Dok smo na portalu Obris.org već tjednima bili svjesni neozbiljnosti aktualnog ministra obrane Maria Banožića, posljednjih dana se i u okvirima učestalog verbalnog dueliranja između Pantovčaka te Banskih dvora moglo čuti zanimljivih detalja koji taj dojam itekako potkrepljuju. Naime, od Vrhovnoga zapovjednika OS RH čulo se jučer i danas kako nadležni ministar tu ili zaobilazi svoj posao, ili ima dojam da može voditi neku svoju, zasebnu vojnu politiku – mimo Vrhovnog zapovjednika OS RH. Zoran Milanović je to konkretizirao na konferenciji za medije u petak, 23. listopada, govoreći o neuspješnim pokušajima suradnje s Vladom, gdje je kao jedan od primjera naveo i učestalo izostajanje relativno novog ministra obrane s redovnih sastanaka na Pantovčaku.
„Već peti tjedan za redom… Dakle, ja jednom tjedno pozovem ovdje kod sebe načelnika GS i ministra obrane. Naravno, intenzitet i kanali komunikacije s vojnim vrhom su višestruki, ali ovo sam od prvog dana smatrao potrebnim radi kontroliranja sustava. Ja sam Vrhovni zapovjednik, nije ministar obrane ili premijer. Već peti ili šesti tjedan za redom upravo je tužno gledati kako se ministar Banožić izmotava i ne dolazi. Mislim, meni njegovo društvo nije neugodno, ali mi ne treba. Dakle, ja ovo radim radi države, ne radi svoje pišljive stranke ili organizacije. On može nastavit ne dolazit… dakle, ja mislim da se svi dokumenti, papiri koje treba rješavati i koji meni dolaze na potpis, rješavaju odmah.
A sada ću vam reć kako je to bilo u vrijeme Kolinde Grabar Kitarović dok sam ja bio predsjednik Vlade. Dakle, moj ministar obrane, slavni ratni komandant, slavni Ante Kotromanović je ovdje bio svaki tjedan kod Kolinde Kitarović, neovisno o tome što je frcalo u javnosti, tko je kome što predbacivao, tko je koju riječ upotrijebio… Nalazili smo se i ona, Lozančić i ja, i rješavali neke užasno delikatne stvari koje čak nisu za Vijeće za nacionalnu sigurnost, itd, itd. To je kad razlikuješ državu od kartela i prćije koja ti je omogućila sve u životu. U tome se mi razlikujemo“.
Sve ovo je sačinilo valjda jedini dio skoro sat vremena duge konferencije za medije Andreja Plenkovića, održane popodne istog tog 23. listopada 2020. godine, na kojem je barem na trenutak premijer morao u defanzivu. Naime, Plenković je kao odgovor na čitavu tu „Banožić-situaciju“ mogao reći tek:
„Pa ja, koliko znam… Nisam uopće znao da su ti sastanci tako frekventni, ni da su ti pozivi tako frekventni – koliko sam ja imao informaciju, ministar Banožić se niz puta našao sa Predsjednikom Republike i drugim ljudima iz Ministarstva obrane, odnosno Glavnoga stožera. Da li je bilo nekih situacija da je ministar Banožić imao neku drugu obavezu, pa nije bio na nekom sastanku, ja ću to provjeriti sa ministrom Banožićem. Da vam pravo kažem, to je za mene bila novost danas – da postoji nekakav nedostatak komunikacije u tom pogledu“.
Tek tada, nakon što je problem „gluhog telefona“ u MORH-u završio i na premijerovom stolu, o ovoj temi razgovora službenog Pantovčaka i Banskih dvora u cjelini oglasio se i sam Banožić – optužujući Predsjednika Republike da laže.
„To što je predsjednik Milanović izjavio na svojoj današnjoj press konferenciji je potpuna neistina. Od kada sam ministar obrane pa do današnjeg dana održano je ukupno šest brifinga, a ispričao sam svoje prisustvo dva puta i to zbog priprema i sudjelovanja na NATO ministarskom sastanku putem video konferencije i zbog neodgodivih obveza u Vladi“,
prenio je Večernji list Banožićevu izjavu.
