Nakon što je američko Ministarstvo vanjskih poslova dalo dozvolu za posao preuređenja/modernizacije i dodatnog opremanja gusjeničnih borbenih vozila pješaštva M2A2 Bradley ODS za Hrvatsku, ta je tema 1. prosinca došla i na dnevni red Senata američkog Kongresa. Ondje je u okviru jutarnje radne sjednice bio rješavan i početak kongresnog postupka za ukupno pet poslova međunarodne kupoprodaje naoružanja i vezanih usluga – za Brazil, Kanadu, Hrvatsku, Koreju i Libanon, od čega je objavljeni podnesak za RH ispao ponešto opsežniji od ostalih. Kao što smo već napomenuli, za ovaj potencijalni posao između RH i SAD kao nositelj s američke strane određene su Kopnene snage OS SAD, koje su i pokrenule ovaj postupak pred Agencijom za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA).
Riječ je o dodatnom obrazloženju sadržaja kojeg se već vidjelo u javnoj objavi američkog State Departmenta, iako dopunjenog s ponešto detalja, koji je sada predan senatskom Odboru za vanjsku politiku na razmatranje. Ovaj se postupak provodi prema članku 36(b) američkog Zakona o kontroli izvoza naoružanja, započet je ovim podnošenjem 1. prosinca i traje 30 kalendarskih dana predviđenih za razmatranje. Ako u postupku bude primjedbi, one će biti dodatno raspravljane i regulirane, dok će se inače posao smatrati odobrenim samim protekom roka. U osnovi, riječ je o postupku sličnom onom kojeg je Republika Hrvatska imala prilike vidjeti i na prijelazu 2018./2019. godine, tada po pitanju dozvola za pribavljanje američkih borbenih aviona F-16 iz Izraela (TPT).
Kongresna dokumentacija
Sadržaj podneska službene oznake 20-84 za Hrvatsku definira Vladu RH kao potencijalnog kupca, gdje se ukupna vrijednost posla od 757 milijuna USD dodatno razlaže na 218 milijuna USD ozbiljnije vojne opreme te 539 milijuna USD podvedenih pod “Ostalo”. Potvrđuje se kako je riječ o poslu vezanom na prethodnu ponudu 84 komada borbenih vozila M2A2 Bradley ODS, u stanju “as-is, where-is”, kroz program Excess Defense Articles (EDA). Od tog ukupnog broja, razmatra se paket preuređenja/modernizacije za 76 vozila.
Pod kategorijom ozbiljnije vojne opreme (Major Defense Equipment – MDE) tu su klasificirane 84 strojnice, te tri vrste projektila TOW u ukupnoj količini od 1.735 komada, a onda je nabrojen i niz roba i usluga koji ulaze u navedenu kategoriju “Ostalo” – što sve odgovara nabrajanjima koja smo već vidjeli u materijalima američkog State Departmenta. Ovaj se posao sadržajno veže za prethodni vojno-izvozni posao američke oznake HR-B-IAG, i u svemu tome nije predviđeno plaćanje dodatnih trgovačkih naknada ili davanja mimo navedenih ukupnih iznosa novaca. Dok priloženo Političko objašnjenje posla (Policy Justification) u potpunosti odražava prethodno dostupne materijale iz vanjskoposlovnog resora, posebno je zanimljiv nastavak – sadržajni sažetak zasebnog klasificiranog aneksa dokumentacije, kojim su dodatno objašnjeni pojedini sigurnosno osjetljivi dijelovi ovoga posla i koji je u svojoj cjelini dostupan zainteresiranim senatorima iz nadležnog radnog tijela Kongresa SAD.
Što ima u klasificiranom aneksu?
Dakle, dok se u dijelu domaće javnosti već bilo kakav spomen ozbiljnije vojne tematike i njene transparentnosti smatra pomaganjem “neprijatelja”, a mnogima je popularno naglašavati i da javnost skoro ništa “ne bi trebala znati” – američki Kongres fino navodi osnove sadržaja svog klasificiranog aneksa uz ovaj vojni izvozni posao, bez posebnog straha da se iz šturih opisa materije može iščitati nešto radikalno novo ili posebno opasno. Dapače, spomenuti opis “osjetljive” tehnologije predstavlja gotovo polovicu ukupne poduže kongresne objave, uz napomenu da su u čitavom originalu prisutne informacije klasificirane do razine “Tajno”. Riječ je o izvještajnoj praksi koja je na Zapadu normalna i uobičajena – dok se u Republici Hrvatskoj praktično nikada ne izrađuju javno dostupni sažeci bilo kakvih klasificiranih materijala, bez obzira na njihovu svrhu ili razinu klasifikacije.
