Čitava priča o časnicima koji su u isto vrijeme ubirali svoju plaću, ali i određenu naknadu za profesionalnu nesposobnost za rad – koju su neki nazivali i profesionalnom mirovinom – otvorena je u četvrtak, 24. svibnja, na 5. sjednici saborskog Odbora za obranu. Tada smo je prenijeli i mi, u okviru portala Obris.org, no to izgleda ni izbliza nije bio i kraj ovoga problema.
Naime, u jučerašnjim je dnevnim novinama čitava stvar počela dobivati i bitno šire okvire. Od početnog broja ljudi upletenih u praksu ubiranja dvostrukih prihoda, koji je zamjenica ministra obrane Višnja Tafra za prvu silu ograničila na 31, mediji su došli dalje – prvo na četrdeset, pa pedeset, a izgleda da ni bitno više brojke ne bi bile nemoguće. Dok MORH priznaje da je teško definirati točan broj takvih osoba, budući da se izgleda radi o široko raširenoj praksi koja je trajala i više od desetljeća, Večernji je list ukupnu štetu za državni proračun već i sada definirao većom od 30 milijuna kuna. Osim toga, od početnog imena samo jednog generala (sada umirovljenog Josipa Stojkovića), do nedjelje se u medijima došlo do četiri imena – na neslavnu su listu, uz umirovljenog generala Stojkovića, dodani još i brigadir Vedran Grubišić, brigadir Berislav Šipicki, te pukovnik Krešo Lokas.
No, i čitava je priča ponešto izgubila na nedvojbenosti. Naime, spomenuto ograničenje radne sposobnosti uvedeno je Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 94/2001 od 30. listopada 2001. godine) koji, kao pravo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, navodi i ocjenu radne sposobnosti. Nju su branitelji mogli zatražiti sami od nadležnoga tijela mirovinskog osiguranja, ili im je ona postavljena kao obveza u trenutku završetka liječenja – a toj su se mjeri revizije svojih medicinskih statusa oni morali i odazvati, pod prijetnjom gubitka određenih prava. Tada utvrđen određen postotak tjelesnih oštećenja preveden je u profesionalnu nesposobnost za rad, temeljem koje je određena i spomenuta sporna profesionalna naknada (profesionalna mirovina), čije je primanje uz osobni dohodak sada sporno.
Tko je trebao prijaviti smanjenu zdravstvenu sposobnost?
MORH tvrdi da su je svi spomenuti časnici imali obvezu sami prijaviti Personalnoj službi Ministarstva, a što navodno nisu obavili. Obveza takvog prijavljivanja definirana je u članku 11. Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu (Narodne novine 127/2010 od 16. studenog 2010. godine) – prilikom upućivanja pripadnika OS na zdravstveni pregled. No, prema dokumentima koje je umirovljeni general Stojković prezentirao u programu televizije RTL, izgleda da je obavijest o spomenutom postupku određivanja stupnja sposobnosti za rad od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) u MORH poslana po službenoj dužnosti – čime bi onda otpala i neposredna odgovornost spomenutih pojedinaca za propust sustava (i, vjerojatno, jasno ustanovljivih ljudi u Personalnoj upravi) u nedvojbenom registriranju ograničenja radne sposobnosti. A ta bi okolnost vjerojatno utjecala i na težinu odgovornosti – bude li pojedincima i ustanovljen propust u postupku dostave rješenja o utvrđenom postotuku invaliditeta prilikom zdravstvenih pregleda, poduzetih nakon stupanja na snagu spomenutog Pravilnika.
Dok trenutno rješenje s ponavljanjem medicinskog pregleda za sumnjive časnike “s liste” nije loše – osim za one koji stvarno padnu na zdravstvenome i budu prisiljeni na mirovinu (do sada navodno njih 17) – čitava ova priča otvara i neka, dodatno nezgodna pitanja.
Kao prvo, tu je pitanje konkretne odgovornosti Personalne uprave MORH-a za propust u jedinstvenom i preciznom vođenju kadrovskih kartona zaposlenih u obrani, budući da ona – ili nije znala za relativno masovno postojanje osoba s ograničenom radno sposobnošću, a morala je znati – ili je znala, a nije ništa poduzimala po pitanju evidentiranja takvih ograničenja i preraspodjele tim ograničenjima pogođenih osoba na odgovarajuće poslove. Sve su to okolnosti koje bi tijekom proteklih godina vjerojatno značajno utjecale na karijere spomenutih časnika, posebice u svijetlu brojnih provedenih kadrovskih redukcija i umirovljavanja.
