Ovogodišnji CIAV (Croatian International Airshow Varaždin) prošao je, kako smo već najavljivali, u znaku zvijezda HRZ-a – Krila Oluje i MiG-a 21, popularne Kockice. Pritom, Kockica je čak ispala za nijansu popularnija od slavodobitnika britanskog RIAT-a, što ne čudi uzmu li se u obzir u posljednje vrijeme ponovno zaredale priče o budućnosti ratnog zrakoplovstva i sada već polugodišnje sramotno prizemljenje dijela MiG-ova zbog navodnih nezakonitosti pri njihovom remontu.
No CIAV je pokazao i nešto drugo – da je pitanje hijerarhije te autoriteta jedna jako relativna stvar, koja se ponekad, ako ne i često, razlikuje od onoga što piše u službenim papirima. U tom smislu vrlo nam je zanimljiv osvrt Petra Vojinovića, glavnog urednika popularnog portala TangoSix iz susjedne Republike Srbije, pod nazivom „CIAV 2016: Na Varaždin sletio zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“, kojeg prenosimo u cijelosti.
Da li je zapovjednik zrakoplovne komponente oružanih snaga neke zemlje pilot koji je karijernim slijedom došao do najvišeg položaja (iznad kojeg slučajno ne postoji neko bitnije), ili je u pitanju pilot koji na aero-mitingu ne može prijeći ni 10 metara, a da ne bude zamoljen da se slika 20 puta?
Možda bih i na kraju prvog dana CIAV-a 2016 napisao uobičajeni pregled, ali nisam planirao da mi odgovor na gore postavljeno pitanje jučer bude serviran na zanimljiv i simboličan način. I to sve u pojavi brigadira Ivana Selaka.
Piloti Ivan Selak i Zvonimir Milatović nakon letnog programa na CIAV-u
Poznati pilot lovca, ali i glavni probni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, jučer je bio zvijezda dana u Varaždinu. Leteći svoj MiG-21UMD kako se ovakva mašina na aero-mitinzima jedino i leti – niže, horizontalno i brzo – Selak i njegov kopilot Zvonimir Milatović spustili su popularnu „Kockicu“ na varaždinsku pistu s koje odlijeću danas.
Prateći Ivana Selaka već dugo kroz stručne i mainstream medije, ali najviše preko njegovog osobnog Facebooka, imao sam okvirnu predstavu kakav kultni status on ima u Hrvatskoj. Ne postoji ni jedan, makar i blaže zagriženi entuzijast koji o njemu nema riječi hvale, ali i gotovo religioznog dizanja u nebesa kada god se spomene. Kada dvočlana posada UMD-a slijeće, ona u službenom programu nije upisana kao Selak/Milatović, već samo kao „Selak“. Kada se spotteri spremaju slikati „Kockicu“, pita se isključivo: „Kad ono slijeće Selak?“.
Poznat po preletu s aerodroma Ponikve kod Užica 1991. godine, kada su državice SFRJ ubrzano započele preuzimanje efektiva JNA i formirale svoja ratna zrakoplovstva koja desetljećima kasnije neće uspjeti sastaviti par respektabilnih eskadrila, Selak je ubrzo izrastao u „legendu koja hoda“. Da li kroz pretjerano hvalospjevne izvještaje laičkih medija o jedvapreživljavanju ili nekih zaista briljantnih poteza o kojima, ukoliko niste probni pilot, ni ne možete suštinski rasuđivati, on postaje najpoznatiji pilot u Hrvatskoj.
Dvije legende HRZ-a – Ivan Selak i Danijel Borović na CIAV 2016
Kada sam ga jučer konačno i upoznao, i kada je lik prešao iz Internet u „real life“ poznanstvo, odmah sam pomislio koliko su organizatori CIAV-a, vjerojatno nesvjesno, poentirali. Cijeli miting je gotovo bio u znaku njegovog dolaska, nastupa i slijetanja. Ali tek po slijetanju počeo je njegov pravi letački program. Prilično nasmijan, raspoložen, neposredan i komunikativan, s nevjerojatnom dozom skromnosti iz koje se osjeća onaj pravi autoritet, njegov posao počeo je tek kada je izašao iz aviona.
Broj ljudi s kojima se pozdravio po prvom imenu, s kojima je zastao na bukvalno svakom metru ne bi li ispunio molbu za zajedničkom fotografijom, bio je zaista impozantan.
Svako mišljenje, osobni utisak, pa i moj koji trenutno čitate, projekcija je subjektivne stvarnosti. Moja je jučer postala bogatija za poznanstvo sa zrakoplovcem koji, kao u stara dobra vremena, nije samo pilot, već i simbol. Simbol koji, za razliku od pionirskih vremena, ne služi za inspiraciju, već simbol koji je možda jedina obrana struke i razuma u vremena proračunskih nemogućnosti, loših kadrovskih rješenja i politike.
Brigadir Selak jasno daje do znanja kako stoje stvari
Selak je, naime, vrlo konkretno komentirao „aferu“ s remontom MiG-ova. „Aferu“ koja na prilično shizofren način pokušava plasirati nešto što je on vrlo koncizno, a na momente čak i literarno izuzetno, postavio na logičke i stručne osnove. Jednostavnije rečeno, njegov autoritet i hrabrost da se oglasi možda neće imati utjecaja na rasplet ove priče i budućnost HRZ-a, ali su sigurno prijeko potrebno isticanje značaja neumiranja lovačkog zrakoplovstva i još bitnije – pažnje vrijedan čin strukovne hrabrosti.
Kada su vojnici u pitanju, poznato je da bitke (raznih vrsta) ne vode najviši činovi već autoriteti, ljudi od struke i karaktera. Uz izuzetnu neposrednost i gostoljubivost koja svakako ne odgovara nekim navodnim zategnutim odnosima država iz kojih dolazimo, bilo je izuzetno zanimljivo jučer upoznati još jednog zrakoplovca i sebi uživo potvrditi od čega su sazdane nekadašnje legende JNA. Možda i nije slučajno da su Selak i pukovnik Milenko Pavlović bili „klasići“.
Kada biste nakon čitanja ovog teksta upisali u Google pitanje tko je trenutno zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nesumnjivo biste dobili odgovor. Pitanje je koliko bi on bio suštinski točan.
* autor ovog teksta je Petar Vojinović, glavni i odgovorni urednik portala TangoSix (http://tangosix.rs/), i u originalu je dostupan na adresi: http://tangosix.rs/2016/24/07/ciav16-na-varazdin-sleteo-komandant-hrvatskog-ratnog-vazduhoplovstva/