Spomenuti klasificirani aneks, pridodan dokumentaciji pod rednim brojem VII, kao prvo nabraja komponente modernizacijskog paketa za vozila Bradley koje se smatra “sigurnosno osjetljivima”, odnosno koji sadrže pojedine tehnologije na koje se polaže posebna pažnja u SAD. Tu se nabraja tri kategorije opreme na sama vozila Bradley, a onda još tri na raketama TOW koje su uključene u ovaj ukupni paket.
Na vozilima M2A2 Bradley posebno se pazi na (1) izvozne verzije opreme za noćno promatranje druge generacije (Second-Generation Forward Looking infrared – SG-FLIR). Ova kategorija opreme uključuje: (1) Unapređeniji ciljnički sustav (Improved Bradley Acquisition Subsystem – IBAS) sastavljen od optičkog dijela (Direct-view Optics – DVO) i laserskog daljinomjera (Eye-safe Laser Rangefinder – ELRF) koji se integrira sa sustvom za upravljanje vatrom vozila i može poslužiti za izviđanje ili kao pomoćna oprema zapovjednika. Osim toga, tu je (2) neovisni termalni sustav za zapovjednika (Commander’s Independent Thermal Viewer – CIV), još jedan elektrooptički sustav kojim zapovjednik samostalno izviđa i traži ciljeve, te jedno moguće unapređenje za vozila koje je još u razvoju, ali bi uskoro moglo biti dostupno i za RH. Riječ je tu o (3) Dugovalnom SG-FLIR sustavu visoke rezolucije (HD), kojim se planira nadograditi spomenute IBAS i CIV, i u čijem bi stavljanju na rspolaganje za izvoz moglo biti i raznih dodatnih troškova (za koje nije definirano tko bi ih snosio u slučaju ovog posla na relaciji SAD-RH). Zatim se tu posebno pazi na (2) izvozne verzije složene pasivne vozačke opreme za noćno promatranje (Drivers Vision Enhancer – DVE) koja dolazi u dvije konfiguracije – standardnog ili proširenog vidnog polja (DVE-Wide). Konačno, tu je i (3) izvozna verzija sustava za inercijalnu navigaciju (Inertial Navigation Unit – INU) koja senzorima i žiroskopima prati kretanje vozila te konstantno proračunava njegovu poziciju i orijentaciju u prostoru. Ovo je u većini slučajeva dodatak podacima dobivenim GPS sustavom, ali može biti i njegov nadomjestak u slučaju gubitka satelitskog signala.
Što se tiče “sigurnosno osjetljive” opreme na raketama TOW u verziji s radijskim navođenjem (RF), ovdje se posebno navode podaci za svaki od tri odvojena tipa takvih raketa koje se planira isporučiti Republici Hrvatskoj. Uz opći opis svrhe i korištenja ovog oružja pri raznim granama OS SAD i kod partnera koji su to oružje stekli putem FMS poslova, posebno se navodi da (4) rakete TOW 2A RF (BGM-71E-4B-RF) sadrže i po dva pozicijska označivača (Xenon i termalni), kojima lanser prati i vodi rakete u letu. Iako oprema, dokumentacija i programska podrška koja se isporučuje u prodaji ovoga sustava nije klasificirana, sami ti konkretni sustavi sadrže “osjetljive tehnologije” koje se tiču djelovanja oružja u uvjetima korištenja protumjera. Jednako je obrazloženje dano i po pitanju (5) raketa TOW 2B RF (BGM-71F-3-RF) i (6) raketa TOW Bunker Buster (BB) s radijskim navođenjem (BGM- 71H-1-RF). Zatim se još jednom ponavlja kako je najviša razina klasifikacije prisutna u čitavom ovom sklopu dokumentacije – razine “Tajno”, te se izričito pojašnjava da bi njenim otkrivanjem protivniku bio omogućen razvoj kvalitetnijih protumjera ili ekvivalentnih sustava – što bi u konačnici smanjilo efikasnost oružja i usluga koje se ovdje prodaje.
Pa ipak, za kraj se konstatira i da Republika Hrvatska za ovakve “osjetljive tehnologije” može pružati razinu zaštite ekvivalentnu onoj u samim Sjedinjenim Američkim Državama, te da je dozvoljena predaja i izvoz sve spominjane opreme i usluga u Hrvatsku – budući da je ta prodaja “nužna za unapređivanje vanjske politike i ciljeva nacionalne sigurnosti SAD, prema obrazloženju koje je priloženo“.
