Može li NATO u samo 3 mjeseca ojačati svoje sposobnosti za obranu baltičkih zemalja? Sudeći prema izjavama zapovjednika US Army Europe generala Fredericka Benjamina (Bena) Hodgesa – može. Dotični je američki zapovjednik, nakon velike vježbe Anakonda 2016 (AN16) održane u Poljskoj u lipnju ove godine, objavio kako „NATO nije u mogućnosti obraniti baltičke države od ruske invazije.“
„Rusija bi mogla osvojiti baltičke države brže nego što bismo mi mogli doći i obraniti ih. NATO nema dovoljno snaga na terenu da zaštiti istočno krilo Saveza,“
izjavio je general Hodges u intervjuu za njemačke novine „Die Zeit“. Dodao je i kako se slaže s vojnim analitičarima koji smatraju da bi „Rusija mogla osvojiti 3 baltičke prijestolnice unutar 36 do 60 sati“, te da NATO nije u stanju mobilizirati svoje snage dovoljno brzo da spriječe njihov pad.
Nakon vježbe AN16, Hodges je zaključio kako je vježba „razotkrila ozbiljne nedostatke u NATO pripremama“, počevši od ozbiljnih nesporazuma u međusobnoj komunikaciji pa nadalje. Nije to bio jedini put kada je Hodges javno kritizirao NATO – na predavanju u zakladi German Marshall Fund o implementaciji zaključaka posljednjeg NATO summita, koje je održano 30. rujna u Varšavi, kao loš primjer Hodges je izdvojio NATO snage brzog odgovora, koje su se kroz Europu kretale 30 dana (vjerojatno ljetošnje propagandno kretanje postrojbi nazvano „Dragoon Ride II“), a trebale bi proći za pet: „Izbjeglice su brže od NATO konvoja“, zaključio je tada Hodges. S njime se, posredno, složio i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, izjavom kako bi trebalo stvoriti svojevrstan schengenski prostor za NATO snage, kako bi one mogle brže i bez nepotrebnih birokratskih propisa prolaziti državne granice.
Danas, 3 mjeseca nakon ovih izjava, te dva i pol mjeseca nakon NATO summita u Varšavi, general F.B.Hodges priča sasvim drugu priču. U današnjem intervjuu za poljski Gazeta Wyborcza zapovjednik US Army Europe kaže kako je uvjeren da je Savez sada sposoban obraniti sve svoje članice:
„Jedinice koje će uskoro biti razmještene u Poljskoj i u baltičkim zemljama zaista predstavljaju vrlo ozbiljne snage. Molim, uzmite u obzir 4 NATO bojne, uključujući i američku bojnu u Orzyszu, koje će biti spremne u travnju. Dodajte k tome jednu vrlo dobru američku brigadu, koju čini 4.100 vojnika, 450 vozila – uključujući 87 tenkova Abrams, 138 transportera Bradley, samohodne haubice 155 mm Paladin. Moramo imati na umu i NATO Response Forces, koje su spremne priteći u pomoć, i najvažnije – ne smijemo zaboraviti oružane snage zemalja-domaćina. I sama Poljska ima spremne 3 jako sposobne divizije.“
Što se tiče već spomenute američke brigade, general Hodges najavio je da će ta oprema i naoružanje u siječnju biti ukrcani na brodove i otpremljeni u njemački Bremerhaven, te nakon toga u zapadnu Poljsku, na područje Drawsko-Zagan. Operativno sjedište te američke brigade bit će u Poljskoj, ali će jedna bojna otići na sjever, a druga na jug spomenute 3 baltičke zemlje. No to je, kaže Hodges, samo početak u jačanju sigurnosti na istočnom krilu NATO-a:
„Za uspješno odvraćanje neprijatelja, vi morate ne samo razmjestiti snage, već također i demonstrirati volju za djelovanjem. Stoga moramo provoditi vježbe za poboljšanje interoperabilnosti. Ali to je samo početak procesa…“
Hrvatska u Litvi…
Između ove dvije dijametralno suprotne ocjene stanja na Baltiku, dogodio se summit u Varšavi, koji je potvrdio ranije NATO planove o razmještaju snaga u Poljskoj i 4 multinacionalne bojne u baltičkim državama, u čemu bi trebala sudjelovati i Hrvatska kao NATO-članica. Kao što smo već pisali, u pauzi varšavskog NATO-summita hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavila je kako će najvjerojatnije jedna satnija OS RH, integrirana u njemačko-nizozemski kontingent, biti dana na raspolaganje Savezu, odnosno članicama koje graniče s Ruskom Federacijom. Za razliku od predsjednice, tehnički ministar obrane Josip Buljević bio je ponešto suzdržaniji, izjavivši kako bi Hrvatska mogla ponuditi Savezu oko 150 ljudi koji će, kao i ostali saveznički vojnici, biti poslani u Poljsku, u 3 baltičke zemlje, a moguće i u Rumunjsku ili Bugarsku. I stvorio se pogrešan dojam, rekao je Buljević, da se vojnici šalju na granicu s Rusijom.
Generali Petr Pavel i Mirko Šundov
No nakon rujanskog sastanka Vojnog odbora NATO-a, održanog u Splitu, stvari su se u potpunosti iskristalizirale. I opet je predsjednica Grabar Kitarović ponovila izjavu o „satniji koja bi bila stacionirana u Njemačkoj i integrirana u njemačko-nizozemski kontingent. Tu je i mogućnost raspoređivanja te satnije i negdje drugdje“, rekla je hrvatska predsjednica. Načelnik GS OS RH general Mirko Šundov dopunio je predsjednicu: „To je otprilike jedna ojačana satnija vojnika“, odgovorio je Šundov na novinarsku konstataciju da Hrvatska sudjeluje s otprilike 100-njak vojnika. Na press-konferenciji, koju su po završetku sastanka Vojnog odbora NATO-a održali generali Šundov kao domaćin i češki general Petr Pavel (kao predsjedavajući Vojnog odbora NATO), čulo se kako će jedna ojačana mehanizirana satnija OS RH početkom 2018. godine biti angažirana u sastavu njemačke borbene grupe raspoređene u Litvi. Naravno, o financiranju tih aktivnosti (koje bi u potpunosti išle na teret obrambenog proračuna RH) tom prilikom nije bilo ni riječi.
… a Slovenija u Estoniji
Za to vrijeme, usprkos domaćim problemima s financiranjem obrane, i Slovenska vojska već naveliko vježba na licu mjesta, na Baltiku. Od 15. rujna pa do kraja godine 35 pripadnika iz sastava 10. pješačkog puka i Logističke brigade Slovenske vojske nalazi se na uvježbavanju sa savezničkim državama, na vojnom poligonu Tapa u Estoniji. Radi se o višemjesečnoj vježbi savezničkih oružanih snaga na području Baltika (točnije Estonije i Latvije), koja će se okončati do kraja prosinca. Za to vrijeme, slovenski je vod integriran u četu 173. zračno-desantne brigade Oružanih snaga SAD-a, kao i u bojnu Oružanih snaga Estonije. Tamošnje zajedničko višenacionalno osposobljavanje uključuje taktičke vježbe s bojevim streljivom, kao i uvježbavanje logističkih sposobnosti angažiranih snaga (uključujući tu i sposobnost strateškog kretanja, te dugotrajne opskrbe jedinica na terenu) – što bi svima raspoređenima na tu stranu moglo zatrebati i u praksi, posebno ako se međunarodna sigurnosna situacija na Baltiku nastavi komplicirati dosadašnjim ritmom.
