Već neko vrijeme planiram napisati svoj stav o tome zašto moramo spasiti projekt civilnog HEMS-a iz ruku Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu koji svojim nekompetentnim djelovanjem isti vodi u sigurnu propast. Naime, kako vam je svima poznato, Republika Hrvatska je odlučila od travnja uvesti civilni HEMS (‘Helicopter emergency medical services’), a strane RH taj projekt provodi i nadgleda Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) na čelu s dr. Maja Bujević-Grba koja je inače bila saborska zastupnica te potpredsjednica saborskog Odbora za zdravstvo (da, ona je na čelu državnog tijela koje provodi projekt i na čelu saborskog Odbora koji bi trebao nadzirati rad istog). Cijena projekta je 60 milijuna eura u 7 godina te je u svrhu toga potpisan ugovor sa skupinom operatera EliFriulia, Eliance i EliAdriatik. Problemi vezani za civilni HEMS već su odavno poznati i na ovom portalu obrađeni logistika i infrastruktura. Ali postoji niz sustavnih problema i prepreka zdravom operiranju HEMS operacija u sustavu hitne medicinske službe u Hrvatskoj i svima je zajednički uzročnik HZHM.
Moj cilj je sustavno pobrojati i obrazložiti što Republika Hrvatska i Ministarstvo zdravstva moraju promijeniti da nam se ne dogodi fijasko s projektom civilnog HEMS-a, te da po tom pitanju uz Sloveniju (koja bar ima infrastrukturu) ne nastavimo biti najgora članica EU.

MPDJ Karlovačke županije

Prvi problem je totalno nerazvijen sustav dispečerstva u hitnoj medicinskoj službi. Naime, prije sada već 14 godina Hrvatska je pokrenula tisućitu reformu hitne medicinske službe. Jedna od važnijih stavki reforme je bilo osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu kojem je glavna zadaća postavljanje standarda i izrada protokola obavljanja djelatnosti hitne medicinske službe. Na nesreću svih građana Republike Hrvatske, u sklopu te reforme novci Svjetske banke utrošili su se u obnovu voznog parka i opreme (koja je bila potrebna, ali koja nije nikakva reformska mjera) umjesto u izgradnju sustava hitne po mjeri Republike Hrvatske i njenih građana, te se u nedostatku novca poseglo za jedinim postojećim besplatnim alatom za rad medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) (norveški Indeks prijema poziva) koji je uz manje funkcionalne izmjene postao hrvatski Indeks prijema poziva u MPDJ. Riječ je o nevjerojatnom promašaju jer je taj i takav alat upotrebljiv samo u javno-zdravstvenom sustavu koji je posložen kao u Norveškoj jer je rađen za taj javno-zdravstvenih sustav. Osim što su za sustav dispečerstva odabrali totalno neupotrebljiv alat, također su samo dispečerstvo shvatili olako te danas taj daleko najvažniji posao rade ljudi koji nisu na adekvatan način osposobljeni za to. Naime, u EU i razvijenim državama svijeta dispečeri se – uz dugogodišnje iskustvo rada u sustavu na terenu – šalju na višemjesečne edukacije koje obuhvaćaju od komunikacijskih vještina do simulacija koordinacije masovnih nesreća i katastrofa. U Hrvatskoj se dispečerom postaje nakon skupljenih 3 do 5 godina u sustavu i položenog vikend tečaja. I sam sam godinama radio kao dispečer i to relativno uspješno, ali uvijek se osjećao taj nedostatak ne samo vještina nego i tehničkih mogućnosti, uz ogroman pritisak koji stvara velik broj poziva na u stvarnosti malen broj dispečera. Naime, u većini MPDJ u RH u smjeni istovremeno imate samo 2 dispečera što je neodrživo jer kad imate poziv prve kategorije hitnosti – uz dispečera koji prima poziv i daje upute za reanimaciju ili prvu pomoć – potrebno je da se u proces uključi i drugi dispečer kao disponent.