Kao drugo, u Hrvatskoj su djelatne vojne osobe načelno podvrgnute režimu redovitih medicinskih provjera. Tu tematiku detaljnije definira već spomenuti Pravilnik o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu, u svojim člancima 5 do 8 – gdje se pregledi definiraju kao prethodni, periodični i izvanredni. Ponešto je problematično da zdravstvena ograničenja radne sposobnosti – koja su prema navodima Višnje Tafre ponekad bila i prilično radikalna (“zabrana svakog terenskg rada, te zabrana nošenja ičeg težeg od 4 kilograma”) – ostanu nevidljiva na redovitim liječničkim pregledima. A još je čudnije ako ona ostanu nezamjećena i na izvanrednim zdravstvenim provjerama, kakve su na nekima od imenovanih časnika provođene i prije odlaska u vojne misije u inozemstvu, ali i po njihovu povratku u domovinu nakon obavljenog perioda takvog djelovanja u inozemstvu. Ta činjenica baca sjenu na ukupan sustav zdravstvenih provjera kojima se podvrgavaju OS RH i također traži preispitivanje stručne odgovornosti provodilaca takvih površnih zdravstvenih provjera.
Posljedice po obrambeni sustav
Na kraju, ne treba zanemariti i učinak oštrog rješavanja ovakve situacije na same Oružane snage. Naime, iako se već sada nazire da se tu radi o većem broju spornih časnika, već i u ovih par imena koja su izašla u javnost vidljiv je jedan zabrinjavajući trend. Od četvorice imenovanih časnika, njih su dvojica sudjelovali u misijama u inozemstvu – ISAF i druge – gdje su oba ta časnika svoje tamošnje djelovanje obavila na izvrstan način. Brigadir Berislav Šipicki je od 2003. do 2006. godine bio na dužnosti časnika za međunarodne združene namjenski organizirane snage i menadžera za plan izobrazbe i obuke NATO Zapovjedništva u Napulju, a za svoj je rad u Afganistanu u lipnju 2011. godine nagrađen i francuskom Komemorativnom medaljom za osobite zasluge u mirovnoj misiji ISAF u Afganistanu. Pukovnik Lokas za svoj je rad u Afganistanu prije samo nešto manje od tri mjeseca nagrađen odličjem NATO Meritorious Service Medal (NATO MSM) – najvišim odličjem koje Glavni tajnik NATO saveza osobno dodjeljuje (i potpisuje) pojedincima koji su se u službi NATO saveza posebno osobno istakli. Ako su i ostale osobe sa spomenute MORH liste makar u sličnome rangu vojnih dostignuća, njihovo bi naglo umirovljavanje – sa ili bez određene ograničene sposobnosti za rad – moglo lako postati i masivnim kadrovskim problemom za čitav obrambeni sustav RH.
Upravo zato, na jednoj razini ne čudi ni stav Višnje Tafre, zamjenice ministra obrane, naveden i u jučerašnjem intervjuu Večernjem listu – u kojem ona tvrdi da, iako se kreće u izvanredne provjere zdravstvene spremnosti za vojnu službu časnika s liste, protiv njih “…Ministarstvo neće podnositi kaznene prijave. Na medijske napise Državno odvjetništvo može i ne mora odgovoriti, no ako pronađu elemente kaznene odgovornosti, MORH im sa svom dokumentacijom stoji na raspolaganju…“. Dok, dakle, zapravo i dalje ostaje potpuno otvoreno pitanje kaznene odgovornosti spomenutih časnika – manje je sporno da bi trebali odgovarati i ljudi u Personalnoj upravi (spominje se i pojedince u tamošnjem Sektoru za pravne poslove, kao osobe koje su morale znati da se izostankom reakcije sustava na ograničenja radne sposobnosti gubi državni novac) i sustavu provjere zdravstvene sposobnosti za vojnu službu. Da su ta dva dijela obrambene cjeline radila kako treba, ovaj se čitav problem ne bi nikad ni postavio kao javna dilema – je li netko neopravdano godinama ubirao i punu plaću i naknadu za profesionalno ograničenje radne sposobnosti ili ne.
