Uz veliko zakašnjenje, uglavnom zbog izbora i u Hrvatskoj i u Sloveniji, sredinom siječnja konačno je završen postupak izbora članova arbitražnoga suda. Postupak je započeo 23. rujna 2011., slovenskim imenovanjem Jerneja Sekoleca za glavnog državnog arbitra, nastavio se mjesec dana kasnije imenovanjem Budislava Vukasa za glavnog hrvatskog arbitra, te zajedničkim hrvatsko-slovenskim izborom trojice arbitara s liste Europske komisije sredinom siječnja 2012. Postupak imenovanja arbitara konačno je zaključen 01. veljače 2012., kada je Hrvatska i službeno obavijestila i Sloveniju i Europsku komisiju o svom predstavniku u arbitražnom sudu, dok je Slovenija obavijest o svom arbitru poslala na zagrebačku i briselsku adresu nekoliko dana ranije.
Sporazum o arbitraži potpisali su premijeri Slovenije i Hrvatske, Borut Pahor i Jadranka Kosor, 04. studenog 2009.
Osim sastava Arbitražnog suda, sada su u potpunosti poznati i sastavi nacionalnih timova, koji će iznositi problem i raspravljati o definiranju morske granice između Hrvatske i Slovenije.
Evo, dakle, pregleda stručnjaka koji će narednih godina (a procjenjuje se da je riječ o 3 do 4 godine dugom postupku) odlučivati o morskoj granici između Hrvatske i Slovenije.
SLOVENIJA
JERNEJ SEKOLEC: veteran raznih međunarodnih tijela, trenutno je potpredsjednik londonskog Suda za međunarodnu arbitražu i član Stalnog arbitražnog suda sa sjedištem u Haagu. Karijeru je izgradio kao direktor Odjela za međunarodno gospodarsko pravo UN-a, te potom kao glavni tajnik UN-ove Komisije za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Beču. Član je kuratorija Kineske akademije za međunarodno pravo, Savjeta dodiplomskog programa za međunarodno rješavanje sporova na Sveučilištu u Ženevi, Savjeta Centra za rješavanje međunarodnih sporova u Heidelbergu, te Međunarodnog savjetodavnog odbora Centra za pravo i globalizaciju pri Američkoj odvjetničkoj zakladi (ABF – American Bar Foundation). Izabran je na temelju natječaja koji je raspisala Vlada Boruta Pahora, uz konačnu potvrdu u slovenskom parlamentu.
ALLAIN PELLET: francuski profesor međunarodnog prava i međunarodnog trgovačkog prava na Université Paris Ouest Nanterre La Défense, član je i bivši predsjednik UN-ove Komisije za međunarodno pravo. Tijekom karijere savjetovao je mnoge vlade, uključujući i francusku, po pitanjima međunarodnog javnog prava. Dodirna točka s ovim „našim“ prostorima Pelletu je savjetodavna uloga u tzv. Badinterovoj arbitražnoj komisiji (koju je ustanovilo Vijeće ministara Europske ekonomske zajednice 27. kolovoza 1991.). Kao odvjetnik ili savjetnik sudjelovao je u više od 40 postupaka pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), kao i u brojnim međunarodnim i transnacionalnim arbitražama.
MICHAEL WOOD: Englez, član UN-ove Komisije za međunarodno pravo (iste one kojoj je na čelu svojedobno bio Allain Pellet), u razdoblju od 1999. do 2006. bio je glavni pravni savjetnik britanskog Ministarstva vanjskih poslova. Specijalnosti su mu arbitraža i medijacija, međunarodno javno pravo i pravo ljudskih prava. Između ostalog, bio je predstavnik Ujedinjenog kraljevstva u slučaju „Lockerbie i zakonitost upotrebe sile“ pred Međunarodnim sudom pravde, te je davao savjetodavno mišljenje u slučaju „Izraelski zid na Palestinskim okupiranim područjima“ pred Međunarodnim sudom pravde, pred kojim je kao stručnjak-savjetnik za Kosovo obrazlagao i Deklaraciju o neovisnosti Kosova. Još 1997. objavio je rad „Učešće republika bivše Jugoslavije u Ujedinjenim narodima i multilateralnim ugovorima“.
RODMAN BUNDY: američki odvjetnik u Evershedsu, jednoj od poznatijih svjetskih odvjetničkih kompanija, specijaliziranoj za arbitražu. U više od 20 godina prakse, Bundy je bio savjetnik ili odvjetnik u postupcima iz međunarodnog javnog prava ili međunarodne trgovačke arbitraže, uključujući i postupke pred Međunarodnim sudom pravde, Tribunalom za potraživanja između Irana i SAD-a, te arbitražnim sudištima Međunarodne trgovačke komore.
