Nakon što je 22. ožujka potres razrušio južni i teško oštetio sjeverni toranj Zagrebačke katedrale, danas su pripadnici OS RH u suradnji s alpinistima uspješno uklonili taj preostali toranj i tako otvorili put za obnovu zagrebačke prvostolnice. Zamolbu za pomoć uputio je Odbor Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, a pripreme Inženjerijske pukovnije i Vojno-obavještajne satnije trajale su protekla dva tjedna. Završni radovi započeli su jutros oko 10 sati, da bi samo miniranje, uz nekoliko odgoda, konačno bilo provedeno koju minutu prije 18 sati.

Kako je nakon prve faze današnjih radova objasnio pukovnik Miroslav Car, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika Inženjerijske pukovnije:

„Izvršili smo bušenje kamena s ciljem oslabljivanja sedrenih klinova u samom vijencu tornja između 72. i 73. reda sjevernog tornja, odnosno sjevernog zvonika. Izvršili smo punjenje eksplozivom i sa električnim detonatorskim kapislama smo ‘naoružali’ te pukotine, odnosno bušotine, i začepili smo sa plastičnim kitom jednim dijelom, koji stvara začepljenje i sprečava izlazak detonacije suprotno od onog gdje mi želimo. Taj dio je odrađen za sada u redu. Problema je bilo gore zbog vjetra i vremenskih prilika, ali u svakom slučaju stabilizirali smo to gore i odradili smo taj dio. Također smo nateznu sajlu koja se nalazi u centralnom dijelu tornja od vrha prema dolje, koja je neke težine od 2,5 tone, isto tako ‘naoružali’ i sad očekujemo završetak radova od firme, postavljanja sajli za podizanje tornja i onda ćemo kontrolirano – koncentriranim eksplozivnim otpucavanjem – dobiti trenutno pucanje svih eksploziva koji su postavljeni tako da se sigurno odvoji gornji dio tornja od donjeg nosećeg dijela vijenca, odnosno nosećih stupova koji su oštećeni. Do tih oštećenja je došlo uslijed potresa 22. ožujka, došlo je do zakretanja gornjeg dijela tornja i lomljenja nosećih stupova u 72. redu sjevernog tornja“.

Osim pukovnika Cara, koji je u tom poslu bio ispomoć i nadzor, postavljanje i učvršćivanje eksploziva na visini od oko 95 metara obavila su 3 pripadnika specijalne postrojbe za uklanjanje eksplozivnih naprava iz sastava Inženjerijske pukovnije. Sam gornji dio tornja težak je između 25 i 28 tona, zbog čega se čekao dolazak posebne dizalice koja ima dovoljan kapacitet za podići toliku masu i potom je sigurno spustiti u dvorište Nadbiskupskog dvora.

Za miniranje sjevernog tornja katedrale korišten je eksploziv pentrit, i to ukupno 48 grama, objasnio je pukovnik Miroslav Car:

„Imamo ukupno 9 rupa (vanjskog dijela i nutarnjeg dijela ) – 6 rupa vanjskog dijela, i unutar tornja 3 rupe plus sajla. Znači, na vanjske rupe smo stavljali po 3 grama pentrita plus 1 gram u električnoj detonatorskoj kapisli, i na nutarnji dio smo stavili 5 grama pentrita plus 1 gram na električnoj detonatorskoj kapisli. Sama sajla tega, odnosno natega toga u tornju… je stavljeno koncentrirano punjenje 15 grama pentrita“.

Eksploziv se postavljao iznad oštećenog dijela tornja, kako bi se neoštećeni dio mogao sigurno ukloniti do obnove tornja i njegovog vraćanja na staro mjesto.

I količina i način postavljanja eksploziva rezultat je višednevnih ispitivanja:

„Tu se uključio i Rudarsko-geološko-naftni fakultet sa profesorom Dobrovićem i prof. Bohanecom, gdje smo više dana ispitivali učinke eksploziva na materijal same crkve, znači same Katedrale, koji je pao dole, jel, da bi dobili te optimalne količine eksploziva i stvorili što manju štetu na ovom ostalom dijelu tornja. I to smo uspjeli. Vrlo male količine eksploziva se koriste u ovom cijelom procesu“.

Dio ekipe za uklanjanje sjevernog tornja Zagrebačke katedrale (Photo: MORH/F. Klen)

Opaljenje svih bušotina bilo je istovremeno, kako bi se izbjegli eventualni lomovi i dodatna veća oštećenja.

„Izvršit ćemo opaljenje tako da se oslobodi u tom trenutku gornji dio tornja, da dizalica koja će držat njega pod jednim određenim opterećenjem lagano odvoji gornji dio tornja, a ovaj donji dio tornja dečki su – znači ono što je popucalo – sa sajlama i sa gurtnama učvrstili, i očekujemo da neće doći do pada tog donjeg dijela“,

rekao je jutros pukovnik Car, dodajući kako je 100 posto uvjeren da neće doći do bilo kakvog izvanrednog ili neplaniranog događaja ili oštećenja. Nekoliko sati kasnije sam vrh sjevernog tornja Katedrale uklonjen je upravo prema opisanim planovima i očekivanjima. U samom trenutku opaljenja mogao se vidjeti prvo bijeli pa crni dim, dok je samo oko dobre kamere moglo uočiti i nešto rasprskanih komadića kamena – naime, zaštitna folija omotana u više slojeva oko donjeg i gornjeg dijela sjevernog tornja sprečavala je veće odbacivanje fragmenata kamene mase.

Sam trenutak opaljenja (Photo: MORH/F.Klen)

Sve ove radove tijekom jučerašnjeg i današnjeg dana pratila su šestorica pripadnika Vojno-obavještajne satnije, koji su pomoću dronova nadzirali sam toranj, kao i mjesto detonacije, u perimetru od 380 metara. Nakon same eksplozije, dronovima su provjerili uspješnost miniranja, a tek nakon toga je započelo uklanjanje samog vrha sjevernog tornja.

Na licu mjesta pripadnicima Inženjerijske pukovnije, Vojno-obavještajne satnije, alpinista i svima onima koji su radili na ovom izuzetnom poslu čestitao je načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj.

„Možda je bio malo dug, svakako bio je složen i na momente jako napet. Imali smo prilike vidjet da i… široka paleta igrača, sudionika – od volontera, od hrabrih planinara, policije, privatnih kompanija, pa na kraju i Hrvatske vojske – da djeluju zajedno, koordinirano, i u sinergiji. Ja bih rekao, u pravom duhu koncepta domovinske sigurnosti, mogu odrađivati tako složene zadaće kao što je bila ova danas. Ja vjerujem da smo svi danas pokazali da smo u svom području vrhunski uvježbani i osposobljeni. Hrvatska vojska je pokazala da može sudjelovati i u tako složenoj zadaći kao što je bila ova danas. Ja ne vjerujem da je itko ikad pokušao nešto slično – 25 tona skinuti sa 95 metara visine. Hrvatska vojska, njezini inženjerci, su precizno – gotovo kirurški – odvojili toranj malim punjenjima eksploziva. A pripadnici vojno-obavještajne satnije, iz Hrvatske kopnene vojske, cijelo vrijeme su svojim bespilotnim letjelicama davali vrlo precizan uvid, i omogućili su onima koji su bili nadležni za upravljanje operacijom – vrlo detaljnu i trenutnu kontrolu nad operacijom. Evo, još jednom bi se zahvalio svim sudionicima, i vjerujem da su svi danas pokazali da zavrjeđuju našu zahvalnost“.

Photo by MORH/F.Klen i OBRIS.org/Marko Štengl