Vlada je na zatvorenom dijelu današnje 184. sjednice pod točkom 5 razmatrala „Prijedlog odluke o darovanju materijalnih sredstava“. Ni nakon sjednice, u standardnom Vladinom priopćenju nije se moglo saznati ništa pametno, osim uobičajene fraze:
„Donesena je Odluka o darovanju materijalnih sredstava. Točka je označena stupnjem tajnosti ‘povjerljivo’ te je nismo u mogućnosti objaviti”.
No s obzirom na okolnosti i dosadašnji razvoj događaja, smatramo da se iza ove klasificirane odluke krije odluka o novom hrvatskom paketu vojne pomoći. Kakvom – to možemo samo nagađati, ali do sada se u javnom prostoru govorilo o donaciji helikoptera Mi-8 iz sastava HRZ-a, što je potvrdio i Vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović krajem prošle godine.
Zašto mislimo da je riječ o hrvatskoj vojnoj pomoći Ukrajini?
Prošlog četvrtka, 5. siječnja, premijer Andrej Plenković objavio je na Twitteru da se čuo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
„U telefonskom razgovoru predsjedniku Zelenskom izrazio sam podršku Ukrajini te ukrajinskim braniteljima i narodu koji pružaju izniman otpor ruskoj agresiji. Hrvatska je solidarna s Ukrajinom te podupire njezin europski put”.
No za razliku od suzdržanog hrvatskog premijera, ukrajinski predsjednik Zelenski na istoj društvenoj mreži objavio je o čemu je zapravo razgovarao s Plenkovićem:
„Imao sam sadržajan razgovor s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem. Čestitao sam na pridruživanju eurozoni i schengenskom prostoru. Dogovorili smo konkretnu odluku za jačanje ukrajinske obrane, kao i o održavanju međunarodne konferencije o razminiranju. Složili smo se o ulozi Hrvatske u ‘mirovnoj formuli’”.
Ovoga tjedna sličnog posla bio je i ministar obrane Mario Banožić. Kako je u utorak, 10. siječnja, priopćilo Ministarstvo obrane RH, ministar Banožić je „putem videopoziva razgovarao s ukrajinskim ministrom obrane Oleksijem Reznikovim, koji ga je upoznao sa stanjem u Ukrajini”. Kako dalje navodi MORH:
„Ministar Banožić osudio je rusku agresiju na Ukrajinu te je iskazao solidarnost s ukrajinskim narodom. Naglasio je kako Republika Hrvatska kontinuirano pruža političku, financijsku, tehničku i humanitarnu pomoć Ukrajini. Tijekom razgovora ministri su razmotrili pitanja i modalitete daljnje hrvatske potpore. ‘Ustrajnost ukrajinskog vodstva i neumoljiva hrabrost njihovih vojnika predstavljaju ispravan odgovor na rusku oružanu agresiju na Ukrajinu. Hrvatska će i dalje činiti sve što može u cilju pomoći prijateljskoj Ukrajini na njezinom europskom putu’, istaknuo je Banožić”.
Kako čak ni Banožić ne zove da bi nakon gotovo godinu dana brutalnog rata u Ukrajini „osudio rusku agresiju” i „iskazao solidarnost s ukrajinskim narodom”, prave razloge videopoziva u Ukrajinu trebalo je potražiti kod Banožićevog ukrajinskog kolege Oleksija Reznikova. I zaista, Reznikov je tog popodneva na Twitteru objavio:
„Imao sam plodonosan razgovor s ministrom obrane RH Mariom Banožićem. Razgovarali smo o mogućoj dodatnoj podršci ukrajinskoj vojsci, uključujući i izradu projekata razminiranja. Cijenim čvrstu potporu Republike Hrvatske suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine”.
Samo koji sat kasnije, Reznikov je objavio da je razgovarao i s kanadskom ministricom obrane Anitom Anand, koja je najavila da će Kanada kupiti protuzračni sustav NASAMS za potrebe ukrajinske vojske. I upravo u tome leži ključ iznenadne želje premijera Plenovića i ministra Banožića da dignu telefonsku slušalicu i nazovu Ukrajinu.
Neobjašnjiva želja za tajnovitosti
Naime, svakom iole pažljivijem promatraču upalo je u oči da međunarodni lideri u telefonskim ili videopozivima predsjedniku Ukrajine i ministrima vanjskih poslova te obrane najavljuju nove pakete pomoći – bilo vojne, bilo humanitarne, ili u posljednje vrijeme za potrebe prilično uništenog ukrajinskog energetskog sektora. Tek nekolicina svjetskih državnika nazove Zelenskog, Kulebu ili Reznikova bez nekog posebnog povoda, tek toliko da pita što ima novoga. Zato kvazi-priopćenja domaćih PR-ovaca o razlozima poziva premijera Plenkovića i ministra Banožića djeluju u najmanju ruku infatilno, posebno uzme li se u obzir da dužnosnici zemlje koja je u žestokom ratu ne misle da od javnosti treba skrivati i najosnovnije informacije poput tema telefonskih razgovora. Kako su i Zelenski i Reznikov kao jednu od tema razgovora s Plenkovićem i Banožićem naveli „jačanje ukrajinske obrane” i „podršku ukrajinskoj vojsci”, imamo razloga vjerovati da se upravo na današnjoj sjednici Vlada pod frazom o „darivanju materijalnih sredstava” krije odluka o donaciji vojne opreme za ukrajinsku vojsku. Tu treba uzeti u obzir i najavu kako će se sljedećeg petka u njemačkoj bazi Ramstein održati novi sastanak Obrambene kontaktne skupine za Ukrajinu, a prethodit će mu i sastanak ministara obrane NATO-saveza. Na oba ova skupa bit će Banožiću lijepo pohvaliti se da i Hrvatska pridonosi naporima ukrajinskih branitelja, kada je već propala namjera hrvatskog sudjelovanja u EU obučnoj misiji EUMAM Ukraine.
Još sredinom listopada prošle godine predsjednik Milanović potvrdio je višemjesečna šuškanja o tome kako Hrvatska namjerava donirati Ukrajini 14 svojih helikoptera Mi-8, dok je i sam Banožić – pokušavajući eskivirati konkretan odgovor – nehotice još u svibnju priznao da se radi baš o tom tipu helikoptera, kojima ove godine počinju isticati međuremontni resursi. Banožić se poziva na to da se odluke o donaciji opreme donose sukladno Zakonu o tajnosti podataka, no ta tajnost propada čim se hrvatska pošiljka dotakne međunarodnih granica ili pak na samom ukrajinskom ratištu. Tako je bilo s hrvatskim puškama i hrvatskim topovima, a tako će biti i s hrvatskim helikopterima. Ili što god da je Hrvatska danas „darovala”.
