Na današnjoj prezentaciji Plana javne nabave, koju MORH upriličuje redovno već 7. puta za redom, među značajnijim nabavama planiranim za ovu godinu stoji i natuknica – „Black Hawk“. Projekt je to koji je tijekom 2019. formaliziran, kako na američkoj, tako i na hrvatskoj strani. No danas je ministar obrane Damir Krstičević otkrio i da s Amerikancima nema šale, već su dva helikoptera UH-60M Black Hawk plaćena avansno, i to u cijelom iznosu.
„Vidjeli ste da su bila plaćanja u 12. mjesecu, evo tu je moj pomoćnik… na osnovu cijele procedure, na osnovu odobrenja, odnosno odluke Vlade, prije toga jednoglasne potpore saborskog Odbora za obranu. Plaćeno je 211 ili kol’ko milijuna kuna, točno u 12. mjesecu i sada smo u prvom mjesecu mi kompletno platili 311. Znači, sada kompletno smo zatvorili financijsku konstrukciju što se tiče ‘Crnog Jastreba’. Znači, plaćena… Dva su dobijena, dva su nova kupljena – to je četiri nova koja će doć’.
Zatim, tu je integralna logistička potpora za uvođenje, i tu je kompletno još obuka pilota i tehničara. I sada, evo tu je zapovjednik HRZ-a… On priprema kompletno sve potrebno oko izbora pilota, tehničara… To moramo jako dobro, kvalitetno napraviti da bi ti ljudi otišli u SAD. Tamo će 2021. otići 10-ak mjeseci, i 2022. po planu ti helikopteri bi trebali doć’ u Hrvatsku. I to je ono što je bitno. Znači, sva potrebna plaćanja su obavljena i to smo i stavili ovdje. Nema novih plaćanja. Ogromni su novci dati, ali kažem – to je sredstvo bitno, novo je, za sposobnost HRZ-a“.
Dakle, u samo tri mjeseca od kada je Republika Hrvatska po prvi put iz američkih izvora čula za ovu temu, te samo dva mjeseca od kada se i MORH očitovao s detaljima pred saborskim Odborm za obranu (što je trebalo prethoditi započinjanju nabave) – iz Državne riznice se iskeširalo pola milijarde kuna za dva nova transportna helikoptera koja će, kako je najavio Krstičević, u Hrvatsku doći 2022. godine, zajedno s još 2 koju nam SAD doniraju. Dakle, očito je – kad ima volje, i novaca se nađe. A svi koji išta znaju o kupoprodajama, mogu zaključiti koliko je normalno ozbiljnu robu kupovati ovom brzinom organizacijskog postupanja, te koliko je u Hrvatskoj općenito standardno avansno plaćanje za robu koje nije neizbježno potrebna stvarno hitno, sada i ovdje.
