S privremenim okončanjem američkog „shutdowna“, administracija SAD-a ponovno je aktivna. Nakon 35 dana gotovo potpune službene šutnje, ovo je jutros najzornije pokazao sastanak veleposlanika SAD-a Roberta Kohorsta u Vladi RH. Dok Vlada ne izađe s priopćenjem o tom događaju, može se samo nagađati o čemu se sve razgovaralo s američkim predstavnikom u RH, no nema sumnje da se jedna od tema svakako odnosila i na američku poziciju pri neuspjelom pokušaju nabave aviona F-16 Barak od Izraela. Nije tajna da su tijekom posljednjih nešto više od mjesec dana, koliko je trajao „shutdown“, SAD bile izuzetno frustrirane nemogućnošću da odgovore na pisanje pojedinih medija i javne istupe kako vrha obrambenog sektora, tako i članova Stručnog povjerenstva pri Ministarstvu obrane RH.
Kohorst: “Izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima”
Nakon jutrošnjeg sastanka u Vladi, veleposlanik SAD-a u RH Robert Kohorst dao je kratku izjavu novinarki Katarini Brečić s televizije N1. Kohorst se pritom osvrnuo na jučerašnji intervju predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je sada javno priznala da je taj fantomski „non-paper“ ipak postojao u formi „white papera“. „Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16. Nije to bio white paper ili kritika pregovora, već informacija o tijeku procesa“, potvrdio je jutros Kohorst pisanje portala Obris.org, koji je prvi objavio dijelove sadržaja „non-papera“ iz siječnja prošle godine.
„Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira. Postoji pravilo prodaje trećoj strani koja mora uključivati američko odobrenje. Bili su svjesni kako proces funkcionira, ne znam jesu li znali sve detalje, ali generalnu informaciju su imali”,
rekao je dalje Kohorst, a na pitanje „Zašto je proces propao?“, odgovorio je: „Iskreno, ne znam. Američka vlada je odobrila transfer trećoj strani, ali izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima“.
„Mi smo dali odobrenje, ali ono nije, očito, bilo prihvatljivo ostalim stranama“, ponovio je Kohorst, ukratko pojasnivši osnovne američke uvjete: „Grubo rečeno, tražili smo da avioni budu vraćeni na NATO konfiguraciju koja je i potrebna Hrvatskoj kao NATO partneru“.
Plenković: “Tada nisam imao saznanja”
Tvrdnjom da je riječ o dokumentu koji je Kohorst osobno dao premijeru, američki je veleposlanik demantirao i samog premijera Plenkovića. Plenković je, naime, do sada tvrdio da niti je znao niti vidio taj dokument, da bi potom ublažio tvrdnju. Nakon komemoracije za preminulog glumca Ivu Gregurevića, 9. siječnja 2019. Plenković je na pitanje „Tvrdite li i dalje da niste vidjeli ‘non-paper’?“, odgovorio: „Pa rekao sam već… Ja s tim papirom TADA nisam bio upoznat“. Na insistiranje novinara o tome kako je moguće da nije bio upoznat s mogućim problemima, Plenković je ponovio: „Ja tih saznanja TADA nisam imao“.
Par dana kasnije, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, održane 14. siječnja 2019. godine, premijer Plenković je demantirao Krstičevićevu izjavu o mogućoj izravnoj nagodbi sa SAD-om oko kupovine 6 novih aviona F-16 Blok 70/72, ali je i ponovio da nije imao informacija o problemima na relaciji SAD-Izrael.