VASILKA SANCIN: asistentica na ljubljanskom Pravnom fakultetu – na Katedri za međunarodno pravo. Kao vanjska suradnica Vlade RS pomagala je pri izradi prijedloga arbitražnog sporazuma i zato zaradila honorar u iznosu od 8936 eura bruto, što je njenim kritičarima poslužilo kao argument protiv imenovanja dr. Sancin kao neovisne stručnjakinje u tim za arbitražu. U žižu javnosti došla je više zbog navodno bliskog prijateljstva s aktualnim slovenskim predsjednikom Danilom Türkom, nego zbog znanstvenih postignuća.
MIRJAM ŠKRK: 14. travnja 2011. slovenska Vlada imenovala ju je za jednu od ukupno dvije svoje predstavnice/agentice pri Arbitražnom sudu. Profesorica je međunarodnog prava na ljubljanskom Pravnom fakultetu, voditeljica grupe stručnjaka za pripremu dokumentacije vezane uz arbitražni postupak, i arbitar Suda za mirenje i arbitražu OSCE-a. Od 1992. do 1998. bila je, kao savjetnica Ministarstva vanjskih poslova RS, članica pregovaračke skupine Slovenije za sukcesiju, te članica stručne skupine za pregovore o granici između Slovenije i Hrvatske. 1998. bila je dio slovenske delegacije na Diplomatskoj konferenciji za osnivanje Međunarodnog kaznenog suda, a od tada – pa sve do ožujka 2008. – bila je i sutkinja Ustavnog suda Slovenije.
SIMONA DRENIK: druga slovenska predstavnica/agentica pri Stalnom arbitražnom sudu, imenovana kada i Mirjam Škrk, pravnica je u Ministarstvu vanjskih poslova Slovenije i voditeljica Odjela za međunarodno pravo MVP RS. U izjavi za STA od 30. svibnja 2011. izjavila kako očekuje da će cijeli postupak na Arbitražnom sudu trajati tri do četiri godine.
HRVATSKA
BUDISLAV VUKAS: hrvatski arbitar u Arbitražnom sudu, bivši dopredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu, najugledniji hrvatski stručnjak za pravo mora. Vukas je ad hoc sudac na Međunarodnom sudu pravde u Haagu, u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, kao i u makedonskoj tužbi protiv Grčke oko upotrebe imena Makedonija. Za razliku od svog slovenskog kolege Sekoleca, Vukas nije izabran za arbitra ni na natječaju, ni u Saboru, već diskrecijskom odlukom Vlade premijerke Jadranke Kosor 27. listopada 2011. Nije se protivio arbitražnom sporazumu, štoviše – smatra da sporazum ide na ruku Hrvatskoj. Slovenski profesor pomorskog prava Marko Pavliha zatražio je od slovenske Vlade da ospori Vukasov izbor za arbitra, zbog njegovih radikalnih i više puta javno izrečenih stavova o određivanju hrvatsko-slovenske morske granice što, smatra Pavliha, „nije primjereno niti etično za potencijalne arbitre koji ne bi smjeli unaprijed prejudicirati svoje odluke“. Slovenske analitičare brine i potencijalna Vukasova osvetoljubivost, budući da nije obnovio mandat na Međunarodnom sudu za pravo mora jer mu je upravo Slovenija uskratila svoj glas.
MAJA SERŠIĆ: predstojnica Katedre za međunarodno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, Vlada RH imenovala ju je svojom zastupnicom/agenticom pred Arbitražnim sudom 11. studenog 2010. Kao arbitar za rješavanje sporova o okolišu i prirodnim izvorima sudjeluje u radu Stalnog arbitražnog suda još od 2002. godine. Od 1999. do 2001. bila je članica Komisije za granice RH, 2006. sudjeluje na projektu Davorina Rudolfa „Hrvatsko-slovenska državna granica“, a te i naredne godine članica je Mješovitog hrvatsko-slovenskog povjerenstva za pripremu okvira o podnošenju spora oko razgraničenja između RH i R Slovenije pred međunarodno tijelo. 2007. imenovana je za suzastupnika/koagenta RH u postupku povodom tužbe RH protiv SR Jugoslavije zbog povreda odredbi Konvencije o genocidu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
ANDREA METELKO ZGOMBIĆ: od 27. listopada 2011. hrvatska suzastupnica/koagentica pred Arbitražnim sudom, a od 29. prosinca 2011. pomoćnica ministrice vanjskih poslova. Kao visoka predstavnica Hrvatske za sukcesiju Metelko Zgombić pojavila se u ime RH pred Međunarodnim sudom u Haagu, u postupku povodom tužbe države Srbije zbog jednostranog proglašenja neovisnosti Kosova. 2007. zajedno s Majom Seršić postaje članica hrvatskog dijela Mješovitog hrvatsko-slovenskog povjerenstva za pripremu okvira o podnošenju spora oko razgraničenja.