Odgovor s Pantovčaka
No, kada nema tišine ni oko bitno blažih izjava, teško je bilo očekivati da će Vrhovni zapovjednik OS RH preći preko tako jasne i neugodne izjave „alternativnim obvezama“ zatrpanog ministra. Pa, iako je za vikend obično zatišje, danas oko podneva (u subotu, 24. listopada 2020. godine) novu je verbalnu buru pokrenuo Zoran Milanović objavivši poduži tekst na svom profilu na društvenoj mreži Facebook. U ovoj objavi se, odgovarajući prije svega na izjave premijera od dan ranije, Predsjednik RH na kraju ponovno spomenuo i aktualnog ministra obrane Maria Banožića riječima:
„Ministar obrane tjednima, kao dječarac, eskivira tjedne brifinge. Smiješno je to. Ante Kotromanović, slavni ratni zapovjednik s Dinare, komandos i Komandant, dolazio je redovito u Ured predsjednice Republike onih godinu dana koliko su im se mandati poklapali. To se zove svijesti o odgovornosti, razumijevanje posla koji radiš i važnosti suradnje koja je u državi nužna. Ministar bi, slutim, rado i navratio, ali ne smije“.
Da bi se stvari dodatno sadržajno podcrtalo, Ured predsjednika Republike poslijepodne je medijima otposlao i zasebno priopćenje – baš o izostancima ministra obrane sa zajedničkih sastanaka – koje ovdje prenosimo u cijelosti:
„Umjesto kvalifikacija kakve javnosti nudi ministar obrane Mario Banožić – da Predsjednik Republike iznosi ‘potpune neistine’ – Ured predsjednika Republike Hrvatske nudi lako provjerljive činjenice o (ne)dolasku ministra Banožića na brifinge kod Predsjednika Republike na koje je pozivan skupa s načelnikom Glavnog stožera OSRH admiralom Robertom Hranjom koji je uvijek i došao.
Činjenice kažu: ministar obrane bio je na brifingu samo 28. srpnja i 8. rujna, a nije došao 27. kolovoza, 24. rujna, 9. listopada i 23. listopada. Od šest poziva, na dva se odazvao, a za četiri je pronalazio raznorazne isprike i znao bi ih javiti Uredu predsjednika Republike, kao zadnji put, 45 minuta prije termina dogovorenog brifinga. I da, termini brifinga nisu bili uklesani u kamen, vodilo se računa da ministar ima i drugih obveza, pa se uvijek ostavljala mogućnost dogovora o terminu. Jer, radi se o državnim poslovima za koje je ministar obrane relevantan sugovornik. Ministar Banožić većinom je ipak nalazio za sebe važnijeg posla od razgovora s Predsjednikom Republike i načelnikom GS OSRH. Valjda su i njegovi prethodnici imali obveza na istom poslu, ali i ministar Damir Krstičević i državni tajnik Tomislav Ivić, koji je jedno vrijeme obnašao dužnost ministra obrane, uspijevali su nekako naći vremena i dolazili su redovito na brifinge u Ured Predsjednika. Jer, ponovimo, radi se o državnim poslovima“.
Gdje je bio, što je radio?
Nije ovo prvi puta da ministar obrane iznosi neistine, no istine radi – pogledajmo što je Mario Banožić radio na datume kada je trebao biti na sastanku s načelnikom GS i Predsjednikom Republike te Vrhovnim zapovjednikom.