Na situaciju da su dispečeri već nevjerojatno opterećeni te se događaju situacije da postoje veliki problemi u dispečiranju zemaljskih timova, mi tim istim timovima u MPDJ bez ikakve dodatne edukacije ni tehnološke potpore želimo uvesti dispečiranje primarnih HEMS letova (na lokaciju nesreće/bolesti) i koordiniranje s drugim hitnim službama, te vođenje samog poziva (uzimanje i prosljeđivanje relevantnih podataka, davanje uputa kako pružiti prvu pomoć, objasniti kako označiti svoju lokaciju, itd.). Iz svega toga je vidljivo da je trenutni ustroj prijavom dojavnih jedinica apsolutno neprilagođen i neprikladan za HEMS. Iz komunikacije s budućim HEMS operaterom  saznao sam da je Ministarstvu i HZHM-u ponuđen program edukacije dispečera na što su Ministarstvo i HZHM zahvalili i odlučili odbiti – sam HZHM je prije nekoliko tjedana održao online edukaciju oko dopune hrvatskog Indexa prijema poziva te je tom prilikom na pitanje što je s HEMS-om odgovoreno da će se izraditi smjernice, što je neprihvatljivo za samo mjesec dana prije početka projekta. Naime, dispečer bi – osim što primi poziv/intervenciju – trebao imati alat i biti osposobljen da uz pomoć tog alata pronađe koordinate za usmjeriti HEMS tim, a također bi bilo poželjno i da ima digitalne ‘up-to-date’ topografske karte iz kojih bi se moglo odabrati pogodne površine za slijetanje i njihove koordinate. Znači, puno više od planiranih smjernica i nekakvog vikend predavanja o inkorporaciji smjernica. Iz ovoga ostaje zaključak da Hrvatska ne planira provoditi primarne letove koji bi morali biti glavni forte HEMS sustava. Stoga se pitam: ako nam povećavanje stope preživljavanja i smanjenje stopa invalidnosti koji dolaze s primarnim HEMS letovima (10%-30% bolje preživljavanje i do 50% manje invalidnosti po podacima država koje imaju HEMS) nije u interesu, zašto smo onda uopće potpisali ugovor koji nas košta 60 milijuna eura?! Mogli smo lijepo ostati na trenutnom ustroju uz postojeće trošenje resursa HRZ-a i MUP-a i vječno opravdanje da to nije trošak jer ide u sate vježbe.

Kako se vani radi HUET obuka

Nadalje… Potezi HZHM i njegovog vodstva direktno ugrožavaju i sigurnost budućih operacija. Naime, djelatnici koji će letjeti u bazama na Jadranu trebaju proći i HUET (Helicopter underwater evacuation training), ali radi štednje ili ne znam kojeg razloga odlučeno je da će se taj trening provesti kod necertificirane tvrtke u Trogiru čije „certifikate“ veliki broj offshore kompanija ne prihvaća, a i one koje prihvaćaju uglavnom samo ako je to refresher nakon treninga odrađenog kod nekog od generalno priznatih i certificiranih centara. Također, HUET trening uobičajeno traje 2-3 dana, dok je za naš HEMS planiran kroz jedno poslijepodne. Također, s obzirom da je u pitanju rad višejezičnih posada i da je zajednički jezik engleski, HZHM nije proveo testiranje kandidata u vladanju jezikom nego su samo tražili pisanu izjavu kandidata da znaju engleski jezik i motivacijsko pismo na engleskom. Komunikacija unutar posade, a medicinski tehničari će biti dio posade u svojstvu HEMS-TCM (technical crew medical), je od ključne važnosti u pogledu sigurnosti letenja, što pokazuje nekoliko nesreća s fatalnim posljedicama upravo HEMS i SAR helikoptera gdje je glavni uzrok bio ‘miscommunication because of poor use of common language’. Također, u tenderu nije stavljena ni minimalno zahtijevana razina vladanja engleskim jezikom od strane pilota i posada koje osigurava operater, dok mi je od strane operatera rečeno da unatoč tome nijedan pilot neće imati ispod ICAO level 5 (raspon je od 1-6, a za komercijalne međunarodne operacije level 4 je minimalni dopušteni).

Edukacija medicinskih članova posade HEMS-a (Photo: Vili Beroš/Twitter)

Sljedeći problem je način odabira medicinskih posada gdje se selekcija radila na čudan i netransparentan način. Naime, za svaku bazu se mogao javiti tko god je htio, kao prednost su se uzimali sati letenja u prethodnim sustavima, ali se prethodno eliminiralo najiskusnije medicinare letače koja Hrvatska ima (medicinski tehničari koji lete u timovima hitnog prijevoza u Divuljama) jer je nepotrebno i iz nejasnog razloga za HEMS timove stavljeno da tehničari moraju biti prvostupnici sestrinstva (iako su s medicinske strane oni standardni tim Hitne s liječnikom koji ne zahtjeva tu razinu stručne spreme). Tako su npr. pojedinci s nekoliko sati naleta preko ljeta u Dubrovniku, a inače zaposlenici Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije, dobili prednost pred zaposlenicima Zavoda kojima bi HEMS timovi u načelu
trebali pripadati. Dodatno se njihova prednost pojačala time da su kao kriterij postavljene položene edukacije koje provodi HZHM umjesto puno zahtjevnijih međunarodno licenciranih. Time se došlo do toga da se u jednom zavodu prijavila osoba koja je instruktor svih relevantnih međunarodnih tečajeva, ali je odbijen jer nema položene hrvatske derivacije istih koje su znatno niže razine, dok je drugom zavodu na vrh ljestvice zasjela osoba koja je po provjerenim i pouzdanim informacijama u Dubrovniku najmanje jednom ozbiljno ugrozila sigurnost letenja, ali je iz „pravog“ zavoda.