„Dakle, ono što je ključno, mi smo u cijelom procesu željeli provjeriti… prošle godine, u siječnju, slali smo posebnu delegaciju u Izrael, i slali smo posebnu delegaciju u Washington, upravo da bismo verificirali – da li Izrael na sebe preuzima odgovornost da ishodi odobrenje američke administracije, za transfer te tehnologije… što je Izrael i pismeno preuzeo. I, istodobno, u razgovorima koje su hrvatski predstavnici vodili u Washingtonu, u tom trenutku, na temelju tih razgovora… informacija koja je prenesena Vladi je, da neće biti problema sa ishođenjem tog odobrenja“,
rekao je Plenković nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Čak i nakon dodatnih provjera, Vlada je čekala još gotovo 60 dana prije donošenja konačne odluke, a sve kako bi bila u potpunosti sigurna u nesmetani posao: „U tom trenutku, donijeli smo odluku na temelju podataka koji su nam bili dostupni,“ ponovio je Plenković. Dodao je još i da mu je na „oproštajnom“ posjetu izraelske delegacije, predvođene generalnim direktorom Ministarstva obrane Države Izrael Udija Adama, rečeno da se ovakvi problemi nisu očekivali:
„Vrlo precizno sam ga pitao, da li su oni, temeljem svog iskustva, koje je objektivno malo bogatije nego hrvatsko u ovakvim situacijama, vidjeli da će se ovo dogoditi? On je rekao – ne. U tome i je problem. Ponavljam još jednom. Vodite računa – od momenta kad smo mi odabrali izraelski F-16 Barak, kao moderniziranu verziju F-16 iz 1987. godine, koji je sa svojim poboljšanjima praktički, možemo reći, pomlađen najmanje 10 godina u performansama… vrlo kvalitetan zrakoplov, kojeg je i javnost imala prigode vidjeti. Dogodio se i posjet američkog ministra obrane Mattisa u srpnju, nakon sastanka NATO-a, i posjet izraelskog predsjednika Rivlina… Izrael i njihovo Ministarstvo obrane su odlučili poslati tri takva zrakoplova na proslavu Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza. Dakle, iz cijelog tog konteksta, iz razgovora koji su vođeni, ovakva situacija kakvu smo doživjeli, barem što se mene tiče – to je bilo negdje sredinom, čini mi se, studenoga ili početkom prosinca, ne mogu se više sad točno sjetiti… se nije očekivalo. To je cijela poanta“.
Jutarnji: Šundov tražio pojašnjenje non-papera
Da „non-paper“ nije bio tako neslužben i nevažan dokument, kako to tvrde Ministarstvo obrane i ministar Krstičević, dokazuje i Jutarnji list u tekstu od 18. siječnja pod naslovom „Amerikanci bili na sastanku u MORH-u još u siječnju 2018. Delegacija je načelniku GS Šundovu u detalje predstavila sadržaj non-papera“. U tekstu autora Krešimira Žabeca kaže se da je tjedan dana nakon što je američki „non-paper“ odaslan na 3 adrese (MORH, Vlada RH i Ured predsjednice RH), dakle 25. siječnja 2018. godine, na sastanak s načelnikom GS OS RH, generalom Mirkom Šundovom i suradnicima, stigla delegacija iz Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu kako bi do u detalje predstavili sadržaj „non-papera“.
„Amerikance je, kažu naši sugovornici, zatekla šutnja hrvatskih institucija na ‘vodič kroz kupnju’ te su odlučili osobno sve objasniti prvom čovjeku vojske i, vjerojatno, barem dijelu članova Povjerenstva za nabavu aviona kako bi bili sigurni da Hrvati razumiju na što ih upozoravaju“, piše Jutarnji list, navodeći da u očitovanju na ovaj sastanak Šundova i američkih diplomata MORH ne demantira njegovo postojanje, već daje samo općeniti odgovor.
„Sastanci sa strateškim partnerom Republike Hrvatske, Sjedinjenim Američkim Državama, održavaju se redovito u sklopu bilateralne obrambene suradnje. Ističemo da je tijekom postupka bilo međusobne komunikacije i brojnih sastanaka sa strateškim partnerima. Naravno da je na tim sastancima, među ostalim, aktualizirana i tema izdavanja TPT-a kao značajnog dokumenta. Zbog odgovornosti prema tako značajnom projektu, odradili smo brojne dodatne konzultacije i s američkom i izraelskom stranom”,
stajalo je u MORH-ovom odgovoru.