Jedini sastanak obrambenog vrha države koji se trebao održati u kolovozu bio je onaj od 27. kolovoza, i tu za svoj nedolazak Banožić ima ispričnicu. Naime, kako piše na web-stranici Ministarstva obrane, tog 27. kolovoza Mario Banožić bio je u Berlinu na neformalnom sastanku ministara obrane država članica njemačkog „Koncepta vodećih nacija“ (Framework Nations Concept). Banožić je u Berlin otišao dan ranije, 26. kolovoza, kako bi prisustvovao neformalnom sastanku ministara obrane država članica Europske unije. Sljedeći sastanak s Hranjom i Milanovićem na koji Banožić nije došao bio je 24. rujna. Taj četvrtak Banožić je proveo u Saboru na raspravi o prijedlogu Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti. Nakon višesatne rasprave, Banožić je istoga dana posjetio Vatrogasni trenažni centar „Šapjane“ u Primorsko-goranskoj županiji, gdje se upoznao s inženjerijskim radovima u kojima su sudjelovali pripadnici OS RH.
U listopadu su se na Pantovčaku održala dva sastanka, i niti na jednom nije bilo ministra obrane. Najprije je 9. listopada kao izaslanik predsjednika Vlade RH sudjelovao na dodjeli 8. priznanja „Veliko zlatno srce“ koje je dobio potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved. Istoga dana je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu prisustvovao i konstituirajućoj i radnoj sjednici Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti na kojoj je ujedno i imenovan članom Koordinacije. Drugi listopadski sastanak bio je zakazan jučer, u petak 23. listopada, kada je najprije ujutro ministar obrane u krugu Ministarstva obrane sudjelovao na misnom slavlje povodom obilježavanja Dana Vojne kapelanije „Sveti Ivan Pavao II“ Potom je Banožić sudjelovao i na NATO sastanku ministara obrane država članica NATO-a koji je zbog pandemije COVID-19 održan putem zaštićene video-konferencijske veze – ali na Pantovčak nikako nije stigao.
Dakle, teoretski je ministar obrane za svaki od navedena 4 sastanka s načelnikom GS admiralom Hranjom i predsjednikom RH Milanovićem imao kakvu-takvu ispričnicu, iako u oči upadaju datumi njegovih posljednjih izostanaka – 24. rujan, te 9. i 23. listopad – sve datumi nakon 17. rujna, dana kada je bio priveden Dragan Kovačević, Hrvatsku je počela tresti afera „Janaf“, kao i najprije tinjajući, a onda i rasplamsali osobno-politički sukob na relaciji Plenković-Milanović.
Nije tu nebitno ni da je na dane kada su se prema Milanovićevoj kronologiji održala ukupno dva brifinga na kojima je prisustvovao i ministar obrane Mario Banožić – isto tako bilo dodatnih događanja i obaveza koje je ministar stigao pohoditi. Dok je prvi sastanak s Predsjednikom Republike održan doslovno u prvim danima Banožićevog obrambenog mandata, a prema MORH-ovim priopćenjima – novi ministar obrane tada stvarno nije imao javnih događanja, 8. rujna je u sklopu 15. konvencije hrvatskih izvoznika Banožić dodijelio nagrade „Zlatni ključ“ najboljim izvoznicima u 2019. godini. Unatoč ovoj obvezi, ministar obrane je tog dana našao vremena i za sastanak na Pantovčaku.
Ukupno gledano, veliko je pitanje da li ministar obrane baš treba eskivirati takve brifinge, budući je s jedne strane ministar obrane zaista nevješt u obrambenim temama, a s druge strane – niz važnih obrambenih dokumenata ne može se donijeti bez suradnje ministra s predsjednikom države i vrhovnim zapovjednikom vojske. To je na svojoj koži osjetio i ovih dana često spominjani bivši ministar obrane Ante Kotromanović, kojem je zbog tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića kasnilo donošenje Zakona o službi u OS RH, što je direktno utjecalo na profesionalne vojnike koji su trebali potpisati tzv. „treći ugovor“. Banožić bi to itekako trebao imati na umu s obzirom na planove o donošenju Dugoročnog plana razvoja OS RH i novih Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, što se sve iz MORH-a najavljuje izvesti u prvoj polovici sljedeće godine.
