Nema tog zakona koji mi ne možemo zaobić’! Kao i na mnogo drugih mjesta, tako je nekako i s ovom našom Vladom – koja je, zaklanjajući se iza službeno zatvorenih vrata, na svojoj jučerašnjoj 179. sjednici donijela odluku da Hrvatska daruje vojnu opremu i naoružanje. No, to darovanje nije bilo kao ijedno drugo do sada. O tome je tek šturo, u prvoj rečenici priopćenja, rečeno:
„Na temelju članka 5. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, br. 79/2007 i 86/2012) predmetna odluka je klasificirana oznakom „ograničeno“ pa je nismo u mogućnosti u cijelosti objaviti.”
Vlada nakon ljetnog odmora – početak otvorenog dijela sjednice
Tako se Vlada RH u nepunih pola godine, po ovoj temi opet sakrila iza oznake tajnosti – postupno prekidajući praksu podnošljive transparentnosti po ovome pitanju. Prvi puta to se dogodilo u travnju ove godine, o čemu smo već pisali, tajnim je proglasila dio „Godišnjeg izvješća o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2013. godinu“, odnosno tablični pregled izvoza i uvoza, s kategorijama vojne opreme. Jučer je to učinila s odlukom o donaciji vojne opreme, iako su u mandatu ove Vlade već donošene slične odluke – i to javno. Godinu dana ranije, u srpnju 2012., Vlada je s poklonom od 1200 kalašnjikova usrećila Marinski korpus SAD-a. U travnju prošle godine Vlada RH je prijateljskoj Republici Mali poklonila pištolje i kalašnjikove, kao i nešto minobacača i pripadajućih mina. Slična je odluka ponovljena i u veljači ove godine, kada je iz Hrvatske put Malija valjda otišlo 1500 jurišnih pušaka, 100 komada RPG-ova, 400 komada raketa, 120 kg TNT-a i par stotina detonatora. I sve su ove odluke bile javne, donesene na javnome dijelu Vladinih sjednica.
Jučerašnja odluka nije bila takva, a od Vlade se nije moglo saznati zašto je ova odluka klasificirana, ni tko je kreator tog dokumenta (te time i vlasnik podataka, što je bitno za traženje deklasifikacije), niti tko je od ministara obrazlagao tu točku dnevnog reda. Kao da je Hrvatska u najmanju ruku darovala svoje supertajno supersonično eliptonsko oružje, razvijano u najstrožoj tajnosti zadnjih 20 godina – iako nije tajna da se posljednjih dana u EU, a i šire, prikuplja oružje za Ukrajinu i iračke Kurde. Na sva naša pitanja o prirodi i proceduri ove odluke Vladin Ured za odnose s javnošću imao je tek ovo za reći:
„Na temelju članka 5. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, br. 79/2007 i 86/2012) predmetna odluka je klasificirana oznakom ‘Ograničeno’ te je ne možemo objaviti niti odgovoriti na Vaša pitanja. Naime, članak 5. navedenog Zakona kaže da se, s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku. Također, vezano uz to, članak 9. istog Zakona propisuje da se stupnjem tajnosti ‘Ograničeno’ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona.”
Znajući kako stvari u Lijepoj našoj funkcioniraju, pitali smo Vladu, među ostalim, i ovo: “Ako detalji ove odluke (kome se daruje vojna oprema i o kakvoj vrsti opreme se radi) ‘iscure’ u javnost, hoće li se povesti interna istraga na razini Vlade o tome tko je time prekršio Zakon o tajnosti podataka?” Ni na to Vlada/Ured za odnose s javnošću nije imala odgovor, pozivajući se također na Zakon o tajnosti podataka. No sva ta tajnost podataka izdržala je tek oko 5 sati, jer je upravo toliko prošlo od upita portala Obris.org do izlaska večernjeg izdanja Jutarnjeg lista, na čijoj naslovnici velikim slovima piše kako Hrvatska na zahtjev SAD-a šalje oružje za iračku vojsku. U želji da se istakne ekskluzivnost ove informacije ide se još i dalje, pa već u prvoj rečenici stoji:
“Vlada je danas na zatvorenom dijelu sjednice donijela tajnu odluku o darovanju vojne opreme, a kako Jutarnji list ekskluzivno doznaje, riječ je o pješačkom naoružanju i municiji koja će završiti u rukama iračke vojske i Kurda u borbi protiv krvoločnih pripadnika skupine Islamske države (IS)”.