Večernji: State Department je odobrio prodaju F-16 Barak
Pismo Lockheed Martina Večernjakov novinar nije u cijelosti iščitao
Obranu Ministarstva obrane i ministra obrane čvrsto drži Večernji list, pa je tako 16. siječnja ove godine novinar Davor Ivanković objavio tekst pod naslovom „Lockheed Martin u pismu poslanom 03. prosinca 2018.: ‘Veselimo se vašem ulasku u obitelj F-16′“. Pri tome, Večernji objavljuje presliku korespodencije tvrtke Lockheed Martin i ministra obrane Krstičevića, koja jasno ukazuje kako se vode pregovori između SAD i Izraela, u kojima su Sjedinjene Države postavile svoj prijedlog rješenja, o kojem se Izrael treba očitovati – gdje je spominjanje potrebe za fleksibilnošću i iščekivanja izraelskog odgovora moglo biti svojevrsno upozorenje na preuranjenost optimizma. Među ostalim, Večernji list tu spominje i dokument State Departmenta iz rujna 2017. godine, prema kojem „State Department službeno odobrava izraelsko-hrvatski deal i prilaže specifikaciju zrakoplova – koja sadrži glavne izraelske modifikacije, dakle dozvoljava se nabavka Baraka, a ne golog američkog F-16!“
Riječ je tu o američkom odobrenju za prodaju F-16 Barak, na koje su se nebrojeno puta pozivali ministar obrane i članovi Stručnog povjerenstva, dok se jedino načelniku GS OS RH generalu Šundovu u jednom trenutku „poskliznulo“ da je odobrenje stvar pregovora koji se tek trebaju voditi. No njih, kao i Večernjakovog Ivankovića, danas je demantirao portal Index.hr, objavivši ključni dio iz tog dokumenta američkog State Departmenta iz rujna 2017. godine.
Index: State Department nikada nije dao odobrenje za prodaju
Na višekratno insistiranje novinara, MORH i Vlada RH nisu željeli javno objaviti taj dokument, tvrdeći da je klasificiran. Iz danas objavljenih dijelova ovog dokumenta iz State Departmenta, u tekstu pod naslovom „Objavljujemo dokument koji dokazuje da je Krstičević lagao o avionima“, autora Ilka Ćimića, vidljivo je da se radi tek o predodobrenju za privremeni transfer tehničkih podataka i izvođenje tehničkog pregleda letjelica, sve to u svrhu „eventualne buduće prodaje“, a ne o nekakvom finalnom odobrenju za prodaju aviona F-16 Barak Hrvatskoj. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, takav stav State Department je u prosincu 2018. iznio i uglednom britanskom vojnom časopisu „Jane’s“: „Američka strana je strankama u postupku pružila potrebne autorizacije o otkrivanju podataka u ranoj fazi, kako bi omogućila postupak nadmetanja“, stajalo je tada u odgovoru američkog State Departmenta britanskim vojnim novinarima.
Dio dokumenta State Departmenta koji je objavio portal Index.hr
Na prvoj stranici dokumenta, koju je danas objavio portal Index.hr, američki State Department konkretno navodi da se dozvoljava „privremeni transfer tehničkih podataka o zrakoplovu F-16 C/D“, kao i „zajednička vizualna inspekcija zrakoplova“, prema konkretnome dogovoru Izraela i Hrvatske. Ove dozvole uvjetovane su poštivanjem četiri dodatna uvjeta: (1) da RH mora biti obaviještena kako će svi budući zahvati (unpređenja i modifikacije) nužno tražiti da SAD integrira nove sposobnosti – uz inzistiranje na američkoj verziji glavnog misijskog računala, kao i pripadajućeg OFP softwara u američkoj verziji. Uz to se traži i (2) izvještavanje RH da američka strana neće pružati podršku za izraelsko glavno misijsko računalo (I-GAC), kao ni za izraelske opreme za samozaštitu zrakoplova. Jednako tako, (3) naloženo je da se u predstojećim razgovorima ne smije uopće dirati pitanja američke opreme, podataka i materijala za COMSEC i TRANSEC, jednako kao ni osiguranje otpornosti na TEMPEST. Za kraj, što je posebno bitno, (4) definirano je kako „Odvojeni TPT zahtjevi moraju biti podneseni za svaki trajni transfer ili obuku“ – čime se i za buduće zajamčilo puno učestvovanje SAD u svim kasnijim fazama postupanja, ako do njih dođe. Upravo su te kasnije faze postale sporne (transfer samih zrakoplova) – a da dozvola za njih u ovom dokumentu od 20. rujna 2017. ne samo da nije dana ili naznačena, već je i izričito diktirano da o tome treba tražiti posebnu konkretnu dozvolu, koju Izrael u željenom obliku na kraju nije dobio.
