Nakon što ga je donijela Vlada Republike Hrvatske 13. prosinca prošle godine na svojoj 71. sjednici, akt “Nacrt prijedloga zakona o potvrđivanju Memoranduma o suglasnosti između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske o uzajamnom pružanju potpore države domaćina, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona” dospio je i pred Sabor, samo dan nakon odlaska iz Hrvatske Florina Lazăra Vlădice, državnog tajnika Ministarstva nacionalne obrane Rumunjske. Saborski Odbor za obranu raspravio ga je ultra-kratko na svojoj 11. po redu sjednici, u četvrtak 18. siječnja, a onda se ovaj Prijedlog zakona u petak 19. siječnja ujutro našao i na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora. Kao i pred Vladom 13. prosinca, ovu točku dnevnoga reda je i pred općom sjednicom Sabora obrazlagao Tomislav Ivić, državni tajnik u Ministarstvu obrane.
O Zakonu kojim se prihvaća Memorandum o suradnji oko jačanja uzajamne Potpore države domaćina (Host Nation Support) s Rumunjskom, Ivić je u prosincu prošle godine rekao:
“Republika Hrvatska će donošenjem ovog zakona ispuniti unutarnje pravne uvjete za stupanje na snagu navedenog Memoranduma o suglasnosti, kojim se u odnosima dviju država uspostavlja međunarodnopravni okvir za daljnju međusobnu vojnu suradnju putem omogućavanja logističke, financijske i pravne potpore tijekom aktivnosti na državnom području Republike Hrvatske i Rumunjske. Memorandumom o suglasnosti utvrđuju se uvjeti i opći postupci za uzajamno pružanje potpore države domaćina snagama bilo koje od stranaka, dok sudjeluju u operacijama i u obuci na državnom području države druge strane. Izvršavanje Memoranduma o suglasnosti omogućit će Republici Hrvatskoj i Rumunjskoj pristup širokom spektru logističkih resursa za potporu bilateralnim vježbama, te združenim razmještajima, brži pristup širokom spektru strateške infrastrukture, te učinkovite i brze potpore u slučaju prirodnih katastrofa i izvanrednih situacija. Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna, budući da će se njegova provedba odvijati kroz redovne aktivnosti Ministarstva obrane. S obzirom na prirodu postupka potvrđivanja međunarodnih ugovora, kojima država i formalno izražava spremnost da bude vezana već sklopljenim međunarodnim ugovorom, predlažem da prihvatimo ovaj prijedlog zakona, i da ga po hitnom postupku uputimo na raspravu i usvajanje u Hrvatski sabor“.
I zaista, po hitnom postupku ova je tema dospjela pred Sabor u prvome tjednu nakon zimske stanke, da bi Ivić u ponešto širem obrazloženju u petak, 19. siječnja oko 10 sati ujutro o prvoj točci jutarnjeg dnevnog reda rekao:
“Pred vama je Zakon o potvrđivanju Memoranduma o suglasnosti između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske, o uzajamnom pružanju potpore države domaćina, kao konačni prijedlog Zakona. Predmetni memorandum o suglasnosti, nakon okončanog postupka pregovaranja, potpisan je u Bukureštu 12. rujna 2017. godine, a u ime Republike Hrvatske predmetni memorandum je potpisao potpredsjednik Vlade i ministar obrane, gospodin Damir Krstičević – isto tako, u ime Rumunjske sporazum je potpisao njihov potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ion-Marcel Ciolacu. Inače, Hrvatska ima tridesetak ovakvih i sličnih potpisanih Memoranduma. Najčešće je riječ o bilateralnim sporazumima, odnosno memorandumima između Republike Hrvatske i druge zemlje partnera, ili memorandumi kojima se Hrvatska pridružila, odnosno ih potpisala, a riječ je najčešće o Memorandumima zemlje domaćina i Vrhovnog savezničkog zapovjedništva za Europu. Memorandumom o suglasnosti utvrđuju se osnovne odredbe, uvjeti i postupci za uzajamno pružanje potpore države domaćina snagama bilo koje od stranaka, dok sudjeluju u operacijama i obuci na državnom području države druge stranke. Republika Hrvatska će donošenjem ovog zakona ispuniti unutarnje pravne uvjete za stupanje na snagu Memoranduma o suglasnosti, kojim se u odnosima dviju država uspostavlja međunarodnopravni okvir za daljnju međusobnu vojnu suradnju, putem logističke, financijske i pravne potpore tijekom aktivnosti na državnom području Republike Hrvatske i Rumunjske. Ono što također posebno treba naglasiti je činjenica da za provedbu ovog Zakona o potvrđivanju Memoranduma nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu, budući da se na stavkama Ministarstva obrane, kroz redovne aktivnosti financiraju i ovakve aktivnosti“.
Za razliku od Odbora o obrani, gdje nitko nije diskutirao na ovu temu, na plenarnoj sjednici Sabora su od svih klubova zastupnika samo oni iz SDP-a i HDZ-a uzeli riječ. Joško Klisović (SDP) je izrazio podršku temi obrambene suradnje RH i Rumunjske, te je povrijedio poslovnik politikantskim skretanjem na temu Istanbulske konvencije kao potencijalnog područja “hibridnog ratovanja”. Mladi Domagoj Mikulić (HDZ) je nakon šireg osvrta na odnose Hrvatske i Rumunjske izrazio i potporu vladajućih – citirajući tu još ponešto iz obrazloženja koje je ionako priloženo dokumentu, ne ostavljajući pri tome dojam dubljeg razumijevanja tematike.