Pokazna vježba MUP-ove hitne helikopterske medicinske službe na helidromu Opće bolnice Dubronik

A sada dolazimo do problema zbog toga što je hitna medicinska služba u stvari inkorporirana u krivi sustav. Naime, izvanbolnička hitna medicinska služba po prirodi poslova i zadaća koje obavlja prirodno pripada sustavu zaštite i spašavanja te je zato prirodno da je inkorporirana u isti više nego što je to kod nas slučaj. Kod nas je, naime, izvanbolnička hitna u stvarnosti servis koji popunjava praznine u sklopu zdravstvenogsustava te se njome upravlja na pogrešan način, gdje se mreža timova nerijetko kroji po političkom ključu umjesto po stvarnim pokazateljima i potrebama te u stvarnosti imamo razbacivanje resursima. Republika Hrvatska ima jedan neodrživ sustav u kojem  svaka bolnica ima svoj hitni trakt bez obzira koje su stvarne sposobnosti bolnice za zbrinjavanje stvarno hitnih stanja (opet u pitanju političko, a ne stručno vođenje sustava). Jedan prevelik dio građana Republike Hrvatske gravitira bolnicama koje nisu u stanju postaviti stent nakon koronarnih incidenta (srčani udar), a timovi ‘Hitne’ su prisiljeni voziti u te bolnice koje ne mogu i ne smiju biti akutne bolnice da bi poslije timovi hitnog prijevoza te iste pacijente prevozili u bolnice koje imaju potrebne sposobnosti. HEMS bi u teoriji trebao to promijeniti ali bez osposobljenosti i uigranosti zemaljskih timova i vatrogasaca po pitanju osiguranja ’emergency landing zone’ to je nemoguće. Pitanje je što HZHM i Ministarstvo zdravstva rade po tom pitanju? Ništa! Jedno vrijeme se dijelio nekakav DVD i letci o sigurnom ponašanju oko helikoptera na helidromu i ELZ, ali kad su ga pogledali ljudi koji desetljećima rade HEMS – taj DVD su proglasili opasnim jer dosta toga je prikazano i napisano suprotno od onog što se po ‘safety’ kulturi smije i treba raditi. Neću ovdje ni spominjati da se radi straha da se ne zamjere MUP-u i Civilnoj zaštiti iz tendera izbacila jedna krucijalna sposobnost – pogotovo krucijalna za pomorsku državu jakog pomorskog prometa i prepunu krško-planinskih područja, a to su ‘hoist operacije’ vitlom, koje omogućavaju medicinsku intervenciju na brodovima i na mjestima gdje zbog reljefa nije moguće slijetanje. O problemima infrastrukture i logistike neću niti govoriti – o tome se već pisalo i na ovom portalu.

Ako ne želimo spaliti 60+ milijuna eura, potrebno je što prije kontrolu i organizaciju svega vezanog s HEMS projektom pod hitno oduzeti nekompetentnim ljudima na čelu HZHM i prepustiti stručnim ljudima, pa makar ih morali uvesti iz inozemstva, jer samo budale ne koriste tuđa iskustva i greške i izmišljaju toplu vodu gdje je ista odavno izmišljena!

*gost autor: Goran Franić

**o autoru: Goran Franić prvostupnik sestrinstva sa 20 godina iskustva rada na području medicinskog zračnog prijevoza. Sudionik I predavač na temu HEMS-a na nizu kongresa i stručnih skupova domaćeg i međunarodnog karaktera. Dugogodišnji član letačkih timova u sustavu Helikopterskog hitnog medicinskog projavoza, sudionik pilot-projekta u vrijeme ministra Varge, te dio letačkih timova u projektu helikopterske hitne u DNŽ s MUP-om. Osim u Hrvatskoj, kao medicinski tehničar u zračnom prijevozu (‘fixedwing intercontinentalni letovi’) radio i u inozemstvu gdje se dodatno upoznao s ustrojem HEMS službi od Njemačke do Australije preko Afrike i Azije. Trenutno na poziciji ‘Head of medical operations’ za jednu mladu ‘Air Ambulance’ kompaniju.