Onaj tko je takvu ekskluzivu prenio Jutarnjem listu (iz kojeg je, uzgred budi rečeno, došao i aktualni glasnogovornik Vlade) prekršio je Zakon o tajnosti podataka, i u svakoj normalnoj državi bio bi podložan postupanju temeljem Kaznenog zakona (djelo “Odavanje tajnih podataka” – članak 347 stavak 2, o osobama koje pribavljaju tajni podatak s ciljem njegove neovlaštene uporabe), pa makar bio i novinar.
No ovaj slučaj pokazuje i nešto drugo – tragikomičnost Vladinog poimanja tajnosti podataka. Nakon skandala s prodajom oružja Siriji (ups, Jordanu), Vlada je zaključila da spominjanje bilo kakvog oružja i vojne opreme predstavlja ugrožavanje nacionalne sigurnosti – pa je to najbolje proglasiti tajnom. To što informacije procure već nakon sat-dva, nije uopće bitno, jer je forma (barem što se Vlade tiče), zadovoljena. Isto se dogodilo i u slučaju Jordan/Sirija, kada su i Vlada, ali i predsjednik Josipović, lakonski izjavljivali kako je Hrvatska prodala oružje Jordanu, a što se s njim poslije desilo – nije na njima da znaju. To što su se pojavile indikacije da je dio baš tog hrvatskog oružja završio u rukama islamista Vladu RH, eto, nije briga. Logično je za pretpostaviti da će se nešto vrlo slično dogoditi i s ovom pošiljkom koju je Hrvatska upravo donirala Iraku, najvjerojatnije Kurdima.
Inače, Vladi na znanje i ravnanje – ima zemalja koje takve stvari vole raditi javno, ne bi li baš razbili sumnje da se potajice bave i poslovima ispod stola. Francuska i Velika Britanija već su ranije izjavile da će pošiljkama oružja pomoći iračkim Kurdima, a u srijedu, 20. kolovoza, pridružile su im se i Njemačka te Italija. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier najavio je da će njegova zemlja, uz već poslanu humanitarnu pomoć, Pešmergama poslati i vojnu opremu, uključujući naoružanje – jer Njemačka tu ima “moralnu obvezu pomoći vojsci koja se bori protiv ISIS-a”. Istoga dana, agencija Forsa objavila je anketu prema kojoj je 63% Nijemaca protiv naoružavanja Kurda. U srijedu se Irakom bavio i talijanski premijer Matteo Renzi, najprije ga posjetivši, a onda i najavljujući da će Italija u Irak poslati lako automatsko oružje i streljivo koje upotrebljava talijanska vojska. No Renzi je najavio i jednu zanimljivost – da će put Iraka poslati i oružje proizvedeno svojedobno u Sovjetskome savezu, a koje je Italija zaplijenila tijekom ratova na Balkanu ’90-ih godina.
U svijetlu ovakvih najava, neshvatljivo je zašto samo hrvatska Vlada misli kako slanjem naoružanja Kurdima radi neku iznimno tajnu stvar. To je, uostalom, najavio i sam Downing street (iliti britanski premijer David Cameron) preko svog glasnogovornika, koji je prije tjedan dana izjavio:
“Od životne je važnosti da iračke i kurdske snage budu u mogućnosti zasutaviti napredovanje terorista uzduž zemlje… Nastavit ćemo naš rad na osiguravanju toga da kurdske snage dobiju traženu vojnu opremu, uključujući i dopremanje više opreme iz istočne Europe. Naš ministar vanjskih poslova iskoristit će sastanak ministara vanjskih poslova iz cijele Europe za pritisak – za bolju koordinaciju dostave humanitarne pomoći i vojne opreme Iraku”.
Da ne bi bilo zabune – riječ je o onom istom sastanku na koji hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nije imala vremena otići, ali se očito preko šefa naše tamošnje misije Mate Škrabala obvezala pomoći prijateljskom kurdskom narodu. S obzirom da je Ministarstvo vanjskih poslova tajnom tretiralo informaciju o tome gdje je za vrijeme EU-sastanka bila ministrica Pusić, nije nikakvo čudo da onda i Vlada RH skriva podatke koji se već sutra pojavljuju u novinama. Za nadati se samo da se nakon svega ovoga barem netko u toj Vladi osjeća pomalo glupo!