O čemu se radi?
Ministar obrane RH s rumunjskim vojnikom u Poljskoj krajem prosinca 2017. godine
Spomenuti Memorandum o suglasnosti je rezultat dosadašnje dobre suradnje. Kako se vidi iz obrazloženja ovog dokumenta, on se u osnovi temelji na Sporazumu o vojnoj suradnji MORH i Ministarstva narodne obrane Rumunjske iz studenog 1997. godine, te Protokolu o suradnji u izobrazbi i obuci vojnog i civilnog osoblja iz travnja 2005. godine. O produbljenju ovih odnosa se krenulo razgovarati u studenom 2014. godine, kada je sastavljen i tekst Nacrta memoranduma o suglasnosti. Pregovori o ovom dokumentu okončani su usuglašavanjem teksta Memoranduma o suglasnosti do travnja 2016. godine – a konačni je tekst Memoranduma potpisan u Bukureštu 12. rujna 2017. godine. U ime Vlade RH dokument je potpisao ministar obrane Damir Krstičević, a u ime Vlade Rumunjske tamošnji ministar nacionalne obrane na odlasku – spomenuti Ion-Marcel Ciolacu.
Predsjednica RH u posjetu Rumunjskoj, listopad 2017. godine
Kako je spomenuti Memorandum o suglasnosti sastavni dio Zakona koji je ovih dana protutnjao kroz Hrvatski sabor, možemo vidjeti sadržaj njegovih ukupno 9 članaka. Osim početnog definiranja pojmova (i otvaranja prostora za lakše sklapanje kasnijih provedbeno-tehničkih sporazuma), tu se kratko definira svrha i područje primjene sporazuma, zatim se postavlja okvir podnošenja narudžbi za potrebne robe i usluge (putem standardiziranih obrazaca), uz poštovanje lokalnih propisa. Konkretni transferi su definirani na dva načina: (1) kao “transakcija uz povrat sredstava“, naplatno, ili (2) kao “transakcija razmjenom“, prijenosom sredstava, roba ili usluga koje onda treba razmijeniti u roku od godinu dana ili kasnije platiti po sustavu “povrata sredstava”. Procjene vrijednosti i cijena trebaju biti dovoljno transparentno predočene da se može ustanoviti kako nije bilo nabijanja cijena ili namjernog dizanja vrijednosti obavljenih poslova. Zaštita podataka provodi se u skladu sa Sporazumom o vojnoj suradnji iz 1997. godine, a novi režim stupa na snagu kada ga obje države uvrste u svoje pravne poretke, s trajanjem do otkaza (kada Memorandum prestaje važiti u roku od 6 mjeseci po otkazu) i naglaskom na sporazumnome rješavanju mogućih sporova.
Ovaj zapravo vrlo kratki Memorandum o suglasnosti o uzajamnom pružanju HNS, zapravo predstavlja bilateralnu dopunu Sporazuma između stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga (NATO SOFA). Kako se čini, njegova je osnovna vrijednost u uspostavi standardiziranog formulara za hitno traženje i primanje raznih vrsta potpore, kao i usuglašenog računa kojim se knjiži vrijednost tih usluga za kasnije rješavanje (naplatu ili razmjenu).
Tenkovi OS RH na vježbi “Getica Saber 17” u rumunjskom Združenom nacionalnom obučnom centru
Svrha uspostave ovakvog režima definirana je kao olakšavanje provedbe potpore države domaćina (HNS) “snagama bilo koje od stranaka dok sudjeluju u operacijama i obuci na državnom području države druge stranke“, i to “u mirnodopskom razdoblju, izvanrednim situacijama, krizama i sukobima“. Kada uzmemo u obzir konkretne okolnosti nedavnog porasta intenziteta i opsega vojnih odnosa RH i Rumunjske, ove se formulacije lako može staviti u tri donekle odvojena vojno-politička konteksta. Kao prvo, ovaj Memorandum o suglasnosti pozitivno utiče na ukupnu prohodnost vojnih odnosa dvije države, obje članice EU. Time bi on mogao poslužiti i u EU-kontekstu Stalne strukturirane suradnje (PESCO), u okviru projekata jačanja zajedničke vojne logistike i vojne mobilnosti. Kao drugo, lako bi se tu moglo raditi i o rješavanju logističkih uskih grla, uočenih i tijekom nedavnih vojnih vježbi na kojim su hrvatske snage boravile u Rumunjskoj (kada su po prvi put i hrvatski tenkovi M-84 bili slani van RH). Kao treće, ne bi bilo čudno ni da uspostava ovakvog boljeg režima suradnje i potpore ima veze i s mogućim sudjelovanjem OS RH u kakvom budućem okviru snaga “odmjerene Prednje prisutnosti” (Tailored Forward Presence), kojima NATO u Rumunjskoj i Bugarskoj želi ojačati sigurnost Crnomorske regije.
