadajućom lukom, ostalo na upravljanje Hrvatskoj vojsci i Ministarstvu obrane. Bivši je ministar gospodarstva, Ivan Domagoj Milošević, navodno potpomognut naftnim lobijem na čelu s Davorom Šternom i Nenadom Porgesom, došao na ideju da se uz već postojeće vojno skladište izgradi moderni naftni terminal za skladištenje naftnih derivata, kapaciteta 100 000 metara kubičnih, i vrijednosti oko 30 milijuna eura. Utemeljen na predinvesticijskoj studiji Energetskog instituta Hrvoje Požar o izgradnji tzv. produktovoda dugog 900 kilometara, novi terminal u Brižinama služio bi za skladištenje benzina, destilata i ukapljenog plina. Za voditelja projekta ove izgradnje izabran je državni JANAF. Sada već bivši predsjednik Uprave JANAF-a, Ante Markov, najavljivao je novi veliki projekt – gradnju produktovoda koji će rafinerije spojiti s terminalima i velikim potrošačkim centrima kako bi se povećala prodaja naftnih derivata. Da Vlada misli ozbiljno, pokazala je time što je prije nešto više od 2 godine projekt Brižine uvrstila u Plan investicijskih projekata od državnog značaja.
Kao mamac za lokalno stanovništvo trebalo je poslužiti obećanje o otvaranju novih radnih mjesta, ali entuzijazam je splasnuo nakon spomena mogućeg zapošljavanja tek 30-ak ljudi. Kaštelanski gradonačelnik Joško Berket na sebe je preuzeo zagovaranje tog i još nekoliko projekata koji bi trebali spasiti posrnulo kaštelansko gospodarstvo. Pritom je isticao Brižine kao mjesto na kojem će se realizirati najveći broj investicija – uz izgradnju naftnog terminala, planirana je još i izgradnja ribarske luke te servisne baze za ribarske brodove. Brat bratu, više od 500 radnih mjesta, objašnjavao je Berket. Za sve to je bilo potrebno riješiti tek jednu sitnicu – izmijeniti Generalni urbanistički plan (GUP) Kaštela. I, naravno, privoljeti MORH da se odrekne dijela zemljišta. To se pokazalo kao najmanji problem, jer je MORH odmah pristao da se potrebno područje preda HANDA-i.
Projektu su se najviše usprotivile udruge zelenih i kulturnjaka, zabrinutih za očuvanje kulturne baštine Kaštela, Trogira i Splita. Glavni im je argument bila tvrdnja da je izgradnja takvog jednog naftnog terminala u potpunoj suprotnosti s visoko sofisticiranim i prilično skupim projektom Eko-Kaštelanski zaljev, koji se nakon više od 15 godina rada konačno privodi kraju. Osim toga, taj se naftaški projekt ne poklapa s nekima ranije usvojenima – prema kojima je zona Brižine kontaktno mjesto na kojem će se cesta iz budućeg tunela na Kozjaku spojiti s mostom do Splita. Na takvom mjestu, tvrdili su, ne može se izgraditi veliki naftni terminal. Međutim, njihov apel na gradske vlasti Kaštela da još jednom sve preispitaju i odbace mogućnost izgradnje terminala u Brižinama nije urodio plodom. Gradonačelnik Berket uzvratio je optužbama kako ekolozi nisu educirani, jer da će Brižine navodno biti na dobrobit svih građana.
Dugo očekivane izmjene kaštelanskog GUP-a i dopune Prostornog plana uređenja Kaštela dogodile su se na hitnoj 36. sjednici kaštelanskog Gradskog vijeća, održanoj 13. veljače 2012. godine. No, samo 4 dana ranije – 9. veljače – Gradsko vijeće Kaštela nije se složilo s projektom naftnog terminala, te je zatražilo od Vlade RH da od njega odustane, koristeći Brižine isključivo kao vojno naftno skladište, a nakon prestanka takve potrebe – da kompleks preda na korištenje gradu Kaštela.
Rasprava o Brižinama uoči sjednice Gradskog vijeća Kaštela 09. veljače 2012.