MATRIX CHAMBERS: britanski odvjetnički ured, specijaliziran za arbitraže i posredništva. U hrvatskoj javnosti najpoznatiji po tome što u njemu kao odvjetnica radi Cherie Blair, supruga bivšeg britanskog premijera. Iz redova Matrix Chambersa imenovana su dva hrvatska inozemna savjetnika:
JAMES CRAWFORD – profesor međunarodnog prava iz Cambridgea,
i PHILIPPE SANDS – profesor međunarodnog prava s londonskog University Collegea.
Crawfordove specijalnosti su međunarodno pravo i međunarodna arbitraža, što i predaje na Sveučilištu u Cambridgeu, gdje je ujedno i direktor Lauterpachtovog Istraživačkog centra za međunarodno pravo. Poznat je i kao član australske Komisije za reformu zakonodavstva.
Sands je vjerojatno najiskusniji dio savjetničkog tima, koji je zastupao i izlagao pred brojnim međunarodnim sudovima, uključujući Europski sud pravde, Međunarodni sud pravde, Međunarodni sud za pravo mora, i Specijalni sud za Sierra Leone. Sands je među slučajeve upisao spor Mađarske i Slovačke, Nikaragve i Hondurasa, SAD-a i EU u vezi GM proizvoda, te Irske i Ujedinjenog kraljevstva. Sandsa je, kao odvjetničkog člana Matrix Chambersa, Hrvatska angažirala i ranije – u slučaju tužbe za genocid protiv Srbije, oko koje se trenutno vode rasprave „odustati ili ne“.
PAUL REICHLER: odvjetnik iz odvjetničkog ureda „Foaley Hoag“ u Washingtona treći je hrvatski inozemni savjetnik, specijaliziran za međunarodno javno pravo. Do sada je bio pretežito orijentiran na sporove u zemljama Srednje i Južne Amerike te Afrike, kao i na Dalekom istoku. Zastupao je, među ostalim Nikaragvu u povijesnom slučaju „Nikaragva protiv SAD“ (1984-1986.) o nezakonitoj upotrebi sile u međunarodnim odnosima, i Urugvaj u slučaju „Argentina protiv Urugvaja“ (2006-2010.) o međunarodnoj zaštiti okoliša i održivom razvoju.
EUROPSKA KOMISIJA – 3 arbitra
GILBERT GUILLAUME: 81-godišnji francuski autoritet na području međunarodnog prava. Karijeru je započeo kao pravni savjetnik za civilno zrakoplovstvo, da bi potom kao direktor za pravne poslove francuskog Ministarstva vanjskih poslova zastupao Francusku u arbitraži sa SAD-om oko Sporazuma o zračnom prometu, te u arbitražnom postupku s Kanadom oko Sporazuma o ribarstvu. Kao zastupnik se pojavljivao u mnogim postupcima pred sudovima Europske zajednice i Europske unije, Europske komisije i pred Europskim sudom za ljudska prava. Dokazao se i kao pregovarač u dogovorima o razgraničenju morskih pojaseva.
BRUNO SIMMA: njemački pravni stručnjak, od 2003. sudac na Međunarodnom sudu pravde. Posredovao je u rješavanju brojnih međunarodnih sporova – npr. zastupao je Kamerun po pitanju kopnene i morske granice između Kameruna i Nigerije, sudjelovao u arbitražnom postupku između Belgije i Nizozemske (2003-2005.), bio je suzastupnik/koagent za Njemačku u slučaju LaGrand (Njemačka protiv SAD), i bio je njemački savjetnik u sporu Liechtenstein protiv Njemačke (2001-2002.).
VAUGHAN LOWE: Britanac, jedan od vodećih svjetskih odvjetnika i akademika, profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Oxfordu. Od 2006. sudac je na Europskom sudu za nuklearnu energiju, kao predstavnik Barbadosa sudjelovao je u arbitražnom postupku o morskoj granici između Barbadosa te Trinidada i Tobaga. U raznim međudržavnim sporovima zastupao je Češku, Finsku, Singapur, Cipar i Palestinsku samoupravu, te brojne međunarodne organizacije.