Ovom objavom je konačno u javnost dospio dokument kojim se daju „preddozvole“ potrebne za podnošenje ponude kakvu je RH tražila od ponuđača do 3. listopada 2017. godine, sastavljene temeljem zahtjeva HRZ za podacima i uvidom u sustave željenih zrakoplova. To ujedno predstavlja i jasnu razliku prema svim „dozvolama“ za kasniji transfer aviona (ili obuke) američkih aviona F-16 – koje su bile potrebne za dovršenje ove kupoprodaje iz Izraela, i koje se na kraju nije dobilo zahvaljujući propasti pregovora SAD i Izraela (gdje očigledno do kraja nije bilo fleksibilnosti, koju je od izraelske strane očekivao Lockheed Martin, kako se navelo u pismu ministru Krstičeviću, od 3. prosinca 2018. godine). Nažalost, ova dva različita tipa američkih odobrenja hrvatski su dužnosnici često izjednačavali u svojim izjavama za javnost, unoseći time u diskusije jednu dozu potpuno nepotrebnog kaosa – elementa koji je na kraju i pojeo čitavu potencijalnu hrvatsku kupovinu zrakoplova F-16 Barak iz Izraela.
Naknadna izjava veleposlanika Kohorsta
Oko 16 sati u medije je stigla i posebna, dodatna izjava američkog veleposlanika u RH, kojom je Roberta Kohorst odlučio pojasniti dio svojih jutrošnjih teza. Ovu izjavu donosimo u prijevodu:
„Moji komentari medijima dani ovoga jutra bili su krivo protumačeni, i želio bih ih pojasniti.
Prije svega, želim naglasiti da Vlada Sjedinjenih Država održava odličnu suradnju s Hrvatskom i s Vladom premijera Andreja Plenkovića. Ovoga smo jutra održali produktian sastanak na više bilateralnih tema. Jednako tako, Sjedinjene Države snažno podupiru i nastaviti će podupirati hrvatsku nabavu borbenih zrakoplova. Konkretno, podržavali smo izraelski posao kupoprodaje i napravili smo sve što je u našoj moći da do nje dođe.
Usko smo se koordinirali s Vladom Hrvatske tijekom postupka donošenja odluke, uključujući tu i brojne e-mailove, dokumente i sastanke. Dokument kojeg sam spomenuo jutros nije tako značajan kako je to bilo predstavljeno u dijelu medija. On je bio sastavni dio naše razmjene na tehničkoj razini, s nadležnima, i on pruža informacije o američkom TPT procesu, koje bi se primjenjivale na svaki takav transfer. Suprotno onome što su neki mediji prenijeli, Sjedinjene Države nisu ni u jednom trenutku savjetovale hrvatskoj Vladi da ne kupuje izraelske F-16.
Odvojeno od toga, Sjedinjene Države su bile u bilateralnim razgovorima s Izraelom oko uvjeta za mogući transfer zrakoplova. Nažalost, kao što se ponekad dogodi u pregovorima – i bez krivice hrvatske Vlade – Sjedinjene Države i Izrael nisu bili u stanju doći do sporazuma o uvjetima za ovaj transfer. Ovo je korak unazad, ali ne i neuspjeh. Razumijem da je Hrvatska i dalje posvećena pribavljanju borbenih aviona, i mi smo i nadalje posvećeni podržavanju tog nastojanja.
Kroz ovaj proces, hrvatska Vlada je pokazala svoju odlučnost za osiguravanje najboljih zrakoplova po najboljoj cijeni. Za Sjedinjene Države Hrvatska ostaje ključnim strateškim partnerom, i to se neće promijeniti“.
Uz dodatno pojašnjavanje statusa i svrhe dokumenta „non-paper“ ili „White paper“, Kohorst se tu osvrnuo na dvije činjenice koje je čitavo ovo vrijeme isticao i portal Obris.org – (1) da spomenuti američki dokument nigdje nije Hrvatskoj branio ili svjetovao protiv kupovine izraelskih (ili grčkih) rabljenih aviona, te (2) da su o pitanjima transfera tekli paralelni pregovori SAD i Izraela, čiji je neuspjeh odlučio posao hrvatske kupoprodaje – bez direktnog sudjelovanja ili direktne odgovornosti hrvatske strane. To naravno nema nikakve veze s činjenicom da RH nije postavila instrumente jamstva za slučaj takve propasti pregovora, što je jedna od stvari na koje treba paziti pri nastavku/ponavljanju postupka javne nabave borbenih zrakoplova za HRZ.