Uz malo političke kuhinje – i amandmana na izmjene GUP-a, koji su u međuvremenu prošli javnu raspravu – Gradsko je vijeće na hitnoj sjednici ipak prihvatilo izgradnju naftnog terminala. No, usvajanje izmjena GUP-a nije prošlo bez buke – opet ekologa, kulturnjaka, gradskog HDZ-a, nekolicine vijećnika Hrvatskih laburista i lokalnog stanovništva. Berket je optužio ekološke udruge da se bave politikom i stvaraju buku totalno bez veze, a MORH-u je zahvalio na presedanu. Naime, ministarstvo obrane je dio objekta u Brižinama predalo ne gradu Kaštelima, već HANDA-i – Hrvatskoj agenciji za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata.
Time je bilo omogućeno da u izmjenama GUP-a, koje se odnose na područje vojne luke u zoni posebne namjene stoji: „U zoni posebne namjene – vojno skladište goriva ‘Brižine’ – moguć je smještaj i drugih sadržaja i građevina od posebne važnosti za državu, u smislu sigurnosti opskrbe derivatima nafte i proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Detaljni uvjeti smještaja odredit će se sukladno posebnim propisima“. Berket je ponosno tvrdio da je ta formulacija odlična, jer „otklanja mogućnost da se u vojnom skladištu skladište i neka druga, opasna goriva koja koriste NATO-ovi brodovi, a Hrvatska je članica NATO-a i takvi brodovi imaju pristup našim lukama“. Prema izmijenjenom kaštelanskom GUP-u, vojno skladište nafte sada je dobilo i ulogu čuvara obveznih državnih zaliha nafte i naftnih derivata RH, sukladno Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata, i u isključivoj je nadležnosti MORH-a i HANDA-e.
Nakon gotovo godinu dana mirovanja, projekt u Brižinama opet je postao aktualan. U potrazi za strateškim investicijama, i Milanovićeva se Vlada okrenula prema Kaštel Sućurcu i projektu koji je u tom kraju već dizao dosta prašine. Za MORH su stvari čiste. Kako je na jučerašnjoj sjednici Vlade objasnio obrambeni ministar Kotromanović, „bivša Vlada na čelu s Jadrankom Kosor još 2011. godine dodijelila je dio vojne luke Brižine u vlasništvo HANDA-e. Oni sada žele napraviti kompletnu rekonstrukciju, dogradnju tlačnih kapaciteta, instalacija za potrebe skladištenja nafte i derivata i Ministarstva obrane, a i zanavljanje obveznih zaliha nafte i derivata za Republiku Hrvatsku.“ Zato se jučer na Vladi našla “Odluka o osnivanju luka posebne namjene – vojnih luka” kojom se definira da “Vojnu luku ‘Brižine’ – Kaštel Sućurac čini kopneni dio lučkog područja pripadnosti k.č. 2238/5 u k.o. Kaštel Sućurac“, te da “akvatorij luke kao morski dio lučkog područja obuhvaća prostor 100 m od obale“.
Osim toga, prema spomenutim izmjenama Odluke, iz obuhvata lučkog područja kao pomorskog dobra izlučuje se 8 katastarskih čestica, očito onih koje će po novome biti potrebne ne više za vojnu luku već za naftni terminal. Ministarstvo obrane je predložilo, a Vlada jednoglasno i bez rasprave prihvatila ovu odluku. Time se otvorila mogućnost započinjanja izgradnje problematičnog naftnog terminala, koji za tek donekle očišćeni Kaštelanski zaljev (kojem nakon relativnog saniranja kvalitete mora još barem preostaje i zbrinjavanje radioaktivne šljake s prostora bivše tvornice Jugovinil) lako može imati isto značenje kao i LNG terminal za Krk te Kvarnerski zaljev. Sve to, sprema se uz neuobičajena vrludanja stavova lokalnih vlasti, te prosvjede i apele ne samo udruga, već i građana kojima će ovaj “strateški projekt” niknuti tik pod nosom.