Posljednja 3 dana formulacija „non-paper“ postala je jedna od najčešće izgovaranih u hrvatskom državnom vrhu. Sama formulacija označava dokument, odnosno papir, koji izričito nema snagu službenog dokumenta, ali je neka vrsta zabilješke, informacije, koju bi se trebalo uzeti na znanje iako se njegov tvorac tu namjerno odvojio od ikakve čvrste službene forme. Priča o američkom „non-paperu“, vezanom uz hrvatsku nabavu borbenih aviona, razvila se ovoga vikenda, kada je Jutarnji list iz pera Krešimira Žabeca i Jurice Körblera ukratko sažeo: „Državni i vojni vrh najmanje je godinu dana bio upoznat sa stajalištima i uvjetima SAD-a o prodaji izraelskih borbenih aviona F-16 Barak. Još u siječnju 2018. američka je strana hrvatskom državnom vrhu uputila tzv. ‘non-paper’ dokument u kojem je vrlo jasno naznačila koje sve prepreke stoje za kupnju izraelskih aviona“. Jutarnjem listu potvrđeno je da je taj ne-dokument stigao na Pantovčak u siječnju prošle godine, te da je trebao doći i u Ured premijera, kao i u Ministarstvo obrane.
Nitko ništa ne zna
Prvi demantij došao je istoga dana kada je u Jutarnjem listu objavljen spomenuti tekst – 06. siječnja, na prijemu SNV-a povodom pravoslavnog Božića, premijer Andrej Plenković je, kako je prenijela HINA, „opovrgnuo pisanje medija o postojanju dokumenta koji je američka strana navodno poslala Hrvatskoj o tomu da nije moguća prodaja njihovih zrakoplova, kazavši da on taj dokument nije vidio i ne zna o čemu se radi“. Već u ponedjeljak, 07. siječnja, krenula je lavina. Najprije je u ranojutarnjoj emisiji Hrvatskog radija „U mreži Prvog“ član MORH-ovog Stručnog povjerenstva za odabir aviona, brigadir Željko Ninić, izjavio da on osobno nije vidio taj papir, a upitan vjeruje li da on postoji, odgovara: „Ja vjerujem u Boga. U papire ne vjerujem.“ No na sljedeće pitanje voditeljice Marije Njavro – „Što ako se pokaže da je postojao taj papir? Zašto bi se taj papir izignorirao?“, Ninić odgovara: „Točno pitajte one koji su taj papir imali i što su s njim radili, i zašto taj papir nije vidjelo stručno povjerenstvo“.
Nešto kasnije, očito pritisnuto medijskim upitima i napisima, priopćenjem se kratko oglasilo i Ministarstvo obrane. „U Ministarstvu obrane ne postoji nikakav ‘non paper’ dokument u kojem se upozorava Republiku Hrvatsku da se ne odobrava prodaja izraelskih aviona Republici Hrvatskoj. Ministarstvo obrane arhivira zaprimljene akte, tako i akte i korespondenciju sa zemljama ponuđačima u postupku nabave višenamjenskog borbenog aviona“, priopćio je MORH. Nakon Ninića i MORH-a, kratku izjavu za HINU dala je i glasnogovornica Ureda predsjednice RH Ivana Crnić. „Predsjednica Republike Hrvatske nikada nije zaprimila nikakav dokument, kako ga u vašem upitu nazivate ‘non-paper’, iz kojeg proizlazi da postoje problemi u proceduri nabavke borbenih zrakoplova. Za sve tehničke pojedinosti postupka nabave zrakoplova molimo vas da se obratite nositelju postupka, Ministarstvu obrane RH“, izjavila je Crnić.
Na sajmu ASDA 2017 Lockheed Martin je “pokazao” F-16 s hrvatskim oznakama (Photo: Mario Marin)
Ovoj je medijskoj lavini na svoj način doprinio i Večernji list, koji je u posljednje vrijeme na sebe preuzeo ulogu neslužbenog PR-a Ministarstva obrane. U izdanju od 7. siječnja, u tekstu pod naslovom „SAD za F-16 kani ponuditi alternativno rješenje“, autora Davora Ivankovića i Sandre Veljković, piše: „Hrvatskoj je javnosti u međuvremenu prezentirana i priča o postojanju američkog ‘non-papera’, dokumenta u kojemu navodno stoje upozorenja SAD-a da neće ‘propustiti’ Barake, a koji je, navodno još u siječnju prošle godine predstavljen i predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović, premijeru Plenkoviću i ministru Krstičeviću, a u MORH-u kažu da je to još jedan od spinova“. Štoviše, to u izjavi za Večernji list tvrdi sam ministar obrane: „Ne mogu vjerovati da bismo netko povjerovao da bi predsjednica, premijer i ja nakon takvih saznanja nastavili cijeli posao oko Baraka i da bismo bili toliko neodgovorni. Pričekajmo očitovanja SAD-a i Izraela, pa će biti jasno kakvi su spinovi posijani oko ovog posla – kaže Krstičević i poziva one koji imaju navodni ‘non-paper’ da ga objave, kao i navodno pismo Lockheed Martina upućeno njemu u kojem ga, navodno, i oni upozoravaju“, piše Večernji.
Sve tri strane – premijer, MORH i ministar obrane, te Ured predsjednice – potpuno su u pravu. Iako već sam pojam „non-paper“ govori o ne-dokumentu, koji izričito nije služben i formalan, ovdje je i konkretno riječ o tome da spomenuti „non-paper“ sadržajno nije bio nešto čime bi SAD bilo upozoravale Hrvatsku kako nije bila moguća prodaja izraelskih aviona, ili da je ta prodaja bila zabranjena. U pitanju je ili krivo postavljeno novinarsko pitanje, ili namjerno izvrdavanje formulacije o sadržaju tog američkog diplomatskog ne-dokumenta.
Preporuke, koraci i satnica
Naime, s više nam je strana potvrđeno postojanje papira iliti „non-papera“, datumiranog na 17. siječnja 2018. godine, i adresiranog na Ured predsjednice RH, Vladu RH i Ministarstvo obrane RH. Riječ je, ponovimo, o namjerno neslužbenom dokumentu, zabilješci pomoću koje „Vlada SAD želi da Hrvatska ima potpunu sliku o svim elementima programa F-16, kako bi Hrvatska mogla doći do informirane odluke/izbora“, baš u vrijeme kada se i u hrvatskoj javnosti govorilo o provođenju dodatnih izvida ovog velikog obrambenog posla. Bez da išta nalaže, brani ili diktira, taj tzv. „non-paper“, prema našim izvorima, na dvije stranice kroz 5 odvojenih dijelova ukratko je samo upozorio na: (1) preporučenu satnicu i korake za dobivanje kvalitetnog uvida u tehničko stanje konkretno ponuđenih izraelskih i grčkih rabljenih aviona F-16, (2) niz pitanja koja bi Hrvatska trebala postaviti Izraelu i Grčkoj, a tiču se strukture samih ponuđenih aviona, njihove avionike, kao i stanja motora, zemaljske opreme, te rezervnih dijelova i obuke, (3) mogući „timeline“ cijelog hrvatskog posla dobave izraelskih ili grčkih rabljenih F-16, (4) preporučenu satnicu i korake potrebne za kvalitetan uvid u ponudu novih aviona F-16V Blok 70/72, te (5) mogući „timeline“ cijelog posla pribavljanja novih američkih F-16V za Hrvatsku.
Zanimljivo je pritom da su SAD smatrale kako bi se detaljan uvid u tehničko stanje konkretno ponuđenih (pojedinačnih) rabljenih letjelica trebao steći PRIJE nego Hrvatska donese konačno odluku o izboru nekog od ponuđača. Jednako tako SAD su smatrale i da bi se za rabljene F-16 ishođenje potrebnih TPT dozvola (posebno za same avione, a posebno za podsisteme), te izbor izvođača svih potrebnih radova – što je sve potrebno za točno utvrđivanje ukupne cijene konkretno potrebnih zahvata na avionima – trebalo obaviti prije hrvatskog donošenja konačne odluke o izboru jednog od ponuđača borbenih aviona F-16. Osim toga, prema američkoj procjeni, u slučaju da je slijedila preporučene korake, predviđalo se da Hrvatska takvu „informiranu odluku“ o odabiru rabljenih izraelskih ili grčkih aviona ne bi mogla donijeti prije ljeta 2018. (pretpostavljeno razdoblje je između lipnja i rujna prošle godine, a potpisivanje ugovora u rujnu te godine), a za američke nove avione uoči jeseni (predviđeno razdoblje za potpisivanje ugovora – rujan 2018.). U tom slučaju, isporuka izraelskih, odnosno grčkih rabljenih aviona bila bi u siječnju 2021. godine, a američkih novih letjelica – od prosinca 2021. do srpnja 2022. godine.
Ovaj američki dokument vidjelo je zasigurno više ljudi od samog premijera, predsjednice i ministra obrane, pa je prilično neshvatljivo negiranje njegovog postojanja i istodobno antagoniziranje SAD-a kao strane koja je navodno zbog vlastite gramzivosti mijenjala stavove te namjerno uništila hrvatsko-izraelski posao stoljeća. Istodobno se javno poziva SAD da nam izađe u susret kao „drugu u nevolji“ i povoljno ponudi Hrvatskoj nešto iz vlastitog zrakoplovnog arsenala, implicirajući pritom da će nam dati neku zadovoljavajuću ponudu. Ovakvo djetinjasto ponašanje moglo bi u konačnici dovesti samo do jednog – a to je da se SAD ozbiljno naljute i zatvore dio pipa iz kojih je Hrvatska do sada pila.
